1

Poslovni broj: 2 Us I-599/2021-7

Poslovni broj: 2 Us I-599/2021-7

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu Berislav Babić, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu tužiteljice I. M. iz P., protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji socijalne politike, Ulica grada Vukovara 78, Zagreb, radi prava na osobnu invalidninu, 14. rujna 2021.

p r e s u d i o   j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži poništavanje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-551-08/20-01/674, URBROJ: 524-11-02/3-21-5 od 23. travnja 2021.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem KLASA: UP/II-551-08/20-01/674, URBROJ: 524-11-02/3-21-5 od 23. travnja 2021. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Centra za socijalnu skrb P., KLASA: UP/I-551-08/20-01/22, URBROJ: 2162-15-02-03-20-7 od 9. srpnja 2020., a kojim rješenjem je odbijen zahtjev tužiteljice za priznavanje prava na osobnu invalidninu.
2. U tužbi tužiteljica navodi kako je u provedenom postupku došlo do teških povreda odredbi Ustava Republike Hrvatske i Zakona o općem upravnom postupku na njenu štetu. Smatra da se predmetni upravni postupak nije mogao okončati bez adekvatnog pregleda i sagledavanja sve raspoložive medicinske dokumentacije pa se stoga ne može utvrditi da je isti proveden na zakonit način. Ističe i kako pobijano rješenje nije obrazloženo u medicinskom smislu, dok se ovlašteni vještaci nisu izjasnili o dijagnozama, već se samo pozivaju na određene zakonske odredbe, zbog čega je isto nejasno tužiteljici kao nejakoj stranci. Smatra da su ovlašteni vještaci samo utvrdili gubitak ruke u visini podlaktice uz 60% invaliditeta bez uvida u cjelokupnu dokumentaciju, a iz koje proizlazi da ima stalne bolove u desnoj nozi i cijeloj kralježnici, koja je fiksirana podupiračima u cijelosti, što uz epilepsiju i reduciranost i.v. prostora cijele kralježnice tužiteljicu čini 100% invalidom. Poziva se na nalaz i mišljenje primarijusa R. P. iz kojeg je vidljivo da njeno oštećenje iznosi 100%, dok iz pobijane odluke proizlazi da ima 60% invaliditeta pa postavlja pitanje da li je njena ruka narasla ili se radi o diskriminaciji teških invalida. Ukazuje i kako prilikom svakog dolaska u Centar za socijalnu skrb ima napadaje, budući mora dokazivati nešto što je očito i vidljivo. Posebno naglašava kako svi specijalisti kod kojih se liječi utvrđuju potrebu tuđe njege i pomoći u svakodnevnim životnim aktivnostima, kao i traju nesposobnost za privređivanje. Osporava i sastav tijela vještačenja, budući smatra da se radi o nestručnim osobama. Nadalje ističe i kako je u konkretnom slučaju izostala zakonitost provedenog postupka, kaso jedinstvene cjeline, a ista ne može biti teoretska ili prividna, budući je iz medicinske dokumentacije u spisu jasno vidljivo kako je 100% invalid i da se u konkretnom slučaju radi o propustu vještaka za utvrđenje odgovarajućeg činjeničnog stanja. Poziva se i na presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-1107/18-4 od 5. travnja 2018. iz koje proizlazi da se medicinske činjenice ne utvrđuje na temelju medicinske dokumentacije, već na temelju vještačenja, a medicinska dokumentacija predstavlja činjenični supstrat na temelju kojeg vještak daje nalaz i mišljenje. Slijedom navedenog predlaže sudu poništavanje osporavane odluke tuženika.
3. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako u cijelosti ostaje kod pobijanoga rješenja iz razloga navedenih u obrazloženju istoga te predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.
