1

      Poslovni broj: 6 Us I-1403/2020-17

 

 

 

                                                                                                 

 

 

 

 

 

                                                                                                       Poslovni broj: 6 Us I-1403/2020-17

 

 

 

     U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužitelja S. P. iz O., kojeg zastupa opunomoćenik H. G., odvjetnik u  O., protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u O., Građansko-upravni odjel, radi utvrđivanja statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata, 14. rujna 2021.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-562-02/20-01/431, URBROJ: 522-4/1-1-1-20-4 od 3. studenog 2020. i rješenja Osječko-baranjske županije, Upravnog odjela za zdravstvo i socijalnu skrb, KLASA: UP/I-562-02/20-21/287, URBROJ: 2158/1-01-18/28-20-4 od 23. ožujka 2020.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

 

 

Obrazloženje

 

1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-562-02/20-01/431, URBROJ: 522-4/1-1-1-20-4 od 3. studenog 2020., odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Osječko-baranjske županije, Upravnog odjela za zdravstvo i socijalnu skrb, KLASA: UP/I-562-02/20-21/287, URBROJ: 2158/1-01-18/28-20-4 od 23. ožujka 2020. Citiranim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za priznavanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata s osnove psihičkog oboljenja, oboljenja kralježnice, dijabetesa, oboljenja očiju i bolesti prostate, sukladno Listi postotka oštećenja organizma (Lista II) koja predstavlja sastavni dio Uredbe o metodologijama vještačenja (Narodne novine broj 67/17. i 56/18. - dalje: Uredba), odnosno zbog neispunjavanja uvjeta iz odredbe članka 12. stavak 1. toč. c) Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine br. 121/2017 - dalje: Zakon).

2. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost predmetnog (kao i prvostupanjskog) rješenja prvenstveno osporavajući medicinska utvrđenja ovlaštenih vještaka donesena u nalazima i mišljenjima, koja smatra deficitarno provedenim s obzirom da nisu utemeljena na pravilnoj ocjeni cjelokupne materijalne (medicinske) dokumentacije tužitelja. Osporava sadržaj ratnog puta tužitelja izdanog od strane MUP RH, PU osječko - baranjske, Broj: 511-07-31-460/01 od 31. srpnja 2001., na temelju kojega su (između ostaloga) nadležna tijela vještačenja cijenila oštećenje organizma tužitelja sa 0%, uz navod „da je tužitelj kao branitelj u svom ratnom putu bio izložen pogibelji i stradavanju isto kao i svi zaposleni građani Grada O., i to prilikom obavljanja poslova operativnog djelatnika za nadzor i upravljanje prometom“. Smatra da prvostupanjsko tijelo (kao i tuženik) pogrešno tumače odredbu članka 3. stavak 2. i članak 180. f Zakona, te odredbu članka 52. stavak 3. Uredbe. Poziva se na sadržaj dopune ratnog puta PPP Osijek, KLASA: 511-07-31-460- 1/01 od 22. travnja 2002., iz kojeg proizlazi da se tužitelj tijekom obnašanja zadaća nalazio u egzistencijalno ugrožavajućim situacijama u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Također se poziva na sadržaj dopisa Odjela prometne policije od 18. prosinca 1996., Broj: 511-07-06-19/ 29- 4/96 iz kojega proizlazi da je izvješće o sudjelovanju u Domovinskom ratu od 27. studenog 1996. vjerodostojno, a što je potvrđeno i od strane zapovjednika tužitelja V. P. Navodi da iz navedenog izvješća od 27. studenog 1996., u bitnome proizlazi da je tužitelj u obrani suvereniteta Republike Hrvatske izvršavao slijedeće zadaće: -u vrijeme podizanja barikada od strane srpskih ekstremista na području K. aktivno radio na blokadnom punktu u E. s ciljem sprječavanja  ulaska srpskih terorista; obnašao zadaće na blokadnim punktovima T. c., L. i B.; povremeno bio u patrolnoj djelatnosti na Južnoj obilaznici i N.; vršio pratnju pripadnika bivše JNA u Sabirni centar Z.; pod minobacačkom, tenkovskom i raketnom paljbom vršio pratnju štićenih osoba, stranih predstavnika, kao i pratnju oružja koje je pristizalo na naše područje, pratnju humanitarne pomoći. Navodi da je uslijed navedenih zadaća, kao i zbog činjenice čestog granatiranja Postaje prometne policije, doživio psihički slom i završio na bolničkom psihijatrijskom liječenju. Poziva se i na sadržaj dopune ratnog puta  MUP RH Broj: 511-07-31-ogr-27/ 2019 od 30. siječnja 2020., iz kojega proizlazi da je tužitelj vršio ratne zadaće kao pripadnik auto - ophodnje te druge borbene akcije gdje je bio izložen egzistencijalno - ugrožavajućim situacijama. Iz privatne izjave ovjerene pod brojem OV-3726/ 2019. po javnom bilježniku Z. Š., od 15. studenog 2019., na kojem je ovjeren potpis zapovjednika V. P. i suborca M. O., dodatno proizlazi da su punktovi bili svakodnevno napadani raznim naoružanjima te  da  je tužitelj sudjelovao u vatrenoj razmjeni prilikom raznih zadaća  na punktovima. Smatra da odredba članka 52. stavak 3. Uredbe obuhvaća činjenični  opis da je tužitelj aktivno sudjelovao na blokadnim punktovima. Također smatra da tijekom obrane suvereniteta Republike Hrvatske nije vršio isključivo ratne zadaće auto - ophodnjama, nadzora i upravljanja prometom te operativnog dežurnog Postaje prometne policije O., nego je vršio i druge borbene akcije gdje je bio izložen egzistencijalno ugrožavajućim situacijama. Predlaže da sud provede dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku radi utvrđenja okolnosti oštećenja organizma, dokaz saslušanjem svjedoka V. P. iz Č., i M. O. iz O., kao i dokaz saslušanjem tužitelja.

Zaključno navodi da  prvostupanjsko tijelo kao ni tuženik nisu prilikom donošenja odluka uzeli u obzir trajanje i vrstu tegoba kojima je tužitelj bio izložen, a sve to prema opisu ratnog puta i drugim dokazima o sudjelovanju tužitelja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Slijedom navedenog tužitelj predlaže da sud poništi osporavano rješenje tuženika kao i prvostupanjsko rješenje u ovoj upravnoj stvari, uz naknadu troška upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom navodi da je osporavano rješenje doneseno u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u pravilno provedenom upravnom postupku, te uz pravilnu primjenu materijalnog prava. Slijedom iznesenog tuženik predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4.1. Na raspravi održanoj u ovome sudu 25. ožujka 2021., u nazočnosti opunomoćenika tužitelja i opunomoćenika tuženika M. P., zamjenika u Županijskom državnom odvjetništvu u O., sud je, primjenom odredbe članka 33. stavak 5. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17;  dalje: ZUS) u svezi odredbe članka 292. stavak 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine  53/1991 – 70/2019), odbio kao nepotrebne za rješavanje ove upravne stvari dokazne prijedloge: pribavljanja dopune ratnog puta Postaje prometne policije O., KLASA: 511-07-31-460-1/01 kao i ishođenja dopune ratnog puta Odjela PP sa izvješćem od 27. studenog 1996., te dokazni prijedlog saslušanja svjedoka V. P. iz Č., i M. O. iz O., odnosno dokazni prijedlog saslušanja tužitelja u svojstvu stranke, također sukladno odredbi članka 8. ZUS-a.  Sud je na navedenoj raspravi odlučio provesti predloženi dokaz medicinskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku medicinske struke – specijalisti psihijatrije, a opunomoćenik tužitelja prepustio je sudu odabir osobe vještaka. Opunomoćenik tužitelja u spis je priložio i nalaz Klinike za psihijatriju KBC-a Osijek od 27. siječnja 2021. kao i nalaz Zavoda za urologiju od 18. siječnja 2021. Opunomoćenik tužitelja nije predložio i provođenje vještačenja na okolnost oštećenja organizma u odnosu na bolesti kralježnice, dijabetes, bolesti očiju i prostate.

4.2. Rješenjem poslovni broj Us I-1403/2020-8 od 10. svibnja 2021. u toč. I. izreke vještakom u ovom upravnom sporu je određen izv. prof. dr. sc. I. P., specijalist psihijatrije. U toč. III. izreke navedenog rješenja bio je određen zadatak vještaka na način da isti treba uvidom u postojeću medicinsku dokumentaciju i spis ovoga spora, procijeniti potrebu neposrednog pregleda tužitelja, te potom predmet vještačenja brižljivo razmotriti te (prvenstveno) decidirano utvrditi postoji li uzročna veza između sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu i nastanka psihičke bolesti, odnosno u slučaju utvrđenja postojanja uzročne veze, utvrditi postotak oštećenja organizma nastao zbog psihičke bolesti koja postoji kod tužitelja (PTSP) u svezi sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu, koji je valjana osnova za priznavanje postotka oštećenja organizma hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata, primjenom Liste postotka oštećenja organizma (Lista II) koja predstavlja sastavni dio Uredbe.

