Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 13 Gž-293/2021-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca i to Marina Grbića,
predsjednika vijeća, Katije Hrabrov, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Sanje
Dujmović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice G. A., OIB:
…, iz B. s. …, protiv tuženika R. B., OIB:
…, iz G. K., …, zastupanog po punomoćnici D.
P., odvjetnici u Z., radi predaje u posjed i iseljenja, te u pravnoj stvari tužitelja
R. B., OIB: …, iz G. K., …,
zastupanog po punomoćnici D. P., odvjetnici u Z., protiv tuženica: 1)
G. A., OIB: …, iz B. s. … i 2) R.
H., OIB: …, zastupane po zakonskom zastupniku O.
državnom odvjetništvu u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika R.
B. protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu,
poslovni broj P-3304/2015 od 2. svibnja 2016., te o žalbi tužitelja R. B.
protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu,
poslovni broj P-295/2018 od 22. prosinca 2020., u sjednici vijeća održanoj dana 14.
rujna 2021.,

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tuženika/tužitelja R. B. kao neosnovana i potvrđuju
presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu, poslovni broj P-
3304/2015 od 2. svibnja 2016. u dijelu pod toč. I. izreke i presuda istog
prvostupanjskog suda od 22. prosinca 2020.

r i j e š i o j e

Odbija se žalba tuženika/tužitelja R. B. kao neosnovana i potvrđuju
rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu, poslovni broj P-
3304/2015 od 2. svibnja 2016. i rješenje istog prvostupanjskog suda od 22. prosinca

2020.

Poslovni broj: 13 Gž- 293/2021-2 2

Obrazloženje

1.1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja od 2. svibnja 2016. suđeno je:

"I. Prihvaća se djelomično tužbeni zahtjev tužiteljice te se nalaže se tuženiku
R. B. u roku od 15 dana predati tužiteljici G. A. istočni dio
zgrade označen slovima A, B, C, D, prostoručne sheme koja čini sastavni dio ove
presude a koja zgrada je izgrađena na čest.zem. … i upisana u zk. ul. … k.o.
G. K. u G. K., ….

II. Odbija se zahtjev tužiteljice u dijelu kojim ona traži od tuženika da se kani
svakog pačanja u ovaj dio navedene zgrade."

1.2. Rješenjem suda prvog stupnja od 2. svibnja 2016. riješeno je:

"I. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 8.896,25 kn.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška kao neosnovan.

2.1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja od 22. prosinca 2020. suđeno je:

"Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

Nalaže se tuženici G. A. iz B., B. s. …, OIB:
… i tuženici R. H. solidarno isplatiti tužitelju R. B.
iz G. K. , …, OIB: … iznos od 149.371,41 kn sa
zakonskom zateznom kamatom koja od 25.10.1996.g do 31.12.2007.godine teče po
kamatnoj stopi propisanoj Uredbom o visini stope zatezne kamate, od 1.1.2008.g do

30.6.2011.g po stopi od 14 % godišnje, od 1.7.2011.godine do isplate po stopi od 12
% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema eskontnoj stopi
Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo
tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena.„

2.2. Rješenjem suda prvog stupnja od 22. prosinca 2020. riješeno je:

"I. Nalaže se tužitelju da tuženici ad..2. R. H. naknadi parnični
trošak u iznosu od 25.000,00 kn.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška kao neosnovan."

3. Protiv citirane presude u dijelu pod toč. I. izreke i rješenja od 2. svibnja 2016. žalbu
je izjavio tuženik R. B. pobijajući ih zbog bitne povrede odredaba parničnog
postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene
materijalnog prava, s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu i rješenje
preinače na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti te tuženiku dosude
popisani parnični troškovi uvećani za sastav žalbe, podredno da se presuda ukine i
predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. U žalbi navodi da je tužiteljica
podnijela tužbu protiv tuženika radi predaje u posjed i nepačanja. Kako pored

Poslovni broj: 13 Gž- 293/2021-2 3

tužiteljice ima još nekoliko suvlasnika predmetne nekretnine, a tužiteljica nije niti
tvrdila da je ovlaštena od istih preuzeti nekretninu u samostalni posjed, odnosno
kako nije postavila tužbeni zahtjev radi predaje u njihov suposjed, što se traži po
odredbama čl. 46. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i čl. 64. st. 2.
Zakona o obveznim odnosima to da je tužbeni zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan.
Ističe i kako je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog
postupka, jer nije dopustio raspravljanje po protutužbi tuženika, iako se protutužbom
tražilo utvrđenje prava o čijem postojanju ovisi u cijelosti odluka o tužbenom zahtjevu.
Tuženik je u postupku istaknuo prigovor iz čl. 163. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim
stvarnim pravima, odnosno da ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku, jer
ima pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje te stvari (zbog izvršenih ulaganja) pa je
prvostupanjski sud bio dužan takav prigovor raspraviti u predmetnom postupku.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalbu protiv citirane presude i rješenja od 22. prosinca 2020. izjavio je tužitelj
R. B. pobijajući ih zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka,
pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog
prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijana presuda i rješenje preinače na način
da se udovolji tužbenom zahtjevu te tuženiku naknade troškovi parničnog postupka,
podredno da se ista presuda i rješenje ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na
ponovno suđenje. U žalbi ističe kako su pobijanom presudom počinjene bitne
povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom
postupku, odnosno ista sadrži takve nedostatke zbog kojih se ne može ispitati.
Potpuno je pogrešan zaključak suda prvog stupnja kojim se u odnosu na tuženicu
G. A. ističe kako ista nije pasivno legitimirana u predmetnoj pravnoj
stvari, jer da je ista suvlasnik predmetne nekretnine pa da prema odredbama Zakona
o područjima posebne državne skrbi obvezu naknade nužnih i korisnih troškova
prema korisnicima ima R. H.. Ističe da je u predmetnu nekretninu
izvršio ulaganja koja su bila potrebna kako bi u istoj mogao stanovati sa svojom
obitelji, a kako se radi o dvojnom objektu, koji je pregradnim zidom okomito podijeljen
na dva dijela, izvršena ulaganja su učinjena u korist čitavog objekta pa se slijedom
toga ne može zaključiti kako tuženica G. A. nema nikakve obveze
naspram tužitelja, jer se dio koji je u njenom suvlasništvu ne bi mogao koristiti da on
nije izvršio predmetna ulaganja. Nije prihvatljiv stav suda prvog stupnja da je u
odnosu na R. H. nastupila apsolutna zastara potraživanja, jer
R. H. prema odredbama navedenog Zakona stupa u parnični postupak
s položajem vlasnika nekretnine, a G. A. kao vlasnik odnosno suvlasnik
nekretnine niti u jednom trenutku ne ističe prigovor zastare predmetnog potraživanja,
već isključivo neosnovano osporava da je tužitelj izvršio ulaganja koja su bila nužna
za održavanje nekretnine u stanju podobnom za korištenje. Stoga da nije prihvatljiv
stav suda prvog stupnja kako ni suvlasnik u čiju su korist izvršena predmetna
ulaganja, a ni R. H. nemaju nikakvu obvezu naspram tužitelja vezano
za nadoknadu uloženih sredstava.

6. Na žalbu nije odgovoreno.

7. Žalbe nisu osnovane.

Poslovni broj: 13 Gž- 293/2021-2 4

8. Prvenstveno je za istaći da je u predmetu donesena presuda pod poslovnim
brojem P-3304/15 dana 2. svibnja 2016. kojom je odlučeno o tužbenom zahtjevu
tužiteljice G. A. protiv tuženika R. B., koji predmet je po žalbi
tuženika R. B., rješenjem ovog drugostupanjskog suda poslovni broj Gž-
743/16 od 5. srpnja 2016. vraćen prvostupanjskom sudu da sa dijelom žalbe tuženika
postupi kao po prijedlogu radi donošenja dopunske presude u odnosu na postavljeni
protutužbeni zahtjev tuženika koji je podnio 1. rujna 2015. protiv tužiteljice i istim
ujedno proširio tužbu na R. H., kao novu tuženicu, sukladno čl. 9. st. 6.
u vezi st. 1. i 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o područjima posebne
državne skrbi ("Narodne novine", broj 57/11 – dalje ZID ZPPDS), a o kojem zahtjevu
je sud prvog stupnja navedenom presudom propustio odlučiti. O istom zahtjevu
tužitelja R. B. protiv tuženice pod 1) G. A. i tuženice pod 2)
R. H. sud prvog stupnja odlučio je presudom donesenom pod
poslovnim brojem P-295/18 od 22. prosinca 2020.

9. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu
povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom
postupku ("Narodne novine", broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje
ZPP), koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i
dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 70/19), na koju u žalbama ukazuje žalitelj,
budući da presude u pobijanim dijelovima imaju razloga o odlučnim činjenicama, dani
razlozi su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost
između onoga što se u razlozima presuda navodi o sadržaju isprava i zapisnika o
iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, slijedom čega se iste
mogu ispitati.

10. Prvostupanjski sud nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog
postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski
sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. istoga Zakona.

11. Predmet spora u ovoj fazi postupka je tužbeni zahtjev tužiteljice G.
A. da se naloži tuženiku R. B. predati joj u posjed istočni dio zgrade
označen slovima A,B,C,D, prostoručne sheme koja čini sastavni dio presude, a koja
zgrada je izgrađena na čest. zem. … i upisana u zk. ul. … k.o. G. K.,
koja se nalazi u G. K., …, koji dio protupravno drži u posjedu,
kao i protutužbeni zahtjev tuženika R. B. postavljen protiv tužiteljice
G. A., kao tuženice pod 1) i tužbeni zahtjev postavljen protiv R.
H., kao tuženice pod 2), da im se naloži da mu solidarno isplate iznos od

149.371,41 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče počev od 5.
listopada 1996. pa nadalje, a na ime naknade za nužne i korisne troškove za
ulaganja u kuću izgrađenu na čest. zem. … k.o. G. K..

12. Sud prvog stupnja je, na temelju izvedenih dokaza, utvrdio da je tužiteljica
G. A. nesporna suvlasnica istočnog dijela zgrade označene slovima
A,B,C,D izgrađene na čest. zem. … k.o. G. K., da je tuženik R.
B. u nespornom posjedu tog dijela nekretnine koji odbija predati tužiteljici u
posjed pozivom na uložena novčana sredstva u objekt, međutim, kako tužiteljica nije
imala nikakve veze s ulaganjima tuženika, jer je u to vrijeme vlasnik objekta bila treća
osoba, to ocjenjuje da su ispunjene pretpostavke iz čl. 37. st. 6. , čl. 42. st. 1. i čl.

Poslovni broj: 13 Gž- 293/2021-2 5

162. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj
81/15 - pročišćeni tekst - dalje ZVDSP), slijedom čega je udovoljio postavljenom
tužbenom zahtjevu tužiteljice kao pod toč. I. izreke presude od 2. svibnja 2016.

13. U odnosu na tužbeni zahtjev tužitelja R. B. sud prvog stupnja je, na
temelju izvedenih dokaza, utvrdio da u smislu mjerodavnih odredaba ZID ZPPDS
tuženica pod 1) G. A. nije pasivno legitimirana u predmetnoj pravnoj
stvari, dok je u odnosu na tuženicu pod 2) R. H. tužitelj tužbu podnio
nakon proteka objektivnog roka od pet godina, budući da je ulaganja u predmetnu
kuću izvršio 1996./1997., predmetnu tužbu podnio u siječnju 2007., a u odnosu na
R. H. u rujnu 2015., pa je u konkretnom slučaju nastupila apsolutna
zastara predmetnog potraživanja u smislu čl. 371. u vezi čl. 361. st. 1. Zakona o
obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 - dalje
ZOO), koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim
odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08).

14. U odnosu na žalbu tuženika R. B. protiv presude prvostupanjskog suda od 2. svibnja 2016.:

14.1. Iz spisa predmeta proizlazi da je rješenjem Komisije za privremeno preuzimanje
i korištenje imovine O. K. od 24. listopada 1996. tuženiku R. B.
dana privremeno u posjed i na korištenje kuća u K. G., u …
izgrađena na čest. zem. … k.o. K., da je tuženik dana 2. prosinca 1996.
uveden u posjed predmetne kuće, da je pravomoćnom presudom tadašnjeg
Općinskog suda u Obrovcu poslovni broj P-117/05 od 17. listopada 2005. naloženo
tuženiku iseliti iz predmetne kuće te je slobodu od osoba i stvari predati u posjed
vlasnicima, da je tužiteljica G. A. upisana kao suvlasnica za ½ dijela
čest. zem. …, a tuženik R. B. kao suvlasnik za ½ dijela iste nekretnine,
da između stranaka nije sporno da je tužiteljica G. A. suvlasnica
istočnog dijela predmetne nekretnine (istočnog dijela zgrade) označene slovima A-B-
C-D prostoručne sheme koja čini sastavni dio presude, a tuženik R. B.
zapadnog dijela zgrade, kao i da se tuženik R. B. nalazi u posjedu cijele
zgrade.