4. Dana 7. rujna 2021. kod ovog suda održana je javna rasprava kako bi se sukladno odredbi članka 6. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – Odluka Ustavnog suda RH i 29/17., nastavno: ZUS) svakoj stranci dala mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.
5. Na navedenu raspravu nije pristupio uredno pozvani tuženik pa je ista održana u njegovoj odsutnosti sukladno odredbi članka 39. stavka 2. ZUS.
6. Tijekom rasprave tužiteljica je izjavila da ostaje kod tužbe i svih navoda iz iste. Pojašnjava kako je u međuvremenu pribavila nove nalaze u svezi svog zdravstvenog stanja te ističe da je u provedenom postupku analizirana medicinska dokumentacija iz koje proizlazi da je do treće godine imala ruku, odnosno da će joj ruka narasti. Takva stajališta vještaka smatra pogrešnim i mišljenja je da njeno zdravstveno stanje nije utvrđeno na pravilan način. Smatra i da nije odgovarajuće pregledane od strane vještaka, već su isti postupali na način da bi ju samo pozvali ukoliko nedostaje određena dokumentacija te se na svaki njihov poziv odazvala i dostavila traženu dokumentaciju, ali oni nisu istu pregledali na pravilan način niti su nju detaljno pregledali. Stoga predlaže poništavanje osporavane odluke tuženika.
7. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i isprave koje su priložene u taj spis.
8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS, sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev neosnovan.
9. Iz podataka spisa je razvidno da je predmetni upravni postupak pokrenut zahtjevom tužiteljice od 19. veljače 2020. za priznavanje prava na osobnu invalidninu.
10. Odredbom članka 54. stavka 1. Zakona o socijalnoj skrbi (Narodne novine, broj 157/13., 152/14., 99/15., 52/16. 16/17., 130/17. i 98/19., nastavno: Zakon) propisano je da se pravo na osobnu invalidninu priznaje osobi s teškim invaliditetom ili drugim teškim trajnim promjenama u zdravstvenom stanju, u svrhu zadovoljavanja njezinih životnih potreba za uključivanje u svakodnevni život zajednice.
11. Iz navedene odredbe proizlazi da se predmetno pravo iz sustava socijalne skrbi može priznati dvjema kategorijama osoba s invaliditetom - osobama s teškim invaliditetom i osobama s teškim trajnim promjenama u zdravstvenim stanju.
12. Uredbom o metodologijama vještačenja (Narodne novine, broj 67/17. i 56/18., nastavno: Uredba), razrađen je postupak za ostvarivanje prava na temelju vrste i stupnja oštećenja organizma – tjelesnog oštećenja iz područja socijalne skrbi (članak 21. i 22. Uredbe).
13. Prema odredbi članka 21. stavka 1. Uredbe, nalaz i mišljenje o težini i vrsti invaliditeta - oštećenja funkcionalnih sposobnosti, sastoji se od „Općeg dijela“ s osnovnim podacima, te posebnog dijela s nalazom i mišljenjem o težini invaliditeta i vrsti oštećenja - oštećenju funkcionalnih sposobnosti sukladno Listi težine i vrste invaliditeta-oštećenja funkcionalnih sposobnosti koja je sastavni dio ove Uredbe.
14. Stavkom 3. istog članka Uredbe je predviđeno što se nalazom i mišljenjem o težini i vrsti invaliditeta - oštećenju funkcionalnih sposobnosti, iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje.
