- 1 -              Revd 1923/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 1923/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, te Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. Ž. iz V., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik I. M., odvjetnik u N., protiv I-tuženika H. M. d.o.o., Z., OIB …, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u odvjetničkom društvu H. & partneri d.o.o. Z., II-tuženika R. H. d.o.o., OIB … i III-tuženika Z. Š. iz Z., OIB: …, koje oboje zastupa punomoćnica H. M., dipl. prav., radi naknade štete, odlučujući o prijedlozima tužitelja i II-tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-4604/2020-2 od 14. siječnja 2021., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj Pn-116/19-11 od 15. listopada 2020., u sjednici održanoj 14. rujna 2021.

 

r i j e š i o   j e:

 

I.              Prijedlog tužitelja R. Ž. za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-4604/2020-2 od 14. siječnja 2021., u stavku prvom a) izreke kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj Pn-116/19-11 od 15. listopada 2020. u dijelu toč. 1. izreke kojom je odbijen tužbeni zahtjev protiv I-tuženika za iznos od 90.000,00 kuna, protiv II-tuženika za iznos 80.000,00 kuna i protiv III-tuženika za iznos od 20.000,00 kuna, te kojom je potvrđena točka 2. izreke, kojom je odbijen tužbeni zahtjev za naknadu štete solidarno od svih tuženika u iznosu od 200,000,00 kuna, se odbacuje.

 

II.              Prijedlog II-tuženika R. H. d.o.o. za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-4604/2020-2 od 14. siječnja 2021., u stavku prvom b) izreke, kojom je preinačena prvostupanjska presuda u dijelu točke I. izreke i II-tuženiku naloženo isplatiti tužitelju 10.000,00 kuna, se odbacuje.

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj R. Ž. je podneskom od 3. ožujka 2021. predložio da mu Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-4604/2020-2 od 14. siječnja 2021. u dijelu kako je navedeno u toč I. izreke ovog rješenja, radi pravnih pitanja naznačenih u prijedlogu.

 

2. II-tuženik R. H. d.o.o. je podneskom od 1. ožujka 2021. predložio da mu Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-4604/2020-2 od 14. siječnja 2021. u stavku prvom b) izreke kojom je preinačena prvostupanjska presuda u dijelu točke I. izreke i II-tuženiku naloženo solidarno s I. i III. tuženikom isplatiti tužitelju 10.000,00 kuna, radi pravnih pitanja naznačenih u prijedlogu.

 

2. Tužitelj i tuženici nisu odgovorili na prijedloge protivne stranke.

 

3. Prijedlozi su nedopušteni.

 

4. Postupajući sukladno odredbi čl. 385., čl. 385.a. i čl. 387. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda RH je ocijenilo da nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost prijedloga prema odredbi čl. 387. u vezi s čl. 385.a. st. 1. ZPP. Neka od naznačenih pitanja nisu važna za rješenje ovoga spora, a ostala nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

5. Presuda je donesena u sporu radi naknade neimovinske štete koju tužitelj potražuje od I-III tuženika po osnovi odredbe čl. 21. st. 1. Zakona o medijima (Narodne novine broj 59/04, 84/11, 81/13, dalje: ZM) zbog povrede prava osobnosti, povrede privatnosti, obiteljskog dostojanstva, ugleda i časti iz čl. 1098. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 78/15, dalje: ZOO). Prema navodima tužbe šteta je nastala objavom teksta 28, kolovoza 2'18. na web stranici I-tuženika, a II tuženik je bez provjere prenio sadržaj teksta, dok je III-tuženik informaciju iznio na svojoj Facebook stranici. Svi tuženici su objavili informaciju o silovanju koje je tužitelj počinio prema supruzi prenijeli na način da su u naslovu teksta nazvali tužitelja vinkovačkim monstrumom i drugim pogrdnim imenima. Na zahtjev tužitelja je I-tuženik objavio ispravak netočne informacije, dok je II-tuženik, smatrajući informaciju istinitom, odbio objaviti ispravak.

