Pristupanje sadržaju
OPĆINSKI SUD U SPLITU Psp-169/18
Ex vojarna Sveti Križ-Dračevac
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Općinski sud u S., po sucu ovog suda Ž. T., kao sucu
pojedincu u pravnoj stvari tužitelja pod 1 K. M. iz S., …, OIB:, i pod 2 G. Š. iz Ž., , OIB: … sa boravištem na adresi …,
.., Nj., onaj pod 1 zastupan po tužitelju pod 2 (sin), protiv
tuženika E. G. iz Ž., …, OIB:
… zastupan po pun. B. S. odvj. u S., radi smetanja
posjeda, nakon glavne i javne rasprave održane dana 23. lipnja 2021. god., u
prisustvu tužitelja pod 2 i pun tužitelja pod 1 G. Š. i zamj. pun. tuženika
J. V. odvj. vjež. u S., dana 10. rujna 2021. godine,
r i j e š i o j e :
I Odbija se preinaka tužbe isticanjem pored postojećeg, i vlasničkog tužbenog
zahtjeva radi podjele zajedničke imovine, te etažiranja predmetnog stambenog
objekta, i uknjižbe prava vlasništva.
II Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi;
"-Utvrđuje se da je dana 03. rujna 2018. godine tuženik smetao tužitelje pod
1 i pod 2 u posjedu dijela kuće koja se nalazi u Ž., u ul. …, i to tako što je tužiteljima pod 1 i pod 2 promijenio bravu na ulaznim vratima
stubišta, te time tužiteljima pod 1 i pod 2 oduzeo mogućnost korištenja dijela njihove
nekretnine (stan u potkrovlju i spremište/alatnica u prizemlju), pa mu se nalaže
uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo na dan smetanja 03. rujna 2018. godine,
time što će tužiteljima pod 1 i pod 2 predati ključeve od stubišta i navedenih prostorija
(ako je došlo do promjene brave na istim), te ih predati u posjed, slobodan od osoba i
stvari tuženika, a ujedno mu zabraniti takvo ili slično smetanje ubuduće, te obvezati
na naknadu troškova spora, sve u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe."
III Odbija se prijedlog radi određivanja privremene mjere osiguranja koji glasi;
"-Određuje se privremena mjera kojom se zabranjuje samovoljno zatvaranje
ulaznih vrata stubišnog prostora od strane tuženika i time onemogućavanje pristupa
tužiteljima pod 1 i pod 2 u stambene jedinice (stan u potkrovlju i spremište, odnosno
alatnica u prizemlju) u Ž., u …, uz zabilježbu
zabrane u zemljišnim knjigama, te povrat tužiteljima pod 1 i pod 2 posjeda i
mogućnost pristupa stana u potkrovlju i spremištu, odnosno alatnice u prizemlju,
slobodnog od osoba i stvari tuženika, s time što će istog obvezati na predaju ključeva
od ulaznih vrata u roku od 24 sata po prijemu rješenja, pod prijetnjom novčanog
kažnjavanja.
-Ova privremena mjera traje do pravomoćnosti rješenja u sporu za smetanje
posjeda ili do drugačije odluke suda ako se okolnosti zbog kojih je mjera određena,
kasnije ne promjene tako da mjera više nije potrebna."
IV Dužni su tužitelji pod 1 i pod 2, solidarno u roku od 8 dana i pod prijetnjom
ovrhe naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.600,00 kn.
Obrazloženje
Tužitelji pod 1 i pod 2 su dana 13. rujna 2018.god., podnijeli ovom sudu tužbu
protiv tužene, u kojoj navode da su vlasnici i posjednici nekretnine na čest.zem.
.. koji se nalazi u Ž., u ...
Navode da je tuženik u njihovoj odsutnosti promijenio bravu na ulaznim
vratima stubišta, te time onemogućio fizički pristup tužiteljima za korištenja dijela
kuće kojeg su do smetanja koristili (stan u potkrovlju i spremište/alatnica u prizemlju),
a čega su oni vlasnici i posjednici. Ovo stanje je tužitelj pod 2 zatekao neposredno
nakon njegovog dolaska na odmor iz Nj.. 03. rujna 2018. godine. Odmah dan
poslije, u ponedjeljak 04. rujna 2018. god., obratio se u II Policijsku postaju u S.
za pomoć, na što mu je odgovoreno da policija u ovakvim slučajevima djeluje samo
po sudskom nalogu, te je upućen na pokretanje ove tužbe za smetanje posjeda i
privremenu mjeru u svezi s tim. O tome je sačinjen i zapisnik u II Policijskoj postaji, te
se na zahtjev suda može dostaviti.
Tužitelji su zasada odustali od primjene samopomoći, obzirom da je tužiteljica
pod 1, inače majka tužitelja pod 2, u poznoj životnoj dobi, slabog zdravlja, te bi je
eventualno eskaliranje situacije vrlo moguće jako uzrujalo i djelovalo vrlo štetno na
njeno zdravstveno stanje, što dakle kao postupak implicira postojanje jedne
objektivne opasnosti tj. opasnosti da će namirenje tražbine tužitelja na ovakav način,
otežati pravodobnu provedbu pravnog sustava. Iako je nesporna legitimnost i
odlučnost u obrani svog posjeda svim sredstvima, pa čak i putem samopomoći, ipak
vjera tužitelja u brzu provedbu pravde ovim sudskim putem, rezultirala je da svoj
posjed u tom dijelu kuće zaštite ovim postupkom i ovom tužbom za smetanje
posjeda, a sve temeljem odredbe čl. 21 Zakona o vlasništvu i drugim pravnim
stvarima.
Nadalje navode da vjeruju da će sud sagledati da se ovim pravno
neosnovanim postupkom tuženika i njegovim iz niskih pobuda motiviranog
samovlašća, tužiteljima nanosi neprocjenjivo velika materijalna šteta.
Kako tuženik ne pristaje mirnim putem vratiti oduzeti posjed dijela navedene
nekretnine, a samovlasno je pribavio posjed, tužitelji su predložili sudu da nakon
provedenog dokaznog postupka donese odluku o smetanju posjeda pobliže opisanu
u toč. I izreke rješenja.
Tužitelji navode da su pored toga, u konkretnom slučaju ispunjeni svi uvjeti za
određivanje privremene mjere radi sprečavanja nasilja i nastanka nenadoknadive
štete, a nema nimalo dvojbe o tome da je tuženik neovlašteno prodro u posjed
tužitelja i oduzeo im posjed u tužbi navedenog dijela kuće, kojeg su oni legitimni
vlasnici, čime su ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 442 ZPP-a. Uz sve
navedeno, sud mora imati u vidu da tužitelji nemaju mogućnosti koristiti na uobičajen
način navedene stambene jedinice, jer nemaju ključeve od ulaznih vrata stubišta, a
time ni pristup stanu u potkrovlju i spremištu/alatnici u prizemlju. To stvara
svakodnevnu napetost i postoji mogućnost izbijanja novog nasilja i počinjavanja nove
štete.
Iz svih navedenih razloga, a temeljem odredbi čl. 442 ZPP-a, tužitelji su
predložili sudu i da odredi privremenu mjeru osiguranja pobliže opisanu u toč. III
izreke rješenja.
U odgovoru na tužbu od 02. prosinca 2020.god., tužena navodi da u cijelosti
osporava predmetnu tužbu. Navodi da je ona u posjedu predmetnog dijela nekretnine
više od 19 godina, a iz kojeg tužitelji traže njeno iseljenje. Isto tako u momentu
podnošenja ove tužbe je postojala nepravomoćna presuda ovog suda posl.br. P2-
4453/09, prema kojoj je ova nekretnina bračna stečevina nje i tužitelja pod 2, a što
su tužitelji namjerno zanemarili. Ova presuda je postala pravomoćna dana 21.
siječnja 2019. god., a ovršna dana 07. ožujka iste godine.
Obzirom da je prema ovoj presudi postala zakoniti vlasnik polovine ove
nekretnine, tužba za smetanje posjeda i traženje privremene mjere radi predaje
posjeda i iseljenje od strane tužitelja je pravno neutemeljeno. Isto tako napominje da
iako je zakoniti vlasnik polovine ove nekretnine, još uvijek nema pristup svim
dijelovima nekretnine koji je zakonski pripadaju, npr. garaži, vrtu i dr., iz razloga što
tužitelji iste i dalje drže kao svoje ne poštujući sudsku presudu.
U podnesku od 15. prosinca 2020. god., tužitelji navode da se je u
međuvremenu dogodilo nekoliko intervencija policije u svrhu zaštite vlasništva,
dogodile su se kaznene prijave protiv tužene i mnoge njene pisane prijetnje
ostavljene tužitelju pod 2 na kuhinjskom stolu.