5. Sud je 7. rujna 2021., nakon što je sudski vještak dostavio pisani nalaz i mišljenje, te je isti bio dostavljen strankama u postupku, ponovno održao raspravu, u nazočnosti opunomoćenika tužitelja i tužitelja osobno kao i u nazočnosti opunomoćenika tuženika M. P., zamjenika u Županijskom državnom odvjetništvu u O. i navedenog sudskog vještaka. Na navedenoj raspravi stalni sudski vještak izložio je svoj nalaz i mišljenje, a strankama je omogućeno postavljanje pitanja i primjedbi koje će sud iznijeti naknadno u obrazloženju presude.

6. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u svu dokumentaciju priloženu spisu upravnog spora i spisu upravnog postupka koji je dostavljen uz odgovor na tužbu te je proveo medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku izv. prof. dr. sc. I. P., specijalisti psihijatrije.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi članka 55. stavak 3. ZUS-a sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Predmetni postupak pokrenut je zahtjevom tužitelja od 14. lipnja 2018. za priznavanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata na temelju bolesti psihe, bolesti kralježnice, dijabetesa, oboljenja očiju i prostate nastalih u svezi sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, u smislu članka 12. i 179. stavka 1. točke f) Zakona.

            9. 1. Odredbom članka 12. stavkom 1. točkom c) Zakona, propisano je da je hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata hrvatski branitelj iz Domovinskog rata kojem je organizam oštećen najmanje 20% zbog bolesti, a bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti neposredna je posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

             9.2. Prema odredbi članka 179. stavku 1. točki f) Zakona, status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata na temelju bolesti, a bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti neposredna je posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, utvrđuje se u upravnom postupku na temelju urednog zahtjeva hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata nakon nalaza i mišljenja tijela vještačenja iz članka 181. stavka 1. ovoga Zakona.

              9.3. Prema članku 180. stavku 1. točki h) Zakona, medicinska dokumentacija da je bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti neposredna posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske je dokumentacija o liječenju hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata koju je izdala zdravstvena ustanova, liječnička ordinacija ili načelnik ratnog saniteta postrojbe u kojoj se navodi anamneza, dijagnoza i terapija za hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, u kontinuitetu od pojave bolesti do podnošenja zahtjeva.

              9.4. Nadalje, člankom 181. stavkom 1. Zakona, propisano je da činjenica o uzroku i postotku oštećenja organizma radi ostvarivanja statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida, činjenica o uzroku smrti hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata radi ostvarivanja statusa člana obitelji smrtno stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, činjenica postojanja oštećenja organizma radi priznavanja prava na doplatak za njegu i pomoć druge osobe, činjenica postojanja oštećenja organizma radi priznavanja prava na ortopedski doplatak, činjenica postojanja oštećenja organizma radi priznavanja prava na doplatak za pripomoć u kući, činjenica oštećenja organizma radi ostvarivanja prava na naknadu troška prilagodbe osobnog automobila i činjenica nesposobnosti za privređivanje utvrđuje se na temelju nalaza i mišljenja koje daje posebna organizacijska jedinica Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom koja provodi medicinska vještačenja u postupcima ostvarivanja statusa i prava iz ovoga Zakona sukladno posebnom propisu, a koji postupak je uređen Uredbom o metodologiji vještačenja („Narodne novine“, broj: 67/17 i 56/18 - dalje: Uredba).

              9.5. Prema članku 181. stavku 2. Zakona, prije nalaza i mišljenja tijela vještačenja iz stavka 1. ovoga članka o uzroku i postotku oštećenja organizma radi ostvarivanja statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida po osnovi bolesti, pogoršanja bolesti odnosno pojave bolesti kao posljedice sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske potrebno je obaviti stručnu procjenu u ovlaštenoj zdravstvenoj ustanovi, dok je stavkom 4. istog članka Zakona propisano da se način provedbe stručne procjene iz stavka 2. ovoga članka utvrđuje pravilnikom koji donosi ministar nadležan za zdravstvo, uz prethodnu suglasnost ministra i ministra nadležnog za rad i mirovinski sustav, a to je Pravilnik o načinu provedbe stručne procjene u ovlaštenoj zdravstvenoj ustanovi radi ostvarivanja statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida (Narodne novine, broj: 27/18).

              9.6. Članak 185. stavkom 1. Zakona, propisano je da Vijeće vještaka u prvostupanjskom postupku donosi nalaz i mišljenje isključivo nakon neposrednog pregleda hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata ili hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata, osim u postupku utvrđivanja činjenica o uzroku smrti hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata radi ostvarivanja statusa člana obitelji smrtno stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, a prema stavku 3. istog članka Zakona, u drugostupanjskom postupku, povodom izjavljene žalbe na prvostupanjsko rješenje, žalbeno vijeće donosi nalaz i mišljenje isključivo nakon neposrednog pregleda hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata ili hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata odnosno nakon neposrednog vještačenja u kojem sudjeluje stranka.

              9.7. Odredba članka 52. stavak 3. Uredbe propisuje da kada se utvrđuje postotak oštećenja organizma na osnovi bolesti, pogoršanja bolesti, odnosno pojave bolesti mora se uzeti u obzir trajanje i vrste tegoba kojima je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata bio izložen u obrani suvereniteta Republike Hrvatske prema navodima nadležne postrojbe u opisu ratnog puta i drugim dokazima o sudjelovanju u obrani suvereniteta Republike Hrvatske sukladno propisu o općem upravnom postupku.

10. Iz podataka spisa razvidno je da je tužitelj hrvatski državljanin, te je kao hrvatski branitelj sudjelovao u Domovinskom ratu u razdoblju od 05. kolovoza 1990. do 31. prosinca 1992., sukladno potvrdi Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave osječko-baranjske, Broj: 511-07-14-134/343-2018, od 10. srpnja 2018.; a u postupku je utvrđeno i da tužitelj nije pravomoćnom sudskom presudom osuđen za kaznena djela iz članka 21. st. 1. toč. b) Zakona (sukladno uvjerenju  Ministarstva pravosuđa, Uprave za kazneno pravo, Odjela za kaznene evidencije od 27. lipnja 2018.); da  tužitelju nije priznato pravo na naknadu za tjelesno oštećenje ( potvrda Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u O., od 20. lipnja 2018.), da je S. P. korisnik starosne mirovine (preslika rješenja HZMO-a , Osijek od 15. lipnja 1993.).

11. U ponovno  provedenom  postupku,  u  postupku izvršenja rješenja tuženika od 23. listopada 2019.,  prvostupanjsko je tijelo pribavilo novi  ratni put MUP RH, PU osječko-baranjske,  Broj: 511-07-31-ogr-27/2019., O. od 30. siječnja 2020., za  tužitelja za razdoblje  od 05.  kolovoza 1990.  godine do 31. prosinca 1992., iz kojega je razvidno koje je ratne zadaće tužitelj obavljao u navedenom periodu kao pripadnik auto­ophodnje na području Postaje Prometne policije O. Iz sadržaja navedenog ratnog puta proizlazi da je tužitelj kao aktivni djelatnik Policijske uprave osječko­-baranjske, Postaje prometne policije O. u razdoblju od kolovoza do prosinca 1990. službu vršio u auto ophodnji na području Postaje prometne policije O., osim razdoblje od 17. kolovoza 1990. do 22. kolovoza 1990. kada je službu vršio na blokadnom punktu „1001 noć“ u mjestu E. u smjenama 12 – 24 sata, te u razdoblju od 31. kolovoza 1990. do 8. rujna 1990. kada se nalazio na bolovanju; tijekom siječnja 191. tužitelj je radio u auto-ophodnji obilazeći Južnu obilaznicu O., mjesta S. i B. b.; od 1. veljače 1991. do 12. veljače 1991. nalazio se na bolovanju nakon čega do 13. kolovoza 1991. poslove obnaša u operativnom dežurstvu; od 14. kolovoza do 9. listopada 1991. tužitelj se nalazio na bolovanju zbog živčanog sloma nakon čega se vratio na radno mjesto u operativno dežurstvo u Postaji prometne policije O. gdje je radio do 31. prosinca 1991.; navode tužitelja o upućivanju na blokadu na punktove u vršenju pratnji za vrijeme tenkovskih, minobacačkih i raketnih paljbi u razdoblju od lipnja do kolovoza 1991. načelnik Policijske uprave osječko-baranjske nije mogao potvrditi niti osporiti jer za navedeno ne postoji pisani trag; za vrijeme obnašanja djelatnosti sa postrojbom tužitelj je aktivno sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno pružao je oružani otpor agresoru i bio je izložen egzistencijalno ugrožavajućim situacijama, hicima iz vatrenog oružja i granatiranju. Tijekom provedenog prvostupanjskog postupka tužitelju je omogućeno i izjašnjavanje, te je tužitelj dao izjavu na zapisnik prvostupanjskom tijelu 31. ožujka 2020., sukladno odredbi članka 52. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09 – dalje: ZUP).

12. Postupajući po zahtjevu tužitelja, a sukladno odredbi članka 181. stavka 2. Zakona, spis predmeta dostavljen je Kliničkom bolničkom centru O. radi obavljanja stručne procjene o postojanju uzročno-posljedične veze pojave bolesti i/ili pogoršanja bolesti kao posljedice sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Navedena ovlaštena zdravstvena ustanova obavila je stručnu procjenu o čemu je donijela mišljenje od 13. veljače 2019., kojom je utvrdila da postoji uzročno-posljedična veza pojave bolesti PTSP sa sudjelovanjem tužitelja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, dok ne postoji uzročno-posljedična veza pojave bolesti kralješnice, dijabetesa, oboljenja očiju i oboljenja prostate s sudjelovanjem tužitelja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

13. Nakon izvršene stručne procjene sukladno odredbi članka 181. stavku 2. Zakona, nadležno Vijeće vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područni ured O., na temelju neposrednog pregleda tužitelja,  u ponovnom postupku donijelo je nalaz i mišljenje, evidencijski broj vještačenja: 249493 od 16. svibnja 2019. iz kojeg je vidljivo da postoje bolesti koje se uzimaju kao osnova za priznavanje postotka oštećenja organizma i to PTSP 30% privremeno do 31. svibnja 2020.

14. Nakon toga, sukladno članku 182. stavku 1. Zakona, spis predmeta s nalazom i mišljenjem vještaka dostavljen je radi revizije nadležnom Vijeću viših vještaka Središnjeg ureda Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, koje je donijelo nalaz i mišljenje, evidencijski broj vještačenja: 303318 od 24. rujna 2019. prema kojem postoje bolesti koje se ne uzimaju u obzir za priznavanje postotka oštećenja organizma i to: psihičko oboljenje (PTSP), oboljenje kralježnice, dijabetes, bolest očiju i prostate.

15. Na temelju navedenog revizijskog nalaza i mišljenja od 24. rujna 2019., kojim je izmijenjen nalaz Vijeća vještaka Zavoda od 24. rujna 2019., doneseno je prvostupanjsko rješenje od 16. svibnja 2019., kojim je odbijen predmetni zahtjev tužitelja za utvrđivanje statusa HRVI s osnove psihičkog oboljenja, oboljenja kralježnice, dijabetesa, oboljenja očiju i bolesti prostate.

16. U žalbenom postupku pribavljen je nalaz i mišljenje (žalbenog) Vijeća viših vještaka Središnjeg ureda Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, evidencijski broj vještačenja: 464073 od 11. rujna 2020., kojim je ocijenjeno da kod tužitelja postoje bolesti koje se ne uzimaju u obzir za priznavanje postotka oštećenja organizma i to: psihičko oboljenje (PTSP), oboljenje kralježnice, dijabetes, bolest očiju i prostate.

17. Kao što je već navedeno, imajući u vidu navode tužbe iz kojih je razvidno da su u konkretnom slučaju između stranaka prvenstveno sporne činjenice medicinske naravi sud je, s ciljem potpunog i pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja, usvojio dokazni prijedlog tužitelja te je odredio izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem po navedenom stalnom sudskom vještaku.

18. U dostavljenom nalazu i mišljenju od 22. lipnja 2021. stalni sudski vještak, između ostalog, specificira medicinsku dokumentaciju, ratni put tužitelja odnosno navodi da je tužitelja neposredno pregledao u Klinici za psihijatriju KBC O. 21. lipnja 2021. Sudski vještak u nalazu i mišljenju naveo je da se radi se o osobi koja je odrastala uz baku i djeda po majci, a majka je živjela s ocem alkoholičarem i zlostavljačem posebno, ali u istom mjestu. Nema podataka o upadnostima u razvojnoj anamnezi tužitelja osim što je u nekoliko navrata kod liječnika obiteljske medicine (1976., 1988.) postavljena dijagnoza neurotskog poremećaja i propisivani su mu psihofarmaci (Lexaurin). Početkom devedesetih godina je radio u autoophodnjama kao prometni policajac, a početkom 1991. godine je premješten u operativno dežurstvo u zgradi policije. Analizom službenih ratnih puteva nema podataka da bi bio izložen bilo kakvom psihotraumatskom iskustvu na prvim crtama bojišnice, već je navedeno da je cijelo vrijeme rata bio u operativnom dežurstvu u zgradi policije. Imao je psihijatrijski pregled 1996. godine kod dr. N. M. u Klinici za psihijatriju KBC O. kad je kod njega postavljena dijagnoza jezgrovno neurotskog poremećaja i depresivnog psihosomatskog sindroma. Ponovni pregled je imao kod istog psihijatra 1999. godine koju mu tada postavlja, uz dijagnozu jezgrovne neuroze  dijagnozu kroničnog PTSP-a. Godine 1996. pregledan je i kod dr. V. P. koja mu tada postavlja dijagnozu depresivne dekompenzacije, a tek 2000. godine prvi put dijagnozu PTSP-a. U nekoliko je navrata pregledan 2000. i 2001. godine (kod liječnika obiteljske medicine samo u jednom navratu u tom razdoblju propisan je lijek Normabel a 2 mg). Potom nema nikakvog liječenja do 2008. godine niti mu je propisivana ikakva psihofarmakoterapija. Tada je imao hospitalno liječenje u KBC-u O. pod dijagnozom PTSP-a, ali mu je nakon toga kod liječnika obiteljske medicine samo u jednom navratu, nakon liječenja, propisana psihofarmakoterapija. Potom opet nema nikakvih podataka o psihijatrijskom liječenju niti zapisa kod liječnika obiteljske medicine o propisivanju ikakve psihofarmakoterapije sve do početka 2017. godine kad se počinje redovitije liječiti kod dr. V. P. ponovno pod dijagnozom PTSP-a. Međutim, na posljednjim psihijatrijskim nalazima kod sadašnje psihijatrice (dr. G. F. B.) tijekom 2000/2001. godine ne postavlja se dijagnoza PTSP-a nego povratnog depresivnog poremećaja. Zaključno, sudski vještak navodi da se u dijagnostičkom smislu, kod tužitelja radi premorbidno o neurotskoj strukturi ličnosti s nekim crtama i poremećaja ličnosti (poteškoće kontrole agresivnosti, niska frustracijska tolerancija i impulzivnost), a kod kojeg se ne može isključiti niti postojanje simptoma posttraumatskog stresnog poremećaja lakšeg stupnja. Dakle., sudski vještak zaključuje da: (1.) Kod tužitelja nema dokaza o postojanju uzročno - posljedične veze između izlaganja ratnoj psihotraumi, tj. doživljaju nekog psihotraumatskog iskustva u obrani suvereniteta RH, a koje bi bilo podloga i conditio sine qua non za razvoj posttraumatskog stresnog poremećaja; (2.) Ukoliko bi se u međuvremenu i našao takav dokaz (kao npr. sudjelovanje u zbrinjavanju ranjenih pri granatiranju zgrade policije što opisuje u anamnezi), sveukupna analiza liječenja posttraumatskog stresnog poremećaja ukazuje da se radi o izrazito odgođenom PTSP-u, lakšeg stupnja što bi po Listi II procjene oštećenja predstavljalo manje od 20 %.

19. Dakle, sudski vještak prethodno navedene nalaze i mišljenja vještaka revizora i Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom ocjenjuje pravilnim te sukladnim pravilima struke. 

20. Navedeni nalaz i mišljenje dostavljen je strankama na očitovanje te je tužitelj dostavio očitovanje 2. kolovoza 2021. u kojemu je naveo da se u cijelosti protivi nalazu i mišljenju vještaka s obzirom na postojeće proturječnosti. Naime vještak u točki 2 mišljenja zaključuje da se radi o izrazito odgođenom PTSP-u lakšeg stupnja dok iz nalaza proizlazi da je tužitelj u više navrata liječen pod navedenom dijagnozom i to na Klinici za psihijatriju 1991. (otpusno pismo Klinike za psihijatriju KBC O. iz 2008.),  1999. godine (na temelju ambulantnog nalaza psihijatra dr. M.), 2000. do 2001. (na temelju nalaza dr. P.) i 2008. na temelju otpusnog pisma KBC O. Stoga smatra da tužitelj ima kontinuitet u liječenju navedene psihičke bolesti i to od 1991. nadalje pa smatra nejasnim iz kojeg bi se razloga prema mišljenju vještaka psihijatra radilo o  izrazito odgođenom PTSP-u  lakšeg stupnja.  Također smatra da medicinska dokumentacija, ratni put kao i izvješća suboraca predstavljaju dokaze koji idu u prilog postojanja uzročno posljedične veze sa razvojem PTSP-a. Stoga predlaže da se vještak na zakazanoj raspravi očituje o iznesenim primjedbama.

21. Na navedenoj raspravi održanoj 7. rujna 2021., stalni sudski vještak izv. prof.dr.sc. I. P., specijalist psihijatrije, izložio je svoj nalaz i mišljenje, navodeći da u cijelosti ostaje kod dostavljenog pisanog nalaza i mišljenja (list 49 - 59 spisa) od 22. lipnja 2021. a u odnosu na podnesak tužitelja od 2. kolovoza 2021. u smislu kontinuiteta liječenja PTSP-a kod tužitelja naveo je: u odnosu na primjedbu vezanu za odgođeni PTSP tužitelj je naveo da je bio izlagan psihotraumatskom iskustvu tijekom ratnih godina. Međutim kod njega se prvi put dijagnoza PTSP spominje 1999. godine i to od strane psihijatra koji ga je prije toga pregledao 1996. godine i nije kod njega postavio dijagnozu PTSP-a. Spomenuto liječenje iz 1991. godine bilo je pod dijagnozom kriznog stanja i u odnosu na uzroke koji su doveli do kriznog stanja iako u sebi imaju elemente stresogenosti nemaju dovoljno elemenata da bi se govorilo o psihotraumatskom iskustvu koje zahtijeva izloženost takvom događaju koji uključuje prijetnju bliske smrti ili biti svjedokom takve prijetnje i li događaja drugim ljudima. Telefonski pozivi koji su doveli do kriznog stanja 1991. godine nemaju takve dimenzije. U odnosu na odgođenost,  za odgođeni PTSP se smatra onaj koji nastupi nakon više od šest mjeseci nakon izloženosti nekom psihotraumatskom iskustvu pa prema tome ukoliko je prvi put postavljena dijagnoza PTSP-a 1999. godine u odnosu na moguća psihotraumatska iskustva iz ratnih godina, sasvim sigurno je da se radi o odgođenom PTSP-u. U odnosu na kontinuitet liječenja tužitelja odnosno posjete psihijatru u razdoblju od 1991. do 2021. godine potpuno je evidentno da se radi o izrazito diskontinuiranom liječenju. U odnosu na sam intenzitet kliničke slike, imajući u vidu terapiju koju je primao koja mu je propisivana i kliničke opise ukoliko i postoji kod tužitelja PTSP, on je blagog stupnja. Na upit opunomoćenika tužitelja da pojasni navod sa 5. stranice nalaza i mišljenja o sadržaju otpusnog pisma s Klinike za psihijatriju KBC O. iz 2008. godine sudski vještak  naveo je da je riječ o pogrešnom navodu o liječenju na Klinici 1991. godine u otpusnom pismu. Na upit opunomoćenika tužitelja sudski vještak naveo je da je u navedenom otpusnom pismu Klinike za psihijatriju Opće bolnice O. iz 1991. godine navedena dijagnoza pod šifrom V308 prema tada važećoj MKB-9 klasifikaciji, a koja prema sada važećoj MKB-10 klasifikaciju predstavlja dijagnozu akutna reakcija na stres odnosno F43.0. Na upit opunomoćenika tužitelja sudski vještak naveo je da iz ambulantnog nalaza psihijatra iz 1996. godine ne proizlaze klinički opisi na temelju kojih bi se mogla postaviti dijagnoza PTSP-a. Na upit opunomoćenika tužitelja da li bi sudjelovanje neodređene osobe na punktovima uz liniju neprijateljskih položaja predstavljalo psihotraumatsko iskustvo u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, sudski vještak navodi da to nije nužno, jer kad bi bilo nužno onda bi svi branitelji s prvih crta obrane imali psihotraumatsko iskustvo i imali priznat status HRVI po osnovi bolesti PTSP. Sudski vještak navodi da psihotraumatsko iskustvo mora podrazumijevati takvu situaciju koja podrazumijeva intenzivan strah za osobni integritet ili integritet drugih osoba kojem svjedoči a takvo jedno stanje treba biti popraćeno osjećajem užasa i bespomoćnosti. Obično sudjelovanje u razmjeni vatre ne mora imati takve potencijale, a posebno ne kod osoba na što ukazuju brojna istraživanja koja su kod osoba koje su profesionalci i obučeni rukovanju oružjem. Na upit opunomoćenika tužitelja sudski vještak naveo je da prilikom sastavljanja nalaza i mišljenja nije uzimao u obzir neslužbene podneske o sudjelovanju tužitelja u Domovinskom ratu već isključivo spisu tuženika priloženi (službeni) ratni put.

22. Opunomoćenik tužitelja iznio je primjedbu na nalaz i mišljenje sudskog vještaka u smislu da je isti manjkav jer nije obuhvatio sve dokaze u spisu koji se odnose na ratni put tužitelja, odnosno spisu upravnog spora priložene privatne izjave o ratnom putu tužitelja (privatna izjava ovjerena pod brojem OV-3726/ 2019. od strane javnog bilježnika Z. Š., od 15. studenog 2019. kao i podnesak tužitelja o sudjelovanju u Domovinskom ratu od 15. studenog 2019. – list 21 spisa). Opunomoćenik tuženika naveo je da nema primjedbi na sastavljeni nalaz i mišljenje sudskog vještaka.

23. Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka koji je proveo sudsko vještačenje tužitelja, a u kojem je ocijenjena sva priložena medicinska dokumentacija kao i vještačenja nadležnih tijela iz upravnog postupka, odnosno službeni ratni put tužitelja (izdan od Policijske uprave osječko-baranjske,  Broj: 511-07-31-ogr-27/2019.od 30. siječnja 2020.), kao vjerodostojni dokaz sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu, ovaj sud smatra valjanim, stručnim i potpuno obrazloženim u pogledu odlučnih medicinskih činjenica iz članka 12. stavak 1. toč. c) Zakona. Iako izjava tužitelja i priložene (privatne) izjave o sudjelovanju tužitelja u Domovinskom ratu predstavljaju dokaz u ovoj upravnoj stvari, sud ocjenjuje priloženi ratni put kao službeni dokument dokazom veće vjerodostojnosti, također primjenom odredbe članka 180. stavak f. Zakona obzirom da isti predstavlja službeni prikaz ratnih zadataka koje je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata izvršavao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, te je izdan od strane ovlaštenog tijela. Također sud ocjenjuje da su javnopravna tijela u upravnom postupku u cijelosti poštivala odredbu članka 52. stavak 3. Uredbe, a također je i sudski vještak u upravnom sporu uzeo u obzir vrstu i trajanje tegoba kojima je užitelj bio izložen u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

24. Na navedenoj raspravi održanoj 7. rujna 2021. sud je odbio kao nepotreban za rješavanje ove upravne stvari dokazni prijedlog provođenja dopune vještačenja po predmetnom sudskom vještaku, obzirom da je vještak izradom nalaza i mišljenja, te tijekom rasprave na jasan, argumentiran i nedvosmislen način otklonio iznesene tužbene navode, također radi izbjegavanja nepotrebnih radnji i troškova.

25. Sud u cijelosti prihvaća provedeno vještačenje po stalnom sudskom vještaku, kao zakonito i načinjeno u skladu s pravilima struke, budući je isto jasno kako u pogledu medicinske dokumentacije koja je bila predmet vještačenja, tako i po pitanju utvrđenih dijagnoza na strani tužitelja, te u decidiranom i obrazloženom utvrđenju da oštećenje organizma kod tužitelja uslijed psihičkog oboljenja nije u uzročno-posljedičnoj vezi sa sudjelovanjem tužitelja u Domovinskom ratu, te sud ne nalazi da je izlaganje tužitelja u ovom upravnom sporu dovelo u sumnju cjelovito, detaljno i uvjerljivo iznesen nalaz i mišljenje sudskog vještaka. Vještak je u cijelosti odgovorio na postavljenu zadaću vještačenja, a dao je jasne, uvjerljive te argumentirane razloge o razlozima donesene ocjene.

26. S obzirom da je sudsko vještačenje tužitelja u potpunosti suglasno s provedenim vještačenjima vještaka revizora i Vijeća viših vještaka iz upravnog postupka, a koja su, između ostaloga, poslužila kao činjenična podloga za donošenje osporavanog akta, to ovaj sud nema osnove zaključiti da je osporavano rješenje nezakonito kako to tvrdi tužitelj.

27. Dakle, vještačenjima u upravnom postupku i ovom sporu nije dokazano da bi oštećenje organizma kod tužitelja uslijed bolesti PTSP bilo u uzročno-posljedičnoj vezi sa sudjelovanjem tužitelja u Domovinskom ratu, te stoga nisu ispunjene pretpostavke za primjenu članka 12. stavak 1. točka c Zakona.

              28. Slijedom navedenoga, osporavano rješenje tuženika, kao i prvostupanjsko rješenje u ovoj upravnoj stvari, ocjenjuje se zakonitim, te je valjalo odlučiti kao u toč. I. izreke presude, primjenom odredbe članka 57. stavak 1. ZUS-a.

29. Naknadu troška u ovom upravnom sporu zatražio je opunomoćenik tužitelja u ukupnom iznosu od 15.500,00 kn i to za trošak sastava tužbe (u iznosu od 2.500,00 kn), za trošak zastupanja na raspravi održanoj 25. ožujka 2021. (u iznosu od 2.500,00 kn), za trošak sastava podneska od 2. kolovoza 2021. (u iznosu od 2.500,00 kn), za trošak zastupanja na raspravi održanoj 7. rujna 2021. (u iznosu od 2.500,00 kn), sukladno Tbr. 23 i Tbr. 50 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15), te za trošak uplaćenog predujma za troškove vještačenja iznos od 3.000,00 kn.

30. Kako je tužitelj izgubio upravni spor u cijelosti, valjalo je primjenom odredbe članka 79. stavak 4. ZUS-a odlučiti kao u toč. II. izreke ove presude.

 

U Osijeku 14. rujna 2021.

                                                                                                                           

                                                                 Sutkinja

                                                                                                                                Blanka Sajter v. r.

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovome sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.