REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PAZINU
STALNA SLUŽBA U LABINU
G. Martinuzzi 2, 52220 Labin
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S KE
P R E S U D A
Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Labinu, po sutkinji Zdenki Raguž
Zupičić, na prijedlog sudskog savjetnika Vladimira Popovića u pravnoj stvari tužiteljice
V. B. OIB: … iz R., K. 13 zastupana po
punomoćniku M. G., odvjetniku iz Z., protiv tužene U.
škole M. B. R. OIB : … iz L., A. N. 11, radi
isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane dana 13. srpnja 2021.
godine u nazočnosti A. Ć., odvjetničkog vježbenika u odvjetnikom uredu
M. G. iz Z., te ravnateljice tužene M. L. S., dana
10. rujna 2021. objavio je i
p r e s u d i o j e
I.Nalaže se tuženici da tužiteljici isplati iznos od 6.201,84 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:
- na iznos od 487,30 kn od dana 16. veljače 2016. godine do isplate,
- na iznos od 487,30 kn od dana 16. ožujka 2016. godine do isplate,
- na iznos od 487,80 kn od dana 16. travnja 2016. godine do isplate,
- na iznos od 489,61 kn od dana 16. svibnja 2016. godine do isplate
- na iznos od 489,61 kn od dana 16. lipnja 2016. godine do isplate
- na iznos od 489,61 kn od dana 16. srpnja 2016. godine do isplate
- na iznos od 489,61 kn od dana 16. kolovoza 2016. godine do isplate
- na iznos od 489,61 kn od dana 16. rujna 2016. godine do isplate
- na iznos od 489,61 kn od dana 16. listopada 2016. godine do isplate
- na iznos od 489,61 kn od dana 16. studenog 2016. godine do isplate
- na iznos od 489,61 kn od dana 16. prosinca 2016. godine do isplate
- na iznos od 489,61 kn od dana 16. siječnja 2017.godine do isplate
- na iznos od 332,94 kn od dana 16. veljače 2017. godine do isplate
izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak u svakom
pojedinom bruto iznosu, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim
odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na
stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri
postotna poena, sve u roku od 15 dana.
Posl. broj Pr-270/2021-9
II.Nalaže se tuženici da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak postupka
u iznosu od 3.750,00 kuna uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana
donošenja presude do isplate, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim
odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na
stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri
postotna poena, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.Tužiteljica je dostavila sudu tužbu, protiv tužene, radi isplate razlike u plaći. U tužbi
navodi da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlenica tužene. Dana 23.
studenog 2006. godine između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi
sklopljen je Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama. Sporazumom je
ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% u 2007.,
2008. i 2009. godini. Zbog nastupa recesije dana 13. svibnja 2009. godine Vlada RH i
sindikati javnih službi sklopili su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim
službama. Dodatkom Sporazumu osnovica je privremeno zamrznuta na razini iz 2008.
godine, na iznos od 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009.
godine sporazumno odgođeno sukladno čl. III. Dodatka Sporazuma. Odredbama čl.
IV.-V. Dodatka Sporazuma ugovoreno je daljnje postepeno povećanje osnovice radi
uskladbe plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u Republici Hrvatskoj. Dana
26. listopada 2011. godine između Vlade RH i sindikata javnih službi sklopljene su
Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, koji
predstavlja osnovu ove tužbe. Izmjene Dodatka Sporazumu usvojene su i u obliku
arbitražne odluke od dana 7. prosinca 2011. godine. Sukladno čl. XI. st. 4. Izmjena
Dodatka Sporazumu, ugovoreno trajanje istog je 5 godina. Zbog pravila o produženoj
primjeni kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu (NN 93/14), primjena
Izmjena Dodatka Sporazumu istekla je dana 26. siječnja 2017. godine. Vlada RH i
sindikati javnih službi su dana 28. prosinca 2012. godine usvojili Vjerodostojno
tumačenje Izmjena Dodatka Sporazumu radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5. u vezi
s čl. VII. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu. Dana 28. kolovoza 2015. godine Državni
zavod za statistiku objavio je prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje
2015. godine u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,2% u drugom tromjesečju
2015. godine u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine. Isti statistički pokazatelji
potvrđeni su i procjenom DZS-a od dana 4. rujna 2015. godine. Dana 27. studenog
2015. godine DZS je objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje
2015. godine u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 2,8% u trećem tromjesečju
2015. godine u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine. Isti statistički pokazatelji
potvrđeni su i procjenom DZS-a od dana 4. prosinca 2015. godine. S obzirom da
aritmetička sredina gore navedene dvije stope realnog rasta BDP-a iznosi upravo 2%
(1,2% + 2,8% podijeljeno s 2), krajem studenog 2015. godine ispunjen je uvjet iz čl. III.
Izmjena Dodatka Sporazumu, jer su u tom mjesecu objavljeni relevantni podaci DZS-
a. Budući da je odredbom čl. VII.c st. 3. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno da
ako se nešto isplaćuje ili povećava "za mjesec" da se u prvom sljedećem mjesecu vrši
ta primjena, isplata odnosno povišica, onda se osnovica u prosincu 2015. godine
povećala na iznos od 5.415,37 kn. Budući da je tužena od prosinca 2015. godine
nadalje tužiteljičinu plaću obračunavala po osnovici od 5.108,84 kn, umjesto sukladno
Izmjenama Dodatka Sporazumu po osnovici od 5.415,37 kn, ukupan dug tužene
Posl. broj Pr-270/2021-9
prema tužiteljici s osnove razlike u plaći iznosi 1.075,05 kn za sve plaće od prosinca
2015. do zaključno siječnja 2017. godine, uvećano za zakonsku zateznu kamatu za
svaki mjesečni iznos neisplaćene razlike plaće.