Nadalje navode da je korištenje kuće takvo da tužena koristi stan na trećoj
etaži koji je pod ključem i samo u njenom posjedu, a stan koji koristi tužitelj pod 2 je
dostupan posebnim ulazom iz stana koji koristi tužena, tako da u njegovoj odsutnosti,
a to je skoro cijele godine, ona ne samo da koristi taj dio kuće, nego i iz njega
otuđuje predmete koji pripadaju kućanstvu tužitelja. Iz prijetećeg pisma je razvidno da
tužena ima pristup dijelu kuće koji koristi tužitelj pod 2, iz čisto provokativnih razloga
polaže pravo na korištenje jedne sobe bez neke posebne potrebe jer pod svojim
ključem ima korištenje trosobnog stana kojem tužitelj pod 2 nema pristup, i ako ne
samo po presudi, nego i po logici tužene, ima suvlasništvo nad ½ dijela tog stana.
Naravno, tužitelj pod 2 za razliku od tužene, nikad nije inzistirao na korištenju
stambenog prostora koji koristi tužena.
Tužitelji ističu da se tužena u odgovoru na tužbu uopće ne osvrće na predmet
tužbe, paušalno odbacujući tužbu s navodima da "već 19 godina nije u posjedu
predmetnog dijela nekretnine", a što je notorna neistina. Tužena se poziva na
neispunjenje rješenja P-4453/09 i isto koristi samo kao dokaz svog suvlasničkog
dijela u dijelu kuće za koji tužitelj pod 2 zahtijeva bar malo privatnosti i sigurnosti
vlastitog doma, a koje mu ona onemogućava. Tužena već tri godine posjeduje
pravomoćno rješenje na koje se poziva, a da još nije pokrenula upis tog svog
vlasništva u zemljišnik na predmetnu nekretninu.
Navode da je razvidno kako tuženoj ovakvo neriješeno stanje zajedničkog
vlasništva u potpunosti odgovara iz više razloga. Prvo, svi zahtjevi po pitanju režijskih
troškova, troškova legalizacije, etažiranja itd., dolaze na ime zemljišno-knjižnih
vlasnika tj. tužitelja pod 1 i pod 2. Druga, tužitelj pod 2 koristi jedan dio kuće (dvije
sobe, kuhinju, kupaonicu i garažu), i to samo nekoliko tjedana tijekom ljetnog
godišnjeg odmora (što mu tužena svake godine "ukrasi" incidentnim situacijama), a
kako tužena ima pristup cijeloj kući cijele godine, to za neku striktnu podjelu po
presudi o podjeli bračne stečevine očito nema posebnog interesa. Treće, tužitelj pod
2 pristup dijelu kuće koji koristi u ljetnom periodu ima isključivo preko garaže. To
znači da bi ušao u stan, mora kroz garažu tj. garažna vrata. Zbog osiguranja pristupa
sinu u garažu, omogućio je indirektno i pristup tuženoj, jer joj je ovaj izradio dupli
ključ. Radi dobrih odnosa sa sinom je primoran ovo stanje trpjeti. Tužena stoga
koristi garažu cijela godine, osim kad je sin obavijesti o dolasku tužitelja pod 2 u
Žrnovnicu. Nakon toga slijedi daljnja provokacija, odnosno provokativno parkiranje
tužene ispred garaže kako bi onemogućila korištenje iste za vrijeme boravka tužitelja
pod 2.
Radi svega navedenog, tužitelji pod 1 i pod 2 navode da proširuju svoj tužbeni
zahtjev na podjelu zajedničke imovine, a sve prema presudi P-4453/09, te
sprovođenje etažiranja objekta i u svezi s tim, odgovarajuću uknjižbu u zemljišnik.
Nakon proteklog vremena molba za privremenom mjerom je postala irelevantna zbog
same njene nepravovremenosti. Ono što dopunom ili izmjenom tužbenog zahtjeva
sada traže je sudska podjela vlasničkih udjela, podjela kuće po stambenim
jedinicama, te pravo ne neometano korištenje istih do okončanja procesa P-5458/19
(P-719/13), a koji je sada u drugostupanjskom postupku.
Izvanraspravnim rješenjem od 23. prosinca 2020. god., tužitelji pod 1 i pod 2
su upozoreni da u parničnom postupku radi smetanja posjeda nisu u mogućnosti
vršiti preinaku tužbe isticanjem pored postojećeg, i vlasničkog tužbenog zahtjeva radi
podjele zajedničke imovine, te etažiranja predmetnog stambenog objekta, i uknjižbe
prava vlasništva, a radi čega je odbijena preinaka tužbe, te donijeta odluka kao u toč.
I izreke rješenja.
