Poslovni broj: 7 Pž-3194/2020-4

1

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 7 Pž-3194/2020-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

 

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirte Matić, predsjednice vijeća, Ružice Omazić, sutkinje izvjestiteljice, i Božene Zajec, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. C., OIB …, Z., S. R., kojeg zastupa punomoćnik T. G., odvjetnik u O. društvu G., H., Ž. d.o.o. u Z., protiv tuženika B. P. d.o.o., OIB …, Z., G. 25, kojeg zastupa punomoćnik R. K., odvjetnik u K.&partneri odvjetničkom društvu d.o.o. u Z., radi poništaja/ništetnosti odluke skupštine tuženika, vps: 51.000,00 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1625/2019-40 od 4. lipnja 2020., u sjednici vijeća održanoj 10. rujna 2021.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1625/2019-40 od 4. lipnja 2020. u točki I. izreke kojim je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

„I/ Utvrđuje se ništetnost odluka skupštine tuženog društva B. P. d.o.o., sa sjedištem u Z., G. 25, OIB: …, održane 26. srpnja 2019., i to odluke o:

1. otvaranju skupštine, utvrđivanju popisa nazočnih članova Društva odnosno njihovih opunomoćenika, te odluke o utvrđivanju broja glasova nazočnih na sjednici skupštine;

2. isključenju tužitelja D. C.. iz Z., S. R. 7, OIB: …, kao člana Društva, uz naknadu tržišne vrijednosti poslovnog udjela koja je utvrđena u procjeni vrijednosti društva od 1. srpnja 2019. u iznosu od 5.449.858,33 kn i koja dospijeva u roku od pet radnih dana od dana donošenja odluke o isključenju;

 

- upisu isključenja člana u Knjigu poslovnih udjela Društva i prijavi za upis u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu, po cjelokupnoj isplati naknadu tržišne vrijednosti poslovnog udjela isključenom članu;

- tome da poslovni udio isključenog člana postaje vlastiti udjel Društva;
- posebnoj pisanoj izjavi kojom će uprava Društva obavijestiti člana Društva D. C., s prebivalištem u Z., S. R. 7, OIB: … a boravištem u Z., R. 107, o ovoj odluci;

II/ Nalaže se tuženom društvu B. P. d.o.o., sa sjedištem u Z., G. 25, OIB: … da u svojim evidencijama – Izvatku iz knjige poslovnih udjela, u odnosu na članstvo tužitelja D. C., iz Z., S. R. 7, OIB: … u Društvu, uspostavi stanje kakvo je bilo prije donošenja navedenih odluka, na način da upiše tužitelja kao 3. (trećeg) imatelja 7.000,00/21.000,00 odnosno 33,33% poslovnih udjela i 33,33% glasova u temeljnom kapitalu Društva, uz istovremeni izbris tuženika B. P. d.o.o., sa sjedištem u Z., G. 25, OIB: …, u roku od 8 dana.“

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1625/2019-40 od 4. lipnja 2020. u preostalom dijelu točke I. izreke i u točki II. izreke i sudi:

1. Utvrđuje se da je ništetna odluka skupštine tuženika B. P. d.o.o., sa sjedištem u Z., G. 25, OIB …, održana 26. srpnja 2019. kojom se opoziva tužitelj D. C. I. Z., S. R. 7, OIB …, kao član uprave tuženog društva B. P. d.o.o., sa sjedištem u Z., G. 25, OIB ….

2. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.333,33 kn (tritisućetristotridesettri kune i tridesettri lipe), u roku od osam dana.

r i j e š i o j e

 

I. Odbacuje se kao nedopuštena tužiteljeva žalba podnesena protiv točke III. izreke presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1625/2019 od 4. lipnja 2020.

              na žalbu u iznosu od 1.465,00 kn.