2.U odgovoru na tužbu tužena navodi da su tužba i tužbeni zahtjev neosnovani u
cijelosti. Priznaje da je tužiteljica zaposlenica tuženika. Nadalje navodi, da nije sporno
da bi dana 25. studenog 2006. godine između Vlade Republike Hrvatske, s jedne
strane, te Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, Nezavisnog sindikata
zaposlenih u srednjim školama Hrvatske i Sindikata hrvatskih učitelja, s druge strane,
bio sklopljen Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti. Također, nije
sporno niti daje dana 13. svibnja 2009. godine sklopljen Dodatak Sporazumu o
osnovici za plaće u javnim službama, a niti da su dana 26. listopada 2011. godine
sklopljene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama,
sve kako navodi i tužiteljica.Tužena se, s gornjim u svezi, očituje kako je pogrešno da
bi dana 13. svibnja 2009. godine sklopljen Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u
javnim službama te dana 26. listopada 2011. godine sklopljene Izmjene i dopuna
Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama bili sklopljeni kao dodaci,
izmjene i dopune, aneksi ili bilo što slično u odnosu na Sporazum o dodacima na plaću
u obrazovanju i znanosti. Naime, a kako je razvidno i iz samih naziva - Dodatak
Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama i Izmjene i dopune Dodatka
Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama - isti predstavljaju dodatak, odnosno
izmjene i dopune, u odnosu na Sporazum o osnovici plaće u javnim službama sklopljen
dana 23. studenoga 2006. godine, a što je sporazum različit od Sporazuma o dodacima
na plaću u obrazovanju i znanosti sklopljenog dana 25. studenog 2006. godine.
Nadalje, u vezi s navodima iz tužbe, tuženik ističe kako je sporna pravna valjanost,
pravna narav, obveznost, a potom i sadržaj navedenog. Naime, prije svega sporna jest
pravna valjanost navedenih pravnih izvora. Tu se, prije svega, valja propitati jesu li
Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti
od dana 26. listopada 2011. pravno valjane i mogu li proizvoditi pravne učinke, napose
u smislu da bi utjecale na to da osnovica za obračun plaća iznosi HRK 5.415,37 kuna.
U pogledu sklapanja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim
službama sklopljenih dana 26. listopada 2011. godine odmah valja utvrditi kako je isti
potpisan od sedam potpisnika, dok su prethodeći Sporazum o osnovici plaće u javnim
službama i Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama potpisani od osam
potpisnika. Dakle, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim
službama od dana 26. listopada 2011. godine jest parafirao, ali nije i potpisao, dakle
nije sklopio (sic!) jedan potpisnik Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama i
Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama - Samostalni sindikat
zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske. Slijedom toga, razvidno jest kako je Izmjene i
dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada
2011. godine potpisalo manje potpisnika od prethodnih Sporazuma o osnovici plaće u
javnim službama i Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, dakle nisu
svih potpisnici Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama i Dodatka Sporazumu
o osnovici plaće u javnim službama prihvatili, sudjelovali u izmjenama i dopunama, te
sklopili Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od
dana 26. listopada 2011. godine. S gornjim u svezi notorno jest kako se sve izmjene i
dopune, a da bi bile pravno valjane, imaju uvijek sačiniti i sklopiti od svih stranaka
ugovornog odnosa, na obje ugovorne strane istog. Ovo je temeljno načelo obveznog
prava. Činjenično, ovdje je razvidno kako na ugovornoj strani sindikata ne postoji
Posl. broj Pr-270/2021-9
identitet stranaka, dakle nisu sve stranke prethodnih Sporazuma o osnovici plaće u
javnim službama i Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama koje su
stajale na ugovornoj strani sindikata prihvatile, sudjelovale u izmjenama i dopunama,
te sklopile Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama
od dana 26. listopada 2011. godine. Navedeno, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu
o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine čini pravno
nevaljanim. Nastavno, za slučaj kada se radi o kolektivnom ugovoru pravna situacija
je ista - da bi izmjene kolektivnog ugovora, bez obzir na njihov naziv, bile pravno
valjane potrebno je da ih sklope svi sindikati koji su sklopili i sam izvorni kolektivni
ugovor, odnosno stav daje izmjena kolektivnog ugovora “pravno nevaljana zato što u
njegovom sklapanju nisu sudjelovali svi oni sindikati koji su sklopili "Kolektivni ugovor"
te daje takva izmjena nevaljana, dakle nezakonita, a da su takva i sva kasnija
postupanja potpisnika nezakonitih kolektivnih ugovora, iznio je Vrhovni sud Republike
Hrvatske o svojoj odluci broj Gž-5/05 od dana 27. travnja 2005. godine, a isto i u odluci
Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-409/09 od dana 17. ožujka 2010. godine.
Slijedom iznesenog pravno su nevaljane, dakle ništetne i nepostojeće Izmjene i
dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada
2011. godine te ne postoji utuživa obveza pa niti ona uvećanja/podizanja iznosa
osnovice za plaće u javnim službama odnosni i drugih usklađivanja plaća iz Izmjena i
dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama sklopljena dana 26.
listopada 2011. godine. U odnosu na pravnu narav, a podredno i pravnu valjanost,
Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od dana 23. studenoga 2006. godine,
Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 13. svibnja 2009.
godine i Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od
dana 26. listopada 2011. godine tuženik ističe da isti nisu bili na zakonit način sklopljeni
kolektivni ugovor, ovo jer sklapanju kolektivnog ugovora (i svih njegovih potonjih
dodataka te izmjena i dopuna) nisu prethodili zakoniti kolektivni pregovori u smislu
Zakona o radu, ovo stoga što poslodavac o sklapanju kolektivnog ugovora nije
pregovarao s pregovaračkim odborom sastavljenim od zastupnika sindikata - nego
samo sa predstavnicima određenih, pojedinačnih i nekih sindikata s područja za koje
se kolektivni ugovor sklapa - te da ti predstavnici sindikata nisu imenovani zajedničkim
sporazumom svih sindikata niti su imenovani odlukom Gospodarsko-socijalnog vijeća,
a što je izravno protivno pravnom uređenju Odbora sindikata za kolektivne pregovore
iz odredbi članka 186. Zakona o radu (Narodne novine 38/95, 54/95 - ispravak, 65/95
- ispravak, 17/01, 82/01, 114/03, 142/03 - ispravak i 68/05 - odluka Ustavnog suda
Republike Hrvatske), odnosno odredbi članka 254. Zakona o radu (Narodne novine
149/09, 61/11, 82/12 i 73/13). Dakle se radi o sporazumu koji po svojoj pravnoj naravi
predstavlja običan ugovor, sporazum obveznog prava, ne i kolektivni ugovor kao
ugovor radnog prava, odnosno je kao potonji ništetan. U odnosu na ove činjenice i ovaj
stav u smislu potvrde iznosimo i stav iznesen u Odluci Županijskog suda u Zagrebu
broj Gžr-425/13 od dana 16. travnja 2013. godine koji glasi: “Kako je odredba čl. 254.
