- 1 -              Rev-x 581/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 581/2017-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja J. V. (OIB: ...), drugotužiteljice Ž. V. (OIB: ...), trećetužitelja I. V. (OIB: ...) i četvrtotužiteljice S. Š. (OIB: ...), svi iz K. N., koje sve zastupa punomoćnik V. Lj., odvjetnik u Odvjetničkom društvu Lj. V. & P. d.o.o. S., protiv tuženika H. c. d.o.o. Z., P. j. S., radi naknade štete, odlučujući o revizijama prvotužitelja i tuženika protiv presude Županijskog suda u Sisku, poslovni broj Gž-105/2017-3 od 9. veljače 2017., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, poslovni broj Pn-334/2016 od 27. srpnja 2016., u sjednici održanoj 14. rujna 2021.,

 

p r e s u d i o   j e :

 

Revizija prvotužitelja protiv presude Županijskog suda u Sisku, poslovni broj Gž-105/2017-3 od 9. veljače 2017. u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, poslovni broj Pn-334/2016 od 27. srpnja 2016. u točki II. izreke kojom je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 213.568,00 kn sa zateznim kamatama, odbija se kao neosnovana.

 

r i j e š i o   j e :

 

I.              U odnosu na drugo postavljeno pravno pitanje u reviziji tuženika (Da li su prvostupanjski i drugostupanjski sud dužni ocijeniti prigovor nedostataka aktivne legitimacije?) ukida se presuda Županijskog suda u Sisku, poslovni broj Gž-105/2017-3 od 9. veljače 2017. u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, poslovni broj Pn-334/2016 od 27. srpnja 2016. u točki I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti drugo, treće i četvrto tužitelju iznos od 29.404,26 kn sa pripadajućim zateznim kamatama na ime materijalne štete, te se predmet u tom dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II.              Revizija tuženika u odnosu na preostala postavljena pravna pitanja odbacuje se kao nedopuštena.

 

III. Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavlja se za konačnu odluku.

 

IV.              Revizija prvotužitelja odbacuje se kao nedopuštena u dijelu protiv rješenja o troškovima postupka sadržanog u presudi Županijskog suda u Sisku, poslovni broj Gž-105/2017-3 od 9. veljače 2017. kojim je djelomično odbijena kao neosnovana žalba prvotužitelja i potvrđeno rješenje o troškovima postupka sadržano u presudi Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, poslovni broj Pn-334/2016 od 27. srpnja 2016. pod točkom III. izreke.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I  Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev koji glasi:

 

„ Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju pod 1. J. V. iznos od 155.352,00 kn, a tužiteljima pod 2., 3. i 4. iznos od 49.007,10 kn, sve iznose sa zakonskim zateznim kamatama koje teku počev od dana 27. Srpnja 2016.g. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

 

II Tužbeni zahtjev tužitelja J. V. u više zatraženom iznosu od dosuđenog, i to do iznosa od 368.920,00 kn, odnosno za iznos od 213.568,00 kn, kao i za više traženo na ime kamata od dosuđenog tužiteljima pod 1-4, odbija se kao neosnovan.

 

III Dužan je tuženik u roku od 15 dana iz osnova parničnog troška isplatiti tužiteljima iznos od 33.520,62 kn, sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana 27. Srpnja 2016.g. kao dana presuđenja pa do isplate."

 

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

„Žalba 1. tužitelja J. V. se djelomično uvažava, a djelomično odbija kao neosnovana, dok se žalba tuženika Hrvatskih cesta d.o.o. odbija djelomično kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, broj: Pn-334/2016-4 od 27. srpnja 2016., osim u dijelu koji se odnosi na naknadu materijalne štete za 2. 3. i 4. tužitelje.

 

Uvažava se djelomično žalba tuženika, preinačuje se djelomično navedena presuda u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti 2. 3. i 4. tužiteljima iznos od 49.007,10 kn, na ime materijalne štete, na način da je tuženik dužan 2. 3. i 4. tužiteljima isplatiti iznos od 29.404,26 kn, s pripadajućim zateznim kamatama od 27. srpnja 2016. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, dok se s viškom tužbenog zahtjeva preko toga iznosa, do iznosa od 49.007,10 kn, 2. 3. i 4. tužitelji odbijaju kao neosnovanim.

 

Odbija se zahtjev 1. tužitelja J. V. za naknadu troškova žalbe kao neosnovan.“

 

3. Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim nije uspio u sporu (glede glavnog potraživanja i troškova parničnog postupka) prvotužitelj je podnio reviziju iz odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je revizijskom sudu prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu presudu na način da se prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak revizije.