Obrazloženje

1. Točkom I. izreke prvostupanjske presude je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev:

(I/) na utvrđenje ništetnosti odluka skupštine tuženika održane 26. srpnja 2019. i to odluke:

- o otvaranju skupštine, utvrđivanju popisa nazočnih članova/njihovih opunomoćenika, te odluke o utvrđivanju broja glasova nazočnih na sjednici skupštine (1.).,

 

- odluke o isključenju tužitelja kao člana Društva, uz naknadu tržišne vrijednosti poslovnog udjela u procjeni vrijednosti društva od 1. srpnja 2019. u iznosu od 5.449.858,33 kn koja dospijeva u roku od pet radnih dana od dana donošenja odluke o isključenju/odluke o upisu isključenja člana u knjigu poslovnih udjela društva i prijavi za upis u sudski registar/odluke da poslovni udio isključenog člana postaje vlastiti poslovni udio Društva/odluke o posebnoj izjavi kojom će uprava društva obavijestiti tužitelja o donesenoj odluci/odluke o opozivu tužitelja kao člana uprave Društva (2.),

- odluke o opozivu tužitelja kao člana uprave društva tuženika (3.);
(II/) kojim se nalaže tuženiku da u svojim evidencijama – Izvatku iz knjige poslovnih udjela u odnosu na članstvo tužitelja u društvu, uspostavi stanje kakvo je bilo prije donošenja pobijanih odluka; te

(III/) kojim se nalaže tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

Točkom II. izreke pobijane presude je tužitelju naloženo da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 10.000,00 kn, dok je točkom III. izreke odbijen kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 3.750,00 kn.

2. Žalbu kojom pobija prvostupanjsku presudu u cijelosti iz svih žalbenih razloga je podnio tužitelj. Ukazuje da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da između stranaka nije sporno da je tužitelju isplaćena tržišna vrijednost poslovnog udjela u društvu B. P. d.o.o. u iznosu od 5.449.858,33 kn, budući da je tužitelj tijekom cijelog postupka tvrdio da mu ta vrijednost nije isplaćena i na tu okolnost je predlagao saslušanje svjedoka, pribavljanje isprava i provođenje knjigovodstveno – financijskog vještačenja, a koje dokazne prijedloge je sud odbio provesti počinivši tako bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. Zakona o parničnom postupku. Ukazuje i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku, navodeći da je prvostupanjski sud propustio obrazložiti i utvrditi odlučne činjenice, a osobito razloge ništetnosti odluke zbog protivnosti prisilnim propisima i razloge pobojnosti odluke o isključenju zbog povrede načela jednakosti u društvu i postupanja članova suprotno načelu lojalnosti u društvu. Osnovanost razloga ništetnosti i pobojnosti tužitelj je tijekom ovog postupka mogao dokazati da mu prvostupanjski sud nije uskratio tu mogućnost nezakonitim odbijanjem dokaznih prijedloga. Ukazuje da je čl. 18. Društvenog ugovora propisana mogućnost isključenja člana društva, no nigdje nije propisan način na koji će se utvrditi vrijednost poslovnih udjela u društvu niti način isplate, a što je nužno prema odredbi čl. 420. st. 1. Zakona o trgovačkim društvima u slučaju kada se mogućnost isključenja propisuje društvenim ugovorom. Poziva se na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7151/2005 od 1. srpnja 2008. u kojoj je izraženo pravno shvaćanje vezano za pravila isključenja, u slučaju kada društvenim ugovorom nisu određeni uvjeti, posljedice i postupak isključenja člana društva. U odnosu na odluku o opozivu tužitelja kao člana uprave društva, ističe da tuženik nije niti osporavao činjenicu da je istoga dana održana nova skupština, pa smatra da je u tom dijelu pobijana odluka zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku    jer proturječi ispravama u spisu. Predlaže ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. U odgovoru na žalbu tuženik pobija tužiteljeve žalbene navode kao neosnovane, predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu, a tužitelja obvezati na naknadu troškova za sastav odgovora na žalbu u iznosu od 1.465,00 kn.