st. 1. ZR, kojom je određeno da poslodavac o sklapanju kolektivnog ugovora može
pregovarati (samo) s pregovaračkim odborom sastavljenim od zastupnika sindikata, u
odnosu na takvu obvezu poslodavca, kogentna norma, prisilni propis pravilan je
zaključak prvostupanjskog suda da tuženica u postupku pregovaranja sa sindikatima
za sklapanje KU/11 nije poštivala navedenu odredbu ZR o formiranju pregovaračkog
odbora sindikata, i da u izostanku sporazuma sindikata niti Gospodarsko - socijalno
vijeće koje je utemeljeno, u smislu čl. 254. st. 3. ZR, nije odlučivalo o broju i sastavu
pregovaračkog odbora, slijedom čega prvostupanjski sud pravilno je utvrdio da je
Posl. broj Pr-270/2021-9
navedeni KU/11 zaključen protivno prisilnom propisu i kao takav ništetan te suprotno
tvrdnji žalitelja i materijalno pravo iz čl. 254. st. 1., 2. i 3. ZR u vezi s odredbom čl. 322.
ZOO pravilno primijenio kada je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnosti tog ugovora
kao osnovan prihvatio.” Iz gore navedenog slijedi kako je moguće prigovoriti svojstvu
odnosno pravnoj naravi i valjanosti Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od
dana 23. studenoga 2006. godine, Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim
službama od dana 13. svibnja 2009. godine i Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o
osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine kao kolektivnog
ugovora, obzirom za njih nikad, prema proceduri iz Zakona o radu, nije sporazumno
uspostavljen ili ustanovljen (ugovoren) Odbor sindikata za kolektivne pregovore,
odnosno on nije imenovan po Gospodarsko-socijalnom vijeću. Nastavno, u tu se svrhu
navodi i kako Temeljni kolektivni ugovori za službenike i namještenike u javnim
službama iz 2010. i 2012. godine, u člancima 51. stavak 4. navode kako "Ugovorne
strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim
službama od 13. svibnja 2009. godine te sve njegove izmjene i dopune ili novi
sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima
na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. godine važeći dokumenti
koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.”, a što
je različito u odnosu na odredbu članka 49. stavka 4. Temeljnog kolektivnog ugovora
za službenike i namještenike u javnim službama iz 2007. godine prema kojem
“Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, zaključen između sindikata javnih
službi i Vlade Republike Hrvatske 23. studenoga 2006. godine i svi sporazumi koji iz
njega proističu, sadržajno predstavljaju sastavni dio ovog kolektivnog ugovora.” Dakle,
kako se i zbog pravnog propusta kolektivnog pregovaranja po Odboru sindikata za
kolektivne pregovore, što sporazume kao kolektivni ugovor čini ništetnim, a i prema
pravnom statusu i kvalifikaciji iz Temeljnih kolektivnih ugovora za službenike i
namještenike u javnim službama iz 2010. i 2012. godine ne bi moglo raditi o kolektivnim
ugovorima, to tada ne bi postojala subjektivno utuživa obveza uvećanja/podizanja
iznosa osnovice za plaće u javnim službama, odnosno i drugih usklađivanja plaća iz
navedenog razloga. Drugim riječima, činjenica da se u pogledu ovih pravnih izvora ne
bi radilo o kolektivnim ugovorima po svojoj pravnoj naravi, dovodila bi i do toga da ne
postoje odredbe s normativnim učinkom - pravna pravila kojima se uređuje sklapanje,
sadržaj i prestanak radnih odnosa koja bi se neposredno i obvezno primjenjivala na
sve zaposlene, tako i tužiteljicu - pa se niti tužiteljica, kao radnica zaposlena kod
tuženika kao javne ustanove koja obavlja djelatnost javne službe, ne bi mogla pojaviti
kao aktivno legitimirana potraživati prava iz Sporazuma o osnovici plaće u javnim
službama od dana 23. studenoga 2006. godine, Dodatka Sporazumu o osnovici plaće
u javnim službama od dana 13. svibnja 2009. godine i Izmjena i dopuna Dodatka
Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine,
ovo niti u sudskom postupku. Konačno, opreza radi ističe se kako se niti u pogledu
sadržaja Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od dana 23. studenoga 2006.
godine, Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 13. svibnja
2009. godine i Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim
službama od dana 26. listopada 2011. godine ne može se govoriti o kolektivnom
ugovoru obzirom da isti sadržajno ne utvrđuju konkretna prava zaposlenih koja bi se
izravno i neposredno, samo pozivom na iste, mogla primijeniti. U odnosu na navod
tužitelja o tome kako u članku 3. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici
plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine stoji: “Osnovica za
obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem
Posl. broj Pr-270/2021-9
službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja
odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja
uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto
(mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg
tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve
sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama.”, a na čemu ona osniva svoj
stav kako osnovica za obračun plaća u javnim službama u utuženom razdoblju iznosi
HRK 5.415,37 bruto, a ne HRK 5.108,84 bruto, temeljem čega i postavlja svoj tužbeni
zahtjev, tužena isto osporava u cijelosti. Plaće se u javnim službama uređuju, prije
svega, Zakonom o plaćama u javnim službama (NN 27/01 i 39/09) i Zakonom o
osnovici plaće u javnim službama (NN 39/09 i 124/09). Gornje i argumentum a
contrario – kako nakon donošenja Zakona o osnovici plaće u javnim službama – kojim
je, prema prijelaznim i završnim odredbama Zakona o izmjenama zakona o osnovici
plaće u javnim službama, do utvrđenja nove osnovice plaće u javnim službama na
temelju članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama za primjenu utvrđena
osnovica za plaće u javnim službama sklopljenim između Vlade Republike Hrvatske i
sindikata javnih službi dana 13. svibnja 2009. godine - a prije donošenja Odluke o visini
osnovice za obračun plaće u javnim službama dana 29. prosinca 2016. godine, nije
bilo kolektivnog ugovora zaključenog između Vlade Republike Hrvatske i sindikata
javnih službi kojim bi se uređivala osnovici za plaće u javnim službama, to je do
donošenja Odluke o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama dana 29.
prosinca 2016. godine za primjenu bila utvrđena osnovica za obračun plaće u javnim
službama u visini HRK 5.108,84 bruto, prema Dodatku Sporazumu o osnovici plaće u
javnim službama od dana 13. svibnja 2009. godine. Također, pozivanje i temeljenje
tužbenog zahtjeva na članku 3. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće
u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine u kojem stoji: “Osnovica za
obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem
službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja
odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja
uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto
(mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg
tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve
sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama.”, pogrešno je i nepotpuno.
Naime, tužiteljica pogrešno cijeni da bi nastupile pretpostavke za primjenu osnovice
za obračun plaća u javnim službama u iznosu HRK 5.415,37 bruto iz odredbe članka
3. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana
26. listopada 2011. godine. Tužiteljica, slučajno ili ne previđa da u članku 7. Izmjena i
dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada
2011. godine stoje navedeni uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Izmjena i dopuna
Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011.
godine. Tako se u točci 1. Istoga članka navodi kako “Ako realni međugodišnji
tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u člancima III.
do V. Izmjena i dopuna, uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad
realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao.
Ova odredba se primjenjuje od dana stupanja na snagu ovih Izmjena i dopuna.”
Citirano nesporno uređuje odgodu “uskladbe” za onaj broj razdoblja “pada realnog
tromjesečnog BDP-a” (tzv. negativni rast) u odnosu na trenutak utvrđen člankom 3.
Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana
26. listopada 2011. godine kao trenutak primjene - “poboljšanje stanja odnosno rast
Posl. broj Pr-270/2021-9
međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu
na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom
sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva
uzastopna tromjesečja)”. Prema odredbi članka 4. Zakona o plaćama u javnim
službama plaću službenika i namještenika u javnim službama čini umnožak: (a)
koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik
raspoređen; i (b) osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu
radnog staža. Prema odredbi članka 5. Zakona o plaćama u javnim službama polazište
za utvrđivanje osnovice za izračun plaće su: (a) prijedlog proračuna za sljedeću
godinu; (b) sporazum o politici plaća; i (c) prosječna mjesečna isplaćena bruto plaća
zaposlenih u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini, koju utvrđuje Državni zavod za
statistiku i objavljuje u “Narodnim novinama". Zakonom o osnovici plaće u javnim
službama, odredbom članka 2., uređeno je kako se osnovica plaće u javnim službama
utvrđuje: (a) kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i
sindikata javnih službi; a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog
proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama
određuje (b) Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom. Također, prema
prijelaznim i završnim odredbama Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u
javnim službama, do utvrđivanja nove osnovice plaće u javnim službama na temelju
članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama primjenjuje se osnovica plaće u
javnim službama utvrđena Dodatkom sporazumu o osnovici za plaće u javnim
službama, sklopljenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi dana
13. svibnja 2009. godine. Navedeno uređenje plaće i osnovice plaće u javnim
službama uređuju Zakonom o plaćama u javnim službama i Zakonom o osnovici plaće
u javnim službama predstavljaju strogo i apsolutno inderogabilno zakonsko uređenje,
ius cogens od kojeg otklon voljom stranaka nije moguće. Notorno jest kako je na
sjednici održanoj dana 29. prosinca 2016. godine Vlada Republike Hrvatske donijela
Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama kojom je ista utvrđena u
visini od HRK 5.211,02 kuna bruto te se primjenjuje od dana 1. siječnja 2017. godine,
počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. godine koja je isplaćena u mjesecu veljači
2017. godine. Prethodno nije bilo drugačijeg kolektivnog ugovora zaključenog između
Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi kojim bi se utvrdila osnovica plaće
u javnim službama, odnosno podredno drugačije odluke vlade te se primjenjivala
osnovica plaće u javnim službama utvrđena Dodatkom sporazumu o osnovici za plaće
u javnim službama, sklopljenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih
službi dana 13. svibnja 2009. godine. Gornje, naglašavamo, jest strogo i apsolutno
inderogabilno zakonsko uređenje, ius cogens od kojeg otklon voljom stranaka nije
moguć. Svaki eventualni automatizam usklađivanja ove osnovice koji bi, eventualno,
bi interpretiran da proizlazi iz Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće
u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine kako to pogrešno čini tužiteljica,
bio bi u izravnoj suprotnosti sa odredbom članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim
službama - apsolutno inderogabilnog zakonskog uređenja, ius cogens. Slijedom
narečenog, sve do donošenja Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim
službama dana 29. prosinca 2016. godine, s primjenom od dana 1. siječnja 2017.
godine, počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. godine koja je isplaćena u mjesecu
veljači 2017. godine, u primjeni je bila osnovica za obračun podacima Državnog
zavoda za statistiku, BDP Republike Hrvatske promatran na tromjesečnoj razini -
“realni tromjesečni BDP” – u odnosu prema istom tromjesečju prethodne godine,
zabilježio dvanaest konsekutivnih razdoblja uzastopnih negativnih stopa rasta, počam
Posl. broj Pr-270/2021-9
od četvrtog tromjesečja 2011. godine, a zaključno s trećim tromjesečjem 2014. godine,
to iz gore-narečenog, imajući u vidu podatke Državnog zavoda za statistiku o “padu
realnog tromjesečnog BDP- a” (tzv. negativnom rastu) nesporno proizlazi da se
uskladba prema člancima III. do V. Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici
plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine treba odgoditi za
dvanaest konsekutivnih tromjesečja, počam od siječnja 2016. godine nadalje. To,
dalje, znači kako okolnosti za povećanje osnovice plaće u javnim službama u iznosu i
na način kako to navodi tužiteljica nisu nastupile. Pritom, a kako Izmjene i dopune
Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada
2011. godine imaju ugovoreno vremensko važenje od 5 godina, čije trajanje je
isteklo dana 25. listopada 2016. godine, to implicira kako do “uskladbe“ osnovice
plaće u javnim službama temeljem Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o
osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine ne bi došlo
u razdoblju važenja i primjene istih. Tužena ističe kako argumente ovdje pod VII. i VIII.
iznosi opreza radi te da raspravljanjem o istima ničime ne prejudicira neosnovanost ili
nepostojanost prethodnih argumenata. Kako se predmetni tužbeni zahtjev odnosi na
potraživanje u novcu koje ne prelazi iznos od HRK 10.000,00, to se ovaj spor u smislu
članka 458. Zakona o parničnom postupku ima smatrati sporom male vrijednosti za
koji vrijede posebna pravila na način da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima
temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze najkasnije do zaključenja prethodnog
postupka. Tužena ovime ističe prigovor zastare za sva novčana potraživanja po ovoj
tužbi za koja je, računajući od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog novčanog
iznosa do datuma podnošenja tužbe sudu, protekao zastarni rok od 5 godina. Slijedom
svega navedenog, tužena tužbu i tužbeni zahtjev smatra neosnovanim te je predložio
da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti sve uz naknadu troškova tuženiku.
3. Tužiteljica je na pripremnom ostala kod tužbe te je sukladno obračunu tuženika
specificirala tužbeni zahtjev dok je tuženica ostao kod odgovora na tužbu te se nije
protivila specifikaciji tužbenog zahtjeva.
4. Proveden je dokazni postupak u kojem je izvršen uvid u obračunske isprave za
isplatu plaća na stranici 7 spisa, ugovor o radu na stranici 9 spisa, obračunske liste na
stranici 10-24 spisa, Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama na stranici 25-
28 spisa, Dodatak sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama na stranici 29-
33 spisa, Izmjene i dopune dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama
na stranici 34-40 spisa, arbitražnu odluku na stranici 41-48 spisa, vjerodostojno
tumačenje izmjena i dopuna Dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim
službama na stranici 49-51, priopćenje za javnost na stranici 52-70 spisa, Zapisnik
Općinskog suda u Zlataru na stranicama 122-124 i 125-128, te u obračun tuženika na
stranici 146 spisa.
5.Na temelju provedenog dokaznog postupka, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev u
pretežitom dijelu osnovan. Tužbeni zahtjev nije osnovan u dijelu koji se odnosi na
isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak u
dosuđenom bruto iznosu.
Posl. broj Pr-270/2021-9
6.Nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženice na
radnom mjestu učiteljice klavira, te da joj je u razdoblju od prosinca 2015. do prosinca
2016. plaća obračunavana po osnovici od 5.108,84 kn, a za siječanj 2017., po osnovici
od 5.211,02 kn.
7.Sporno je da li je tuženica u utuženom razdoblju bila dužna isplatiti tužiteljici plaću obračunatu po osnovici od 5.415,37 kn.
8.Prvo valja istaknuti kako je pozivanje tuženice na Sporazum o dodacima na plaću u
obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006., bespredmetno budući da se tužiteljica,
suprotno navodima tuženice, na taj sporazum ne poziva niti na njemu temelji svoj
tužbeni zahtjev.
9. U razdoblju od 2006. do 2012. sindikati javnih službi i Vlada Republike Hrvatske
zaključili su nekoliko sporazuma kojima se regulira pitanje visine osnovice za plaće u
javnim službama.
10. Dana 23. studenog 2006. sklopili su Sporazum o osnovici za plaće u javnim
službama (u nastavku: Sporazum) kojim su ugovorili povećanje osnovica za izračun
plaće u javnim službama za po 6 % u 2007., 2008. i 2009. Sporazum su od strane
sindikata javnih službi sklopili i potpisali predstavnici Sindikata hrvatskih učitelja,
Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisnog sindikata
znanosti i visokog obrazovanja, Sindikata zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi
Hrvatske, Samostalnog sindikata zdravstava i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatskog
liječničkog sindikata, Hrvatskog strukovnog sindikata medicinskih sestara -
medicinskih tehničara i Hrvatskog sindikata djelatnika u kulturi.
11. Odlukom o visini osnovice za izračun plaća korisnika državnog proračuna u 2007.
(Narodne novine br. 142/2006) osnovica za izračun plaća korisnika državnog
proračuna kojima se sredstva za plaće osiguravaju u državnom proračunu utvrđena je
u visini od 4.819,66 kuna. Navedena odluka izrijekom se poziva na Sporazum od 23.
studenog 2006. te je osnovica od 4.819,66 kuna za 6 % veća od osnovice utvrđene
Odlukom o visini osnovice za izračun plaća korisnika državnog proračuna (Narodne
novine br. 155/05).
12. Dana 13. svibnja 2009. sindikati javnih službi i Vlada Republike Hrvatske sklopili
su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (u nastavku: Dodatak
Sporazumu) kojim su ugovorili da se danom potpisa tog dodatka za izračun plaća
javnih službenika i namještenika primjenjuje osnovica iz 2008. u visini od 5.108,84
kuna bruto (osnovica za izračun plaća iz 2007. uvećana za 6 %), dok je uvećanje
osnovice za preostalih 6 % sporazumno odgođeno te je istovremeno u čl. III. Dodatka
Sporazuma reguliran način povrata osnovice. Prema tom članku osnovica za obračun
plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto u trenutku kada službeni
pokazatelji DZS-a Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast
međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu
na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom
sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva
uzastopna tromjesečja). U čl. IV. Dodatka Sporazuma reguliran je način usklađivanja
pariteta u odnosu na prosječnu mjesečnu bruto nominalnu plaću u Republici Hrvatskoj,
Posl. broj Pr-270/2021-9
a u čl. VII. Dodatka Sporazuma određeni su uvjeti nužni za ostvarivanje tog
sporazuma. Navedeni sporazum su od strane sindikata javnih službi sklopili i potpisali
predstavnici istih sindikata koji su sklopili i Sporazum od 23. studenog 2006.
13. Dodatak Sporazuma izmijenjen je i dopunjen dana 26. listopada 2011. kada su
sindikati javnih službi i Vlada Republike Hrvatske sklopili Izmjene i dopune Dodatka
Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama (u nastavku: Izmjene i dopune
Dodatka Sporazumu). Tim sporazumom izmijenjen je, među ostalim, i čl. III. Dodatka
Sporazuma na način da je ugovoreno da će osnovica za obračun plaća u javnim
službama iznositi 5.415,37 za mjesec u kojem službeni pokazatelji DZS-a Republike
Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog
tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje
prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije
stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja)
i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene, a u skladu s čl. VII.c t. 3.
određeno je da kada se nešto primjenjuje, isplaćuje ili povećava "za mjesec" znači da
se ta primjena, isplata odnosno povišica vrši u prvom sljedećem mjesecu.
