Baza je ažurirana 08.03.2026. zaključno sa NN 153/25 EU 2024/2679
OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU
Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sucu Ivi Šiprak, uz sudjelovanje Mirele Miloloža, kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika M. T., zbog prekršaja iz čl. 238. st. 7. i čl. 59. st. 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" br. 67/08, 74/11, 80/13, 92/14, 64/15, 108/17, 10/19), odlučujući o prigovoru okrivljenika podnesenom protiv obaveznog prekršajnog naloga MUP RH, PU zagrebačke, I. postaje prometne policije, broj: 511-19-44/05-4-9512-1/2020 od 9. prosinca 2020. godine, temeljem čl. 244. st. 2. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18), dana 13. rujna 2021. godine,
I. Prihvaća se prigovor okrivljenika M. T., OIB: …, iz G., … i preinačuje se pobijani obavezni prekršajni nalog u pogledu odluke o kazni, izrečenoj zaštitnoj mjeri i troškovima prekršajnog postupka na način da se okrivljeniku, primjenom članka 37. stavka 1. Prekršajnog zakona, zbog prekršaja pod toč. 1) iz čl. 238. st. 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji je obaveznim prekršajnim nalogom proglašen krivim, utvrđuje novčana kazna u iznosu od 500,00 kn (petstokuna), a zbog prekršaja pod toč. 2) iz čl. 59. st. 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji je obaveznim prekršajnim nalogom proglašen krivim, utvrđuje novčana kazna u iznosu od 1.500,00 kn (tisućupetstokuna), pa se okrivljeniku, na temelju čl. 39. st. 1. Prekršajnog zakona izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 2.000,00 kn (dvijetisućekuna), koju je obvezan platiti u roku od 30 dana od primitka presude, a ukoliko okrivljenik u navedenom roku uplati dvije trećine izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti, te se okrivljenik temeljem čl. 139. st.6. Prekršajnog zakona oslobađa obveze da nadoknadi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu.
II. Temeljem odredbe čl. 139. st. 6. cit. Zakona okrivljenik se u cijelosti oslobađa obveze da naknadi paušalni iznos troškova prekršajnog postupka ovog Suda iz čl. 138. st. 2. toč. 3.b Prekršajnog zakona.
Pobijanim obaveznim prekršajnim nalogom PU zagrebačke, I. postaje prometne policije, broj: 511-19-44/05-4-9512-1/2020 od 9. prosinca 2020. godine, okrivljenik je proglašen krivim da je počinio prekršaje iz čl. 238. st. 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je utvrđena novčana kazna u iznosu od 2.000,00 kn i čl. 59. st. 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je utvrđena novčana kazna u iznosu od 3.000,00 kn, pa je okrivljeniku na temelju čl. 39. st. 1. Prekršajnog zakona izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 5.000,00 kn. Istim obaveznim prekršajnim nalogom, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 1 mjeseca te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 100,00 kuna.
Protiv obaveznog prekršajnog naloga, okrivljenik je pravodobno podnio prigovor zbog izrečene novčane kazne i troškova prekršajnog postupka, kako to proizlazi iz sadržaja prigovora u kojem u bitnom navodi kako je automobil kojim je počinio prekršaje imao plaćeno osiguranje, ali je zbog financijskih razloga bio prisiljen odgoditi registraciju dok ne prikupi novac te ga nije niti koristio i zbog toga se preselio kod cure budući ona stanuje bilu njegovog radnog mjesta, jer nije bio u mogućnosti putovati na posao, a auto mu je bio parkiran kod njene kuće. Navedenog dana se žurio kući ocu kojem nije bilo dobro, a kako nije imao druge mogućost niti novaca za brzi dolazak iz L. do mjesta prebivališta uzeo je automobil koji u tom trenutku nije imao važeću prometnu dozvolu. Dalje navodi kao mu nije bila namjera proći kroz crveno svjetlo jer se netom prije toga prestrojavao i gledao retrovizor i mrtvi kut, vozio je unutar ograničenja, niti jedan sudionik u prometu nije bio ugrožen te je odlučio nastaviti kretanje kroz raskrižje prilikom čega se upalilo crveno svjetlo na semaforu, a on je procijenio da bi se vozilom mogao zaustaviti usred raskrižja te mu se jednostavno u tom trenutku najsigurnija odluka činila da nastavi i jednostavno prođe kroz crveno svjetlo. Navodi kako ih u obitelji ima petero, da je uz njega jedino zaposlen otac i prima nisku naknadu jer je na bolovanju budući je nakon pretrpljene aneurizme dobio epilepsiju i često ima napadaje prilikom fizičkih ili psihičkih napora te nije sposoban za kontinuirani rad, ali da bi prehranio obitelj bio je prisiljen na bilo što pa je našao novi posao kao komunalni radnik u Č. te je radio dva mjeseca i na poslu je pao i slomio dva kralješka te ima problema sa kretanjem. Navodi kako u obitelji još ima malodobnog brata i maćehu i baku koja je teško bolesna i za nju se brinu jer njezina poljoprivredna mirovina nije dovoljna za pokrivanje doma za umirovljenike. Sav njegov novac ode na uzdržavanje i održavanje obitelji te moli da mu se prigovor prihvati i da mu se umanji izrečena novčana kazna ili da mu se omogući plaćanje iste u ratama jer obitelj jako puno ovisi o njegovim primanjima. Još jednom napominje kako je morao žurno doći do doma jer kad mu otac ima napadaje, maćeha mu sama ne može pomoći, a brzina dolaska hitne pomoći ne bi bila dovoljna da se bilo što ozbiljnije dogodi. Kako nije nikada kažnjavan, moli da mu se sve navedeno uzme u obzir.
Podnositelj prigovora predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, prigovor prihvati.
Ispitujući pobijani obavezni prekršajni nalog Sud je našao da istim nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava iz članka 196. točka 1.-4. Prekršajnog zakona na koje sud pazi po službenoj dužnosti.
Prigovor je osnovan.
Rješavajući o prigovoru te ispitujući pobijani obavezni prekršajni nalog u smislu odredbe čl. 242. st. 3. Prekršajnog zakona, Sud je našao da su izrečene kazne prestroge i da bi se svrha kažnjavanja za djela prekršaja za koja se okrivljenika tereti postigla primjenom blažih kazni od propisanih. Naime, iz obrane okrivljenika vidljivo je da je lošeg imovnog stanja, a kako okrivljenik do sada nije prekršajno kažnjavan zbog istovrsnih djela prekršaja, valjalo je u smislu odredbe čl. 244. st. 2. Prekršajnog zakona, prigovor okrivljenika prihvatiti kao osnovan, a obavezni prekršajni nalog preinačiti.
Valja napomenuti da o izrečenoj zaštitnoj mjeri Sud nije niti odlučivao jer okrivljenik niti ne prigovara istoj.
Okrivljenik je temeljem odredbe čl. 139. st. 6. Prekršajnog zakona o cijelosti oslobođen obveze da naknadi troškove postupka i paušalne troškove ovog Suda nastale prilikom odlučivanja o prigovoru, jer je to Sud, zbog njegove materijalne situacije, ocijenio opravdanim.
Zbog svega navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci presude.
Ova presuda je pravomoćna.
U Zagrebu, 13. rujna 2021. godine
Presuda se dostavlja MUP RH, PUZ-u, I. postaji prometne policije u 3 otpravka: za izdavatelja obaveznog prekršajnog naloga i okrivljenika.
1
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.