- 1 -              Revd 2369/2021-2

Broj: Revd 2369/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, te Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice R. B., OIB: …, K., koju zastupa punomoćnica M. M., odvjetnica u Z., protiv tuženika A. d.d. OIB: …, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik D. S., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. & partneri d.o.o., Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-254/2021-2 od 12. veljače 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3106/14-50 od 30. listopada 2020., u sjednici održanoj 14. rujna 2021.

r i j e š i o   j e:

Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-254/2021-2 od 12. veljače 2021. se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužiteljica R. B. je podneskom od 22. ožujka 2021. predložila da joj Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-254/2021-2 od 12. veljače 2021. radi pravnog pitanja naznačenog u prijedlogu.

2. Tuženik nije odgovorio na prijedlog.

3. Prijedlog je nedopušten.

4. Postupajući sukladno odredbi čl. 385., čl. 385.a. i čl. 387. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda RH je ocijenilo da nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost prijedloga prema odredbi čl. 387. u vezi s čl. 385.a. st. 1. ZPP. Naznačeno pitanje je važno za rješenje ovog spora, ali nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

5. Presuda je donesena u sporu radi naknade imovinske i neimovinske štete nastale uslijed tjelesne ozlijede koju je tužiteljica zadobila kao vozač u prometnoj nezgodi dana 8. svibnja 2010. Tužbeni zahtjev je odbijen u bitnome s obrazloženjem da tužiteljica nije dokazala uzročnu vezu između štetnog događaja i štete, jer da se prema rezultatima dokaznog postupka stanje vratne i slabinske kralježnice tužiteljice ne može dovesti u uzročnu vezu s prometnom nezgodom, nego je posljedica prethodnih dugogodišnjih promjena na kralježnici.

6. Nadalje su nižestupanjski sudovi ocijenili osnovanim prigovor zastare, jer je istekao zastarni rok od tri godine propisan odredbom čl. 230. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO). Tužiteljica je saznala za štetu i njezin opseg najkasnije dana 28. svibnja 2010., a tužbu radi naknade štete je podnijela sudu 24. rujna 2014.,pa je tužbeni zahtjev odbijeni zbog tog razloga.

7. Tužiteljica je osporila pravno shvaćanje na kojemu se temelji drugostupanjska presuda i ukazala na bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. ZPP, koja je po shvaćanju tužiteljice učinjena time što je drugostupanjski sud propustio odgovoriti na žalbeni razlog bitne povrede počinjene pred prvostupanjskim sudom time što je odbijen njezin prijedlog za novo vještačenje po radiologu radi utvrđenja uzročne veze i štete koju trpi, čime je tužiteljici onemogućeno raspravljanje pred prvostupanjskim sudom time

7.1. Tužiteljica je stoga predložila da joj sud dopusti reviziju radi pravnog pitanja kojim u bitnome pita je li drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. ZPP kad nije obrazloženo odgovorio na žalbeni navod koji se odnosi na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP, počinjenu nezakonitim odbijanjem dokaznog prijedloga.

8. Naznačeno pitanje nije važno za rješenje ovoga spora prvenstveno zbog toga što je tužbeni zahtjev odbijen zbog zastare tražbine, a u odnosu na zastaru tužiteljica nije predložila dopuštenje revizije.

9. Nadalje, neovisno o zastari, pitanje radi kojeg je preloženo dopustiti reviziju ne bi bilo važno za ovaj spor i procesnu situaciju tužiteljice, jer se pitanje odnosi na relativno bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP koja postoji ako sud u tijeku postupka nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu ovog Zakona, a to je bilo ili je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude.

9.1. U ovom slučaju je drugostupanjski sud doista općenito odgovorio na žalbeni navod tužiteljice o navodnoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP, ali je prvostupanjski sud sveobuhvatno odgovorio zašto nije izveo predloženi dokaz. Razloge prvostupanjskog suda je prihvatio i drugostupanjski sud, pa propust drugostupanjskog suda da opširno obrazloži navode iz žalbe ponavljajući obrazloženje prvostupanjskog suda nije bilo, niti je moglo biti, od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude.

11. Zbog iznijetih razloga naznačeno pitanje nije važno, pa nisu ispunjeni propisani kriteriji za dopuštenje revizije. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 1. i 5. ZPP riješiti kao u izreci.

Zagreb, 14. rujna 2021.