4. Žalba je djelomično nedopuštena, a djelomično je osnovana.

5. Žalitelj pobija prvostupanjsku presudu u cijelosti, premda je točkom III izreke odbijen kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 3.750,00 kn. Kako žalitelj nema pravni interes žalbom pobijati prvostupanjsku presudu u tom dijelu, to je njegova žalba na temelju odredbe čl. 367. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), a u vezi s odredbom čl. 358. st. 1. i st. 3. ZPP-a, djelomično odbačena kao nedopuštena.

 

6. Ispitavši pobijanu presudu u preostalom dijelu u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a, a u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je pobijana presuda djelomično nepravilna i nezakonita.

7. Predmet ovoga spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenje ništetnosti odluka skupštine društva s ograničenom odgovornošću B. P. d.o.o. održane 26. srpnja 2019., koje tužitelj pobija pozivom na odredbu čl. 355. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 111/12, 68/13, 110/15 i 40/19; dalje: ZTD) i 360. ZTD-a, u vezi s odredbom čl. 448. i čl. 449. ZTD-a, a koje odluke se odnose na isključenje tužitelja kao člana društva tuženika uz obvezu tuženika da isplati tužitelju kao isključenom članu tržišnu vrijednost poslovnog udjela u iznosu od 5.449.858,33 kn, i posljedično tome usklađenje promjene članova do kojih je došlo zbog isključenja s knjigom poslovnih udjela i sudskim registrom (provedba odgovarajućih upisa), zatim odluke da poslovni udio isključenog člana postaje vlastiti udio društva, te odluke o opozivu tužitelja kao člana uprave tuženika. Nije sporno da su 26. srpnja 2019. održane dvije skupštine, jedna s početkom u 9,05 sati, a druga s početkom u 13,00 sati, kao što nije sporno niti da tužitelj nije sudjelovao na održanim skupštinama.

8. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da Odluka skupštine od 26. srpnja 2019. kojom je tužitelj isključen iz Društva nije ništetna u smislu odredbe čl. 355. ZTD-a jer je odluka donesena na skupštini koja je uredno sazvana (st. 1. t. 1.) i u skladu sa biti društva (st. 1. t. 3.), odnosno jer nije suprotna moralu (st. 1. t. 4.). Pritom se pogrešno prvostupanjski sud pozvao na odredbe čl. 277. ZTD-a kojima je uređeno sazivanje glavne skupštine u dioničkom društvu, umjesto pravilno na odredbe čl. 443. – 445. ZTD-a kojima je uređeno sazivanje i odlučivanje na skupštini    društva s ograničenom odgovornošću, ali je i pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo jednako odlučiti.

9. Naime, odredbom čl. 443. ZTD-a je propisano da se skupština mora sazvati na način kako je to određeno društvenim ugovorom, a ako u njemu nema o tome odredaba, preporučenim pismom upućenim svim članovima društva (st. 1.), dok se u pozivu mora što preciznije odrediti dnevni red skupštine (st. 2.). S druge strane, odredbom čl. 444. ZTD-a je propisano da se društvenim ugovorom određuje podobnost skupštine da odlučuje, a ako tamo nije ništa određeno, skupština može valjano odlučivati ako su na njoj prisutni članovi društva ili njihov zastupnici koji predstavljaju najmanje desetinu temeljnog kapitala društva (st. 1.), dok je odredbom čl. 444. ZTD-a propisano da se način odlučivanja na skupštini određuje zakonom ili društvenim ugovorom, a ako o tome tamo nema posebne odredbe, skupština donosi odluke većinom od danih glasova.

