Baza je ažurirana 14.04.2026. zaključno sa NN 20/26  EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Revd 1997/2020-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Revd 1997/2020-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i dr.sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. d.o.o. M., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u V., protiv 1. tužene Družbe, V., OIB: ..., 2. tuženika Ž. N. pok. P. iz V., OIB: ..., sa boravištem u M.,  kojeg zastupa privremeni zastupnik T. M., odvjetnik u M., 3. tuženika Z. R. iz M., OIB: ..., kojeg zastupa privremena zastupnica Z. R. iz V., 4. tužene Republike Hrvatske, OIB: ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Metkoviću, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu broj -845/19-2 od 22. travnja 2020. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Metkoviću broj P-102/19-57 od 8. studenog 2019., u sjednici održanoj 14. rujna 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

              Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja kao nedopušten.

 

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu broj -845/19-2 od 22. travnja 2020. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Metkoviću broj P-102/19-57 od 8. studenog 2019.

 

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj postavlja pitanja za koja navodi da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

2.1. U obrazloženju prijedloga/važnosti postavljenih pitanja tužitelj obrazlaže zbog čega smatra da su ista važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu te kao razloge važnosti navodi odluke revizijskog suda broj Revd-161/2020 od 4. veljače 2020., Rev-385/10, Rev-1252/16, te odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-3214/2005.

 

3. Tuženik nije odgovorio na prijedlog tužitelja.

 

4. Polazeći od obrazloženja razloga važnosti u prijedlogu postavljenih pitanja te postupajući sukladno odredbama čl. 385., 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da u odnosu na prvo pitanje tužitelj nije naveo odgovarajuće razloge zbog kojih smatra da je pitanje važno u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP. Naime, odluke koje tužitelj navodi temelje se na drugačije utvrđenom činjeničnom stanju od ovog predmeta, dok shvaćanje koje sudovi zauzimaju u navedenim predmetima da kada je nekretnina bila u režimu društvenog vlasništva nije bilo prepreke stjecati pravo vlasništva građevine bilo sukladno pravnom pravilu iz par. 400 OGZ-a, bilo sukladno odredbi čl. 24. do 26. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, ovisno o vremenu građenja, nije suprotno shvaćanju drugostupanjskog suda u pobijanoj odluci. Naime, pobijanom odlukom drugostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev navodeći da je u načelu, u režimu društvenog vlasništva bilo moguće stjecanje prava korištenja građenjem na zemljištu u društvenom vlasništvu u smislu paragrafa 418. OGZ i članka 24. kasnije važećeg Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN br. 6/80 dalje: ZOVO), ali je graditelj stjecao pravo korištenja onog dijela zemljišta koje služi redovnoj uporabi zgrade kojeg je utvrđivalo nadležno upravno tijelo.

 

Drugostupanjski sud je međutim, preinačio i odbio tužbeni zahtjev obzirom da prema Zakonu o prometu zemljišta i zgrada ( bivši Službeni list 26/54, 19/55, 30/62, 53/62, 15/65, 57/65 i 17/67), ni prema kasnijem Zakonu o građevinskom zemljištu („Narodne novine“ broj 54/80), društveno pravne osobe, uključujući i društvena poduzeća, građenjem objekata na građevinskom zemljištu u društvenom vlasništvu bez odluke nadležnog tijela o dodjeli prava građenja, nisu mogle steći pravo korištenja.

 

4.1. Za drugo i treće postavljeno pitanje u prijedlogu nisu određeno izloženi razlozi zbog kojih podnositelj smatra da bi pitanja bila važna u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP.

 

5. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari, u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP, riješeno kao u izreci.

 

Zagreb, 14. rujna 2021.

 

              Predsjednica vijeća:

              Katarina Buljan, v. r.

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu