Broj: Gž-1616/2018

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ingrid Bučković, kao sucu pojedincu, u građansko pravnoj stvari tužitelja R. H., OIB .., zastupanog po O. d. o. u S. B., protiv tuženika G. B. iz S. S., OIB....., uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja H. š. d.o.o., Z.,. radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbama tužitelja i umješača podnesenim protiv rješenja Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški, poslovni broj Psp-23/2017-11 od 29. lipnja 2018., 23. listopada 2018.,

 

r i j e š i o   j e

 

Uvaženjem žalbi tužitelja  i umješača ukida se rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški, poslovni broj Psp-23/2017-11 od 29. lipnja 2018. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem u točci I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje da je tuženik smetao tužitelja u zadnjem mirnom i neposrednom posjedu južnog dijela nekretnine kčbr. 1029/1 šuma V. g., upisane u z.k.ul. 19 K.O. M. i sjevernog dijela nekretnina kč.br. 868/1, 868/2, 868/3, 868/4, 869 i 864/1 upisanih u z.k.ul. 716  K.O. M., i to u pojasu dužine cca 290 metara, a širine 1m do 20m iznad kanala - otkopa širine 3-5m, dubine 1m, a što u naravi jest šuma, na način što je u navedenom pojasu posjekao stabla hrastova i ista izvezao iz šume pa time tužitelju onemogućio posjedovanje nekretnine na dosadašnji način, uz nalog tuženiku da uspostavi ranije posjedovno stanje kakvo je bilo prije izvršenog smetanja posjeda, dakle prije 29. studenog 2017., kao i da prestane s takvim i sličnim smetanjem posjeda tužitelja na predmetnim nekretninama, uz zabranu svakog daljnjeg uznemiravanja i onemogućavanja posjeda tužitelja na istim nekretnina.Točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 2.375,00 kn sa zateznim kamatama.

 

              Protiv navedenog rješenja žalbe podnose tužitelj i umješač iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353.st 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 11/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11,25/13 i 89/14, dalje:ZPP), sa prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i prihvati tužbeni zahtjev, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

              Tužitelj u žalbi navodi da je sud trebao donijeti presudu zbog ogluhe jer da su za to bile ispunjene zakonske pretpostavke, kao i da je nakon zaključenja prethodnog postupka protivno odredbama ZPP-a dopustio tuženiku iznošenje odgovora na tužbu i predlaganje dokaza. Nadalje, osporava utvrđenje suda kako tužitelj nije dokazao posljednji mirni posjed na spornom dijelu nekretnina, jer da takav posjed proizlazi iz iskaza svjedoka i priloženih fotografija pa da provođenje dokaza uviđajem na licu mjesta niti nije bilo potrebno. Također, osporava stav prvostupanjskog suda o nemogućnosti uspostave ranijeg posjedovnog stanja, jer da se tužbeni zahtjev u tom dijelu ne odnosi na vraćanje odsječenih stabala, već na vraćanje oduzetog posjeda pa da je pravilnom primjenom odredbe čl. 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” broj 91/96, 68/98, 137/99,  22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 148/06, 38/09, 153/09,  90/10, 143/12 i 152/14,dalje: ZV) valjalo udovoljiti tužbenom zahtjevu.

              Umješač se žalbom poziva na počinjenu bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 133.,čl. 140 do 142. te čl. 331. b. ZPP-a, jer da je sud dopustio tuženiku davanje odgovora na tužbu nakon proteka ostavljenog roka te unatoč protivljenju tužitelja i umješača proveo dokaz njegovim saslušanjem nakon zaključenja prethodnog postupka, a koji dokaz nitko nije niti predložio, dok nije donio presudu zbog ogluhe, iako su za to bile ispunjene zakonske pretpostavke. Također, poziva se na počinjenu bitnu procesnu povredu iz odredbe čl. 354. st.2. toč. 11. ZPP-a jer da je od strane suda izostala kritička ocjena iskaza svjedoka, a prema kojim iskazima te priloženim fotografijama je tužitelj bio u posljednjem mirnom posjedu spornog dijela predmetnih nekretnina sjeverno od otkopa-kanala vidljivog na snimci arkoda, na kojem dijelu se nalazi uređena šuma hrasta. Nadalje, osporava stav suda o prirodnom širenju šume na sporni dio nekretnina, kao i o mogućnosti tužitelja i umješača da spriječe tuženika u odvoženju srušenih stabala, odnosno o mogućnosti pokretanja postupka uređenja međe jer da odluka u ovom postupku ne ovisi o međi između nekretnina stranaka.

