- 1 -              Rev 2095/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2095/2016-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr.sc. Jadranka Juga člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. F., OIB ... iz S., koju zastupa punomoćnica S. Š., odvjetnica u S., protiv tuženika Z. (Z.) F., OIB ... iz S., kojeg zastupa punomoćnik B. R., odvjetnik u S., radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskoga suda u Velikoj Gorici br. Gž Ob-46/15-2 od 27. travnja 2016., kojom je djelomično potvrđena, te djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru br. P Ob-164/15-2 od 11. svibnja 2015., u sjednici vijeća održanoj 14. rujna 2021., 

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

 

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom suda prvoga stupnja utvrđeno je da je tužiteljica suvlasnik kčbr. 528/3 kuća br. 29 i dvorište u S., površine 658 m2, upisane u zk. ul. 2842 k.o. S. i to u 3923/10000 dijela (toč. I.). Tuženik je dužan trpjeti uknjižbu prava vlasništva u skladu s toč. I. u zemljišnim knjigama (toč. II.). Odbijena je tužiteljica s preostalim dijelom zahtjeva do utužene ½ dijela, a kojim tužiteljica traži utvrđenje da je suvlasnica daljnjih 1077/10000 dijela, a što joj je tuženik dužan priznati (toč. III.). Tuženik je obvezan tužiteljici nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 11.480,25 kn (toč. IV.). Ujedno je naloženo da se tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 2.000,00 kn isplatiti na račun sudskog depozita (toč. V.). Rješenjem prvostupanjskog suda parnične stranke oslobođene su plaćanja sudskih pristojbi u ovom predmetu.

 

2. Presudom suda drugog stupnja žalba tuženika odbijena je kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. I. i II. izreke. Prihvaćena je žalba tužiteljice, te je prvostupanjska presuda preinačena u dijelu pod toč. III. i IV. na način da je tužiteljica utvrđena suvlasnicom sporne nekretnine i za daljnjih 1077/10000 dijela, ukupno ½ dijela (5000/10000 dijela), te da je tuženik dužan trpjeti uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama. Ujedno je naloženo tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove postupka u iznosu od 20.000,00 kn.

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je pravodobno podnio tuženik pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP), zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže se reviziju prihvatiti, da se ukinu obje nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

 

4. Na reviziju nije odgovoreno.

 

5. Revizija tuženika nije osnovana.

 

6. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP, prema odredbi čl. 392. a st. 1. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. U konkretnom predmetu tužiteljica je tražila da se utvrdi da je kč.br. 528/3 kuća br. 29 i dvorište u S., ul. površine 658 m2, upisana u zk. ul. 2842 k.o. S. bračna stečevina i to u jednakom omjeru u suvlasništvu parničnih stranaka, sve u skladu s odredbama čl. 277. i 278. Zakona o braku i porodičnim odnosima („Narodne novine“ br. 11/78, 59/90, dalje ZBPO).

 

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

-              da je bračna zajednica parničnih stranaka trajala od 1962. do 1975., kada je brak stranaka razveden,

-              da su parnične stranke tijekom trajanja bračne zajednice kupile spornu nekretninu i kasnije zajedničkim radom i sredstvima sagradile kuću,

-              da je tuženik naknadno, nakon prestanka bračne zajednice, u razdoblju od 1988. do 1990. vršio nadogradnju na način da su zatvorene ulazne stepenice, promijenjen je krov i krovište i napravljen viši nadzid, čime je potkrovlje dobilo mogućnost da se pretvori u stambeni prostor, kao i da je sagradio dvorišni pomoćni objekt s garažom i nadstrešnicom za auto,

-              da su u vrijeme kupnje sporne nekretnine obje parnične stranke bile zaposlene,

-              da su za vrijeme trajanja bračne zajednice obje parnične stranke podizale kredite za izgradnju i uređenje iste,

-              da je tuženik podigao kredit 1965. za izgradnju kuće, da je nešto tog kredita otplatio, time da je tužiteljica u cijelosti otplatila taj kredit 1982.,