Na pripremnom ročištu održanom dana 24. veljače 2021. god., tužena navodi
da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan, a sve iz razloga što je predmetni stan u
isključivom posjedu tužene. Naime, tužitelj i tužena su suvlasnici predmetne kuće, ali
je tužena isključivi posjednik predmetnog stana u kući koji predstavlja samostalnu
uporabnu cjelinu, ima svoja ulazna vrata, te ključ od navedenih vrata ima isključivo
tužena više od 20 godina. Kako se ovdje radi o parnici radi smetanja posjeda, te nije
bitno tko je vlasnik kuće, a kakao je tužena u isključivom posjedu spornog stana, to je
i više nago jasno da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.
Tužitelji u podnesku od 15. svibnja 2021. god., navode da tužena obmanjuje sud i iznosi neistine, a koje i kao takve nisu predmet spora, jer sve izjavljeno nema
nikakve veze sa tužbenim zahtjevom i predmetom tužbe. Te neistinite tvrdnje sud
može jednostavno utvrditi izlazom na lice mjesta ili još jednostavnije, uvidom u
tlocrtne preslike etaža koje je tužitelj pod 2 dostavio sudu.
Na raspravnom ročištu održanom dana 23. lipnja 2021. god., tužitelji pod 1 i
pod 2 navode da su suglasni sa prijedlogom tužene da se zaključi glavna rasprava i
donese odluka u ovoj pravnoj stvari, obzirom da je među strankama tijekom postupka
sve rečeno.
Tuženik je zatražio parnični trošak.
Sud je u dokazne svrhe pregledao Izvadak iz zemljišne knjige ovog suda –
neslužbena kopija sa stanjem na dana 26. 02. 2018. god., pisanu poruku u vezi
plaćanja električne energije i korištenja sobe na srednjoj etaži objekta, Presudu i
rješenje ovog suda posl. br. P2-4453/09 od 05. studenog 2015. god., (prva stranica),
te nacrte pročelja, i tlocrte prizemlja, prvog kata i drugog kata predmetne stambene
zgrade.
Tužbeni zahtjev nije osnovan.
Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (N.N. br. 91/96, 68/98, 137/99,
22/00, 73/00,129/00 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, u
daljnjem tekstu ZV), propisuje u odredbi čl. 10 st. 1 i st. 2, da je osoba koja ima
faktičnu vlast glede neke stvari, njezin posjednik (st. 1). Tko svoju faktičnu vlast
izvršava osobno ili posredovanjem pomoćnika u posjedovanju, neposredni je
posjednik.
U odredbama čl. 18 st. 2 ZV-a, propisano je da je posjed istinit ako nije
pribavljen ni silom, ni potajno, ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja. Posjed koji je
pribavljen silom, potajno, ili prijevarom ili zlouporabom povjerenja, postaje miran kad
osobi od koje je tako pribavljen prestane njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je
tako oduzet.
Nadalje je u odredbama čl. 21 st. 1. i st. 3 ZV-a, propisano da koga drugi
samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo,
ima pravo na zaštitu posjeda. Pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od
trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a
najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja.
Osim toga, u odredbama čl. 22. st. 1. i st. 2. ZV-a, propisano je da je posjednik
kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda,
zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava
posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje
ubuduće. Sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za
smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez
obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez
obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom
interesu.
Slijedom svega navedeno, valja primijetiti da su tužitelji pod 1 i pod 2 u tužbi
predložili sudu izvođenje dokaza pregledom Policijskog zapisnika od 04. rujna 2018.
god., prethodno navodeći da je sporne prigode u II Policijskoj postaji u S., tužitelj
pod 2 obaviješten da policija u ovakvim slučajevima djeluje samo po sudskom
nalogu, te je upućen na pokretanje ove tužbe za smetanje posjeda i privremenu
mjeru u svezi s tim. Osim ovog dokaza, tužitelji pod 1 i pod 2 su tužbom predložili i
izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka, Njemačke državljanke U. F., koja je
03. rujna 2018. god., doputovala iz Nj. skupa sa tužiteljem pod 2, i koja po
ocjeni ovog suda stoga zacijelo ne raspolaže sa odlučnim spoznajama o spornom
pitanju da li su predmetni dijelovi kuće u Ž. tj. stan u potkrovlju i
spremište/alatnica u prizemlju, bili u isključivom posjedu tužitelja pod 1 i pod 2, ili u
isključivom posjedu tužene, ili su bili u suposjedu parničnih stranaka.
Naime, posjed nije pravo već faktična vlast glede neke stvari, te za njegovo
postojanje nije od odlučnog značaja činjenica saznanja od strane vlasnika, ili drugih
suposjednika, već se posjedovne čini mogu vršiti i potajno, a u kojem slučaju posjed
nije zakonit, istinit i pošten, ali postaje miran kad osobi od koje je tako pribavljen
prestane njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet (protek subjektivnog
roka od 30 dana ili objektivnog roka od godinu dana), a sve u smislu odredbi čl. 18
ZV-a.
Izvođenje dokaza očevidom na licu mjesta, tužitelji pod 1 i pod 2 su predložili u
podnesku od 15. svibnja 2021. god., dakle, nakon što je održano i zaključeno
pripremno ročište dana 24. veljače 2021. godine.
Međutim, na raspravnom ročištu održanom dana 23. lipnja 2021. god., tužitelji
pod 1 i pod 2 su predložili sudu da zaključi glavnu raspravu i donese odluku u ovoj
pravnoj stvari, pritom nedvojbeno ističući da predlažu zaključenje glavne rasprave
obzirom da je tijekom ovog postupka među strankama sve rečeno.
Dakle, a sve neovisno o naprijed navedenim nedostatnim predloženim
dokazima od strane tužitelja pod 1 i pod 2 u tužbi i tijekom prethodnog postupka,
nema nikakve dvojbe da su tužitelji pod 1 i pod 2 na raspravnom ročištu održanom
dana 23. lipnja 2021. god., odustali od prijedloga da se tijekom postupka izvedu i
naprijed navedeni dokazi, i to svojim prijedlogom da se zaključi glavna rasprava i
donese odluka na temelju stanja u spisu, a sve obzirom da je među strankama
tijekom postupka sve rečeno.
U odredbama čl. 24 ZV-a, propisano je da je svaki suposjednik ovlašten štititi
suposjed putem suda od samovlasnoga smetanja treće osobe, a od drugih
suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjega suposjeda ili su mu
bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti (st. 1). Suposjednik nije
ovlašten staviti zahtjev za zaštitu svoga suposjeda od smetanja koje je počinio
njegov suposjednik ako bi za odlučivanje o tom zahtjevu bilo nužno raspravljati o
njihovu pravnom odnosu (st. 2).
Naime, među strankama nije sporno da je predmetna stambena zgrada u
suvlasništvu parničnih stranaka, te da je predmetna tužba inicirana postojećim
poremećajem u partnerskim odnosima između tužitelja pod 2 i tužene kao bivših
supružnika, a sada suvlasnika predmetne stambene zgrade, pa će tako njihovi sporni
odnosi zasigurno biti konačno razriješeni materijalom diobom predmetne stambene
zgrade, i to bilo dobrovoljnom, bilo sudskim putem, a nikako donošenjem odluke
ovog suda u predmetnom postupku radi smetanja posjeda spornih dijelova
predmetne stambene zgrade.
Slijedom svega navedenog, a obzirom da u konkretnom slučaju tužitelji pod 1 i
pod 2 nisu dokazali da bi bile ispunjene pretpostavke posjedovne zaštite u smislu
citiranih odredbi čl. 21 st. 1. i st. 3 i čl. 22 st. 1 ZV-a, valjalo je bez daljnjeg
raspravljanja odbiti tužbeni zahtjev i prijedlog radi određivanja privremene mjere
osiguranja u cijelosti, te donijeti odluku kao u toč. II i toč. III izreke rješenja.
Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl. 154 st. 1 Zakona o
parničnom postupku (N.N. br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07,
84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 70/19). Tuženiku su priznati troškovi
zastupanja po punomoćniku, i to jednokratna naknada u visini od 200 bod., tj. iznosu
od 2.000,00 kn, a priznati su mu i troškovi PDV-a u iznosu od 500,00 kn, a sukladno
Tbr. 7 toč. 2, Tbr. 42 i Tbr. 48 st. 3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad
odvjetnika. Tuženiku su priznati i troškovi za sudske pristojbe i to pristojbe odgovora
na tužbu u iznosu od 100,00 kn, a sukladno važećoj Uredbi o tarifi sudskih pristojbi
(N.N. br. 53/19).
U Splitu, 10. rujna 2021. godine
S U D A C
Živomir Topić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja stranke mogu izjaviti žalbu u
roku od 8 dana od dana primitka rješenja. Žalba se podnosi Županijskom sudu u
Splitu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.
DNA: - tužitelju pod 2 (pun. tužitelja pod 1)
- pun. tuženika
Kontrolni broj: 02a22-1107b-76d32
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=ŽIVOMIR TOPIĆ, L=SPLIT, O=OPĆINSKI SUD U SPLITU, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.