Poslovni broj  28  Gž R-1226/2020-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 28 Gž R-1226/2020-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja po sutkinji toga suda Ines Smoljan kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja S. J. iz G., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. D., odvjetnik u Z., protiv tuženika Š. V. d.o.o. u G., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. C., odvjetnik u S., radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Sisku od 6. kolovoza 2020. posl. br. Pr-189/2017-37, dana 14. rujna 2021.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

              I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku od 6. kolovoza 2020. posl. br. Pr-189/2017-37:

- u toč. 1. izreke kojom je naloženo tuženiku da tužitelju isplati ukupno 59.950,00 kn sa pripadajućom zateznom kamatom koja na izgubljenu zaradu od 18.750,00 kn teče u mjesečnim obrocima navedenim izrekom, te još 41.200,00 kn za naknadu neimovinske štete od 37.900,00 kn i naknadu za tuđu pomoć od 3.300,00 kn,

- u toč. 3. izreke kojom je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka od 17.812,50 kn sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

 

              II. Preinačava se po žalbi tuženika pobijana presuda i odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja u dijelu:

- toč. 1. izreke kojom je prihvaćen zahtjev tužitelja za isplatu 12.950,00 kn (od 59.950,00 kn do 72.900,00 kn), te 900,00 kn na ime tuđe pomoći (dio posljednje 16. podstavke od 41.200,00 kn do 42.100,00 kn) sa pripadajućom zateznom kamatom koje teče od 6. kolovoza 2020. do isplate;

- toč. 3. izreke kojom je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka od 2.187,50 kn sa pripadajućom zateznom kamatom.

 

              III. Preinačava se po žalbi tužitelja pobijana presuda u odluci o zateznim kamatama (dio toč. 2. izreke) kojom je odbijen zahtjev tužitelja da mu tuženik na presuđenih 41.200,00 kn (37.900,00 kn neimovinska šteta i 3.300,00 kn tuđa pomoć) isplati pripadajuću zateznu kamatu koja teče od podnošenja zahtjeva 8. prosinca 2017. do 5. kolovoza 2020. i sudi:

 

„Nalaže se tuženiku da tužitelju na presuđenih 41.200,00 kn plati zateznu kamatu po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja teče od podnošenja zahtjeva 8. prosinca 2017. do 5. kolovoza 2020. u roku od 15 dana.“

 

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak žalbe od 390,62 kn u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom je toč. I. izreke naloženo tuženiku da tužitelju isplati 72.900,00 kn sa pripadajućom zateznom kamatom koja teče na iznose navedene u izreci, a na 42.100,00 kn (posljednja stavka) od 6. kolovoza 2020., sve do isplate. Toč. 2. izreke je odbijen zahtjev tužitelja da na 42.100,00 kn zatezne kamate teku od 8. prosinca 2017. do 6. kolovoza 2020. Toč. 3. izreke je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi parnični trošak od 20.000,00 kn sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate. Rješenjem u izreci je (toč. 1.) dopuštena preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva za 14.000,00 kn, a (toč. 2.) je utvrđeno da se tužba smatra povučenom za 97.700,00 kn.

 

2. Protiv toč. 2. izreke navedene presude je zbog pogrešne primjene materijalnog prava žalbu izjavio tužitelj i predložio da se prihvati uz naknadu troška žalbe. Dopunom žalbe je „opreza radi“ (jer se radi o radnom sporu u kojem je oslobođen plaćanja, čl. 16. st. 1. t. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", br. 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 112/12, 157/13 i 110/15) zatražio i naknadu pristojbe na žalbu od 2.420,00 kn.

 

3. Tuženik je protiv toč. 1. i 3. izreke presude u žalbi, izjavljenoj zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede postupka, predložio da se uvaži žalba, ukine pobijani dio presude i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje.

 

4. Žalbe stranaka su djelomično osnovane.

 

5. Predmetom spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete (neimovinske i imovinske: za tuđu pomoć i izgubljenu zaradu za razliku između naknade za bolovanje koju je ostvario i plaće koju bi primao na radnom mjestu pomoćnog radnika da nije bilo štetnog događaja, te naknadu za liječnički pregled), koja je posljedica povrede na radu 10. srpnja 2013.

