1              Poslovni broj: I Kž-74/2021-8

Poslovni broj: I Kž-74/2021-8

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i Snježane Hrupek-Šabijan članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog J. P., zbog kaznenog djela iz članka 227. stavak 4. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.; dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku, broj 6 K-4/2021. od 12. ožujka 2021., u sjednici vijeća održanoj 14. rujna 2021.,

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Odbijaju se žalbe optuženog J. P. i državnog odvjetnika, kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Županijski sud u Dubrovniku proglasio je krivim optuženog J. P., zbog kaznenog djela protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu - opisano u članku 227. stavak 1. i 4. KZ/11., a kažnjivo po članku 227. stavak 4. KZ/11. te je isti na temelju članka 227. stavak 4. KZ/11. u vezi s člankom 48. stavak 1. i 2. i člankom 49. stavak 3. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju 2 (dvije) godine.

 

1.1. Na temelju članka 72. stavak 1. i 3. KZ/11. optuženiku je izrečena sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju od 2 (dvije) godine.

 

1.2. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08. optuženik je obvezan na plaćanje troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1.-8. ZKP/08., a koji se odnose na paušalne troškove u iznosu od 1.000,00 kuna, troškove obdukcije i pogrebnih usluga u ukupnom iznosu od 4.604,46 kuna, troškove prometnog vještaka u iznosu od 2.720,00 kuna, troškove vještaka dr. I. B. u iznosu od 720,25 kuna.

 

2. Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog odluke o kazni (članak 471. ZKP/08.) i predlaže da se pobijana presuda preinači temeljem članka 480. stavak 1. ZKP/08.

 

2.1. Žalbu je podnio i optuženik po svojoj braniteljici V. B., odvjetnici u D., zbog odluke o kazni (članak 471. stavak 1. ZKP/08.), s prijedlogom da se pobijana presuda ukine, a predmet vrati na ponovno odlučivanje, jer da pobijana presuda u odnosu na izrečenu kaznu nije osnovana. U žalbi, optuženik je zamolio da mu se uputi poziv za sjednicu.

 

2.2. Odgovor na žalbu optuženika podnio je državni odvjetnik s prijedlogom da se odbije žalba optuženika kao neosnovana, na temelju članka 482. ZKP/08.

 

3. Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08., dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Sjednica vijeća u javnom dijelu održana je na temelju članka 475. stavka 4. ZKP/08. u odsutnosti državnog odvjetnika, te optuženog J. P. i njegove braniteljice, odvjetnice V. B., budući su isti uredno izvješteni, a nisu pristupili.

 

5. Žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane.

 

6. Prije svega treba istaći da je Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, u povodu podnesenih žalbi, pobijanu presudu ispitao u skladu s odredbama članka 476. stavka 1. ZKP/08. te je našao da nije počinjena neka od povreda odredaba kaznenog postupka na koje drugostupanjski sud, prema članku 476. stavku 1. točki 1. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti te da na štetu optuženika nije povrijeđen kazneni zakon (članak 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08.).

 

7. Državni odvjetnik u svojoj žalbi, zbog odluke o kazni, navodi da prvostupanjska presuda nije osnovana, jer da sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio otegotne okolnosti u vidu samog načina počinjenja djela i alkoholizam optuženika, pa predlaže preinačiti pobijanu presudu.

 

8. Suprotno tome, optuženik u žalbi zbog odluke o kazni navodi da prvostupanjski sud nije pravilno odmjerio kaznu s obzirom na utvrđene činjenice, a naročito da je slabog imovnog stanja, neosuđivan, u međuvremenu se oženio, očekuje dijete, uzdržava svoju obitelj i roditelje, općeg je lošeg zdravstvenog i psihičkog stanja zbog ove prometne nesreće, da je počinjenje ovog djela bilo povezano s izrazitom mladošću, nezrelošću i nepromišljenošću optuženika, uz izraženo kajanje i sveobuhvatnu pomoć u odnosu na obitelj oštećenika. Zbog toga je, po mišljenju žalitelja izrečena kazna od 2 godine zatvora previsoko odmjerena, jer su otegotne okolnosti sadržane u zakonskom obilježju i biću kaznenog djela za koje je optuženik suđen, pa se ne bi smjelo dva puta sankcionirati optuženika, jednom kroz počinjenje djela, a drugi puta kroz sankciju. Stoga predlaže blažu sankciju kako to i predviđaju novi pozitivni propisi R. H.

 

9. Protivno žalbenim navodima, a u odnosu na obje žalbe zbog odluke o kazni, drugostupanjski sud nalazi da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio sve okolnosti na strani optuženika važne za proces individualizacije kazne koje u smislu članka 47. KZ/11. utječu da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja i da je te okolnosti u dostatnoj mjeri valorizirao.