15. Tako se pod točkom 1. utvrđuje vrsta oštećenja i postotak oštećenja organizma iz Liste I; točkom 2. težina i vrsta invaliditeta - oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema Listi težine i vrste invaliditeta-oštećenja funkcionalnih sposobnosti: točkom 3. vrste oštećenja: točkom 4. postojanje više vrsta oštećenja; točkom 5. postojanje više vrsta teških oštećenja; točkom 6.  postojanje teškog invaliditeta; točkom 7.  postojanje težeg invaliditeta; točkom 8. postojanje trajne promjene u zdravstvenom stanju; točkom 14. postojanje prijeke potrebe trajne ili privremene pomoći i njege i njezin opseg; točkom 15. postojanje potrebe za specifičnom njegom uz izvođenje medicinsko tehničkih zahvata zbog kojih je osoba onemogućena pri uključivanju u svakodnevne životne aktivnosti u kući i izvan kuće, a primjerice odnosi se na: kateterizaciju i promjenu trajnog urinskog katetera i sl.; točkom 16. status osobe s invaliditetom; točkom 17. obrazloženje mišljenja.
16. Postupajući po zahtjevu tužiteljice, prvostupanjsko tijelo je odredilo izvođenje dokaza vještačenjem radi utvrđivanja činjenica koje se tiču njenog zdravstvenog stanja.
17. Nalazom i mišljenjem Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Sektora za vještačenje, Područnog ureda u O., Izdvojenog mjesta rada P., KLASA: 551-01/20-04/2366, URBROJ: 426-04-04-02/3-20-2  od 30. lipnja 2020., a nakon osobnog pregleda tužiteljice utvrđeno kako je tužiteljica rođena bez lijeve podlaktice i šake. U rujnu 2011. operirana je zbog skolioze torakolumbalne kralježnice. Opskrbljena je podlaktičnom protezom. Ima učestale bolove u torakolumbalnom dijelu kralježnice. Uzima stalnu terapiju. Tužiteljica je osoba s invaliditetom, budući ima prirođeni nedostatak lijeve podlaktice i šake, s uzrokom bolest, a isto oštećenje cijenjeno je sa 60% prema Listi I. Radi se o tjelesnom oštećenju 2. stupnja. Na strani tužiteljice utvrđeno je osim navedene bolesti i postojanje bolesti kralježnice, zbog čega joj je potrebna povremena pomoć pri provođenju svakodnevnih aktivnosti. Radi se o trajnoj potrebi u smanjenom opsegu (III stupanj, a moguće i II stupanj). Zatim je utvrđeno da kod tužiteljice, prema Listi težine i vrste invaliditeta – oštećenja funkcionalne sposobnosti postoji tjelesno oštećenje, trajne promjene u zdravstvenom stanju, uz sposobnost za osposobljavanje za samozbrinjavanje i za samostalni rad te postojanje trajne promjene u zdravstvenom stanju. Međutim, na strani tužiteljice nije utvrđeno postojanje teškog niti težeg invaliditeta, kao što nije utvrđena ovisnost ili prijeka potreba pomoći i njege druge osobe u radnjama samozbrinjavanja, već joj je potrebna povremena pomoć pri provođenju svakodnevnih aktivnosti.
18. Stoga je prvostupanjsko tijelo rješenjem od 9. srpnja 2020. odbilo zahtjev tužiteljice, s obrazloženjem da kod iste nije utvrđeno postojanje teškog invaliditeta IV. stupnja.
19. U žalbenom postupku, u skladu s odredbom članka 106. stavka 2. Zakona, predmetni spis je dostavljen Zavodu za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjem uredu, Sektoru za vještačenje, radi preispitivanja osnovanosti nalaza i mišljenja tijela vještačenja prvog stupnja.
20. Iz nalaza i mišljenja Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda KLASA: 551-01/20-04/2366, URBROJ: 426-04-01/11-21-5 od 14. travnja 2021., razvidno je kako je tužiteljica rođena bez lijeve podlaktice i šake i da je u rujnu 2011. operirana zbog skolioze kralježnice. Opskrbljena je podlaktičnom protezom, ali je ne koristi jer bolje funkcionira bez proteze usprkos  provedenoj edukativnoj rehabilitaciji. Po praćenju motoričkog razvoja definirana je hongenitalna skolioza torakolumbalne kralježnice. Operativno je liječena 2011. i 2015. u KB D. te se rezimira po operativnom statusu desnostrana skolioza torakalne kralježnice. Radi učestalih bolova u torakolumbalnom dijelu kralježnice provodi procedure fizikalne terapije. Radi suspektnih promjena kvalitete svijesti, ali i trzaja lijeve potkoljenice, izvršena je neurološka obrada te se po EEG nalazu razmatra mogućnost epilepsije i u tom algoritmu ordinirana je i AET. Vještaci utvrđuju da kod tužiteljice postoji kronična bolest – drugi stupanj i tjelesno oštećenje - treći stupanj.
