Pristupanje sadržaju
- 1 - Rev 660/2021-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. L. iz S., OIB: ..., zastupane po punomoćnici B. M., odvjetnici u Z., protiv tuženika G. o. d.d. iz Z., OIB: ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv dijela presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-1576/2019-2 od 3. studenoga 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-2764/16-43 od 21. svibnja 2019., u sjednici održanoj 14. rujna 2021.,
p r e s u d i o j e:
I. Djelomično se prihvaća revizija tužiteljice te se preinačuju presuda Županijskog suda u Splitu broj Gž-1576/2019-2 od 3. studenoga 2020. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-2764/16-43 od 21. svibnja 2019. u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu zatezne kamate na iznos dosuđene neimovinske štete od 10.000,00 kn za razdoblje od 4. studenoga 2016. do 20. svibnja 2019., kao i u odluci o troškovima, i u tom dijelu se sudi:
Tuženik je dužan tužiteljici platiti daljnju zateznu kamatu na iznos neimovinske štete od 10.000,00 kn za razdoblje od 4. studenoga 2016. pa do 20. svibnja 2019., kao i trošak parničnog postupka u iznosu od 2.200,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 21. svibnja 2019. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, u roku od 15 dana.
II. U preostalom dijelu revizija tužiteljice se odbija kao neosnovana.
III. Tuženik je dužan tužiteljici naknaditi trošak sastava revizije od 625,00 kn, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 16.261,20 kn sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 10.630,00 kn od 21. svibnja 2019. pa do isplate, na iznos od 4.800,00 kn od 21. svibnja 2019. pa do isplate, na iznos od 431,20 kn od 5. svibnja 2016. pa do isplate i na iznos od 400,00 kn od 23. svibnja 2016. pa do isplate, sve po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka. U toč. II. izreke prvostupanjske presude odbijen je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 17.110,00 kn, te za isplatu zateznih kamata na iznos od 10.630,00 kn od 4. studenoga 2016. pa do 20. svibnja 2019. i na iznos od 4.800,00 kn od 2. svibnja 2016. do 20. svibnja 2019. U toč. III. izreke prvostupanjske presude određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
2. Drugostupanjskom presudom u toč. I. izreke odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod toč. II. izreke kojim je odbijen dio zahtjeva tužiteljice, a potvrđena je prvostupanjska presuda i u pobijanom dijelu pod toč. III. izreke kojom je odlučeno o troškovima postupka. U toč. II. izreke drugostupanjske presude odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.
3. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju temeljem odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), predlažući da ovaj sud prihvati reviziju te preinači nižestupanjske presude sukladno navodima revizije, a podredno da ukine nižestepanjske presude u pobijanom dijelu te u tom dijelu predmet vrati na ponovno odlučivanje.
4. Tuženik nije dostavio odgovor na reviziju.
5. Revizija je djelomično osnovana.
6. Temeljem odredbe čl. 391. st. 1. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
7. Ovaj sud je rješenjem broj Revd 697/2021-2 od 16. veljače 2021. dopustio tužiteljici izjavljivanje revizije zbog slijedećih pravnih pitanja:
"1. Da li zatezna kamata na iznos pravične novčane naknade teče od podnošenja odštetnog zahtjeva osiguravajućem društvu u mirnom postupku?
2. Da li su sudovi dužni pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na drugoj sjednici Građanskog odjela održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. broj Su-IV-47/2020-5 primjenjivati na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. u svim stupnjevima suđenja?
3. Da li je sud dužan stranci koja je snosila trošak medicinskog vještačenja navedeni trošak priznati u cijelosti bez obzira na visinu dosuđenog iznosa i utvrđenog omjera uspjeha u parnici?"
8. U odnosu na tijek zatezne kamate na iznos neimovinske štete nižestupanjski sudovi su tužiteljici priznali zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude pa do isplate. Pritom je prvostupanjski sud svoju odluku temeljio na odredbi čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 – dalje: ZOOP) pri čemu prvostupanjski sud temeljem odredbe čl. 12. st. 4. ZOOP-a smatra da tuženik, obzirom da je nakon podnošenja zahtjeva u roku iz čl. 12. st. 1. ZOOP-a isplatio nesporni iznos naknade štete, na preostali dosuđeni iznos naknade neimovinske štete ne duguje zateznu kamatu od dana podnošenja zahtjeva, nego od dana donošenja presude.
9. Drugostupanjski sud, za razliku od prvostupanjskog suda u odnosu na tijek zatezne kamate na dosuđenu neimovinsku štetu, zaključuje da je prvostupanjski sud pravilno dosudio zateznu kamatu tužiteljici od dana donošenja presude pa do isplate, ali iz razloga što zakonska zatezna kamata na ime naknade neimovinske štete teče od dana presuđenja jer je tek tada tuženik saznao za štetu i došao u zakašnjenje.