10. Zakon o trgovačkim društvima glede sazivanja skupštine društva s ograničenom odgovornošću i načinu odlučivanja na toj skupštini upućuje na odredbe društvenog ugovora, a tek ako tim odredbama nije ništa rečeno, primjenjuju se zakonske odredbe. U konkretnom je slučaju u odredbi čl. 32. Društvenog ugovora tuženika, kako to pravilno prvostupanjski sud utvrđuje, propisano da u pozivu za skupštinu moraju biti navedeni mjesto i vrijeme održavanja skupštine, obrazloženi dnevni red i priloženi materijali s podacima neophodnim za donošenje odluka o pojedinim pitanjima dnevnog reda, s time da poziv za skupštinu mora biti dostavljen članovima društva preporučenim pismom s povratnicom odnosno telefaksom najkasnije 15 dana prije održavanja skupštine, ako ovim ugovorom nije određen neki drugi rok. Skupština može donositi valjane odluke ako u njenom dnevnom redu sudjeluju članovi koji zajedno imaju temeljne uloge čija vrijednost premašuje polovicu iznosa temeljnog kapitala.

11. Tužitelj je tijekom postupka osporavao, a što ponavlja i u žalbi, da poziv za održavanje skupštine tužitelju nije bio uredno dostavljen, navodeći da preporučenu pošiljku Društva nije preuzeo tužitelj osobno, već njegova punica koja je u vrijeme dostave boravila na adresi tužiteljevog prebivališta. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da tužiteljevi navodi nisu od utjecaja na urednost dostave, jer je dostava obavljena na adresu koja je u sudskom registru upisana kao adresa prebivališta tužitelja (Z., S. R. 7) i to na način koji propisuje Društveni ugovor (preporučenom pošiljkom uz povratnicu). Propust tužitelja da osigura uredan primitak pismena na adresi na kojoj prebiva ne utječe na ispunjenje dužnosti društva da uredno pozove svoje članove na sazvanu skupštinu, a posljedično tome i mogućnost skupštine da donosi valjane odluke, jer bi takvim ponašanjem tužitelj kao član društva zapravo onemogućio ostale članove da ostvaruju svoja članska prava (pravo na odlučivanje). Osim toga, prema odredbi čl. 410. st. 1. i st. 2. ZTD-a u knjigu poslovnih udjela se upisuju podaci o članovima društva i svaka izmjena tih podataka, a takvi podaci uključuju i adresu prebivališta člana društva. O upisanim podacima uprava društva obavještava registarski sud, pa jedino upisani podaci o članu društva imaju učinak prema društvu.

 

 

12. Prema tome, a imajući u vidu da je poziv za skupštinu uručen tužitelju 11. srpnja 2019. preporučenom pošiljkom s povratnicom, odnosno upućen 16 dana prije održavanja skupštine, a na adresu prebivališta o kojoj je obaviješten registarski sud (utvrđeno na temelju podataka iz povijesnog izvatka iz sudskog registra), to je pravilno prvostupanjski sud zaključio da je Odluka o isključenju tužitelja kao člana Društva, uz obvezu naknade tržišne vrijednosti poslovnog udjela u iznosu od 5.449.858,33 kn u roku od 5 dana od dana donošenja odluke o isključenju, donesena na skupštini koja je uredno sazvana, dakle da ne postoje razlozi iz odredbe čl. 355. st. 1. t. 1. ZTD-a. Kako činjenica da je tužiteljeva punica potpisala dostavnicu nije niti bila sporna, to u ovom postupku nije bilo potrebno izvođenje dokaznog prijedloga grafološkog vještačenja potpisan na dostavnici niti saslušanje svjedoka A. K. na tu okolnost budući da se nesporne činjenice ne trebaju dokazivati u smislu odredbe čl. 219. st. 1., a u vezi s odredbom čl. 220. ZPP-a.

13. Tužitelj u žalbi iznosi svoju ocjenu iskaza svjedoka, a osobito svjedoka M. L. saslušanog na ročištu održanom 27. veljače 2020. i svjedoka A. B. saslušanog na ročištu održanom 4. ožujka 2020., navodeći da prvostupanjski sud te iskaze nije u dovoljnoj mjeri ocijenio, pa da presuda u tom dijelu nema razloge o odlučnim činjenicama i da je zbog toga zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Međutim, tužiteljevi žalbeni navodi u tom dijelu nisu osnovani jer je prvostupanjski sud, ocjenom izvedenih dokaza, a u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a dao razloge o tome zašto je poklonio vjerio i u kojem dijelu je ocijenio iskaze saslušanih svjedoka, a to je upravo u dijelu koji je u skladu sa sadržajem isprava u spisu, odnosno u dijelu u kojem su svjedoci iskazivali o saznanjima glede upućivanja i primitka poziva na sazvanu skupštinu. Osim toga, u ovoj pravnoj stvari nije odlučna činjenica o načinu sazivanja skupština koje su prethodili skupštini na kojoj su donesene pobijane odluke, već je odlučno je li skupština koja je održana 29. srpnja 2019. sazvana na način kako to određuje Društveni ugovor.

14. Neosnovano tužitelj pobija presudu zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno smatrajući da za isključenje člana društva nisu bili ispunjeni uvjeti iz odredbe čl. 420. ZTD-a jer da društvenim ugovorom nije bio propisan način utvrđenja tržišne vrijednosti poslovnog udjela isključenog člana, slijedom čega su članovi trebali zahtijevati sudskim (konstitutivnom tužbom) isključenje tužitelja iz društva.

15. Naime, odredbom čl. 420. ZTD-a je propisano da se društvenim ugovorom može odrediti da društvo može isključiti člana i da se tada moraju odrediti uvjeti, postupak i posljedice isključenja člana iz društva.

 

16. Prvostupanjski sud je utvrdio, a žalitelj ne osporava pravilnost tih utvrđenja, da je čl. 18. Društvenog ugovora određeno da se svakog člana društva može isključiti iz društva ako za to postoji važan razlog, a važnim razlogom se smatraju osobito slučajevi povrede članskih dužnosti i nepridržavanje dogovora koji su članovi društva međusobno ugovorili posebnim ugovorima, dakle, utvrdio je zapravo da su određeni uvjeti isključenja - ponašanje člana društva kojim se onemogućuje ili znatno otežava postizanje cilja društva pa se zbog toga njegov ostanak u društvu za društvo čini nepodnošljivim. Također je utvrđeno da je    Društvenim ugovorom propisan postupak isključenja člana na način da je određeno da inicijativu za isključenje može dati svaki član društva (koji upravi dostavlja obrazloženi prijedlog) ili uprava društva, a u kojem slučaju uprava društva saziva skupštinu društva i staviti na dnevni red prijedlog člana društva za isključenje. Prilikom glasovanja o isključenju iz društva član o čijem se isključenju radi nema pravo glasa, a skupština odluku o isključenju donosi jednoglasno, ali ne manje od većine koja predstavlja 51% ukupnog temeljnog kapitala društva. Utvrđeno je i da su Društvenim ugovorom ugovorene posljedice isključenja – prestanak članstva i pravo isključenog na naknadu tržišne vrijednosti poslovnog udjela. Dakle, iz činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da su društvenim ugovorom određeni uvjeti, postupak i posljedice isključenja člana iz društva, sve kako to propisuje odredba čl. 420. ZTD-a.

17. Pritom pogrešno žalitelj ukazuje da Društvenim ugovorom nije propisan način utvrđenja vrijednosti poslovnih udjela budući da je odredbom čl. 21. Društvenog ugovora određeno da kad je prema odredbama tog ugovora potrebno utvrditi vrijednost poslovnog udjela, uprava je ovlaštena odlučiti o načinu utvrđivanja te vrijednosti u svakom pojedinom slučaju. Prema tome, nisu osnovani tužiteljevi žalbeni navodi niti pozivanje na sudsku praksu kojima tužitelj ukazuje da bi članovi društva svoje pravo na isključenje mogli ostvarivati jedino konstitutivnom tužbom podignutom protiv člana društva čije se isključenje zahtijeva.

