Baza je ažurirana 02.03.2026. zaključno sa NN 148/25 EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Rev 110/2021-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Rev 110/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. S. iz V. M., H. m. 18, OIB: , kojeg zastupa punomoćnik Z. K., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, M. u. p., OIB: , koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Z., Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj R-257/2020-2 od 30. lipnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1442/19-21 od 13. prosinca 2019., u sjednici održanoj 14. rujna 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

 

              Prihvaća se revizija tuženice, te se preinačuju presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj R-257/2020-2 od 30. lipnja 2020. i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1442/19-21 od 13. prosinca 2019., te sudi:

 

1.) Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

 

              „I/ Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: , isplatiti tužitelju Ž. S. iz V. M., H. m. 18, OIB: , iznos od 15.798,72 kn neto, sa zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini bruto iznos i to od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, na:

              - iznos od 3.030,32 kn od 1. siječnja 2015. pa do isplate,

              - iznos od 3.030,32 kn od 1. siječnja 2016. pa do isplate,

              - iznos od 3.027,04 kn od 1. siječnja 2017. pa do isplate,

              - iznos od 3.027,04 kn od 1. siječnja 2018. pa do isplate,

              - iznos od 3.684,00 kn od 1. siječnja 2019. pa do isplate, u roku od 8 dana.

 

              II/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 8.750,00 kuna, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. prosinca 2019. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 8 dana.“

 

              2. Nalaže se tužitelju da tuženici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu 8.000,00 kuna, u roku od 8 dana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom suda prvog stupnja pod točkom I. izreke prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa 15.798,72 kn s pripadajućim zateznim kamatama, te je pod točkom II. izreke tuženici naloženo naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu 8.750,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama. Pod točkom III. izreke odbijen je zahtjev tuženice za naknadu troškova parničnog postupka kao neosnovan.

 

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženice i potvrđena je prvostupanjska presuda, te je ujedno odbijen kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd 2590/2020-2 od 29. rujna 2020., tuženici je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj R-257/2020-2 od 30. lipnja 2020., zbog sljedećih pravnih pitanja:

 

              „1. Je li tužitelj, s obzirom na opis poslova radnog mjesta koje obavlja, policijski službenik koji obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu, a imajući pri tome u vidu čl. 3. i čl. 13. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima ("Narodne novine" broj 76/09 i 92/14), koji propisuju što su policijski poslovi i koje su policijske ovlasti, te Pravilnik o unutarnjem redu Ministarstva … … u kojem je naveden opis poslova radnog mjesta tužitelja?

 

              2. Može li tužitelj ostvariti pravo na građansko odijelo ako glavni ravnatelj policije nije odobrio popis policijskih službenika koji ostvaruju pravo na građansko odijelo, a imajući u vidu odredbe čl. 28. st. 5. Zakona o policiji („Narodne novine” broj 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15 i 121/16), koje propisuju da će način i uvjete za ostvarivanje prava na građansko odijelo propisati ministar pravilnikom iz čl. 2. i 3. Pravilnika o načinu i uvjetima za ostvarivanje prava policijskih službenika na građansko odijelo („Narodne novine” broj 64/11), koji propisuje način i uvjete za navedeno?“

 

4. Na temelju navedenog dopuštenja tuženica je u zakonskom roku podnijela reviziju zbog gore navedenih pravnih pitanja, u kojoj je predložila preinačiti nižestupanjske presude i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, i istog obvezati da joj nadoknadi troškove postupka, podredno predlaže ukinuti pobijane presude i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

5. U odgovoru na reviziju tužitelj osporava navode tuženice i predlaže odbiti reviziju, a tuženicu obvezati da mu nadoknadi troškove sastava odgovora na prijedlog i odgovora na reviziju.

 

6. Revizija je osnovana.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa 15.798,72 kn s pripadajućim zateznim kamatama na ime nabave građanskog odijela za utuženo razdoblje od 2014. do 2018. godine.