10. Pogrešna su pravna shvaćanja prvostupanjskog i drugostupanjskog suda u odnosu na tijek zatezne kamate na zahtjev za isplatu neimovinske štete. Naime, odredbom čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO) određeno je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Već prema toj odredbi ZOO-a pogrešno je drugostupanjski sud odredio tijek zakonskih zateznih kamata u odnosu na potraživanje tužiteljice, jer je tužiteljica podnijela zahtjev za naknadu štete tuženiku 2. svibnja 2016., a zateznu kamatu na dosuđenu razliku neimovinske štete zatražila je od 4. studenoga 2016. kao dana kada je sa sigurnošću nastala neimovinska šteta tužiteljici. Nadalje, pogrešno je i pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da u ovoj pravnoj stvari tužiteljici temeljem odredbe čl. 12. st. 4. ZOOP-a ne pripada zakonska zatezna kamata na zatraženi iznos razlike neimovinske štete od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku, iz razloga što je to u suprotnosti sa već ustaljenom praksom ovoga suda (primjerice odluke broj Rev-1696/17 od 11. travnja 2018. i broj Rev- 550/14 od 18. studenoga 2015.) prema kojem pravnom shvaćanju u ovakvim i sličnim slučajevima tužiteljima kod primjene odredbi čl. 12. ZOOP-a pripada zatezna kamata na neimovinsku i imovinsku štetu od dana podnošenja odštetnog zahtjeva osiguravatelju. Pritom nije od značaja što je dio naknade štete isplaćen nakon podnošenja zahtjeva tuženiku jer tužiteljici pripada na preostali iznos neisplaćene naknade štete zatezna kamata od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno u ovom slučaju od dana 4. studenoga 2016. kako je to tužiteljica zatražila.
11. Stoga je odgovor na prvopostavljeno pitanje tužiteljice u reviziji da zatezna kamata na iznos pravične novčane naknade teče od podnošenja odštetnog zahtjeva osiguravajućem društvu u mirnom postupku. Stoga tužiteljici pripada razlika zatezne kamate za razdoblje od 4. studenoga 2016. pa do 20. svibnja 2019. kako je to i presuđeno u toč. I. izreke presude.
12. Nižestupanjski sudovi su u ovoj pravnoj stvari odredili da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka uzimajući u obzir djelomični uspjeh stranaka u ovom postupku. Međutim, nižestupanjski sudovi nisu imali u vidu da je tužiteljica podmirila iznos od 2.200,00 kn na ime medicinskog vještačenja, a koje medicinsko vještačenje je bilo potrebno bez obzira na omjer uspjeha u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva. Ovaj sud je također u više svojih odluka (tako primjerice u odlukama broj Rev-1709/11 od 27. siječnja 2015. i broj Rev-388/00 od 26. kolovoza 2003.) zauzeo pravno shvaćanje da tužiteljima u postupcima kod potraživanja naknade štete pripada trošak na ime provedenih vještačenja u cijelosti bez obzira na uspjeh u parnici u odnosu na visinu dosuđenog iznosa.
13. Stoga je odgovor na trećepostavljeno pravno pitanje da stranci koja je snosila trošak medicinskog vještačenja u postupcima radi naknade štete treba taj trošak priznati u cijelosti bez obzira na omjer djelomičnog uspjeha u odnosu na visinu dosuđenog zahtjeva. Slijedom navedenog, valjalo je u toč. I. izreke također preinačiti nižestupanjske presude u odnosu na troškove postupka i dosuditi tužiteljici trošak postupka na ime vještačenja u cijelosti.
14. U odnosu na drugopostavljeno pravno pitanje ovaj sud je na drugoj sjednici Građanskog odjela održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. izmijenio orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete ovoga suda od 29. studenoga 2002. na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u kunama povećavaju za 50%. Ujedno je navedeno da se tako povećani iznosi i navedeni kriteriji primjenjuju i na ZOO/05, odnosno na sve obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05. U ovoj pravnoj stvari prvostupanjski sud nije mogao primijeniti navedenu izmjenu orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade jer je prvostupanjska odluka donesena prije navedene izmjene, ali je drugostupanjski sud bio u obvezi primijeniti te kriterije jer se isti primjenjuju na sve postupke u tijeku. Na taj način odgovor na drugopostavljeno pravno pitanje glasi da se navedena izmjena orijentacijskih kriterija iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete primjenjuju na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. te na sve postupke koji su u tijeku nakon te izmjene. To podrazumijeva i na odlučivanje u drugom stupnju kao i u revizijskoj fazi postupka.
15. Međutim, u ovoj pravnoj stvari ako se i uzme u obzir obveza drugostupanjskog suda primjene navedenih izmjena orijentacijskih kriterija i povećanja iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade, drugostupanjski sud je pravilno potvrdio prvostupanjsku presudu odnosu na iznos pravične novčane naknade neimovinske štete tužiteljici kojoj je dosuđen iznos od 19.000,00 kn na ime naknade neimovinske štete. Taj iznos je u potpunosti u skladu sa izmijenjenim orijentacijskim kriterijima i povećanim iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade, slijedom čega tužiteljici ne pripada veći iznos od dosuđenog iznosa od 10.000,00 kn (nakon što se odbije već primljenih 9.000,00 kn na ime predujma).
16. Obzirom na sve navedeno, valjalo je temeljem odredbe čl. 395. st. 1. ZPP djelomično prihvatiti reviziju tužiteljice i presuditi kao pod toč. I. izreke, a u toč. II. izreke valjalo je u preostalom dijelu temeljem odredbe čl. 393. st. 1. ZPP odbiti reviziju tužiteljice kao neosnovanu.
17. Temeljem odredbe čl. 166. st. 2. ZPP tužiteljici je dosuđen trošak sastava revizije u iznosu od 625,00 kn što je 2/3 zahtijevanog troška sastava revizije jer je tužiteljica uspjela s revizijom u odnosu na dva postavljena pravna pitanja, dok u odnosu na jedno pravno pitanje nije uspjela sa revizijom.
Katarina Buljan, v.r.