- 1 -              Revd 1496/2021-2

Broj: Revd 1496/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, te Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Jasenke Žabčić članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja A. T., OIB: …, O.,  kojeg zastupa punomoćnica P. D. K., odvjetnica u S.,  protiv tuženika K. S., OIB: …, S., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-999/2020-2 od 13. listopada 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-1216/2015 od 22. srpnja 2020., u sjednici održanoj 14. rujna 2021.

r i j e š i o   j e:

Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-999/2020-2 od 13. listopada 2020. se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužitelj A. T. je podneskom od 7. prosinca 2020. predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-999/2020-2 od 13. listopada 2020. radi pravnog pitanja naznačenog u prijedlogu.

2. Tuženik nije odgovorio na prijedlog.

3. Prijedlog je nedopušten.

4. Postupajući sukladno odredbi čl. 385., čl. 385.a. i čl. 387. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda RH je ocijenilo da nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost prijedloga prema odredbi čl. 387. u vezi s čl. 385.a. st. 1. ZPP,. Naznačeno pitanje je važno za rješenje ovog spora, ali nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

5. Presuda je donesena u sporu radi naknade štete nastale tužitelju uslijed liječničke pogreške i propusta učinjenih u liječenju tužitelja u smislu neprepoznavanja vrste prijeloma kojeg je zadobio, davanja pogrešne dijagnoze i slijedom toga primjene pogrešne i neučinkovite metode liječenja. Tužitelju je djelomično dosuđena naknada štete, a odbijen je zahtjev za naknadu materijalne štete u visini troškova liječenja u privatnim klinikama, i troškova prijevoza koji se odnose na to liječenje. Zahtjev za naknadu tih troškova je odbijen s obrazloženjem „da bi tužitelj imao pravo na naknadu tih troškova radi provođenja dijagnostičkih postupaka i liječenja kod privatnih liječnika i klinika samo u slučaju ukoliko kao zdravstveno osigurana osoba nije mogao ostvariti to pravo po osnovu zdravstvenog osiguranja, jer svaki oštećenik treba poduzeti sve da šteta bude manja, a što je tužitelj mogao koristeći se, ako ne uslugom tuženika, ono uslugom brojnih drugih zdravstvenih ustanova u Republici Hrvatskoj, čiji troškovi su pokriveni zdravstvenim osiguranjem. Također dio tih računa koje je tužitelj priložio, kao račun kozmetičkog salona Tanja, te P. B. V. za oftamologiju i ortopediju ne mogu se sa sigurnosti dovesti u vezu sa liječenjem predmetne ozljede, pa je u tom dijelu pravilno zahtjev tužitelja odbijen, jer je tužitelj liječenje mogao ostvariti u zdravstvenim ustanovama u Republici Hrvatskoj, temeljem obaveznog zdravstvenog osiguranja.“

6. Tuženik je osporio pravno shvaćanje na kojemu se temelji drugostupanjska presuda te je predložio dopuštenje revizije i naznačio pravno pitanje kojim u bitnome pita mogu li se smatrati nužnim troškovi liječenja u bilo kojoj zdravstvenoj ustanovi, pa i privatnoj, u slučaju kad je utvrđeno da je oštećeniku radnjom zdravstvene ustanove, pogreškom liječnika kod davanja pogrešne dijagnoze i slijedom toga primjene pogrešne i neučinkovite metode liječenja, pa mu je adekvatno liječenje pruženo u privatnoj zdravstvenoj ustanovi.

7. Postupajući sukladno odredbi čl. 385., čl. 385.a. i čl. 387. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda RH je ocijenilo da nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost prijedloga prema odredbi čl. 387. u vezi s čl. 385.a. st. 1. ZPP,. Naznačeno pitanje je važno za rješenje ovog spora, ali nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

8. Tužitelj je u prijedlogu naveo kao razlog važnosti postojanje različite prakse drugostupanjskih sudova, te je naveo odluku Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-546/2019 od 7. srpnja 2020.

9. Ovaj sud je utvrdio da o naznačenom pitanju postoji ustaljena praksa revizijskog suda (primjerice Rev-96/17-2 od 7. veljače 2017., Rev-1040/13-2 od 6. lipnja 2017, Rev-x-286/12-2 od 30. siječnja 2013.) prema kojoj, „ako se liječenje (specijalističke pretrage, dijagnostička obrada, fizikalna terapija) moglo obaviti bez duljeg čekanja i bez štetnih posljedica po zdravlje oštećenog u ugovornim zdravstvenim ustanovama Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, onda se povećani troškovi liječenja u privatnim klinikama ne mogu smatrati prijeko potrebnim troškovima, pa stoga oštećeni na njih nema pravo.“ Dakle, pravo na naknadu ovih troškova ovisi u svakom konkretnom slučaju.

10. U ovom slučaju su nižestupanjski sudovi utvrdili da je tužitelj mogao ostvariti to pravo po osnovu zdravstvenog osiguranja, jer svaki oštećenik treba poduzeti sve da šteta bude manja, a što je tužitelj mogao koristeći se, ako ne uslugom tuženika, ono uslugom brojnih drugih zdravstvenih ustanova u Republici Hrvatskoj, čiji troškovi su pokriveni zdravstvenim osiguranjem, dok se odluka Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-546/2019 temelji na bitno drugačijim činjeničnim utvrđenjima i ne daje razlog važnosti naznačenom pitanju.

11. Stoga nisu ispunjeni propisani kriteriji za dopuštenje revizije, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 1. i 5. ZPP riješiti kao u izreci.

Zagreb, 14. rujna 2021.