-   -              Poslovni broj: 14 UsI-2500/21-4

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A  

              Upravni sud u Splitu, po sucu Sandri Ćoraš Gega, te Radojki Ćupurdija, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja: M. K., … Trogir, protiv tuženika: Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, radi prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja, bez održavanja rasprave, dana 13. rujna 2021.,

p r e s u d i o  j e

              Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se poništi rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 141-02/21-03/…, URBROJ: 341-99-06/… od dana 9. lipnja 2021.

Obrazloženje

1.              U pravovremenoj tužbi, podnesenoj protiv rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 141-02/21-03/…, URBROJ: 341-99-06/… od dana 9. lipnja 2021., tužitelj je, u bitnom, naveo da sva dokumentacija koja je bitna za njegov slučaj i status da postoji u spisu te da ju je trebalo valjano, stručno i pravilno pregledati i ocijeniti. Smatra da ispunjava uvjete i ima pravo na invalidsku mirovinu temeljem čl. 142. st. 1. i 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji. Rješenjem Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida Domovinskog rata Federacije BiH od dana 14. prosinca 2004. da mu je priznat status ratnog vojnog invalida sa 80% tjelesnog oštećenja. U postupku revizije da je to rješenje preinačeno na način da je revizija smanjila invalidnost za 10% i utvrdila ga na 70%, ali da je protiv rješenja revizije pokrenuo u BiH upravni spor, a postupak da je u tijeku. Njegovo zdravstveno stanje da je sve gore. Sudu da predlaže da donese presudu kojom će poništiti osporeno rješenje tuženika i predmet vratiti na ponovni postupak.

2.              Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da je osporavano rješenje doneseno u skladu sa činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima. Citirajući odredbe čl. 142. st. 1., st. 2. i st. 3. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, br. 112/17 - skraćeno ZOHBDR), naveo je da je pravomoćnim rješenjem Hercegbosanske županije, Uprave za pitanja branitelja i stradalnika Domovinskog rata hrvatskog vijeća obrane, T., broj: UP-R/…. od dana 5. travnja 2006. tužitelju priznato svojstvo ratnog vojnog invalida V. grupe sa 70% vojnog invaliditeta stalno, po osnovi bolesti, zadobivenih kao pripadnik HVO-a (prava priznata rješenjem da tužitelju pripadaju od dana 1. siječnja 2005.). Uvjerenjem Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata, Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida Domovinskog rata, Odsjeka za pitanja evidencija iz oblasti vojne obveze T., Grupe za pitanja evidencija iz oblasti vojne obveze L., broj 07/21-41-… od dana 9. kolovoza 2019. utvrđeno je da je tužitelj bio pripadnik HVO-a od 18. rujna 1991. do 22. travnja 1996. te da je, izvršavajući zapovijedi na prvoj crti bojišnice, povrijeđen dana 30. siječnja 1994. Prvostupanjsko rješenje da je doneseno na temelju nalaza i mišljenja vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda u S., evidencijski broj vještačenja: … od dana 3. prosinca 2020. kojim da je utvrđeno da kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpun gubitak radne sposobnosti jer još nisu nastale trajne promjene u zdravstvenom stanju koje uzrokuju smanjenje radne sposobnosti. U povodu žalbe, u skladu s čl. 133. st. 3. ZOMO, da je pribavljen nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda, evidencijski broj vještačenja: … od dana 1. lipnja 2021., u obrazloženju kojeg da je zaključno navedeno da žalitelji ima ostvaren radi bolesti RVl od 70% te da ne ispunjava uvjet prema čl. 142. st. 2. ZPHBDR, jer da u postupku priznavanja prava na invalidsku mirovinu treba biti ispunjen preduvjet o ostvarenom RVI od 80-100% radi bolesti i to prema rješenju po obavljenoj kontroli nadležne Komisije tijela Federacije. Slijedom navedenog, da smatra da je osporavano rješenje na zakonu utemeljeno i da predlaže da se donese presuda kojom se tužbeni zahtjev odbija.

3.              Osporenim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 141-02/21-03/…, URBROJ: 341-99-06/… od dana 9. lipnja 2021. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u S. KLASA: UP/l 141-02/20-03/…, URBROJ: 341-18-06/2… od dana 14. prosinca 2020. kojim je pripadniku borbenog sektora Hrvatskog vijeća obrane K. M., ovdje tužitelju, odbijen zahtjev za priznanje prava na invalidsku mirovinu.

4.              Kako stranke nisu izričito zahtijevale održavanje rasprave (članak 36. točka 4. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, dalje: ZUS), a činjenice odlučne za rješavanje ovog spora su nesporne, sud je bez održavanja rasprave, na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, te pregledom dokumentacije priložene u sudskom spisu, kao i dokumentacije priložene u spisu tuženika, koji spis je sudu dostavljen uz odgovor na tužbu tuženika, ocijenio kako tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan. 

5.              Predmet spora je, sukladno odredbi čl. 3. ZUS-a, ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika.

6.              Odredbom čl. 39. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18 i 102/19, dalje: ZOMO), mjerodavnog u konkretnom slučaju, propisano je da smanjenje radne sposobnosti prema tom Zakonu postoji kada se kod osiguranika, zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, radna sposobnost smanji za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja. Poslovi prema kojima se ocjenjuje sposobnost za rad obuhvaćaju sve poslove koji odgovaraju njegovim tjelesnim i psihičkim sposobnostima, a smatraju se odgovarajućim njegovim dosadašnjim poslovima. Stavkom 2. istog članka propisano je da preostala radna sposobnost postoji kada je kod osiguranika nastalo smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, ali se s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost može profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima. Stavkom 3. istog članka propisano je da djelomični gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika postoji smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, a s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost ne može se profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima, ali može raditi najmanje 70% radnog vremena na prilagođenim poslovima iste ili slične razine obrazovanja koji odgovaraju njegovim dosadašnjim poslovima, dok je stavkom 4. istog članka propisano da potpuni gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti.

7.              Člankom 142. st. 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (“Narodne novine”, br. 121/17 i 98/19, dalje: ZHBDR) propisano je da su pripadnici borbenog sektora HVO-a, državljani Republike Hrvatske, kojima je pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine priznat status ratnog vojnog invalida po osnovi ranjavanja ili zatočeništva, imaju pravo na invalidsku mirovinu po ovom Zakonu i Zakonu o mirovinskom osiguranju umanjenu za iznos osobne invalidnine koja im je priznata po pravomoćnom rješenju nadležnog tijela Bosne i Hercegovine, ako to pravo nisu ostvarili do stupanja na snagu ovoga Zakona temeljem Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i  Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji, dok je stavkom 2. istog članka propisano da su pripadnici borbenog sektora HVO-a, državljani Republike Hrvatske, kojima je pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine priznat status ratnog vojnog invalida od I. do IV. skupine po osnovi bolesti ili ozljede, imaju pravo na invalidsku mirovinu po ovom Zakonu i Zakonu o mirovinskom osiguranju umanjenu za iznos osobne invalidnine koja im je priznata po pravomoćnom rješenju nadležnog tijela Bosne i Hercegovine.

8.              Uvidom u spis tuženog tijela broj: … utvrđeno je: da je postupak za ostvarivanje prava na invalidsku mirovinu pokrenut tužiteljevim zahtjevom podnesenim dana 7. veljače 2020.; da je tužitelj rođen dana 18. rujna 1970.; da je tužitelj hrvatski državljanin; da je bio pripadnik postrojbe Hrvatskog vijeća obrane (u daljnjem tekstu: HVO) u razdoblju od dana 18. rujna 1991. do 22. travnja 1996.; da je pripadnik borbenog sektora HVO-a; da je prema Uvjerenju o pripadnosti postrojbi i okolnostima stradavanja Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida Domovinskog rata, broj: 07/21-… od dana 9. kolovoza 2019. ozlijeđen dana 30. siječnja 1994. pri obavljanju vojnih dužnosti na prvoj crti obrane-S.; da je temeljem pravomoćnog rješenja Federacije Bosne i Hercegovine, Hercegbosanske županije, Uprave za pitanja branitelja i stradalnika Domovinskog rata hrvatskog vijeća obrane, T., broj: UP-R/10-03-… od dana 5. travnja 2006. tužitelju priznato svojstvo ratnog vojnog invalida V. grupe sa 70% vojnog invaliditeta stalno, po osnovi bolesti, zadobivenih kao pripadnik HVO-a od dana 1. siječnja 2005.

9.              Dakle, da bi se tužitelju priznalo traženo pravo potrebno je da isti, sukladno gore citiranim odredbama čl. 142. st. 1. i st. 2. ZHBDR kumulativno ispunjava sljedeće pretpostavke: da se radi o pripadniku borbenog sektora HVO-a, da se radi o državljaninu Republike Hrvatske te da mu je pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine priznat status ratnog vojnog invalida po osnovi ranjavanja ili zatočeništva ili status ratnog vojnog invalida od I. do IV. skupine po osnovi bolesti ili ozljede.

10.              Naime, nesporno je između stranaka da je tužitelj hrvatski državljanin i pripadnik borbenog sektora HVO-a, međutim iz spisu priloženog pravomoćnog rješenja Federacije Bosne i Hercegovine, Hercegbosanske županije, Uprave za pitanja branitelja i stradalnika Domovinskog rata hrvatskog vijeća obrane, T., broj: UP-R/10-03-… od dana 5. travnja 2006. jasno proizlazi da je M. K., ovdje tužitelju, priznato svojstvo ratnog vojnog invalida V grupe sa 70% vojnog invaliditeta stalno, po osnovu bolesti, čime nije ispunjena jedna od kumulativno propisanih pretpostavki da bi se primjenom gore citiranih odredbi čl. 142. ZHBDR i čl. 39. ZOMO uopće pristupilo vještačenju radne sposobnosti tužitelja, radi čega ovaj Sud neće posebno iznositi što je utvrđeno u Nalazima i mišljenjima pribavljenim u prvostupanjskom i drugostupanjskom upravnom postupku.

11.              Obzirom da tužitelju nije priznato svojstvo ratnog vojnog invalida po osnovi ranjavanja ili zatočeništva niti status ratnog vojnog invalida od I. do IV. skupine po osnovi bolesti ili ozljede pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine, već status ratnog vojnog invalida V grupe sa 70% vojnog invaliditeta stalno, po osnovu bolesti (koji stupanj nije obuhvaćen gore citiranom odredbom čl. 142. st. 2. ZHBDR), to se nije niti moglo, a niti trebalo pristupiti vještačenju radne sposobnosti tužitelja u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu.

12.              Dakle, kraj onog što proizlazi iz rješenja Federacije Bosne i Hercegovine, Hercegbosanske županije, Uprave za pitanja branitelja i stradalnika Domovinskog rata hrvatskog vijeća obrane, T., broj: UP-R/10-… od dana 5. travnja 2006. nije niti potrebno posebno analizirati daljnje dokaze koji prileže spisu tuženog tijela jer već uvidom u navedeno rješenje jasno proizlazi da tužitelj ne ispunjava uvjete propisane gore citiranom odredbom čl. 142. ZHBDR da bi mu se priznalo traženo pravo, radi čega se prigovori tužitelja izneseni u tom smislu u tužbi ukazuju u cijelosti neosnovanima.

13.              Slijedom svega naprijed navedenog, kraj gore utvrđenog činjeničnog stanja koje nesporno proizlazi iz rješenja Federacije Bosne i Hercegovine, Hercegbosanske županije, Uprave za pitanja branitelja i stradalnika Domovinskog rata hrvatskog vijeća obrane, T., broj: UP-R/10-03… od dana 5. travnja 2006., po ocjeni ovog Suda, niti ostali prigovori tužitelja nisu od utjecaja radi donošenja eventualno drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari iz razloga što je u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na štetu tužitelja.

14.              U izloženim okolnostima, a uzimajući u obzir navedene zakonske odredbe, osporavana odluka tuženika je zakonita. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ br. 47/09, dalje: ZUP-a), a na koje ovaj Sud, temeljem članka 31. stavka 2. ZUS-a, pazi po službenoj dužnosti.

15.              Radi toga je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a, valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u izreci.                           

U Splitu, 13. rujna 2021.

                                                                                                          S U D A C

                                                                                                    Sandra Ćoraš Gega

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. ZUS-a).

DN-a:

-          tužitelju M. K., …,  T. uz odgovor na tužbu

-          tuženiku Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Središnjoj službi, Zagreb, Mihanovićeva 3

-          u spis

RJ:

1. Vrijednost predmeta spora je neprocjenjiva.
2. Oslobođen plaćanja sudske pristojbe na temelju članka 11. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ br. 118/18).
3. Kalendar 60 dana.