 

8. Nižestupanjski sudovi su u postupku koji je prethodio reviziji utvrdili:

 

              - da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen u Ministarstvu , C. z. f. i., i. i v. I. V., Služba d. i i. na radnom mjestu glavni vještak za detekciju i vještačenje tragova papilarnih linija,

 

              - da iz opisa poslova radnog mjesta glavnog vještaka za detekciju i vještačenje tragova papilarnih linija prema opisu poslova (Pravilnik o unutarnjem redu tuženika 28. srpnja 2012. i 29. prosinca 2017.) proizlazi da on obavlja najsloženija vještačenja spornih tragova papilarnih linija i otisaka papilarnih linija te detekciju fiksiranje identifikaciju otisaka papilarnih linija prema matrici kompetencija; unosi i ažurira otiske papilarnih linija te podatke o osobama u odgovarajuće zbirke, predlaže i uvodi nove metode i unapređuje postojeće metode rada, u slučajevima kada bi njegova prisutnost bila korisna za davanje nalaza i mišljenja, na poziv nadležnih tijela sudjeluje u radu na mjestu događaja; predlaže i uvodi nove metode i unapređuje postojeće metode rada; neposredno sudjeluje u primjeni i poboljšanju sustava upravljanja kvalitetom; nadzire i usmjerava rad tehničara u predmetima vještačenja; vodi brigu o povjerenoj mu opremi i potrošnom materijalu te predlaže njihovu nabavu; obavlja i druge poslove po nalogu nadređenog rukovoditelja.

 

              - da tužitelj zadužuje oružje, streljivo, policijsku značku i iskaznicu,

 

              - da je tužitelj u utuženom razdoblju obavljao poslove svog radnog mjesta u građanskom odijelu, budući da nije zaduživao službenu odoru.

 

9. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud smatra da poslovi radnog mjesta kojeg je obavljao tužitelj u predmetnom razdoblju predstavljaju poslove s policijskim ovlastima u smislu odredbe čl. 13. st. 1. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima („Narodne novine“ broj 76/2009 i 92/2014 - dalje: ZPPO), te da je tuženica dužna tužitelju isplatiti naknadu za građansko odijelo za utuženo razdoblje na temelju odredbe čl. 28. st. 1., 2., 4. i 5. Zakon o policiji („Narodne novine” broj 34/2011, 130/2012, 89/2014, 151/2014, 33/2015 i 121/2016 - dalje: ZOP) i čl. 2. Pravilnika o načinu i uvjetima za ostvarivanje prava policijskih službenika na građansko odijelo („Narodne novine“ broj 64/11 – dalje: Pravilnik), slijedom čega prihvaća tužbeni zahtjev kao osnovan u visini koja nije sporna.

 

10. Drugostupanjski sud prihvaća navedena utvrđenja i pravno shvaćanje prvostupanjskog suda jer smatra da je pravilno utvrđeno da je tužitelj kao policijski službenik (čl. 2. st. 1. toč. 3. ZPPO) obavljao policijske poslove primjenom policijskih ovlasti jer je obavljao posao u skladu s ovlastima koje propisuje zakon, a prilikom obavljanja poslova, neovisno od toga je li riječ o redovitim ili posebnim poslovima u izvanrednim okolnostima, zadužuje službeno naoružanje, službenu značku i iskaznicu, te po potrebi može primijeniti sredstva prisile jednako kao i policajac u odori, te i po ocjeni tog suda tužitelju pripada pravo na utuženu naknadu. Pritom drugostupanjski sud smatra da glede osnovanosti zahtjeva tužitelja  za isplatom naknade za građansko odijelo nije odlučno što je tužitelj kroz cijelo utuženo razdoblje imao zaduženu zaštitnu odjeću i obuću, jer je riječ o pravu tužitelja na građansko odijelo temeljem citiranih pravnih propisa dok je zaštitna odjeća ona koju su zaposlenici dužni nositi na temelju Zakona o zaštiti na radu.

