- 1 -              Revd 1566/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 1566/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, te Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. M., OIB: …, S., kojeg zastupa punomoćnik B. D., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu J. D. i dr. iz G., protiv tuženika H. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik Z. Z., odvjetnik u O., radi naknade štete., odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2865/2019-3 od 14. siječnja 2021., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Virovitici poslovni broj Pn-12/2019-5 od 31. svibnja 2019., u sjednici održanoj 14. rujna 2021.

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2865/2019-3 od 14. siječnja 2021. se odbacuje.

 

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj D. M. je podneskom od 3. ožujka 2021. predložio da mu Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2865/2019-3 od 14. siječnja 2021. radi pravnih pitanja naznačenih u prijedlogu.

 

2. Tuženik je odgovorio na prijedlog te je predložio odbaciti prijedlog kao nedopušten.

 

3. Prijedlog je nedopušten.

 

4. Postupajući sukladno odredbi čl. 385., čl. 385.a. i čl. 387. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda RH je ocijenilo da nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost prijedloga prema odredbi čl. 387. u vezi s čl. 385.a. st. 1. ZPP. Naznačena pitanja su važna za rješenje ovog spora, ali nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

5. Presuda je donesena u sporu radi naknade štete zbog smrti bliske osobe (majke) koja je preminula dana 2. prosinca 2016. nakon što je 1. prosinca 2016. kao pješakinja zadobila teške tjelesne ozljede u prometnoj nezgodi prelazeći cestu na dijelu ceste u mjestu S. na kojemu nije bilo pješačkih prijelaza. Vozač osobnog automobila registarskih oznaka R. A. J. M. je u kaznenom postupku proglašen krivim presudom Općinskog suda u Virovitici broj K-61/17-15 od 1. ožujka 2018. zbog kaznenog djela protiv sigurnosti prometa iz čl. 227. st. 1. i 6. KZ-a.

 

5.1. Tužbeni zahtjev je djelomično prihvaćen, a presuda se uz ostalo temelji na utvrđenju o doprinosu tužiteljice štetnom događaju u omjeru od 40%, a doprinosu vozač automobila u omjeru od 60%. Prema obrazloženju presude „doprinos oštećene kao pješaka proizlazi iz njenog protupravnog ponašanja suprotnog odredbama čl. 129. st. 1. i čl. 113. st. 1. ZSPC, a koje obvezuju pješaka da prelazeći preko kolnika to čini prelazeći ga pažljivo i najkraćim putem ukoliko kolnik prelazi na mjestu gdje ne postoji obilježeni pješački prijelaz i to na način da ne ometa promet vozila uz obvezu da prethodno prije stupanja na kolnik se pouzdano uvjeri da to može učiniti upravo na siguran način (…) M. M. nije valjanom provjerom utvrdila mogućnost sigurnog prelaska kolnika obzirom da je provjeru izvršila pogledom na lijevu stranu prije stupanja na kolnik ali ne i na desnu iz kojeg pravca je dolazilo vozilo kojim je upravljao J. M.. Vještačenjem je utvrđeno da M. M. nije bila u završnoj fazi prelaska kolnika jer je u kretanju kolnikom koji je širine 7,2 m prešla put od 5,3 m što znači tek dvije trećine.“

 

6. Tužitelj je osporio pravno shvaćanje na kojemu se temelji obrazloženje drugostupanjske presude, te je naznačio pravna pitanja:

 

1) Da li su sudovi u parničnom postupku u pogledu kaznenog djela i kaznene odgovornosti vezani za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim samo u odnosu na činjenicu da je učinitelj na štetu tužitelja počinio kazneno djelo i da je za predmetno djelo oglašen krivim ili su vezani i u odnosu na činjenični opis i zaključke iz pravomoćne presude kaznenog suda?

 

2) Postoji li doprinos pješaka nastalom štetnom događaju za koji je optuženik pravomoćno proglašen krivim u kaznenom postupku i u kojem je štetnom događaju optuženik imao zakašnjelu reakciju na opasnost, i u kojem štetnom događaju je pri utvrđenoj brzini kretanja vozila pravodobnom reakcijom mogao izbjeći nastanak štetnog događaja te, ukoliko postoji, može li doprinos pješaka biti utvrđen u omjeru većem od 30%?

 

7. Tužitelj je u prijedlogu naveo da je prvo pitanje važno zato što o njemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, primjerice presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-7410/2015 od 28. studenog 2017. i Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-856/06-2 27. veljače 2016.

 

7.1. Razlog važnosti drugog pitanja tužitelj vidi u tome što je Vrhovni sud RH o spornom pitanju zauzeo pravno shvaćanje u odluci poslovni broj Rev-2591/1990-2 od 16. travnja 1991., kao i da postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, primjerice oduka Županijskog suda Varaždin poslovni broj Gž-1614/2018-2 od 17. veljače 2020.

 

8. Prvo naznačeno pitanje odnosi se na jasnu odredbu čl. 12. st. 3. ZPP prema kojoj je u parničnom postupku sud u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim. Prema smislu te odredbe parnični sud je u parničnom sudovanju vezan osuđujućem pravomoćnom presudom kaznenog suda u odnosu na biće kaznenog djela (sadržaj djela koji mu daje značaj upravo tog djela kao kaznenog), kaznenu odgovornost i učinitelja. (Tako Vrhovni sud RH u odluci poslovni broj Rev-1275/17-2 od 2. rujna 2020.)

 

8.1. U ovom slučaju su nižestupanjski sudovi vodili računa o navedenoj odredbi te su doprinos vozača automobila štetnom događaju cijenili sukladno postojećoj pravomoćnoj presudi kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim. To samo po sebi ne isključuje doprinos štetnom događaju i drugih sudionika prometne nezgode protiv kojih nije vođen kazneni postupak, niti je zapreka da u sud parničnom postupku koji se vodi radi naknade štete utvrđuje omjer doprinosa svih sudionika prometnoj nezgodi. su sudovi u konkretnom slučaju utvrdili i sveobuhvatno obrazložili. Okolnost što u izreci presude Općinskog suda u Virovitici broj K-61/17-15 od 1. ožujka 2018. nije utvrđeno kršenje propisa od strane pokojne M. M. je sama po sebi razumljiva jer se navedeni kazneni postupak nije vodio protiv nje.

 

8.2. Stoga naznačeno prvo pitanje nije važno za rješenje ovog spora. Sve kada bi pitanje bilo važno, presude na koje se tužitelj pozvao ne daju razlog važnosti naznačenim pitanjima jer su donesene u drugačijoj procesnoj situaciji i na temelju drugačijih činjeničnih utvrđenja.

 

9. Drugo naznačeno pitanje se odnosi samo na konkretni spor i na činjenična utvrđenja i zaključke nižestupanjskih sudova u odnosu na omjer doprinosa sudionika prometne nezgode nastaloj šteti, koje tužitelj u konkretnom slučaju osporava. Omjer doprinosa šteti sud cijeni prema okolnostima svakog konkretnog slučaja, i nije moguće unaprijed odrediti parametre primjenjive za sve buduće slučajeve.

 

9.2. Stoga drugo pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

10. Zbog iznijetih nisu ispunjeni propisani kriteriji za dopuštenje revizije pa je valjalo na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 1. i 5. ZPP riješiti kao u izreci.

 

Zagreb, 14. rujna 2021.