 

6. Nesporan je štetni događaj, povrede i njegove posljedice, kao i odgovornost tuženika. U ovoj fazi postupka je sporna visina suđene naknade s obzirom na žalbeni prigovor:

              - tuženika da zbroj pojedinačnih iznosa navedenih u toč. 1. izreke iznosi 60.850,00 kn, a ne 72.900,00 kn, koliko je presuđeno, te da je na ime naknade za tuđu pomoć prihvaćeno 4.200,00 kn, ne vodeći računa da je nesporno isplaćeno 900,00 kn,

- tužitelja na tijek zatezne kamate za neimovinsku štetu i tuđu pomoć (odbijen zahtjev u toč. 2. izreke) od 8. prosinca 2017. do 6. kolovoza 2020. (pravilno 5. kolovoza 2020.).

 

7. Utvrđeno je da je tužitelj u štetnom događaju zadobio prijelom desne koljenične kosti i desne lisne kosti, trpio fizičke boli i strah trajanja i intenziteta navedenih u nalazu liječnika vještaka dr. D. S., te da je unatoč liječenju i provedenoj terapiji smanjena životna aktivnosti za 10%. Trebao je tuđu pomoć i njegu 3 sata dnevno kroz mjesec dana, te 2 sata slijedeća dva mjeseca, za koju je određena naknada od 4.200,00 kn ili 20,00 kn/h, a na ime izgubljene zarade je prihvaćen zahtjev od 1.250,00 kn mjesečno koji za 15 mjeseci iznosi 18.750,00 kn.

 

8. Odlučujući o visini neimovinske štete sud prvog stupnja nije na štetu tuženika primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje ZOO) kada mu je dosudio 37.900,00 kn, jer jačina i trajanje fizičkih boli, duševnih boli i straha, kao i neugodnosti kojima je tužitelj bio izložen tijekom dvije operacije, pretraga, imobilizacije i fizikalne terapije, opravdavaju naknadu neimovinske štete najmanje u navedenom iznosu.

 

9. Sud prvog stupnja je toč. 1. izreke udovoljio konačnom zahtjevu (list 179) tužitelja od 72.900,00 kn na način da je za na ime:

- naknade neimovinske štete (37.900,00 kn) i tuđe pomoći (4.200,00 kn) naložio tuženiku (dio toč. 1. posljednja stavka) plaćanje 42.100,00 kn sa zateznom kamatom od presuđenja, te naknadu za izgubljenu zaradu koja dospijeva u 15 mjesečnih obroka od po 1.250,00 kn (od 15. veljače 2015. do 15. travnja 2016.) ili ukupno 18.750,00 kn.

 

10. Utemeljeno tužitelj prigovara da obveza plaćanja neimovinske štete sukladno odredbi čl. 1103. ZOO dospijeva danom podnošenja tužbe te slijedom toga i obveza plaćanja zatezne kamate na naknadu neimovinske štete dospijeva istog dana ako prije toga dana nije podnesen zahtjev za naknadu štete odgovornoj osobi, osim ako je šteta nastala nakon toga, koje pravno shvaćanje je zauzeto na sjednici Građanskog odjela VSRH (1/16) održanoj 30. svibnja 2016.

 

11. Sukladno navedenom je prihvaćena žalba tužitelja te preinačena toč. 2. izreke i udovoljeno zahtjevu tužitelja da na neimovinsku štetu od 37.900,00 kn zatezna kamata teče od 8. prosinca 2017. kada je podnio pisani zahtjev poslodavcu (s obzirom da navedenu tvrdnju tuženik nije osporio) sve do 5. kolovoza 2020. (jer je od 6. kolovoza udovoljeno zahtjevu tužbe toč. 1. izreke).

 

12. Time što je visinu tuđe pomoći i njege sud utvrdio po cijeni od 20,00 kn/h nije odstupio od sudske prakse, kako neosnovano prigovara tuženik, naloživši naknadu od 4.200,00 kn (čl. 1095. ZOO). Budući da je po toj osnovi isplatio 900,00 kn, je za navedeni iznos umanjena naknada od 4.200,00 kn koja sada iznosi 3.300,00 kn.

 

13. Budući da troškovi tuđe pomoći i njege predstavljaju imovinsku nenovčanu štetu, na koju oštećenik ima pravo na zatezne kamate od dana njezinog nastanka (čl. 1086. ZOO), koju su pružali ukućani, to je valjalo tužitelju priznati kamatu na ovaj vid štete od dana podnošenja pisanog zahtjeva 8. prosinca 2017. do 5. kolovoza 2020. dan prije donošenja prvostupanjske presude. Jednako pravno shvaćanje zauzeto je u odlukama revizijskog suda br. Revr-829/2017-2 od 30. travna 2019. i Revr-1536/14 od 30. kolovoza 2017. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava preinačena toč. 2. izreke presude i tuženik obvezan na plaćanje pripadajuće zatezne kamate i za razdoblje od 8. prosinca 2017. do 5. kolovoza 2020.