 

5.1. U postupku je utvrđeno da je informacija koja je objavljena na WEB stranici I-tuženika točno prenesena iz optužnice koja je potvrđena, a koju je protiv tužitelja podnijelo Općinsko državno odvjetništvo pod brojem K-DO-106/2017 od 23. lipnja 2017. Prema optužnici je tužitelj optužen da je počinio djelo spolnog snošaja s bliskom osobom bez njezina pristanka te da je bliskoj osobi ozbiljno prijetio da će ju usmrtiti. Također je utvrđeno da je informacija točno prenesena od strane II i III tuženika uz određenu nepreciznost glede pravne kvalifikacije djela.

 

5.2. Drugostupanjski sud je ocijenio da, bez obzira što sporni članci sadrže tekst koji je u bitnome identičan optužnici, naslovi članaka su iskrivili sadržaj tada još spornog događaja, jer je I-tuženik u naslovu naveo da je tužitelj brutalno silovao suprugu, majku 11 djece, II-tuženik je naveo da je tužitelj monstrum iz Vinkovaca, a III-tuženik da je tužitelj, vinkovački monstrum, silovao partnericu majku 11 djece.

 

5.3. Imajući na umu navedena utvrđenja drugostupanjski sud je ocijenio da tužitelj ima pravo na naknadu štete po odredbama ZM, neovisno o tome što su tuženici prenijeli istinit sadržaj dokumenta ODO-a, jer da su naslovi teksta i pogrdno etiketiranje tužitelja u cjelini bili neprimjereni. Stoga je tuženicima naloženo naknaditi tužitelju štetu po odredbi čl. 21. ZM, svaki po 10.000,00 kuna, a u preostalom dijelu je potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev.

 

6. Tužitelj i II-tuženik su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije.

 

7. Tužitelj je predložio da mu revizijski sud dopusti reviziju protiv drugostupanjske presude u dijelu navedenom u toč I. izreke ovog rješenja radi više pravnih pitanja.

 

8. Prvim pitanjem tužitelj u bitnome pita je li za ostvarivanje naknade štete i visine naknade prema odredbi čl. 21. st. 1., 2. i 3. ZM drugostupanjski sud bio dužan uzeti u obzir i sve ostale kriterije i okolnosti slučaja koji su od važnosti za donošenje odluke o visini pravične novčane naknade po čl. 1100. st. 1. ZOO, te je li visina pravilno odmjerena uzimajući u obzir nove orijentacijske kriterije donesene na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 5. ožujka i 15. lipnja 2020.

 

8.1. Prvo pitanje nije važno za rješenje ovoga spora jer je drugostupanjski sud uzeo u obzir okolnosti konkretnog slučaja. Posebno je sud stavio naglasak na činjenicu da su svi tuženici točno prenijeli informaciju koju su dobili od nadležnog državnog tijela, a naknada je dosuđena zbog obrade informacije i teksta naslova koji donekle iskrivljava u osnovi točnu informaciju. Stoga je i naknada štete dosuđena u simboličnom iznosu.

 

9. Podredno se napominje da presude revizijskog suda na koje se tužitelj pozvao ne daju razlog važnosti naznačenom pitanju jer su donesene na temelju drugačijih činjeničnih utvrđenja.

 

10. Drugim pitanjem tužitelj pita je li za ostvarivanje naknade štete zbog neistinitog prenošenja vijesti postoji odgovornost korisnika mreže „Facebook“ i drugih po čl. 19. st. 2. ZM ili po odredbi čl. 1100. st. 1. i 2. ZPP. Ovo pitanje nije važno za rješenje ovoga spora jer polazi od tvrdnje da je III-tuženik prenio neistinitu vijest, a prema utvrđenju nižestupanjskih sudova objavljena informacija je istinita i odgovara tekstu optužnice koju je nadležni ODO podnio protiv tužitelja.

 

11. Treće pitanje kojim tužitelj pita je li drugostupanjski sud dužan odgovoriti na žalbene navode nije važno jer je drugostupanjski sud odgovorio na one žalbene navode koji su odlučni za rješenje spora.

 

12. Četvrto pitanje odnosi se na način odmjeravanja parničnih troškova po čl. 154. st. 2. i 188. st. 1. ZPP. U odnosu na to pitanje u prijedlogu nije iznesen razlog važnosti.