21. Isto tako je zaključeno da kod tužiteljice ne postoji teški invaliditet jer ista nije u potpunosti ovisna o pomoći i njezi druge osobe. Ovo sve iz razloga jer na strani tužiteljice ne postoji nesposobnost samostalnog kretanja niti uz ortopedsko pomagalo, nemogućnost transfera, nemogućnost izvođenja bilo koje aktivnosti svakodnevnog života, a ista nije osoba u terminalnoj fazi ili dekompenzaciji kronične bolesti čije liječenje nužno zahtijeva transplantaciju, kemo ili nadomjesnu terapiju, dijalizu, parenteralnu ili enteralnu prehranu, aspiraciju usne šupljine, oksigentaor, mehanički respirator, ugrađivanje stome, trahealne kanile i slično. Tužiteljica nije osoba u potpunosti ovisna o pomoći i njezi druge osobe. Kod tužiteljice postoji trajna promjena u zdravstvenom stanju, kao što postoji prijeka potreba trajne pomoći i njege u punom opsegu zbog prirođenog nedostatka lijeve podlaktice i šake uz kronične bolest s komplikacijama zbog čega joj je potrebna stalna i pojačana skrb te pomoć kod korištenja zdravstvene zaštite, kao i podrška u daljnjem liječenju.
22. Obzirom da je teški invaliditet, u smislu Zakona, osnova za priznavanje prava na osobnu invalidninu te da isti ne postoji kod tužiteljice, već da postoji kronična bolest drugog stupnja i tjelesno oštećenje trećeg stupnja te trajna promjena u zdravstvenom stanju to su vještaci stajališta da ista ne ispunjava uvjete za priznanje predmetnog prava.
23. Na temelju navedenog tuženik je donio pobijanu odluku, odnosno tuženik je zaključio da tužiteljica nije osoba sa teškim invaliditetom ili drugim teškim trajnim promjenama u zdravstvenom stanju u smislu članka 54. stavka 1. Zakona te da ne ispunjava uvjete za priznanje predmetnog prava.
24. Navedena vještačenja su suglasna u dijelu koji se odnose na utvrđene dijagnoze i bolesti na strani tužiteljice, a tužiteljica svojim tužbenim navodima nije ničim sud dovela u dvojbu u pogledu njihove pravilnosti te sud cijeni provedena vještačenja kao zakonita i izrađena u skladu s pravilima struke. Pri tome valja naglasiti kako su u postupku vještačenja na strani tužiteljice utvrđene iste bolesti, na koje se tužiteljica poziva u tužbi i koje se navode u medicinskoj dokumentaciji. Navodi tužiteljice o neadekvatnom pregledu nisi ničim dokazani, kao što iz prvostupanjskog i drugostupanjskom rješenja te pripadajućih nalaza i mišljenja ne proizlazi da bi vještaci pogrešno utvrdili zdravstveno stanje u svezi činjenice da je tužiteljica rođena bez lijeve podlaktice i šake.
25. Uzimajući u obzir navedeno, to je u provedenom postupku na jasan i nedvosmislen način utvrđeno da tužiteljici ne pripada pravo na osobnu invalidninu te ista navodima tužbe ničim nije dovela u dvojbu zakonitost i pravilnost provedenog postupka.
26. Imajući u vidu navedeno, osporavana odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom te je na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, kao u izreci presude.
27. Sud u smislu članka odredbe članka 79. ZUS nije donosio odluku o troškovima upravnog spora, budući stranke nisu postavile zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

U Osijeku 14. rujna 2021.

Sudac

Berislav Babić v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).