14. U čl. IV. Izmjena i dopuna Dodataka Sporazumu uređen je način usklađivanja
pariteta te je određeno da će se šest mjeseci nakon objave podataka iz čl. III. utvrditi
odnos (kvocijent) pariteta između pariteta mjesečne osnovne bruto plaće početnika s
VSS-om u javnim službama prosječno za dvanaest mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu
na prosječnu mjesečnu nominalnu bruto plaću u privredi u Republici Hrvatskoj u
prethodnoj godini i tog pariteta u 2008., a prema podacima DZS-a Republike Hrvatske
(st. 1.). U slučaju smanjenja pariteta u odnosu na 2008. osnovica za obračun plaća
korigirat će se od prvog sljedećeg mjeseca nakon utvrđene razlike na način da se ista
uveća za polovicu utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog
postotnog rasta prosječne bruto plaće u privredi RH u tekućoj godini, s ciljem očuvanja
pariteta iz 2008. (st. 2.). Za slučaj da se do 31. prosinca 2012. ne ostvare pretpostavke
iz čl. III. Vlada se obvezuje da će korigirati osnovicu za obračun plaća u javnim
službama na način da će ista biti na razini koja odgovara utvrđenom paritetu između
bruto plaće VSS početnika u javim službama (koeficijent 1,25) i prosječne bruto plaće
u privredi u Republici Hrvatskoj za cijelu 2008. na godišnjoj razini (st. 5.). U čl. V.
Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu određeno je da se Vlada Republike Hrvatske,
nakon jedanaest mjeseci od zadnje korekcije osnovice prema čl. III. i IV., obvezuju
započeti obračun i isplatu plaća radi dostizanja ciljane cijene rada u paritetu između
mjesečne osnovne bruto prosječne plaće VSS početnika u javnim službama
(koeficijent 1,25) i prosječne bruto plaće u privredi RH u omjeru 95:100 na način da će
se osnovica povećati za međugodišnji rast prosječne bruto plaće u privredi RH za
zadnjih šest mjeseci za koje postoje objavljeni podaci DZS-a Republike Hrvatske
uvećana za 1,5 %.
15. U čl. VII. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu određeno je da ako realni
međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom razdoblju opisanim u
čl. III. - V. Izmjena i dopuna uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je trajao
pad realno tromjesečnog BDP-a u odnosu na isto razdoblje prethodne godine.
16. Ovaj sporazum, za razliku od prethodna dva, nije potpisan od strane predstavnika
Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske.
Posl. broj Pr-270/2021-9
17. Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma prihvaćene su i u formi Arbitražne odluke
koju su 7. prosinca 2011. donijeli predstavnici sindikata, predstavnici Vlade i neutralni
predsjednik arbitraže.
18. Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi su dana 28. prosinca 2012.
donijeli Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za
plaće u javnim službama (u nastavku: Vjerodostojno tumačenje) kojim je utvrđeno da
među potpisnicima Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu usvojenih arbitražom od 7.
prosinca 2011. postoji jedinstveno i nesporno zajedničko tumačenje odredbe čl. IV. u
vezi s čl. VII. Dodatka Sporazumu. Utvrđeno je da se odgoda iz čl. VII. st. 1. primjenjuje
i u slučaju iz čl. IV. st. 5. (kojim se propisuje obveza Vlade u slučaju da se do 31.
prosinca 2012. ne ostvare pretpostavke iz čl. III.) jer taj članak utvrđuje eksplicitan rok.
19. Uz suglasnost parničnih stranaka sud je prihvatio da se kao dokaz u ovom
postupku pročitaju iskazi svjedoka M. M., B. M. i P.
Č. koji su saslušani na ročištima glavne rasprave od 18. prosinca 2017. i 8.
veljače 2018. u predmetu Općinskog suda u Zlataru posl. br. Pr-36/17.
20. Svjedok P. Č. je u ime Vlade Republike Hrvatske kao njezin
potpredsjednik i ministar poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja dana 26. listopada
2012. potpisao Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu za osnovice plaće u javnim
službama. Naveo je da se ne sjeća detalja tog sporazuma, okolnostima u kojima je
potpisan i kako su tekli pregovori, a osobno nije sudjelovao u pregovorima sa
sindikatima. Čini mu se kako nitko nije dovodio u pitanje pravnu valjanost Dodatka
Sporazumu za osnovice plaće u javnim službama. Ne sjeća se da li je u Vladi prilikom
pregovora bilo govora o tome na koji način bi se osnovica u povećanom iznosu počela
primjenjivati ako budu stečeni uvjeti, niti na što se odnosila odgoda primjene odnosno
da li se ta odgoda odnosila na povrat povećanja osnovice, na usklađivanje pariteta ili
na oboje.
21. Svjedok M. M. je kao ministar rada i mirovinskog sustava sudjelovao u
donošenju Vjerodostojnog tumačenja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o
osnovici za plaće u javnim službama koje je donijeto 28. prosinca 2012. Koliko se sjeća
sporno je bilo da li povećanje BDP-a treba dva uzastopna tromjesečja biti veće od dva
posto ili je bitna njihova aritmetička sredina te je zaključak bio da je bitna aritmetička
sredina. On je u ime Vlade potpisao i Temeljni kolektivni ugovor za službenike i
namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012. te se prilikom njegova
donošenja, kao i prilikom donošenja Vjerodostojnog tumačenja, nije dovodila u pitanje
pravna valjanost sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama i njegovih izmjena
i dopuna. Prilikom donošenja Vjerodostojnog tumačenja nije se raspravljalo o čl. VII.
Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu odnosno o uvjetima eventualne odgode
primjene čl. III. tog sporazuma koje regulira povećanje osnovice niti je bilo tko o tome
problematizirao, a on se ne može kategorički očitovati da li se odgoda odnosi i na čl.
III. Sporazuma. U odnosu na ograničenja vremena trajanja predmetnih sporazuma,
istaknuo je da su ta ograničenja napisana, ali da je stav Vlade bio da sporazumi traju
dok ne budu konzumirani.