 

13. Stoga je prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije valjalo odbaciti na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 1. i 5. ZPP i riješiti kao u toč. I. izreke ovog rješenja.

 

14. Drugotuženik R. H. d.o.o. je predložio da mu revizijski sud dopusti reviziju protiv drugostupanjske presude u dijelu navedenom u toč. II. izreke ovog rješenja radi više pravnih pitanja.

 

15. Prvim pitanjem II-tuženik u bitnome pita je li sud prilikom odmjeravanja pravične novčane naknade sukladno članku 22. ZM i čl. 1100. st. 1. ZOO dužan voditi računa o objavljenom ispravku i u slučaju objave iznos pravične naknade dosuditi u manjem iznosu.

 

15.1. Naznačeno pitanje nije važno za rješenje ovoga spora i poziciju II-tuženika, jer je u ovom slučaju sud vodio računa o ispravku. Stoga je i naknada štete dosuđena u simboličnom iznosu, pri čemu je sud vodio računa ne samo o objavljenom ispravku nego i o tome da je informacija bila točno prenesena, ali je sud obrazložio zašto unatoč navedenim okolnostima neprimjereni naslov i etiketiranje tužitelja kojima je iskrivljena točna informacija opravdavaju dosuđenu pravičnu novčanu naknadu.

 

16. Drugim pitanjem II-tuženik pita radi li se o povredi čl. 21. ZM i štetnoj radnji nakladnika ako je novinar u objavljenom tekstu neprecizno naveo pravnu kvalifikaciju kaznenog djela o kojemu je objavljena informacija, ako ta nepreciznost nije takvog stupnja da mijenja smisao navedene informacije.

 

16.1. Naznačeno pitanje nije važno za rješenje ovoga spora jer drugostupanjski sud nije temeljio obrazloženje presude glede povrede odredbe čl. 21. ZM na utvrđenju da je riječ o štetnoj radnji nakladnika počinjenoj isključivo time što je novinar u objavljenom tekstu neprecizno naveo pravnu kvalifikaciju kaznenog djela o kojemu je objavljena informacija, iako se osvrnuo i na tu okolnost. Presuda se u bitnom dijelu temelji na utvrđenju da je tuženik objavio informacija koja nije netočna, ali su naslovi teksta i pogrdno etiketiranje tužitelja takvi da sadržajno iskrivljuju informaciju i tako iskrivljenoj informaciji daju drugi značaj, pa je time počinjena štetna radnja u smislu odredbe čl. 21. ZM.

 

17. Trećim pitanjem II-tuženik pita imaju li novinari pravo u okviru slobode izražavanja iz čl. 3. ZM i prava na izražavanje iz čl. 27. ZM koristeći riječ „monstrum“ u objavljenim tekstovima izraziti vrijednosni sud o počinjenom kaznenom djelu.

 

17.1. Naznačeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava jer presude revizijskog suda na koje se pozvao II-tuženik ne daju razlog važnosti tom pitanju. Naime u drugostupanjskoj presudi nije izneseno pravno shvaćanje različito u odnosu na presude Rev-157/19 od 20. veljače 2019. i Županijskog suda u Zagrebu broj Gžn-2569/14., odnosno nije dovedeno u pitanje pravo novinara na slobodu izražavanja u smislu odredbe čl. 3. ZM i pravo na izražavanje u smislu odredbe čl. 27. ZM. Sud je, međutim, dužan u svakom pojedinačnom slučaju ocijeniti jesu li vrijednosni sudovi, koji mogu biti uvredljivi i šokantni, izneseni u javnom interesu i u dobroj vjeri, pogotovo ako se vrijednosnim sudom iskrivljava informacija. Nije moguće unaprijed odrediti kad će neka riječ koju je upotrijebio novinar predstavljati vrijednosni sud, pa se stoga ni za riječ „monstrum“ ne može generalno reći da će se korištenjem te riječi raditi o vrijednosnom sudu.

 

18. Zbog iznijetih nisu ispunjeni propisani kriteriji za dopuštenje revizije II-tuženika, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 1. i 5. ZPP riješiti kao u izreci.

Zagreb, 14. rujna 2021.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Ivan Vučemil, v.r.