18. Okolnost da je vrijednost poslovnog udjela procijenjena po trgovačkom društvu L. R. d.o.o. (koja je izvršena po nalogu uprave) manja od tržišne vrijednosti nije od utjecaja na valjanost Odluke o isključenju, jer ZTD-om nije propisano da bi zbog pogrešne procjene tržišne vrijednosti poslovnog udjela odluka kojom je određena njegova isplata isključenom članom bila ništetna u smislu odredbe čl. 355. ZTD-a. S tim u svezi, ovaj sud ukazuje da pogrešno žalitelj ukazuje da nije zaprimio isplatu vrijednosti sukladno Odluci o isključenju, kada žalitelj sam u tužbi to navodi i ne osporava tu činjenicu, kao što nije osporio niti činjenicu iz Obavijesti koju je zaprimio od društva, a iz koje proizlazi da je naknada prema Odluci o isključenju isplaćena istoga dana kada je odluka donesena. Odluka o isključenju, u slučaju da Društvo ne ispuni svoju obvezu pravovremeno ili je uopće ne ispuni, predstavlja pravnu osnovu na temelju koje tužitelj može sudskim putem zahtijevati kondemnatornu pravnu zaštitu. Stoga je pravilno prvostupanjski sud ocijenio primjenom odredbe čl. 220. st. 1. ZPP-a da izvođenje dokaznih prijedloga na okolnost tržišne vrijednosti poslovnog udjela nije potrebno jer se ne radi o činjenici odlučnoj za ocjenu osnovanosti postavljenog tužbenog zahtjeva.

19. Činjeničnim navodima kojima ukazuje na nedostatke u obrazloženju važnih razloga za isključenje navedenih u Odluci o isključenju, odnosno da razlozi navedeni u pobijanoj odluci skupštine ne bi bili važni i slijedom toga da ni nisu postojali uvjeti za isključenje, tužitelj zapravo pobija Odluku o isključenju u smislu odredbe čl. 360. st. 1. ZTD-a tvrdeći da je ona donesena u suprotnosti s odredbama Društvenog ugovora. Međutim, kako tužitelj nije pristupio skupštini na kojoj je donesena pobijana odluka, premda se radi o uredno sazvanoj skupštini u smislu odredbe čl. 362. st. 1. t. 2. ZTD-a, to tužitelj nema aktivnu legitimaciju da pobija zbog tih razloga Odluku o isključenju. Razlozi ništetnosti odluka skupštine navedeni čl.    355. ZTD-a su numerus clausulus te odluke skupštine koje se pobijaju iz razloga izvan te skupine, kao u konkretnom slučaju, mogu jedino biti razlozi pobojnosti u smislu odredbe čl. 360. st. 1. ZTD-a kojom je propisano se odluka skupštine može pobijati tužbom, ako je donesena protivno zakonu ili društvenom ugovoru (kada je u pitanje odluka društva s ograničenom odgovornošću). Isto tako, tužitelj je prvi puta iznosio činjenične tvrdnje kojima je ukazivao na povredu načela jednakosti i lojalnosti na ročištu za glavnu raspravu održanom 4. ožujka 2020., a što je u suprotnosti s odredbom čl. 299. ZPP-a, pa je pravilno prvostupanjski sud postupio kada nije ocjenjivao postojanje tih činjenica.

20. Tužitelj je tijekom postupka ukazivao, a što sad ponavlja i u žalbi, da je Odlukom o isključenju Društvo steklo poslovni udio isključenog člana u suprotnosti s odredbom čl. 418. st. 1. i 2. ZTD-a. Takvim navodima žalitelj zapravo pobija Odluku o isključenju, koja je ujedno i odluka o stjecanju vlastitih poslovnih udjela, iz razloga propisanog odredbom čl. 355. st. 1. t. 3. ZTD-a, jer da donesena odluka nije u skladu s biti društva, odnosno jer se njenim sadržajem čini povreda propisa kojima se isključivo ili pretežito štite interesi vjerovnika društva.