 

14. Zaključno je tuženik u obvezi naknaditi tužitelju ukupno 41.200,00 kn sa zateznom kamatom koja na neimovinsku štetu od 37.900,00 kn i na tuđu pomoć od 3.300,00 kn teče od dana kada je podnio pisani zahtjev poslodavcu 8. prosinca 2017. sve do isplate.

 

15. Nije bilo sporno da je tužitelj gubio zaradu za vrijeme bolovanja po 1.250,00 kn tijekom 15 mjeseci ili ukupno 18.750,00 kn, na koju zatezna kamata teče od dospijeća svakog mjesečnog iznosa. Kada se navedeni iznos pribroji naknadi neimovinske i imovinske štete od 41.200,00 kn dobiva se 59.950,00 kn, a ne 72.900,00 kn, koliko je tužitelj zahtijevao konačnim tužbenim zahtjevom (na listu 179), a sud udovoljio pobijanom presudom. Time nije počinjena bitna povreda, kako prigovara tuženik, nego je tužitelj neosnovano zahtijevao više nego što mu pripada, te je pravilnom primjenom materijalnog prava uz uvažavanje žalbe tuženika (čl. 373. toč. 3. ZPP) preinačen i odbijen zahtjev od 12.950,00 kn, a temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP potvrđena presuda za 59.950,00 kn.

 

16. Kako nisu počinjene niti druge bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti je pravilnom primjenom materijalnog prava uz uvažavanje žalbe tuženika (čl. 373. toč. 3. ZPP) preinačen i odbijen zahtjev od 12.950,00 kn, a po žalbi tužitelja je preinačena presuda u odnosu na tijek zatezne kamate na 41.200,00 kn (37.900,00 kn i na 3.300,00 kn) prihvaćanjem zahtjeva od 8. prosinca 2017. do 5. kolovoza 2020., dok je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbijena kao neosnovana žalba tuženika i potvrđena presuda za 59.950,00 kn sa zateznom kamatom koja na izgubljenu zaradu od ukupno 18.750,00 kn teče na obroke određene izrekom.

 

17. Nakon što je preinačena presuda je odlučeno o troškovima postupka cijelog postupka (čl. 166. st. 2. ZPP) vodeći računa o promijenjenom uspjehu stranaka (tužitelj 82%, a tuženik 18%) i noveliranoj odredbi čl. 154. st. 2. ZPP (ZID ZPP „Narodne novine“, br. 70/19), koja se primjenjuje na postupke u tijeku u kojima do 1. rujna 2019. nije donesena prvostupanjska presuda, a glasi: Ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

 

18. Veći uspjeh tužitelja (82%) je umanjen za manji uspjeh tuženika (18%), što rezultira uspjehom tužitelja od 64%.

 

19. Utemeljeno tuženik prigovara u žalbi da je tužitelju priznato 5 podnesaka iako prema Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje Tarifa) ima pravo na najviše 4 obrazložena podneska. Naime, pravilno je tužitelju priznata naknada za 3 podneska (10. travnja 2018., 26. studenog 2019. i 29. lipnja 2020.), svaki po 1.250,00 kn, dok za podnesak od 21. rujna 2018. nema pravo na naknadu jer nije bio potreban (čl. 155. st. 1. ZPP), a za podnesak od 5. listopada 2018. ima pravo na naknadu (po Tbr. 8/3 Tarife), kao i za ostale podneske (25% nagrade) po 312,50 kn, što je 2.187,50 kn manje nego što je suđeno toč. 3. izreke.

 

20. Vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva je tužitelju priznata naknada troška od 17.812,50 kn u kojem dijelu je odbijena kao neosnovana žalba tuženika i potvrđena odluka o trošku postupka, a u preostalom dijelu za 2.187,50 kn preinačena odluka o trošku i odbijen zahtjev tužitelja.

 

21. Tužitelju je prema polovičnom uspjehu žalbe protiv odluke o tijeku zatezne kamate (čl. 166. st. 2. ZPP) dosuđen trošak žalbe od 390,62 kn, ali bez sudske pristojbe na žalbu već zbog toga što nema dokaza da ju je platio.

 

U Zagrebu 14. rujna 2021.

 

                                                                                                       Sutkinja:

                                                                                                            Ines Smoljan, v.r.