- 1 -              Rev 915/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 915/2021-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice G. Đ., OIB: …, iz Z., i kao nasljednice iza pok. V. B., OIB: …, iz Z., i II. tužitelja B. Đ. iz Z., koje sve zastupa punomoćnik K. Š., odvjetnik u Z., protiv tuženika J. o. d.d. Z., kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva G. i p., odvjetnici u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv rješenja Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-310/2017-2 od 10. kolovoza 2017., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-1605/08 od 9. veljače 2017., u sjednici održanoj 14. rujna 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Ukidaju se rješenje Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-310/2017-2 od 10. kolovoza 2017. i rješenje Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-1605/08 od 9. veljače 2017. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskim rješenjem odbačen je kao nepravovremen prijedlog tuženika za ponavljanjem postupka.

 

2. Drugostupanjskim rješenjem odbijena je kao neosnovana žalba tuženika, potvrđeno je prvostupanjsko rješenje, te je kao neosnovan odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe.

 

3. Protiv drugostupanjskog rješenja tuženik je izjavio reviziju na temelju čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08-ispr., 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka USRH, dalje: ZPP) s prijedlogom da ovaj sud ukine pobijano rješenje i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija tuženika je osnovana.

 

6. Revident je predložio u odnosu na sada pok. V. B. (tada III. tužiteljicu) ponavljanje postupka nakon donošenja prvostupanjske odluke, a prije donošenja odluke povodom izjavljene žalbe na temelju odredbe čl. 421. st. 1. toč. 3. ZPP tvrdeći da je u postupku sudjelovala osoba koja ne može biti stranka u postupku, pa da bi rok trebao teći od dana kad je odluka dostavljena toj stranci bez obzira kada je saznao za smrt tada III. tužiteljice, jer da je prijedlog za ponavljanje postupka pravovremeno podnesen s obzirom da je podnesen u roku od 30 dana od primitka drugostupanjske odluke.

 

7. Nižestupanjski sudovi polazeći od utvrđenja da je III. tužiteljica preminula ..., dakle u razdoblju između donošenja prvostupanjske odluke (1. prosinca 2010.) i drugostupanjske odluke (22. prosinca 2015.), da je tuženik podnio prijedlog za ponavljanje postupka na temelju čl. 421. st. 1. toč. 3. ZPP te da je za činjenicu smrti tada III. tužiteljice saznao 13. travnja 2015., dok da je prijedlog podnio 13. travnja 2016., odbacuju prijedlog za ponavljanje postupka kao nepravovremen pozivom na odredbu čl. 425. st. 1. ZPP. Sudovi zaključuju da kad se radi o situaciji kada punomoćnik stranke nije imao potrebno ovlaštenje za vođenje parnice ili za pojedine radnje u postupku, prijedlog treba biti podnesen u roku od trideset dana od dana kad je stranka saznala za taj razlog pozivajući se na odredbu čl. 423. st. 1. toč. 3. ZPP.

 

8. Prema odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. tog članka stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, time da u reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koje se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Sve navedene pretpostavke za dopuštenost revizije moraju biti kumulativno ispunjene.

 

9. Tuženik je u reviziji naznačio slijedeća pravna pitanja:

 

„1. Da li je prilikom odlučivanja o žalbi tuženika drugostupanjski sud počinio bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11 ZPP-a, jer u svojoj odluci drugostupanjski sud uopće se nije očitovao, nije spomenuo i nije ocijenio konkretne prigovore i žalbene razloge tuženika na pravne zaključke prvostupanjskog suda koji su od odlučnog značaja za rješenje spora i temeljem kojih žalbenih razloga je tuženik ukazivao da je osporeno prvostupanjsko rješenje o odbacivanju prijedloga za ponavljanje postupka nezakonito sve iz razloga što se ponoviti može samo postupak koji je pravomoćno okončan pa kako je tuženik prijedlog za ponavljanje postupka podnio u roku od 30 dana od primitka pravomoćne presude tada je prvostupanjski sud nezakonito odbacio isti zbog nepravodobnosti, pa je li radi toga pobijana drugostupanjska odluka u protivnosti s pravnim shvaćanjem iskazanim u odlukama Vrhovnog suda RH Revr-383/06-2 od 27.06.2006., Rev-86/08-2 od 06.07.2010., Revx-1174/11-2 od 11.7.2012. kao i Gzz-260/03-2 od 22.09.2004., a u kojim odlukama Vrhovni sud iznosi stajalište da nižestupanjski sud u odluci mora ocijeniti konkretne prigovore i žalbene razloge tuženika na pravne zaključke prvostupanjskog suda koji su od odlučnog značaja za rješenje spora?

 

2. Da li je drugostupanjski sud u primjeni čl. 421. u svezi s čl. 425. ZPP-a donio nezakonitu odluku s kojom je potvrdio prvostupanjsko rješenje o odbacivanju prijedloga za ponavljanje postupka iako je prijedlog za ponavljanje postupka podnesen u roku od 30 dana od dana kada je tuženik primio pravomoćnu presudu u postupku koji je pravomoćno okončan, te da li je pravno stajalište izneseno u osporenoj drugostupanjskoj odluci u protivnosti s pravnim stajalištem iznesenim u odlukama Vrhovnog suda RH Rev-1821/85 od 04.122.1985., Gzz-46/92 od 23.02.1993.?“

 

10. Kao na razloge važnosti drugo postavljenog pitanja tuženik u reviziji ukazuje na odluke ovoga suda broj Rev-1821/85 sa zauzetim pravnim shvaćanjem da rok za podnošenje prijedloga za ponavljanje postupka zbog toga što stranci nezakonitim postupanjem nije bila dana mogućnost da raspravlja pred sudom počinje teći od dana kada je odluka stranci dostavljena, a ne od dana kad je stranka saznala za odluku te da ako odluka stranci nije dostavljena, nije postala ni pravomoćna, pa se u odnosu na nju postupak i ne može ponoviti; te na odluku broj Gzz-46/92 od 23. veljače 1993. u kojoj je ponavljanje postupka zatraženo iz razloga propisanog čl. 421. st.1. toč. 9. ZPP (kad je predlagatelj stekao mogućnost upotrijebiti nove činjenice i nove dokaze) s pravnim shvaćanjem da je prijedlog za ponavljanje postupka podnesen u roku bez obzira što je prošlo više od trideset dana otkad je stranka mogla iznijeti sudu nove činjenice, ako je održan rok od trideset dana računajući od dana kad je stranci dostavljena presuda županijskog suda.

 

11. Prema shvaćanju ovoga suda drugo postavljeno pitanje važno je za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, te je ovaj sud pobijanu odluku ispitao samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog drugog postavljenog pravnog pitanja sukladno odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP-a.

 

12. Pogrešno je shvaćanje nižestupanjskih sudova kada su utvrdili da je prijedlog za ponavljanje postupka nepravovremen, te su prijedlog odbacili pozivom na odredbu čl. 425. st. 1. ZPP. Osnovano revident tvrdi da je pravno shvaćanje u pobijanoj drugostupanjskoj odluci suprotno pravnom stajalištu iznesenim u odlukama ovoga suda na koje se poziva revident (Rev-1821/85 od 4. prosinca 1985. te Gzz-46/92 od 23. veljače1993.).

 

13. Prema odredbi čl. 423. st. 1. toč. 3. ZPP, u slučaju iz čl. 421. st. 1. toč. 3. ZPP, ako zakonski zastupnik odnosno punomoćnik stranke nije imao potrebno ovlaštenje za vođenje parnice ili za pojedine radnje u postupku prijedlog za ponavljanje postupka podnosi se u roku od trideset dana od dana kada je stranka saznala za taj razlog.

 

14. Međutim, kad bi spomenuti rok počeo teći prije nego što je odluka postala pravomoćna, taj će se rok računati od pravomoćnosti odluke ako protiv nje nije bio izjavljen pravni lijek, odnosno od dostave pravomoćne odluke višeg suda izrečene u posljednjem stupnju (čl. 423. st. 2. ZPP).

 

15. Tuženik je za činjenicu smrti tada III. tužiteljice saznao 13. travnja 2015., ali tada još nije počeo teći rok od trideset dana, jer presuda još nije bila pravomoćna (22. prosinca 2015.)

 

16. Tek kad je donesena pravomoćna presuda suda drugog stupnja i uručena tuženiku, počeo je teći rok od trideset dana, a to je bilo 14. ožujka 2016. kada je tuženik zaprimio presudu. Kako je prijedlog podnesen dana 13. travnja 2016. očigledno je da je održan rok od trideset dana za izjavljivanje prijedloga za ponavljanje postupka.

 

17. Stoga su nižestupanjska rješenja ukinuta na temelju odredbi čl. 394. st. 1. i 4. ZPP te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

18. Budući da je iz navedenih razloga drugo postavljeno pitanje prihvaćeno kao važno pitanja u smislu čl. 382. st. 2. ZPP-a te je rješavanjem tog pitanja odlučeno o osnovanosti revizije tuženika, to o rješavanju prvog pitanja ne ovisi odluka u ovom postupku, pa stoga nije razmatrano.

 

Zagreb, 14. rujna 2021.