21. Odredbom čl. 418. ZTD-a, na koju se žalitelj poziva, je propisano da društvo ne može stjecati vlastite poslovne udjele za koje nije u cjelini uplaćen ulog (st. 1.), a u slučaju da je ulog uplaćen u cijelosti, društvo može stjecati vlastite poslovne udjele ako to čini imovinom koja prelazi iznos temeljnog kapitala društva i ako društvo može po zakonu stvoriti propisane rezerve za stjecanje vlastitih udjela, a da se time ne smanjuje temeljni kapital društva ili rezerve koje mora stvarati na temelju društvenog ugovora koje ne smije upotrijebiti za isplate članovima društva (st. 2.).

22. Odredbom čl. 406.a ZTD-a je propisano da se u rezerve iz dobiti smiju unositi samo iznosi iz neto dobiti poslovne godine ili iz neto dobiti iz ranijih poslovnih godina, a u njih se ubrajaju rezerve za vlastite poslovne udjele, rezerve predviđene društvenim ugovorom i ostale rezerve (st. 2.), s time da se u rezerve za vlastite poslovne udjele mora unijeti iznos koji odgovara iznosu za te poslovne udjele iskazan u financijskim izvještajima (st. 4.).

 

23. Kako iz tužiteljevih činjeničnih navoda ne proizlazi da za poslovni udio isključenog člana ne bi bio uplaćen ulog u cijelosti, niti je tužitelj svojim činjeničnim navodima ukazivao da tuženik ne bi po zakonu mogao stvoriti propisane rezerve za stjecanje vlastitih udjela, a da se time ne smanjuje temeljni kapital društva, to tužitelj nije doveo u pitanje zakonitost stjecanja poslovnog udjela na način kojim bi se ugrozilo očuvanje temeljnog kapitala društva. Tužitelj je tvrdio da društvo ne bi imalo sredstva za stjecanje poslovnog udjela jedino u slučaju isplate tekuće dobiti i zadržane dobiti svojim članovima, a budući da je nesporno da društvo takvu odluku nije donijelo, to arg. a con. znači da društvo nije izvršilo plaćanje iz imovine i na način kojim bi se ugrozilo očuvanje temeljnog kapitala društva. Prema tome, u konkretnom slučaju nisu ostvarene negativne pretpostavke propisane odredbom čl. 418. st. 1. i st. 2. ZTD-a zbog kojih bi društvu bilo zabranjeno stjecanje vlastitih poslovnih udjela.

 

24. Tužitelj pobija i Odluku skupštine održane 26. srpnja 2019. o „otvaranju skupštine, utvrđivanju popisa nazočnih članova, te odluke o utvrđivanju broja glasova nazočnih na sjednici skupštine“, premda se zapravo ne radi o nikakvim odlukama koje formalno donosi skupština, već o točki dnevnog reda koja prethodi otvaranju sjednice skupštine. Već je zbog toga u tom dijelu tužbeni zahtjev neosnovan.

 

25. Međutim, osnovani su žalbeni razlozi kojima žalitelj ukazuje na ostvarenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, navodeći da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito u dijelu u kojem se navodi da tužitelj nije dostavio zapisnik sa skupštine održane 26. srpnja 2019. na kojoj je bila donesena osporavana odluka, a kako tužitelj nakon iznošenja tuženikovih tvrdnji da je u odnosu na tu odluku sazvana druga skupština nije preinačio tužbu, sud nije mogao utvrđivati ništetnost i pobojnost te odluke.

 

26. U ovoj pravnoj stvari nije sporno da je skupština koja je održana 26. srpnja 2019. sazvana s jednom točkom dnevnog reda – donošenje odluke o isključenju tužitelja kao člana društva, niti je sporno da Odluka o opozivu tužitelja kao direktora na kojoj je navedeno da je donesena istoga dana (26. srpnja 2019.) od strane skupštine održane u 13,00 sati koju su činila preostala dva člana društva nije bila uvrštena u dnevni red skupštine na koju je tužitelj bio uredno pozvan. Činjeničnim navodima navedenim u tužbi tužitelj je zapravo ukazivao da skupština na kojoj je donesena odluka o opozivu nije bila uredno sazvana, slijedom čega su bili ispunjeni uvjeti za ispitivanje zakonitosti donesene odluke. Stoga je ovaj sud, koristeći svoja ovlaštenja iz odredbe čl. 373.a ZPP-a, otklonio bitnu povredu odredaba parničnog postupka koju je donoseći pobijanu presudu počinio prvostupanjski sud jer je odlučne činjenice bilo moguće utvrditi na temelju isprava u spisu, odnosno jer odlučne činjenice između stranaka nisu sporne.

27. Odredbom čl. 421. ZTD-a, koju je u konkretnom slučaju valjalo primijeniti, je propisano da isključenjem člana iz društva prestaje njegovo članstvo u društvu i sva prava koja iz toga proizlaze (st. 1.), a ona prestaju u trenutku kad se članu isplati naknada tržišne vrijednosti njegova poslovnog udjela (st. 3.).

28. Imajući u vidu da je 26. srpnja 2019. donesena Odluka o isključenju na temelju koje je za Društvo nastala obveza isplate tržišne vrijednosti poslovnog udjela u roku od pet radnih dana od donošenja te odluke, i da je društvo nesporno istoga dana isplatio tužitelju kao isključenom članu vrijednost poslovnog udjela, to je tužitelj prestao biti članom 27. srpnja 2019., dakle, nakon izvršene isplate. Propust društva da pozove tužitelja, kao člana Društva, na skupštinu koja je održana onoga dana kada je tužitelj isključen iz društva, a prije nego su tužitelju prestala članska prava, ima za posljedicu da skupština Društva nije uredno sazvana, slijedom čega su odluke donesene na toj skupštini ništetne u smislu odredbe čl. 355. st. 1. t. 1. ZTD-a pa je u tom dijelu valjalo usvojiti tužbeni zahtjev.

29. Imajući u vidu da se je tužbenim zahtjevom tužitelj pobijao tri odluke skupštine (odluke o isključenju člana društva/odluke o stjecanju vlastitog poslovnog udjela/odluke o opozivu člana uprave), da je zahtjev ocijenjen neosnovanim u odnosu na dvije odluke, dok je ocijenjen osnovanim u odnosu na jednu odluku, to je    valjalo ocijeniti da je tuženik uspio u sporu s 66,66%, a tužitelj s preostalih 33,33%. Stoga je prebijanjem uspjeha stranaka u sporu, tužitelja na temelju odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a valjalo obvezati na naknadu troškova parničnog postupka tuženiku u omjeru od 33,33%.

30. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da su tuženiku tijekom prvostupanjskog postupka opravdano nastali troškovi u iznosu od 10.000,00 kn, slijedom čega tuženik ima pravo na naknadu tih troškova u razmjernom dijelu koji iznosi 3.333,00 kn.

 

31. Tuženik nema pravo na naknadu troškova odgovora na žalbu u iznosu od 1.465,00 kn jer takvi troškovi nisu bili potrebni za vođenje žalbenog postupka, slijedom čega je tuženikov zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan.

 

32. Slijedom navedenog, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 373.a i čl. 368. st. 1. i st. 2. ZPP-a odlučio kao u izreci, dok se odluka o troškovima žalbenog postupka temelji na odredbi čl. 166. st. 1. i st. 2. ZPP-a.

Zagreb, 10. rujna 2021.

Predsjednica vijeća
Mirta Matić