14.2. Odredbom čl. 162. st. 1. ZVDSP propisano je da bi u postupku pred sudom ili
drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu
stvar zahtjeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je
stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.

14.3. I po ocjeni ovog drugostupanjskog suda tužiteljica G. A. je
dokazala svoje pravo suvlasništva na čest. zem. 1662/5 i to zemljišnoknjižnim
izvatkom za navedenu nekretninu, iz kojeg proizlazi da je ista upisana kao suvlasnica
za ½ dijela, te je ujedno dokazala da njen suvlasnički udio predstavlja upravo sporni
dio te nekretnine, odnosno istočni dio zgrade označen slovima A-B-C-D, koju
činjenicu tuženik R. B. tijekom postupka, a ni u žalbi ne osporava, slijedom
čega je sud prvog stupnja nesporno utvrdivši da se sporni dio nalazi u posjedu
tuženika R. B. pravilno pozivom na odredbu čl. 162. st. 1. ZVDSP udovoljio
postavljenom tužbenom zahtjevu kao pod toč. I. izreke.

Poslovni broj: 13 Gž- 293/2021-2 6

14.4. Pri tome je za istaći da se neosnovano tuženik u žalbi poziva na odredbe čl. 46.
st. 2. ZVDSP u vezi odredbe čl. 64. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne
novine", broj 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18) prema kojima tužiteljica nije ovlaštena
preuzeti nekretninu u samostalan posjed, s obzirom na veći broj suvlasnika
predmetne nekretnine, budući da su nesporno suvlasnici iste tužiteljica i tuženik za ½
dijela, a tužiteljica isključiva suvlasnica na spornom dijelu čiju predaju traži u posjed.

15. U odnosu na žalbu R. B., kao tužitelja, protiv presude od 22. prosinca 2020.:

15.1. R. B., podnio je protutužbeni zahtjev protiv tužiteljice G.
A., kao tuženice, radi naknade nužnih i korisnih troškova koji su mu nastali
ulaganjem u predmetnu kuću te je tijekom postupka, sukladno čl. 9. st. 6. u vezi st. 1.
i 3. ZID ZPPDS proširio tužbu na Republiku Hrvatsku, kao tuženicu pod 2).

15.2. Prema odredbi čl. 9. st. 6. ZID ZPPDS R. H. u smislu st. 1. i 3.
članka 9. navedenog Zakona preuzima obvezu vlasnika i u slučajevima kada je
pokrenut sudski postupak, u svim stadijima toga postupka, kao i u slučaju kada je
donesena pravomoćna presuda i u ovršnim postupku, tako što tim postupcima stupa
u pravni položaj vlasnika, dakle ista preuzima obvezu isplatiti privremenim
korisnicima uložena sredstva u stambeni objekt vlasnika.

15.3. Imajući u vidu navedene zakonske odredbe pravilno je, i po ocjeni ovog
drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja ocijenio da tuženica pod 1) G.
A., kao vlasnica, odnosno suvlasnica predmetne nekretnine nije pasivno
legitimirana u predmetnoj pravnoj stvari, zbog čega je u odnosu na istu pravilno
odbio postavljeni tužbeni zahtjev na isplatu nužnih i korisnih troškova za ulaganja u
predmetni objekt.

15.4. Međutim, sud prvog stupnja je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je i
u odnosu na tuženicu pod 2) R. H. odbio postavljeni tužbeni zahtjev za
isplatu smatrajući da je u konkretnom slučaju nastupila zastara predmetnog
potraživanja, u smislu odredbe čl. 371. u vezi čl. 361. st. 1. ZOO.

15.5. Naime, u postupku je pravilno analizom izvedenih dokaza utvrđeno da su
ulaganja tužitelja R. B. u predmetnu nekretninu izvršena 1996. i 1997., o
čemu iskazuje i svjedok T. D., koji je izvodio određene radove po njegovom
nalogu, iz čega proizlazi da je tužitelj u smislu čl. 164. st. 1. ZVDSP pošteni posjednik
tuđe stvari, koji u smislu st. 2. istoga članka može tražiti naknadu za nužne i korisne
troškove koje je imao zahtijeva li vlasnik da posjednik preda stvar, te stvar zadržati
dok mu oni ne budu naknađeni, s tim da mu sukladno st. 7. navedenog članka pravo
na naknadu nužnih i korisnih troškova zastarijeva u roku od tri godine od dana
predaje stvari.