 

9.1. Tako je prvostupanjski sud, određujući vrstu i mjeru kazne koju u konkretnom slučaju valja primijeniti, uzeo u obzir i pravilno cijenio optuženiku kao olakotne okolnosti da je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio mlađi punoljetnik, iskreno priznanje i kajanje, te podatke iz socijalne anamneze da živi u urednoj obitelji u kojoj se uredno ponaša i dobar je učenik, zatim njegovu neosuđivanost, jer isti nije nikada ni prekršajno, a niti kazneno kažnjavan.

 

9.2. Prvostupanjski sud na strani optuženika nije našao nikakve otegotne okolnosti izvan onih koje su sadržane u opisu te zakonskoj i pravnoj kvalifikaciji djela, pa je zbog niza olakotnih okolnosti i u nedostatku otegotnih prema optuženiku sukladno odredbi članka 48. stavak 2. te članka 49. stavak 3. KZ/11., primijenio institut ublažavanja kazne, te ga je osudio na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, nalazeći da će se i tako izrečenom kaznom, blažom od propisane, ostvariti svi vidovi svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11., a koje obrazloženje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

10. Stoga, što se tiče žalbe državnog odvjetnika, a u pogledu prijedloga da bi trebalo preinačiti presudu, bez konkretnog prijedloga u odnosu na kaznu, ipak se iz sadržaja žalbe može zaključiti da je žalba podnesena kako bi se pobijana presuda preinačila u strožu kaznu, ističući pri tome način počinjenja kaznenog djela, te alkoholizam optuženika. No, drugostupanjski sud je uvjerenja da izrečena kazna od strane prvostupanjskog suda sadrži sve elemente koji su bitni za ocjenu pri odabiru kazne, pri čemu je bitno naglasiti da se u svakom konkretnom slučaju sud treba voditi načelom individualizacije izbora kazne.

 

10.1. Naime, pri izboru vrste i mjere kazne svrha iste treba djelovati kako na samog počinitelja, tako i na svijest građana o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, te doprinijeti shvaćanju o pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja. Na taj način se u potpunosti ostvaruju interesi, kako specijalne, tako i generalne prevencije, što je u ovom konkretnom slučaju i ostvareno, jer je optuženiku izrečena bezuvjetna kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, uz prethodnu ocjenu svih olakotnih okolnosti navedenih u točki 9.1. ove odluke, a u nedostatku posebnih otegotnih okolnosti, iz razloga što su otegotne sadržane u zakonskom obilježju i biću kaznenog djela koje je optuženik počinio i priznao u cijelosti. Budući su otegotne okolnosti koje se sada ističu u žalbi državnog odvjetnika istovjetne onima koje su pravilno već cijenjene od strane prvostupanjskog suda prilikom odabira kazne, zaključak je ovog suda da žalbeni navodi državnog odvjetnika nisu doveli do utvrđenja i postojanja nekih novih i drugih naročito otegotnih okolnosti koje bi opravdavale primjenu strože kazne.

 

11. Nasuprot tome, a u odnosu na žalbu optuženika, treba istaći da je prvostupanjski sud posve jasno obrazložio svoje stajalište u odnosu na odabir kazne i pravilno presudio optuženika na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, pri čemu je prvostupanjski sud uzeo u obzir niz olakotnih okolnosti, kako osobno i obiteljsko stanje optuženika, tako i njegovu mladost te neosuđivanost, a što je detaljno navedeno u točki 9.1. ove odluke. Stoga olakotne okolnosti nisu podcijenjene, kako se to posredno ističe u žalbi optuženika, a niti su takove da bi opravdavale blaže kažnjavanje. Ta kazna nije prestroga, već je primjerena i blažom od nje ne bi se ostvarila svrha izricanja kazne, u smislu specijalne i generalne prevencije.

 

11.1. Ovako odmjerenom i izrečenom kaznom, po uvjerenju Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske u potrebnoj mjeri izraziti će se prijekor društva prema počiniteljima prometnih nesreća, a izdržavanje izrečene kazne dostatno će utjecati na optuženika da shvati krajnju neprihvatljivost vlastitog ponašanja, pa će se ujedno takvom kaznom utjecati na optuženika, a i na sve druge da ne čine kaznena djela, te ojačati svijest građana o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, te o pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja, a počinitelju omogućiti ponovno uključivanje u društvo.

 

12. Uvažavajući naprijed iznijeto, ocjena je drugostupanjskog suda, da će se izrečenom kaznom zatvora u trajanju 2 (dvije) godine u konkretnom slučaju ispuniti zahtjevi specijalne i generalne prevencije te da će kaznom zatvora u navedenom trajanju biti ostvarena svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. Stoga su žalbe državnog odvjetnika i optuženika zbog odluke o kazni neosnovane.

 

13. Slijedom iznesenog, a budući da ispitivanjem pobijane presude u skladu s člankom 476. stavkom 1. ZKP/08. nisu utvrđene povrede zakona na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 482. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 14. rujna 2021.