- 1 -              Revd 1787/2021-2

Broj: Revd 1787/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, te Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Jasenke Žabčić članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja H.-T. d.o.o., OIB:…, Z., kojeg zastupa punomoćnica V. K., odvjetnica u Z., protiv tuženika M. Ž., OIB:…, Z., kojeg zastupa punomoćnica I. M., odvjetnica u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-4290/2020-2 od 20. siječnja 2021., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću poslovni broj Povrv-272/2017-17 od 4. studenoga 2020., u sjednici održanoj 14. rujna 2021.

r i j e š i o   j e:

Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-4290/2020-2 od 20. siječnja 2021. se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužitelj H.-T. d.o.o. Z. je podneskom od 30. ožujka 2021. predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-4290/2020-2 od 20. siječnja 2021. radi pravnog pitanja naznačenog u prijedlogu.

2. Tuženik je odgovorio na prijedlog i predložio da Vrhovni sud RH odbaci prijedlog kao nedopušten.

3. Prijedlog je nedopušten.

4. Postupajući sukladno odredbi čl. 385., čl. 385.a. i čl. 387. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda RH je ocijenilo da nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost prijedloga prema odredbi čl. 387. u vezi s čl. 385.a. st. 1. ZPP. Naznačeno pitanje je važno za rješenje ovog spora, ali nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

5. Pobijanom drugostupanjskom presudom je odbijen tužbeni zahtjevu za ispunjenje ugovora o isporuci toplinske energije, kojim tužitelj traži isplatu fiksnih troškova. Prema obrazloženju presude predmetni poslovni prostor (uz ostale poslovne prostore na adresi ...) je priključen na mjerno mjesto -zasebnu toplinsku stanicu (oznake ZP-016). Svim potrošačima vezanim uz mjerno mjesto ZP-016 je isključena električna energija više od 10 godina prije razdoblja za koje je obračunata naknada za energiju. Dovod energije je isključen zbog neplaćanja troškova električne energije od strane raznih vlasnika poslovnih prostora, Prema pravnom shvaćanju drugostupanjskog suda u situaciji u kojoj tužitelj u utuženom razdoblju, a ni deset godina unazad, uopće nije pružao uslugu opskrbe toplinskom energijom u odnosu na sve prostore na zajedničkom mjerilu, ne može osnovano zahtijevati od korisnika isplatu tzv. fiksnih troškova.

6. Tužitelj je osporio pravno shvaćanje na kojemu se temelji drugostupanjska presuda te je predložio dopuštenje revizije i naznačio pravno pitanje koja glasi: „U slučaju kada se korisnik nije izdvojio iz zajedničkog toplinskog sustava sukladno zakonskim propisima, a prekinuta je opskrba toplinskom energijom cijeloj zgradi zbog neplaćanja toplinske energije kupaca, pri neskrivljenom ponašanju tog korisnika, postoji li obveza tog korisnika i dalje podmirivati fiksne troškove ( tarifne stavke za snagu, naknadu za djelatnost kupca, naknadu za opskrbu energijom)?“

7. Tužitelj je u prijedlogu naveo kao razlog važnosti postojanje različite prakse drugostupanjskih sudova, te je naveo odluke Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-390/2019 od 19. ožujka 2019. i Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-170/2020 od 6. travnja 2020.

7.1. U prijedlogu je također navedeno da o tom pitanju nema prakse revizijsko suda, zbog čega je Vrhovni sud RH već dopustio reviziju radi identičnog pitanja rješenjem poslovni broj Revd-3605/2020-2, kao i da je pravno shvaćanje na kojemu se temelji drugostupanjska presuda suprotno shvaćanju u presudi Suda Europske unije od 5. prosinca 2019. broj C-708/17.

9. Ovaj sud je utvrdio da su odluke na koje se poziva tužitelj donesene na temelju bitno drugačije činjenične osnove i odnose se na situaciju kad se korisnik sam izdvoji iz zajedničkog toplinskog sustava, pri čemu izdvajanje nije provedeno na načini u skladu s propisima, dok je u ovom slučaju utvrđeno da je pružatelj usluge deset godina prije predmetnog obračunskog razdoblja isključio sve korisnike predmetnog mjernog mjesta zbog neplaćanja naknade.

10. Nadalje, u presudi Suda Europske unije od 5. prosinca 2019. broj C-708/17 je izraženo načelno stajalište da direktive EU navedene u presudi „treba tumačiti na način da mu se ne protivi nacionalni propis kojim se predviđa da su vlasnici stana u zgradi u suvlasništvu, priključenoj na mrežu područnog grijanja dužni doprinositi troškovima potrošnje električne energije zajedničkih dijelova i unutarnjih instalacija zgrade…“, što u ovoj parnici nije ni bilo sporno.

11. Odluke sudova navedene u prijedlogu ne daju razlog važnosti naznačenom pitanju i nisu ispunjeni propisani kriteriji za dopuštenje revizije, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 1. i 5. ZPP riješiti kao u izreci.

Zagreb, 14. rujna 2021.