15.6. Stoga, u konkretnom slučaju, a kako je tužitelj zatražio naknadu za nužne i
korisne troškove prije predaje stvari, to je sud prvog stupnja pogrešno primijenio
odredbe ZOO odlučujući o prigovoru zastare koji je istaknula tuženica pod 2)
R. H..

Poslovni broj: 13 Gž- 293/2021-2 7

15.7. Prema odredbi čl. 9. st. 1. ZID ZPPDS u slučajevima kada je privremeni
korisnik, koji je koristio objekt koji je vraćen u posjed vlasniku na temelju Programa
povratka i zbrinjavanja prognanika, izbjeglica i raseljenih osoba (»Narodne novine«,
br. 92/98.) i Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o područjima posebne
državne skrbi (»Narodne novine«, br. 88/02.) uložio vlastita sredstva u taj objekt i
time povećao njegovu vrijednost, a radi se o objektu koji je predmet obnove po
Zakonu o obnovi, a sredstva uložena u objekt ne prelaze iznos sredstava potrebnih
za obnovu po Zakonu o obnovi, R. H. preuzima obvezu vlasnika te će
umjesto vlasnika objekta isplatiti korisniku objekta uložena sredstva za obnovu.

15.8. Članak 9. st. 2. ZID ZPPDS propisuje da iznimno od stavka 1. ovoga članka
ako je privremeni korisnik ostvario pravo na obnovu i stambeno zbrinjavanje na teret
sredstava državnog proračuna, R. H. izvršit će prijeboj njegovih
uloženih sredstava te će mu isplatiti samo iznos razlike sredstava. U slučaju kad je
privremeni korisnik stambeno zbrinut davanjem sredstava kredita pod uloženim
sredstvima za njegovo stambeno zbrinjavanje podrazumijeva se dio kredita koji neće
vratiti i subvencionirana kamata.

15.9. Sukladno čl. 9. st. 3. ZID ZPPDS ako je privremeni korisnik uložio sredstva u
poslovni ili stambeni objekt koji nije predmet obnove ili je uložio sredstva u stambeni
objekt koja su veća od sredstava potrebnih za obnovu prema Zakonu o obnovi,
R. H. preuzima obvezu vlasnika prema korisniku za isplatu uloženih
sredstava. Ako je privremeni korisnik ostvario pravo na stambeno zbrinjavanje na
teret sredstava državnog proračuna, R. H. izvršit će prijeboj njegovih
uloženih sredstava u objekt sa sredstvima R. H. utrošenim za njegovo
stambeno zbrinjavanje te će mu isplatiti samo iznos razlike sredstava.

15.10. Iz stanja spisa nedvojbeno proizlazi da je tužitelju R. B. i članovima
njegove obitelji 2003. izdana suglasnost za stambeno zbrinjavanje i to darovanjem
osnovnog građevinskog materijala za izgradnju obiteljske kuće (l.s. 413), te im je
isporučen kompletan građevinski materijal u ukupnom iznosu od 73.378,39 kn
(zadnja isporuka izvršena je 20. studenog 2003.), kako to proizlazi iz dopisa na l.s.

414.

15.11. Iz provedenog građevinskog vještačenja kojim je obuhvaćen čitavi objekt
proizlazi da je ukupna vrijednost ulaganja učinjenih od strane tužitelja u predmetni
objekt utvrđena u iznosu od 149.371,41 kn, a odnose se na čišćenje kuće od smeća i
raznih otpadaka, popravak elektroinstalacija te vodovodnih instalacija i odvoda,
dobava i ugradnja vanjske stolarije na južnoj, zapadnoj, sjevernoj i istočnoj fasadi
kuće, dogradnja natkrivene terase u prizemlju, nadogradnja drugog kata kuće,
zidanje nosivih zidova u produžnom mortu od ciglenih blokova, izrada krovne –
drvene konstrukcije, pokrivanje mediteran crijepom, izrada ab. konzolne ploče, te
ugradnju vanjske stolarije na drugom katu.