 

              Odgovor na žalbe nije podnesen.

 

Žalbe su osnovane.

 

Osnovano se tužitelj sadržajem žalbe poziva na počinjenu relativno bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 299. ZPP-a, a što je bilo od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja.

 

Sukladno odredbi čl. 299. st. 2. i 3. ZPP-a, stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka. Nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile tijekom glavne rasprave protivno stavku 2. ovoga članka sud neće uzeti u obzir.

 

Prema stanju spisa, tuženik je tek na ročištu za glavnu raspravu, a nakon što je zaključen prethodni postupak, dao odgovor na tužbu, dakle iznio činjenice kojima je osporio tužbu i tužbeni zahtjev, iako je to mogao učiniti prije zaključenja prethodnog postupka, s obzirom da je prema priloženoj dostavnici (list 44 spisa), a koja u smislu odredbe čl. 230. st. 1. ZPP-a predstavlja javnu ispravu kojom se dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje, a čiju vjerodostojnost tuženik nije osporio u skladu sa st. 3. istoga članka, uredno zaprimio tužbu i poziv za davanje odgovora na tužbu prije održavanja pripremnog ročišta na kojem je zaključen prethodni postupak  i na koje je također, prema sadržaju zapisnika, tuženik bio uredno pozvan. Također, prvostupanjski sud je proveo dokaz saslušanjem tuženika protivno odredbi čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a jer niti tuženik, a niti tužitelj takav dokaz nisu predložili, pri čemu „očekivano priznanje tuženika“, protivno stavu prvostupanjskog suda ne predstavlja dokazni prijedlog saslušanjem tuženika, a niti se ne radi se o nedopuštenim raspolaganjima stranaka iz odredbe čl. 7. st. 2. ZPP-a kada je sud ovlašten provoditi dokaze po službenoj dužnosti. Stoga je prvostupanjski sud, uzevši u obzir činjenice koje je tuženik iznio tek na glavnoj raspravi, kao i cijeneći iskaz tuženika, postupio protivno odredbama čl. 299. st. 3. te čl. 7. i 219. st. 1. ZPP-a, a kako je između ostalog i na tim činjenicama te iskazu tuženika utemeljio svoju odluku, to je bilo od utjecaja na donošenje pravilne i zakonite odluke.

 

Također, osnovano se tužitelj i umješač pozivaju na počinjenu bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st.2. toč. 11. ZPP-a jer prvostupanjski sud nije dao jasne razloge odlučnoj činjenici posljednjeg mirnog posjeda tužitelja, budući da je zaključio kako tužitelj tu činjenicu nije dokazao, bez da je kritički ocijenio iskaze saslušanih svjedoka te priložene isprave i fotografije.

 

Slijedom navedenog, valjalo je pozivom na odredbu čl. 369. st. 1. u svezi sa čl. 381.     ZPP-a ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, kao u izreci.

 

U ponovnom postupku, prvostupanjski sud će otkloniti počinjene bitne procesne povrede te će donijeti novu na zakonu osnovanu odluku o tužbenom zahtjevu i troškovima postupka.

Vezano za pravilnost primjene materijalnog prava, ističe se da sukladno odredbi čl. 22. st. 2. ZV-a, u postupku za smetanje posjeda sud pruža zaštitu prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu. Dakle, tužitelj je dužan dokazati posljednji mirni posjed i čin smetanja na prijepornom dijelu utuženih nekretnina k.č. br. 1029/1, 868/1, 868/2, 868/3, 868/4, 869 i 864/1 K.O. M., dok pravo na posjed, u konkretnom slučaju nesporno vlasništvo tuženika na k.č. br. 868/1, 868/2, 868/3, 868/4, 869 i 864/1 K.O. M., nije od odlučnog značaja za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. Također, čin smetanja posjeda je samo ona radnja kojom se svjesno i samovlasno zadire u tuđi posjed pa prilikom donošenja odluke valja i o tome voditi računa. Konačno, tužba radi smetanja posjeda je kondemnatorna tužba pa odluka suda, osim utvrđenja da je počinjeno smetanje mora sadržavati i nalog za uspostavu ranijeg posjedovnog stanja, kao i zabranu ponovnog takvog smetanja, slijedom čega u situaciji kada uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja nije moguća, tužbeni zahtjev valja odbiti, što u ponovnom postupku prvostupanjski sud treba imati u vidu te ocijeniti na što se točno odnosi tužbeni zahtjev za uspostavu ranijeg posjedovnog stanja te između ostalog, navedeno uzeti u obzir prilikom odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

 

U Rijeci 23. listopada 2018.