 

11. Prema odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 - proč. tekst, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 – dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. tog zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

12. U reviziji prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

 

13. Sporno je ima li tužitelj pravo na naknadu za nabavku građanskog odijela za utuženo razdoblje, s obzirom na poslove koje obavlja.

 

14. Pozivajući se na pogrešnu primjenu materijalnog prava iz čl. 3. i čl. 13. ZPPO-a, čl. 28. st. 5. ZOP-i i čl. 3. Pravilnika, tuženica  analizira sadržaj poslova tužitelja, glavnog vještaka za detekciju i vještačenje tragova papilarnih linija, a koje je tužitelj obavljao u utuženom razdoblju, te odredbu čl. 3. ZPPO-a ističući da tužitelj ne obavlja nikakve policijske poslove već poslove vještačenja koji poslovi nisu policijski poslovi već su to poslovi za koje je potrebno stručno znanje i vještine za razrješenje neke činjenice kojim nadležno tijelo i sud ne raspolažu. Smatra da je uvjet za ostvarivanje prava na građansko odijelo da policijski službenik zaista u svom svakodnevnom radu obavlja policijske poslove u takvom odijelu, a da tužitelj obavlja poslove vještačenja, u okviru kojeg posla i procjenjuje, pohranjuje i koristi podatke i pregledava dokumentaciju.

 

14.1. Uz navedeno poziva se i na jedinstvenu praksu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske koji je u nizu svojih odluka (primjerice poslovni broj Usž-1474/15-2 od 23. rujna 2015., poslovni broj Usž-1473/15-2 od 25. studenoga 2015. i dr.) pravomoćno utvrdio da neki (dakle, ne svi) policijski službenici prilikom obavljanja poslova svog radnog mjesta, sukladno opisu poslova, ne obavljaju poslove primjenom policijskih ovlasti na temelju ZPPO-a i ne ispunjavaju uvjete za ostvarivanje prava na građansko odijelo.

 

15. Pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova, ovaj sud ne može prihvatiti.

 

16. Odredbom čl. 28. st. 1. i 2. ZOP-i propisano je da policijski službenik zadužuje službenu značku, službenu iskaznicu, oružje i streljivo, službenu odoru te drugu propisanu opremu. Iznimno, službenu odoru ne zadužuje policijski službenik koji poslove svog radnog mjesta obavlja isključivo u građanskom odijelu.

 

17. Odredbom čl. 28. st. 4. i 5. ZOP-i propisano je da pravo na građansko odijelo ima policijski službenik koji obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti, isključivo u građanskom odijelu, a način i uvjete za ostvarivanje prava propisat će ministar pravilnikom.

 

18. Odredbom čl. 2. citiranog Pravilnika propisano je da pravo na građansko odijelo, prema odredbama Zakona o policiji i Pravilnika, ima policijski službenik koji sukladno opisu poslova radnog mjesta, tijekom kalendarske godine obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu.

 

19. Sukladno čl. 3. Pravilnika, popis policijskih službenika iz čl. 2. Pravilnika sastavlja se na temelju prijedloga nadležnih rukovoditelja, a odobrava ga glavni ravnatelj policije. Navedenim policijskim službenicima Ministarstvo jednom godišnje osigurava pravo na građansko odijelo.

 

20. Prema odredbi čl. 1. st. 2. ZPPO-a policijske poslove obavlja i policijske ovlasti primjenjuje policija prema odredbama toga Zakona, između ostalog, u kriminalističkim istraživanjima.

 

21. Sukladno odredbi čl. 2. st. 1. ZPPO-a policijski službenik je službenik tuženika, kao i službenik strane policijske službe, koji je prema međunarodnom ugovoru i drugom zakonu ovlašten obavljati policijske poslove.

 

22. Odredbom čl. 3. st. 1. ZPPO-a propisano je da su policijski poslovi: zaštita života, prava, slobode, sigurnosti i nepovredivosti osobe, zaštita javnog reda i mira te imovine, sprječavanje kaznenih djela i prekršaja, njihovo otkrivanje i prikupljanje podataka o tim djelima i počiniteljima, traganje za počiniteljima kaznenih djela za koja se progoni po službenoj dužnosti i prekršaja i njihovo dovođenje nadležnim tijelima, traganje za imovinskom koristi stečenoj kaznenim djelom, nadzor i upravljanje cestovnim prometom, protueksplozijska zaštita, poslovi sa strancem, nadzor državne granice, poslovi zaštite zračnog prometa propisani posebnim zakonom, poslovi na moru i unutarnjim plovnim putovima iz nadležnosti policije, osiguranje i zaštita osoba, objekata i prostora, postupanje s uhićenikom i pritvorenikom, te da se policijski poslovi (stavak 2.) obavljaju primjenom policijskih ovlasti.

 

23. Policijske ovlasti prema odredbi čl. 13. ZPPO, između ostalog: prikupljanje, procjena, pohrana, obrada i korištenje podataka, provjera i utvrđivanje identiteta osoba i predmeta i pregled dokumentacije.

 

24. S obzirom da prema odredbi čl. 28. st. 5. ZOP-i način i uvjete za ostvarivanje prava na građansko odijelo propisuje ministar pravilnikom, da je predmetnim Pravilnikom, koji je donio ministar u čl. 3. st. 1. izričito je određeno da se popis policijskih službenika iz čl. 2. Pravilnika, (a to su i policijski službenici koji sukladno opisu poslova radnog mjesta, tijekom kalendarske godine obavljaju policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odjelu), sastavlja na temelju prijedloga nadležnih rukovoditelja, a odobrava ga glavni ravnatelj policije, tumačenjem domašaja i značenja odredbe čl. 28. st. 5. ZOP-i dolazi se do zaključka da tim odredbama nije propisan automatizam u priznavanju prava na građansko odijelo svim policijskim službenicima koji obavljaju policijske poslove i primjenjuju policijske ovlasti jer se prethodno mora utvrditi (što je uvjet) da se radi o policijskom službeniku koji sukladno opisu poslova radnog mjesta tijekom kalendarske godine obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo i građanskom odjelu. Zato se i popis takvih policijskih službenika sastavlja se na temelju prijedloga nadležnih rukovoditelja, a odobrava ga glavni ravnatelj policije. To znači da isključivo glavni ravnatelj policije određuje koji policijski službenik iz čl. 28. st. 4. ZOP-i ima pravo na građansko odijelo, te se, prema pravnom shvaćanju ovoga suda, o navedenom pravu ne može raspravljati kao prethodno pitanje u smislu čl. 12. ZPP-a. Stoga je pogrešno shvaćanje tužitelja prema kojem ima pravo na građansko odijelo temeljem samog zakona, a da odobrenje popisa policijskih službenika koji imaju pravo na građansko odijelo ima samo deklaratorni značaj već ono, suprotno tvrdnji tužitelja, kako je navedeno, ima konstitutivni značaj jer je to uvjet za priznavanje i ostvarivanje navedenog prava.

 

24.1. U prilog iznesenom shvaćanju ide i činjenica da su između određenog broja policijskih službenika (vještaka, kriptologa i dr.) vođeni upravni postupci u kojim postupcima navedeni policijski službenici odbijeni sa zahtjevima za priznanje navedenog prava na građansko odijelo, te su pravomoćno odbijane i tužbe policijskih službenika, nakon čega su odustali od traženja sudske zaštite kroz upravne postupke i upravne sporove i tužbama za isplatu pokušavali ostvariti pravo za koje smatraju da im pripada.

 

24.2. S obzirom da tužitelj i ne tvrdi da je stavljen na takav potpis, očito je da glavni ravnatelj policije ne smatra da poslovi koje konkretno obavlja tužitelj predstavljaju policijske poslove u smislu čl. 28. st. 4. ZOP-i slijedom čega tužitelju nije ni priznato pravo na građansko odijelo.

 

25. Ukoliko bi se o navedenom pravu i moglo raspravljati kao o prethodnom pitanju ističe se da ovaj sud prihvaća navode tuženice, prema kojima poslovi glavnog vještaka za detekciju i vještačenje tragova papilarnih linija, koje je tužitelj obavljao u utuženom razdoblju, predstavljaju stručne poslove za koje je potrebno stručno znanje i vještine za razrješenje neke činjenice kojom nadležno tijelo i sud ne raspolažu, jer svi procesni zakoni (ZPP, ZKP, ZUP i dr.) u kojima se pojavljuju vještaci na taj način i definiraju njihovu ulogu. Pri obavljanju tih poslova (vještačenja) ne vrše se policijski poslovi iz čl. 3. st. 1. ZPPO-a, (kao što su npr. poslovi sprječavanje kaznenih djela i prekršaja, njihovo otkrivanje i prikupljanje podataka o tim djelima i počiniteljima, traganje za počiniteljima kaznenih djela za koja se progoni po službenoj dužnosti i prekršaja i njihovo dovođenje nadležnim tijelima), niti se primjenjuju bilo kakve policijske ovlasti (čl. 13. ZPPO) prikupljanja, procjene, pohrane, obrade i korištenja podataka, provjere i utvrđivanje identiteta osoba i predmeta i pregleda dokumentacije, (na što se ukazuje u odgovoru na reviziju) isključivo u građanskom odijelu da bi u smislu čl. 28. st. 4. i 5. ZOP-i imali pravo na građansko odijelo.

 

26. Tužitelj, prema shvaćanju ovoga suda, kao vještak, obavlja isključivo stručne poslove vještačenja, u okviru kojeg posla kada i procjenjuje, pohranjuje i koristi podatke te pregledava dokumentaciju, a njegova osnovna zadaća (u okviru opisa poslova njegovog radnog mjesta) nije neposredno sprječavanje kaznenih djela i prekršaja, njihovo otkrivanje i prikupljanje podataka o tim djelima i počiniteljima, traganje za počiniteljima kaznenih djela za koja se progoni po službenoj dužnosti i prekršaja i njihovo dovođenje nadležnim tijelima, već stručna pomoć drugim policijskim tijelima i službenicima kojima je to primarna zadaća u okviru njihovog radnog mjesta.

 

27. Policijski poslovi koji se obavljaju primjenom policijskih ovlasti, kako je navedeno, popisani su u čl. 3. ZPPO-a, a među tim poslovima nisu navedeni poslovi vještačenja. Ako bi se i prihvatila tvrdnja tužitelja da time što "obavlja očevid i drugo i da pritom primjenjuje policijske ovlasti kao na primjer prikupljanja, procjene, pohrane, obrade i korištenja podataka", obavlja policijske poslove otkrivanja kaznenih djela i prekršaja, prikuplja podatke u tim djelima i počiniteljima i da pri tom primjenjuje policijske ovlasti, ističe se da pojedini policijski službenici (vještaci) koji sudjeluju na očevidima kao stručne osobe, sukladno odredbama čl. 29. i 30. Uredbe o izgledu odora policijskih službenika Ministarstva unutarnjih poslova ("Narodne novine" broj 88/11, 129/11 i 100/13 – dalje: Uredba) ostvaruju pravo na dodatnu policijsku odoru, a to što po potrebi (ne kontinuirano tijekom cijele godine) obavlja takve i s njima povezane i slične poslove, te poslove, prema navedenom, ne obavlja kontinuirano tijekom cijele kalendarske godine niti isključivo u građanskom odjelu, što je preduvjet za ostvarivanje prava na građansko odijelo u smislu čl. 28. st. 4. ZOP-i, te neovisno o tome što po potrebi sudjeluje i na mjestu događaja na poziv nadležnih tijela, i što u okviru svoga posla procjenjuje, pohranjuje i koristi podatke i pregledava dokumentaciju, poslovi vještačenja koje on obavlja nisu poslovi u smislu čl. 28. st. 4. ZOP-i da bi mu pripadalo pravo iz čl. 2. st. 1. Pravilnika.

 

28. Stoga, iako vještaci u okviru provođenja vještačenja procjenjuju, pohranjuju, koriste podatke i pregledavaju dokumentaciju, to istovremeno ne znači da obavljaju i policijske poslove i koriste bilo kakve policijske ovlasti, jer svi vještaci neovisno o kojoj vrsti vještaka se radi (financijski, građevinski, geodetski i dr.) obavljaju sve navedene radnje, dakle: pregledavaju dokumentaciju, prikupljaju potrebne podatke, pohranjuju, procjenjuju koriste ih te izrađuju nalaze i na taj način pomažu nadležnim tijelima, i drugim policijskim službenicima u otkrivanju počinjenja kaznenog djela kojima je to primarna zadaća, time automatski nisu policijski službenici u smislu citiranih odredbi niti obavljaju policijske poslove primjenom policijskih ovlasti.

 

29. Slijedom iznesenog, prema pravnom shvaćanju ovoga suda, a s obzirom na sadržaj čl. 3. i čl. 13. st. 1. ZPPO-a i opis poslova tužitelja, ne radi se o policijskim poslovima koji se obavljaju tijekom cijele godine primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odjelu te stoga tužitelj nema pravo na građansko odijelo u smislu čl. 28. st. 4. i st. 5. ZOP-i.

 

30. Temeljem svega iznesenog odgovori na postavljena pitanja glase:

 

              1. Tužitelj, na radnom mjestu policijskog službenika u zvanju policijskog savjetnika, glavnog vještaka za detekciju i vještačenje papilarnih tragova, s obzirom na opis poslova radnog mjesta koje obavlja, nije policijski službenik koji obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu, u smislu čl. 3. i čl. 13. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima ("Narodne novine" broj 76/09 i 92/14), te Pravilnika o unutarnjem redu Ministarstva .

 

              2. Tužitelj, na radnom mjestu policijskog službenika u zvanju policijskog savjetnika, glavnog vještaka za detekciju i vještačenje papilarnih tragova, nema pravo na građansko odijelo ako glavni ravnatelj policije nije odobrio popis policijskih službenika koji ostvaruju pravo na građansko odijelo, u smislu odredbe čl. 28. st. 5. Zakona o policiji ("Narodne novine" broj 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15 i 121/16), i čl. 2. i 3. Pravilnika o načinu i uvjetima za ostvarivanje prava policijskih službenika na građansko odijelo ("Narodne novine" broj 64/11).

 

31. Slijedom iznesenog valjalo je na temelju čl. 395. st. 1. ZPP-a preinačiti obje nižestupanjske presude.

 

32. Kako je preinačena odluka o glavnoj stvari bilo je nužno, sukladno odredbama čl. 166. st. 2., čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, preinačiti i odluku o troškovima postupka i tuženici dosuditi troškove prvostupanjskog postupka sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine” broj 142/2012, 103/14 i 118/14 - dalje: OT), prema vrijednosti predmeta spora (15.798,72 kn) i to trošak odgovora na tužbu u iznosu 1.000,00 kn, trošak sastava podneska od 21. lipnja 2019. u iznosu 1.000,00 kn, zastupanja na ročištima od 19. rujna 2019., 28. listopada 2019., 21. studenog 2019., u iznosima po 1.000,00 kn, trošak zastupanja na objavi ročišta u iznosu 500,00 kn, te trošak žalbenog postupka (Tbr. 10/1) u iznosu 1.250,00 kn, i trošak sastava revizije u iznosu  1.250,00 kn, odnosno ukupno 8.000,00 kn.

 

Zagreb, 14. rujna 2021.

 

              Predsjednik vijeća:

              dr. sc. Jadranko Jug, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu