Baza je ažurirana 12.03.2026. zaključno sa NN 01/26  EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

1                            Poslovni broj: Gž-1101/2021-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1101/2021-2

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sucu ovog suda Mihi Mratoviću, kao sucu pojedincu, na temelju nacrta rješenja kojeg je izradila viša sudska savjetnica Tihana Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja M. R., OIB: ..., iz R., zastupanog po punomoćniku B. M., odvjetniku iz R., protiv tužene S. R. K., OIB: ..., iz U., zastupana po punomoćniku D. Ž., odvjetniku iz N., radi isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, poslovni broj P-2538/2019 od 24. svibnja 2021., 13. rujna 2021.,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba tužene kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, poslovni broj P-2538/2019 od 24. svibnja 2021.

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem djelomično je prihvaćen prigovor tužene na Rješenje o pristojbi poslovni broj P-2538/2019-154 od dana 12. svibnja 2021. kao osnovan, te je navedeno rješenje ukinuto za iznos od 814,00 kn, dok je u ostalom dijelu za iznos 13.034,00 kune prigovor odbijen kao neosnovan.

 

2. Protiv prvostupanjskog rješenja, pravodobno se žali tužena, ne navodeći određen žalbeni razlog propisan odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19; dalje u tekstu: ZPP), predlažući ovom sudu žalbu usvojiti i pobijano rješenje ukinuti.

 

3. Žalba tužene nije osnovana.

 

4. Iz stanja spisa proizlazi sljedeće:

 

- da je rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj P-2538/19-154 od 12. svibnja 2021., tuženoj naloženo plaćanje sudske pristojbe u ukupnom iznosu od 13.938,00 kuna i to za: tužbu u iznosu od 1.628,00 kuna, odgovor na tužbu u iznosu od 814,00 kuna, prvostupanjsku presudu u iznosu od 1.628,00 kuna, žalbu protiv presude od 18. siječnja 2012. u iznosu od 3.256,00, žalbu tužitelja protiv presude od 15. lipnja 2015. u iznosu od 3.256,00 kuna, reviziju protiv presude u iznosu od 3.256,00 kuna, pristojbu na rješenje u iznosu od 100,00 kuna;

- da je tužena na prvostupanjsko rješenje uložila prigovor;

- da je povodom prigovora tužene rješenje preinačeno na način da bi, zbog nastupa zastare, bilo ukinuto za iznos sudske pristojbe odgovora na tužbu, dok je prigovor tužene za iznos od 13.034,00 kune odbijen kao neosnovan.

 

5. U ovoj fazi postupka ostaje sporno da li je nastupila zastara naplate iznosa sudske pristojbe u visini od 13.034,00 kune.

 

6. Prvostupanjski sud je prigovor tuženice u navedenom dijelu odbio, obrazlažući kako nije došlo do nastupa zastare, ovo jer, sukladno odredbi članka 19. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj 74/95, 57/96, 137/02 i 26/03-pročišćeni tekst,125/11, 112/12, 157/13 i 110/15; dalje u tekstu: ZSP), kada stranka oslobođena od plaćanja pristojbe uspije u postupku njezine pristojbe platit će stranka koja nije oslobođena od plaćanja pristojbi, i to u omjeru u kojem je oslobođena stranka uspjela u postupku, a obveza plaćanja pristojbe nastaje nakon pravomoćnog završetka postupka. S obzirom da je ovaj postupak prvi put pravomoćno okončan 5. rujna 2016., na njega se primjenjuje petogodišnji zastarni rok, te vrijeme potrebno za zastaru još nije nastupilo.

 

7. Ispitujući pobijano rješenje, sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a u vezi s odredbom članka 381. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da bi sud, prilikom donošenja prvostupanjskog rješenja počinio bitnu povredu odredaba postupka, kao niti ostvarenje žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava. 

 

8. U žalbi tužena u bitnom navodi kako je sud pogrešnom primjenom materijalnog prava njen prigovor zastare odbio kao neosnovan jer je u ovom predmetu tužba, a zajedno s njom i zahtjev za tužiteljevo oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi, podnesena 2005. godine, u vrijeme važenja Zakona o sudskim pristojbama (pročišćeni tekst) objavljenom u "Narodnim novinama", broj 26/2003.

 

9. Prema odredbi članka 19. stavka 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj 74/95, 57/96, 137/02, 125/11 i 112/12; dalje: ZSP/95) kada stranka oslobođena od plaćanja pristojbi uspije u postupku, pristojbe koje bi trebala platiti da nije bila oslobođena, platit će stranka koja nije oslobođena od plaćanja pristojbi i to u omjeru u kojem je oslobođena stranka uspjela u postupku.

 

10. Odredbom članka 10. Zakona o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj 157/13; dalje u tekstu: ZID ZSP/13) izmijenjen članak 19. stavka 2. ZSP/95 na način da je određeno kako obveza plaćanja pristojbe iz prethodnog stavka nastaje nakon pravomoćnog završetka postupka.

 

11. Također, ZID ZSP/13 izmijenjen je i članak 10. ZSP/95 na način da je određeno kako pravo na naplatu pristojbe zastarijeva za pet godina po isteku godine u kojoj je trebalo platiti pristojbu.

 

12. Nadalje, članak 32. ZID ZSP/13 određuje kako će se u postupcima u kojima sudska pristojba nije naplaćena do dana stupanja na snagu ovog Zakona pristojba obračunavati i naplaćivati u skladu s odredbama ovog Zakona.

13. Spomenuta novela stupila je na snagu 1. siječnja 2014. (članak 33. ZID ZSP/13).

 

14. Iz citiranih odredbi članak 19. stavka 1. ZSP/95 jasno je kako je i prema ranijem zakonskom uređenju, obveza plaćanja sudske pristojbe u slučaju iz članka 19. ZSP/95 nastajala nakon pravomoćnog okončanja postupka (ovo jer odredba članka 19. stavka 1. ZSP/95 navodi "kada stranka koja je oslobođena od pristojbi uspije u sporu") pa je stoga jasno kako je obveza plaćanja sudske pristojbe za tuženu nastala tek pravomoćnim okončanjem postupka (jer je tada suprotna stranka uspjela u postupku), a što je 5. rujna 2016.

 

15. S obzirom da je tada na snazi ZID ZSP/13, koji odredbom članka 3. propisuje petogodišnji rok zastare za plaćanje sudske pristojbe, jasno je kako tuženičin prigovor nije osnovan.

 

16. Slijedom navedenoga, valjalo je, temeljem odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a, riješiti kao u izreci.

 

U Splitu 13. rujna 2021.

 

Sudac:

Miho Mratović, v. r.

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu