- 1 -              Rev 994/2021-2

Broj: Rev 994/2021-2

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice E. K. iz P., OIB: ..., zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Č.&R. j.t.d. u P., protiv tuženika T. o. d.d., Regijska podružnica J., Poslovnica P., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva P. i p. u R., radi nakade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv dijela presude Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-532/2019-3 od 7. travnja 2020., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola broj Pn-44/2018-128 od 15. svibnja 2019., u sjednici održanoj 14. rujna 2021.,

r i j e š i o   j e:

Ukida se presuda Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-532/2019-3 od 7. travnja 2020. u dijelu odluke o parničnom trošku kojim je naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 6.597,80 kn i predmet se vraća drugostupanjskom sudu u tom dijelu na ponovni postupak.

O troškovima postupka nastalim povodom revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je tražila da joj tuženik s osnova naknade neimovinske štete isplati iznos od 293.158,18 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. lipnja 2012. pa do isplate, odbijen je zahtjev tužiteljice da joj tuženik plati iznos od 8.060,19 kn s osnova naknade imovinske štete, od čega s osnova troškova liječenja iznos od 2.660,19 kn, a s osnova tuđe pomoći i njege iznos od 5.400,00 kn sve sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe 24. lipnja 2015. pa do isplate, a odbijen je i zahtjev tužiteljice da joj tuženik isplati iznos od 22.158,18 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe 24. lipnja 2015. pa do isplate. Također je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka, a u toč. II. izreke prvostupanjske presude naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka od 62.950,00 kn, dok je u preostalom dijelu zahtjev tuženika na ime troškova parničnog postupka odbijen kao neosnovan.

2. Protiv dijela drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju temeljem odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), predlažući da ovaj sud prihvati reviziju te preinači pobijani dio drugostupanjske presude sukladno navodima u reviziji u odnosu na troškove parničnog postupka, a podredno da u pobijanom dijelu ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Tuženik nije dostavio odgovor na reviziju.

4. Revizija je osnovana.

5. Temeljem odredbe čl. 391. st. 1. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

6. Ovaj sud je rješenjem broj Revd 3277/2020 od 7. travnja 2021. dopustio tužiteljici izjavljivanje revizije zbog slijedećeg pravnog pitanja:

"Ima li tužitelj, pri donošenju odluke o trošku, u situaciji kada tuženik osporava osnovu tužbenog zahtjeva u cijelosti, zbog čega su provedena vještačenja – koje troškove je predujmio tužitelj, pravo na priznanje (dosudu) tih troškova vještačenja (i pristupa sudskog vještaka) u cijelosti, bez obzira što je tužbenim zahtjevom uspio samo djelomično?"

7. Drugostupanjski sud je u ovoj pravnoj stvari preinačio prvostupanjsku presudu na način da je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice i naložio tuženiku platiti tužiteljici iznos od 10.000,00 kn na ime naknade neimovinske štete te iznos od 3.484,80 kn na ime tuđe pomoći i njege te za troškove liječenja iznos od 1.064,07 kn. Pritom je drugostupanjski sud utvrdio da je tuženik odgovoran za nastanak štetnog događaja u visini od 40%, a tužiteljica u visini od 60%.

8. Drugostupanjski sud je stoga preinačio i odluku o troškovima parničnog postupka na način da je naložio tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 6.597,80 kn, dok je prvostupanjskom presudom kojom je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice naloženo tužiteljici platiti tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 62.950,00 kn. Pritom kod odluke o troškovima parničnog postupka drugostupanjski sud temeljem odredbe čl. 154. st. 2., čl. 155. i čl. 156. ZPP navodi kako je tužiteljica uspjela u postupku sa 40%, a tuženik sa 60%, pa obzirom da je prvostupanjski sud dosudio tuženiku na teret tužiteljice trošak u iznosu od 62.950,00 kn te obzirom da se tuženik nije žalio na takvu odluku, drugostupanjski sud je utvrdio kao osnovan iznos parničnih troškova tuženika od 12.590,00 kn. Nadalje, drugostupanjski sud sukladno odredbi čl. 166. ZPP odlučuje o troškovima žalbenog postupka na način da je tužiteljica sa žalbom uspjela u visini od 40%, a trošak žalbe iznosi 14.980,50 kn slijedom čega tužiteljici pripada trošak žalbenog postupka u iznosu od 5.992,20 kn. Nakon toga drugostupanjski sud vrši prebijanje utvrđenih i priznatih troškova tuženiku od 12.590,00 kn s priznatim troškovima žalbenog postupka tužiteljice te dolazi do iznosa od 6.597,80 kn koji iznos je tužiteljica dužna tuženiku platiti na ime naknade troškova parničnog postupka.

9. Međutim, iz drugostupanjske odluke uopće nije jasno je li drugostupanjski sud priznavao i određivao trošak tužiteljice razmjerno njenom uspjehu od 40% i na koji način je uopće valorizirao i cijenio troškove na ime nekoliko vještačenja (troškova izrade nalaza i mišljenja te pristupa vještaka na sud radi obrazloženja nalaza i mišljenja).

10. Iz obrazloženja drugostupanjskog suda odluke o troškovima parničnog postupka potpuno je nejasno na koji način je drugostupanjski sud došao do iznosa od 12.590,00 kn osnovanog iznosa parničnih troškova tuženika i da li je dolazeći do tog iznosa uopće uzimao u obzir trošak tužiteljice razmjerno uspjehu u parnici te trošak na ime provedenih vještačenja. U odnosu na pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija, ovaj sud je u više svojih odluka jasno izrazio pravno shvaćanje da kod djelomičnog uspjeha u parnici, kada je tuženik osporavao osnovu zahtjeva (kod naknade štete svoju odgovornost), trošak vještačenja koji je predujmio tužitelj se priznaje tužitelju u cijelosti obzirom da je bio potreban bez obzira na uspjeh u parnici (odluka broj Rev 842/2010-2 od 29. rujna 2010., Rev-868/2004-2 od 10. studenoga 2004., Rev 1687/2009-2 od 8. travnja 2010. i dr.).

11. Stoga je revizija tužiteljice osnovana i to iz razloga jer drugostupanjska presuda ne sadrži uopće razloge o odlučnim činjenicama niti je jasno na koji način je drugostupanjski sud došao do iznosa koji je tužiteljica dužna naknaditi na ime troškova parničnog postupka tuženiku, a potpuno je nejasno je li pri tome drugostupanjski sud valorizirao barem djelomično troškove tužiteljice na ime provedenih vještačenja. Na taj način drugostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP te će u ponovljenom postupku ponovno odlučiti o troškovima parničnog postupka na način da će u cijelosti tužiteljici priznati trošak na ime provedenih vještačenja i pri čemu će imati u vidu da odluka o troškovima parničnog postupka za tužiteljicu može biti samo povoljnija u odnosu na iznos koji je tužiteljica dužna naknaditi tuženiku u pobijanoj odluci.

12. Obzirom na navedeno, valjalo je temeljem odredbe čl. 394. st. 1. alineja 1. ZPP riješiti kao u izreci.

Zagreb, 14. rujna 2021.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.