-              da je tuženik za vrijeme trajanja bračne zajednice više zarađivao, ali je u isto vrijeme tužiteljica vodila brigu o zajedničkom domaćinstvu, snosila većinu troškova obitelji budući je tuženik otišao na rad u Njemačku 1966., te se ista bavila odgojem i čuvanjem djece,

-              da su suterenski dio uređivali za stanovanje kći i zet stranaka nakon 1981.,

-              da nakon 1975., dakle nakon prestanka bračne zajednice, nije bitno izmijenjen identitet nekretnine.

 

9. Obzirom na takva činjenična utvrđenja zaključak je nižestupanjskih sudova da je doprinos parničnih stranaka stjecanju sporne imovine podjednak, pri čemu su sudovi vodili računa o svim elementima odlučnim za utvrđenje doprinosa stranaka u stjecanju zajedničke imovine u smislu odredbi čl. 287. st. 2. i čl. 278. st. 1. ZBPO.

 

Ujedno drugostupanjski sud ističe da naknadna ulaganja jednog bračnog druga u zajedničku imovinu nema utjecaja na veličinu suvlasničkih dijelova, već za takva ulaganja bračni drug ima jedino pravo na obveznopravni zahtjev.

 

10. U reviziji tuženik prije svega ukazuje na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP tvrdeći da su razlozi koje drugostupanjski sud navodi o odlučnim činjenicama proturječni samim činjenicama i navodima o činjenicama i sadržaju isprava i zapisnika, odnosno da su isti proturječni sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku.

 

11. Suprotno tvrdnji tuženika drugostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu. Naime, pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ista ne bi mogla ispitati, razlozi su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između navoda u obrazloženju pobijane presude i provedenih dokaza i isprava koji se nalaze u spisu.

 

Iz revizijskih navoda tuženika proizlazi da isti smatra da kako je bio vlasnik u cijelosti sporne nekretnine u vrijeme gradnje, da je isti mogao vršiti i ulaganja. Isti time zapravo osporava činjenična utvrđenja da je sporna nekretnina kupljena od strane parničnih stranaka za vrijeme trajanja njihova braka, te da je za vrijeme trajanja braka sagrađena kuća.

 

12. Treba istaći da tuženik u reviziji osporava činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova da je doprinos stjecanju predmetne nekretnine bio podjednak od strane bračnih partnera, da su nije utvrdio vrijednost pomaganja u odgoju djece, vrijednost pomaganja u odgoju djece bake i djeda, koliko su stranke fizičkim radom doprinijele gradnji kuće, od kuda je došao novac za kupnju zemljišta, da je bračna zajednica prestala još 1966. i dr.

 

Time se zapravo osporava činjenično stanje utvrđeno od strane nižestupanjskih sudova, a zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja reviziju uopće nije moguće podnijeti.

 

13. Nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Naime, pravilno sud drugoga stupnja navodi da se veličina udjela bračnih drugova u imovini stečenoj  za vrijeme trajanja braka ne može mijenjati jednostranom voljom jednog bračnog druga na način da isti nakon razvoda braka vrši ulaganja u zajedničku imovinu. Bračnom drugu koji je jednostrano vršio ulaganja u zajedničku imovinu pripada jedino obveznopravni zahtjev da traži naknadu za izvršene korisne poboljšice. Kod toga valja navesti da je pravilno sud drugoga stupnja utvrdio da nakon prestanka bračne zajednice parničnih stranaka nije bitno izmijenjen identitet predmetne nekretnine.

 

14. Stoga je pravilno sud drugoga stupnja utvrdio da su parnične stranke podjednako sudjelovale u stjecanju bračne stečevine, te kada je usvojen zahtjev tužiteljice.

 

15. Radi navedenog valjalo je reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu primjenom odredbe čl. 393. ZPP.

 

 

Zagreb, 14. rujan 2021.

 

 

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.