 

4. Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je odbijena žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda tuženik je podnio reviziju iz odredbe čl. 382. st. 2. ZPP. Predložio je revizijskom sudu prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu presudu na način da se odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti, podredno ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

5. Na revizije nije odgovoreno.

 

6. Revizija prvotužitelja je djelomično neosnovana i djelomično nedopuštena.

 

7. Revizija tuženika je djelomično dopuštena i osnovana i djelomično nedopuštena.

 

8. Na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijama i samo u granicama razloga određeno navedenih u revizijama.

 

8.1. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

 

9. U odnosu na reviziju prvotužitelja valja naglasiti kako prvotužitelj paušalno navodi da podnosi reviziju zbog razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka, ali on te razloge ničim ne obrazlože. Stoga, sukladno odredbama čl. 392.a st. 1. i čl. 386. ZPP, ovaj sud tako istaknuti revizijski razlog nije uzeo u obzir.

 

10. Predmet spora u odnosu na prvotužitelja je njegov zahtjev za naknadu nematerijalne i materijalne štete koja za koju tvrdi da je pretrpio prilikom prometne nezgode koja se dogodila u noći 3. siječnja 1996., a za koju smatra odgovornim tuženika.

 

11. U postupku koji je prethodio reviziji u bitnom je utvrđeno:

 

- da se prometna nezgoda dogodila u noći 3. siječnja 1996. na magistralnoj cesti iz pravca S. prema T. na način da je prvotužitelj upravljao osobnim vozilom brzinom od 105 km/h u uvjetima noćne vožnje te nakon što je naišao na vodu na kolniku koja se slijevala sa zemljanog puta, izgubio kontrolu nad vozilom te izletio s kolnika na zemljanu površinu pri čemu je udario u metalni kontejner i rasvjetni stup i prevrnuo vozilo na krov,

 

- da je prvotužitelj prilikom nastanka predmetne prometne nezgode pretrpio materijalnu i nematerijalnu štetu koja proizlazi iz provedenih vještačenja u postupku po vještacima J. - neurokirugu, B. - maksilofacijalnom kirurgu i M. - neuropsihijatru,

 

- da se u vozilu nalazio i prednik drugo, treće i četvrtotužitelja,

 

- da je brzina kretanja na mjestu nezgode bila ograničena na 80 km/h,

 

- da je prvotužitelj, kao vozač, mogao uočiti vodu na prometnici s upaljenim kratkim svjetlima 30 m ranije, a s upaljenim dugim svjetlima 50-60 m ranije,

 

- da bi vozilo uspjelo izbjeći prometnu nezgodu da se kretalo brzinom 72 km/h.

 

12. Prvostupanjski sud na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja djelomično prihvaća tužbeni zahtjev prvotužitelja kao osnovan zaključivši da mu je nastupila šteta iz predmetne nezgode, ali da radi neprilagođene brzine pri nastanku prometne nezgode postoji njegova suodgovornost u omjeru od 40%. Nadalje, odgovornost tuženika (u omjeru od 60%) temelji na odredbama Zakona o cestama ("Narodne novine" broj 42/90, 34/91, 56/91 – pročišćeni tekst, 61/91, 26793, 29/94, 52/94 - dalje: ZC), koji je bio na snazi u vrijeme prometne nezgode iz kojeg proizlazi da je upravo on bio odgovoran za održavanje prometnice. Slijedom navedenog u skladu sa provedenim vještačenjima nalaže tuženiku da naknadi prvotužitelju štetu u omjeru od 60%, pozivom na odredbe čl. 1100., čl. 1045. i čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 - dalje: ZOO/05).

 

13. Drugostupanjski sud, odlučujući o žalbi prvotuženika zaključuje da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe ZOO/05 s obzirom da je štetni događaj nastao prije stupanja na snagu toga Zakona, međutim ocjenjuje da na temelju utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu odredba Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/03, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO) i to čl. 192., 193., 195. i 200. u vezi s čl. 154., 155., 189. i 190. ZOO, prvotužitelju pripada pravo na naknadu dosuđene materijalne i nematerijalne štete. Slijedom navedenog potvrđuje prvostupanjsku presudu u odnosu na prvotuženika.

 

14. U reviziji se kroz razlog pogrešne primjene materijalnog prava osporava ocjena suda o suodgovornosti prvotužitelja, iznoseći zaključak kako je tuženik isključivo odgovoran za nastanak predmetne prometne nezgode. Takvim navodima sadržajno se osporava pravilna primjena odredbe čl. 192. ZOO.

 

15. Odredbom čl. 192. st.1. ZOO propisano je da oštećeniku koji je pridonio da šteta nastane ili bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno smanjenu naknadu. Nadalje, stavkom 2. istog članka propisano je da kad je nemoguće utvrditi koji dio štete potječe od oštećenikove radnje, sud će dosuditi naknadu vodeći računa o okolnostima slučaja.

 

16. Prema ocjeni ovog suda, polazeći od činjenice da je prvotužitelj pri nastanku predmetne prometne nezgode koja se dogodila u noćnim satima vozio brzinom od 105 km/h, unatoč ograničenju na tom dijelu ceste od 80 km/h i uvjetima noćne vožnje, pravilno je drugostupanjski sud primijenio odredbu čl. 192. ZOO kada je zaključio da je takvim ponašanjem prvotužitelj pridonio nastanaku nezgode u omjeru od 40%. Pravilnost takvog zaključka proizlazi i iz utvrđenja da se nezgoda mogla izbjeći da se vozilo kretalo brzinom 72 km/h, što je nešto manje od dopuštene brzine na tom mjestu, ali uzevši u obzir da se dogodila pri noćnoj vožnji, ta bi se brzina po mišljenju ovog suda, smatrala primjerenom brzinom noćnim uvjetima vožnje.

 

17. Stoga kako ne postoji razlog pogrešne primjene materijalnog prava na koji se poziva prvotuženik u reviziji, valjalo je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP riješiti kao u izreci presude.

 

18. Prvotužitelj revizijom pobija i rješenje kojim je odlučeno o troškovima postupka sadržano u drugostupanjskoj presudi.

 

19. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod br. Su-IV-19/15-19 od 16. studenog 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojega je dopuštena revizija.

 

19.1. Prema navedenom shvaćanju rješenje drugostupanjskog suda o troškovima parničnog postupaka nije rješenje iz čl. 400. st. 1. ZPP protiv kojega je dopuštena revizija jer u pogledu parničnih troškovima spor niti počinje niti se dovršava. Samo u odnosu na predmet spora određen tužbom počinje teći parnica, ispituje se litispendencija, objektivna kumulacija tužbenog zahtjeva i objektivno preinačenje tužbenog zahtjeva, i samo u odnosu na predmet spora se postupak dovršava pojedinačnim aktom, bilo presudom ili rješenjem.

 

20. Stoga je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP valjalo riješiti kao u toč. IV. izreke rješenja.

 

21. Razmatrajući reviziju tuženika valja naglasiti da u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti izvanrednu reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (čl. 382. st. 2. ZPP).

 

21.1. Prema stavku 3. toga članka u izvanrednoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

 

22. Smatrajući ih važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni tuženik naznačuje više procesnopravnih i materijalnopravnih pitanja:

 

"1. Da li je drugostupanjski sud u obrazloženju presude dužan ocijeniti žalbene navode glede prigovora promašene pasivne legitimacije?

 

2. Da li su prvostupanjski i drugostupanjski sud dužni ocijeniti prigovor nedostataka aktivne legitimacije?

 

3. Održava li se sustav odvodnje na kolniku javne ceste koja prolazi kroz naselje kao sastavni dio te javne ceste?

 

4. Imaju li aktivnu legitimaciju za potraživanje naknade štete na oštećenom vozilu pravni slijednici osobe koja u trenutku nastanka štete nije bila vlasnik vozila?

 

5. Je li sud u situaciji kad je obvezni odnos uzrokovanja štete nastao prije stupanja na snagu Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/2005) ovlašten tužitelju dosuditi naknadu štete zbog povrede prava osobnosti?

 

6. Da li se u situaciji kad tužitelj nije plaćao naknadu za tuđu pomoć i njegu visina naknade utvrđuje prema cijenama doma za starije i nemoćne koji tu uslugu nije pružao tužitelju?

 

7. Da li je sud u odluci o trošku dužan navesti za koje pojedinačno parnične radnje strankama pripada pravo na trošak i propis po kojem im pripada pravo na parnični trošak?"

 

22.1. Pritom navodi da su pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer su shvaćana u pobijanoj odluci suprotna shvaćanjima Vrhovnog suda Republike Hrvatske u više različitih odluka.

 

23. U povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose (čl. 392.a st. 2. ZPP).

 

24. Odlučujući o dopuštenosti izvanredne revizije ovaj sud je ocijenilo da je revizija dopuštena i osnovana u odnosu na drugo procesno pravno postavljeno pitanje („Da li su prvostupanjski i drugostupanjski sud dužni ocijeniti prigovor nedostataka aktivne legitimacije?“), koje je ujedno važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

25. Tuženik je tijekom postupka isticao prigovor promašene aktivne legitimacije u odnosu na drugo, treće i četvrto tužitelja jer iz iskaza prvotužitelja na ročištu 18. rujna 2002. proizlazi da prednik drugo, treće i četvrto tužitelja nije bio vlasnik vozila za kojeg se traži naknada materijalne štete već društvo T.

 

26. Prvostupanjski sud u presudi zaključuje da je prednik drugo, treće i četvrto tužitelja bio vlasnik vozila na kojem je nastala materijalna šteta, ali nije dao nikakve razloge za svoj zaključak kako bi otklonio prigovor tuženika. Unatoč žalbenim navodima kojima tuženik ukazuje na propust prvostupanjskog suda i dalje ističući nedostatak aktivne legitimacije u žalbi, drugostupanjski sud samo šturo otklanja navedeni prigovor kao neosnovan ne dajući ni on razloge za navedeno utvrđenje.

 

27. Takvim postupanjem, kojim nije otklonio bitnu povredu odredaba parničnog postupka počinjenu pred prvostupanjski sudom, a ujedno prihvativši činjenična utvrđenja istog, drugostupanjski sud i sam čini apsolutno bitnu povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer je svoju osnovu prihvaćanja tužbenog zahtjeva za naknadu materijalne štete nastale na vozilu u odnosu na drugo, treće i četvrtotuženika utemeljio na činjeničnoj osnovi za koju nije dao razloge.

 

28. Slijedom navedenog valjalo je drugostupanjsku presudu ukinuti u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za naknadu materijalne štete drugo, treće i četvrto tužitelja te pozivom na odredbu čl. 394. st. 1. ZPP u svezi s odredbom čl. 394. st. 4. ZPP odlučiti kao u toč. I. izreke rješenja.

 

28.1. U ponovljenom postupku sud će otkloniti ukazanu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, imajući u vidu navedeno te donijeti novu zakonitu presudu.

 

29. Odluka o parničnim troškovima utemeljena je na čl. 166. st. 3. ZPP (točka II. izreke rješenja).

 

30. Nadalje, razmatrajući ostala pitanja postavljena u reviziji tuženika, ovaj sud je ocijenio da prvo, treće, četvrto, peto i šesto postavljeno pitanje nisu pitanja u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i st. 3. ZPP koja su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer polaze od pogrešnih pretpostavki na kojima se ne temelji pobijana odluka, pa o odgovoru na tako postavljena pitanja ne ovisi ishod spora.

 

30.1. Prvo postavljeno pitanje polazi od neutemeljene pretpostavke da drugostupanjski sud nije ocijenio žalbene navode glede prigovora promašene pasivne legitimacije, što je suprotno stanju u drugostupanjskoj presudi.

 

30.2. Treće postavljeno materijalnopravno pitanje polazi od pretpostavke da se prometna nezgoda dogodila na kolniku magistralne ceste koja prolazi kroz naselje, a što nije utvrđenje u ovom postupku jer iz utvrđenja proizlazi da se dogodila na kolniku magistralne ceste iz smjera S. prema K. L.

 

30.3. Četvrto postavljeno pitanje polazi od neutemeljene pretpostavke da pravni prednik drugo, treće i četvrtotuženika nije bio vlasnik vozila. Naime, iako sudovi nisu dali razloge za svoje utvrđenje, iz odluka proizlazi da su utvrdili da je njihov prednik bio vlasnik vozila.

 

30.4. Peto postavljeno pitanje polazi od pogrešne pretpostavke da je u pobijanoj presudi tužitelju dosuđena naknada štete zbog povrede prava osobnosti po ZOO/05 koji nije bio u primjeni u vrijeme nastanka štete. Naime, iako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio ZOO/05, drugostupanjski je sud ispravio taj propust prvostupanjskog suda i pravilno primijenio odredbe ZOO koji je bio u primjeni u vrijeme nastanka štete.

 

30.5. Šesto postavljeno pitanje također polazi od pretpostavke koja nije u postupku utvrđena da je visina cijene tuđe pomoći i njege utvrđena prema cijenama Doma za starije i nemoćne osobe, pa stoga ne proizlazi iz pobijane presude.

 

30.6. Sedmim postavljenim pitanjem tuženik osporava pravilnost pobijane drugostupanjske presude u dijelu kojim je odlučeno o parničnim troškovima.

 

30.7. Kako je već u ovoj odluci i navedeno (kod ocijene dopuštenosti revizije prvotuženika) revizija glede odluke o parničnom trošku nije dopuštena.

 

31. Radi navedenog valjalo je reviziju tuženika u preostalom dijelu odbaciti kao nedopuštenu na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP te odlučiti kao u toč. II. izreke rješenja.

 

Zagreb, 14. rujna 2021.

 

              Predsjednik vijeća:

              Ivan Vučemil, v.r.