15.12. U svom dopunskom nalazu i mišljenju vještak građevinske struke je izračunao
visinu nužnih troškova bez kojih bi se smanjila vrijednost stvari ili stvar propala, a koji
se odnose na popravak oštećenih elektroinstalacija te vodovodne instalacije i
odvoda, dobavu i ugradnju vanjske stolarije na kući i to prozora na južnoj, zapadnoj,
sjevernoj i istočnoj fasadi kuće u ukupnom iznosu od 22.654,30 kn.

Poslovni broj: 13 Gž- 293/2021-2 8

15.13. Odredbom čl. 164. st. 2. ZVDSP propisano je zahtijeva li vlasnik da posjednik
preda stvar, pošteni posjednik može tražiti naknadu za nužne i korisne troškove koje
je imao te stvar zadržati dok mu oni ne budu naknađeni, s tim da je st. 3. istog članka
propisano da nije koristan trošak onaj kojim je pošteni posjednik promijenio namjenu
stvari, ako to vlasniku nije korisno.

15.14. U prvostupanjskom postupku je nedvojbeno utvrđeno da je tužitelj R.
B. uz nužne troškove koje je imao, a koje je kao takve ocijenio građevinski
vještak i utvrdio njihovu vrijednost u svom dopunskom nalazu i mišljenju (l.s. 446 do
449), ujedno dogradio natkrivenu terasu, nadogradio drugi kat kuće i ugradio vanjsku
stolariju na tom katu kuće, izgradio krovnu konstrukciju, izvršio pokrivanje mediteran
crijepom, zidao nosive zidove, izradio ab. konzolne ploče, koji troškovi su nesumnjivo
korisni troškovi i za tuženicu pod 1) G. A., kao vlasnicu ½ dijela
predmetnog objekta sa istočne strane.

15.15. Stoga, prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke o utvrđenim
nužnim troškovima i njihovoj visini (nalaz na l.s. 446 do 449), kao i navedene korisne
troškove, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje ukupnu vrijednost nužnih i korisnih
troškova koje je tužitelj R. B., kao pošteni posjednik imao, u iznosu od

112.891,41 kn. Međutim, kako je tužitelj R. B. nakon izvršenih radova
postao suvlasnik zapadnog dijela objekta u koji je ulagao čime koristi od nužnih i
korisnih troškova koje je imao ima i on sam kao suvlasnik nekretnine, to mu je nužne
i korisne troškove valjalo priznati u visini suvlasničkog udjela tuženice pod 1)
G. A., dakle, u iznosu od 56.445,70 kn.

15.16. Tužitelju R. B., koji je ostvario pravo na stambeno zbrinjavanje na
teret sredstava državnog proračuna R. H., isporučen je građevinski
materijal u ukupnom iznosu od 73.378,39 kn, koju činjenicu isti tijekom postupka nije
osporio, pa kako su njegova uložena sredstva u nekretninu tuženice pod 1) G.
A. niža od sredstava koje je primio na ime stambenog zbrinjavanja, to ne
postoji obveza tuženice pod 2) R. H. za isplatom uloženih sredstava u
predmetni objekt u suvlasništvu tuženice pod 1) G. A..

16. Sud prvog stupnja je na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno
primijenio materijalno pravo kada je udovoljio tužbenom zahtjevu tužiteljice G.
A. i kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja R. B. u odnosu na
tuženicu pod 1) G. A., dok je pravilnom primjenom materijalnog prava
valjalo jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja R. B. u odnosu na
tuženicu pod 2) R. H..

17. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo prilikom donošenja
odluke o troškovima postupka, budući da je tuženik/tužitelj R. B. u cijelosti
izgubio parnicu.

18. Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem čl. 368. st. 1. i 2. ZPP, odbiti žalbe
tuženika/tužitelja R. B. kao neosnovane i potvrditi pobijane presude suda
prvog stupnja, a temeljem čl. 380. toč. 2. istoga Zakona odbiti žalbe tuženika/tužitelja
Rafaela Brnade kao neosnovane i potvrditi pobijana rješenja suda prvog stupnja.

Poslovni broj: 13 Gž- 293/2021-2 9

19. U nepobijanom dijelu pod toč. II. izreke presuda suda prvog stupnja od 2. svibnja 2016. ostaje neizmijenjena.

Zadar, 14. rujna 2021.

Predsjednik vijeća

Marin Grbić, v.r.