Posl. broj Pr-270/2021-9
22. Svjedok B. M. je kao zastupnik Nezavisnog sindikata zaposlenih u
srednjim školama Hrvatske sudjelovao u pregovorima oko povećanja osnovice plaća
u javnim službama. Sindikati su s Vladom još 23. studenog 2006. postigli sporazum o
osnovici prema kojemu se osnovica trebala povećavati za po 6% u 2007., 2008. i 2009.
Dana 13. svibnja 2009. potpisan je Dodatak Sporazumu kojim je regulirano da će do
povećanja odnosno vraćanja osnovice na iznos od 5.415,37 kuna doći automatski
nakon što u dva uzastopna tromjesečja dođe do realnog tromjesečnog rasta BDP-a
prosječno dva posto ili više. Idućom točkom regulirani su uvjeti za usklađivanje pariteta
s ostalim plaćama u zemlji budući da su znali da je zbog gospodarske situacije to teže
ostvariti od povećanja osnovice. O odgodi primjene povećanja osnovice ništa nije bilo
dogovoreno. Prilikom sklapanja Izmjena i dopuna Dodataka Sporazumu od 26.
listopada 2011. bila je ugovorena mogućnost odgode usklađivanja pariteta s ostalim
plaćama, ali ne i za povećanje osnovice budući da je bilo nesporno da do povećanja
osnovice treba doći automatizmom nakon ispunjenja uvjeta (rast BDP-a). Sudjelovao
je i donošenju Vjerodostojnog tumačenja Izmjena i dopuna Dodataka Sporazumu te ni
tada, kao ni tijekom pregovora, Vlada Republike Hrvatske nije dovodila u pitanje
valjanost sporazuma o osnovici plaća u javnim službama te njegovih izmjena i dopuna.
Njihova valjanost nije se dovodila u pitanje ni prilikom sklapanja Temeljnog kolektivnog
ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012.
Vjerodostojnom tumačenju se, među ostalim, pristupilo i zato da se jasno regulira
povećanje osnovice neovisno o usklađivanju pariteta što je bilo teže ostvarivo, pa se u
Vjerodostojnom tumačenju nije ni spominjalo povećanje osnovice budući je taj dio bio
nesporan. Istaknuo je kako se o Izmjenama i dopunama Sporazuma o osnovici dugo
pregovaralo, ali da tijekom tih pregovora nisu bili sporni uvjeti za povećanjem osnovice,
već uvjeti za usklađivanje pariteta s drugim plaćama, pa se većina pregovora vodila
oko toga.
23. Iskazi navedenih svjedoka ocijenjeni su istinitim jer su međusobno suglasni, a nisu
pronađeni razlozi koji bi upućivali na njihovu nevjerodostojnost. Oni su sudjelovali u
donošenju Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu i/ili vjerodostojnom tumačenju tog
sporazuma, pa imaju neposredna saznanja o predmetu pregovora, njihovom tijeku i
onome što je u konačnici dogovoreno o povećanju osnovice plaća u javnim službama
i drugim spornim pitanjima. Iz njihovih suglasnih iskaza utvrđeno je da se ni u jednom
trenutku nije dovodila u pitanje pravna valjanost sklopljenih sporazuma, a to se prema
svjedoku Branimiru Mihalincu nije dovodilo u pitanje ni prilikom sklapanja Temeljnog
kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca
2012. koji je bio na snazi u utuženom razdoblju.
24. Prema čl. 51. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u
javnim službama (Narodne novine br. 141/12, u nastavku: TKU/12) plaću zaposlenika
čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću (st. 1.). Osnovnu plaću zaposlenika čini
umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i
osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža
(st. 2.), a dodaci na osnovnu plaću su stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada,
položajni dodaci i uvećanja plaća (st. 3.) U st. 4. istog članka ugovorne strane su
zajednički utvrdili da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama
od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega
nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i
znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u
Posl. broj Pr-270/2021-9
rokovima određenim tim samim dokumentima. Isto je bilo propisano i u čl. 51. ranijeg
Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama
(Narodne novine br. 115/10, u nastavku: TKU/10).
25. U skladu s čl. 6. st. 1. TKU-a ugovorne strane su se obvezale primjenjivati ovaj
ugovor u dobroj vjeri, a ako zbog promjena okolnosti koje nisu postojale niti su bile
poznate u trenutku zaključenja ugovora, jedna od strana ne bi mogla neke od odredbi
ugovora izvršavati ili bi joj to bilo izuzetno otežano, obvezuje se da neće jednostrano
prekršiti ugovor, nego će drugoj strani predložiti njegovu izmjenu.
26. Na osnovi izvedenih dokaza i njihove ocjene utvrđeno je da su neosnovani navodi
tuženika o pravnoj nevaljanosti Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada
2011. Predmet navedenog sporazuma su prava koja se mogu urediti kolektivnim
ugovorom te su taj sporazum na osnovi čl. 51. st. 4. TKU/10 i u skladu s čl. 2. Zakona
o osnovici plaće u javnim službama (Narodne novine br. 39/09 i 124/09) sklopili Vlada
Republike Hrvatske i sindikati javnih službi, pa prema mišljenju ovog suda navedeni
sporazum predstavlja kolektivni ugovor. Točno je da taj sporazum nije potpisan od
strane Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, a koji sindikat je
potpisnik Sporazuma iz 2006. i Dodatka Sporazumu iz 2009., međutim okolnost da
jedan od subjekata na strani sindikata nije potpisao predmetne izmjene nije od utjecaja
na njihovu valjanost (tako i VSRH u odluci posl. br. Revr 408/2012-2 od 3. travnja
2013.). Od utjecaja bi bilo da je taj sindikat protivno zakonu bio isključen iz kolektivnog
pregovaranja što nije slučaj u ovom predmetu budući da je Izmjene i dopune Dodatka
Sporazumu parafirao i predstavnik Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi
Hrvatske što znači da je ravnopravno s ostalim sindikatima sudjelovao u pregovorima.
27. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu zaključene su na rok od pet godina što znači
da bi im važenje isteklo dana 26. listopada 2016., ali se na njih u skladu s čl. 199. st.
1. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/14) primjenjuju pravila o produženoj primjeni
kolektivnih ugovora, pa se u njemu sadržana pravna pravila i dalje primjenjuju u
razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor. Prema
tome, rok važenja navedenih izmjena istekao je s danom 26. siječnja 2017.
28. Valja istaknuti kako valjanost Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu ni u jednom
trenutku nije dovedena u pitanje ni od strane Vlade Republike Hrvatske ni od strane
sindikata javnih službi. Oni su valjanost Dodatka Sporazumu i svih njegovih izmjena i
dopuna potvrdili u čl. 51. st. 4. TKU/12 koji su zaključili 12. prosinca 2012., a stranka
tog kolektivnog ugovora je, među ostalim, bio i Samostalni sindikat zdravstva i socijalne
skrbi Hrvatske koji je na taj način naknadno pristupio Izmjenama i dopunama Dodatka
Sporazumu.
29. Slijedom navedenog, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu, a kojim je određena
osnovica za obračun plaća u javnim službama u iznosu 5.415,37 kuna i uvjeti koji
moraju nastupiti da se plaća obračunava po osnovici u toj visini (čl. III.), obvezuje
tuženika u čije je ime Vlada Republike Hrvatske sklopila taj sporazum sa sindikatima
javnih službi.
Posl. broj Pr-270/2021-9
30. Nije osnovan navod tužene da nisu nastupili uvjeti za povećanje osnovice plaća jer
je, zbog dvanaest uzastopnih negativnih stopa rasta BDP-a (čl. 10 VII. t. 1. Izmjena i
dopuna Dodatka Sporazumu), došlo do odgode primjene čl. III. tog sporazuma.
31. U čl. IV. st. 1. - 4. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu predviđena je korekcija
osnovice odnosno usklađivanje plaća javnih službenika prema paritetu s prosječnom
mjesečnom nominalnom bruto plaćom u privredi u Republici Hrvatskoj u prethodnoj
godini i istog pariteta iz 2008., a koja korekcija je trebala započeti šest mjeseci nakon
što se visina osnovice vrati na razinu iz 2009. odnosno na visinu od 5.415,37 kuna. S
obzirom na to da se nije moglo predvidjeti da li će i kada biti ispunjeni uvjeti za povrat
osnovice na visinu od 5.415,37 kuna, u čl. IV. st. 5. Izmjena i dopuna Dodatka
Sporazumu određeno je da će se, ako do vraćanja osnovice ne dođe do 31. prosinca
2012., s korekcijom osnovice odnosno usklađivanjem pariteta započeti 1. siječnja
2013. Na taj način trebale su biti ublažene posljedice nemogućnosti povrata osnovice
na visinu od 5.415,37 kuna do nastupanja uvjeta za povrat osnovice. U čl. VII. Izmjena
i dopuna Dodatka Sporazumu određeno je da će se uskladba pariteta odgoditi ako bi
u razdoblju iz čl. III. - V. bilo zabilježeno dvanaest uzastopnih negativnih stopa rasta
BDP-a, a Vjerodostojnim tumačenjem od 28. prosinca 2012. zauzet je jedinstven stav
da se ta odgoda odnosi i na slučaj iz čl. IV. st. 5. izmjena. Dakle, odgoda usklađivanja
pariteta ne odnosi se samo na slučaj kada je usklađivanju trebalo pristupiti nakon
povrata osnovice na visinu od 5.415,37 kuna (čl. IV. st. 1. - 4.), već i na slučaj kada je
usklađivanju pariteta trebalo pristupiti jer do povrata osnovice nije došlo do 31.
prosinca 2012. (čl. IV. st. 5.).
32. Iz teksta i smisla navedenih odredbi proizlazi da se odgoda odnosi samo na
"uskladbu" odnosno na usklađivanje pariteta u skladu s čl. IV. izmjena, a navedeno
proizlazi i iz iskaza svjedoka Branimira Mihalinca koji je naveo da je tim sporazumom,
a u čijem je sklapanju sudjelovao, ugovorena mogućnost odgode usklađivanja pariteta
s ostalim plaćama, a ne i odgoda povećanja osnovice jer je bilo nesporno da do
povećanja osnovice treba doći automatizmom nakon što se ispune uvjeti iz čl. III.
izmjena.
33. Nije sporno da je u razdoblju od četvrtog tromjesečja 2011. zaključno s trećim
tromjesečjem 2014. zabilježena uzastopna negativna stopa rasta BDP-a (12
uzastopnih tromjesečja), kao i da je u drugom i trećem tromjesečju 2015. zabilježen
rast realnog tromjesečnog BDP-a.
34. S obzirom na to da do 31. prosinca 2012. nisu nastupili uvjeti iz čl. III. izmjena za
vraćanje osnovice na visinu od 5.415,37 kuna, Vlada Republike Hrvatske je trebala
pristupiti korekciji osnovice za obračun plaća u javnim službama u skladu s čl. IV. st.
5. izmjena. Do korekcije osnovice nije došlo jer su se ispunili uvjeti za odgodu
usklađivanja pariteta između plaća u javnim službama i prosječne bruto plaće u privredi
Republike Hrvatske, međutim nisu bili ispunjeni uvjeti za odgodu povećanja osnovice
jer je jasno ugovoreno da je jedini uvjet za povećanje osnovice rast međugodišnjeg
realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno za dva ili više posto.
35. Prema službenim podacima DZS-a tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015.
bio je realno veći za 1,2 % u odnosu na isto tromjesečje 2014., a tromjesečni BDP za
treće tromjesečje 2015. bio je realno veći za 2,8 % u odnosu na isto tromjesečje 2014.
Posl. broj Pr-270/2021-9
36. S obzirom na to da iz navedenih podataka proizlazi da je za dva tromjesečja
uzastopno došlo do rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na
isto razdoblje prethodne godine) za 2 % (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope
realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a, 1,2 % + 2,8 % = 4 % : 2 = 2 %) od
prosinca 2015. ispunili su se uvjeti za obračun plaće u javnim službama po osnovici
od 5.415,37 kuna bruto.
37. Kako se plaće u javnim službama isplaćuju iz Državnog proračuna i kako ih tuženik
ne obračunava sam, već to čini preko Centralnog obračuna plaća, do primjene
osnovice u visini od 5.415,37 kuna bruto nije moglo doći automatizmom, ali propust
Vlade Republike Hrvatske da donese odluku o visini osnovice za izračun plaće u
javnim službama ne može ići na štetu tužiteljice. Vlada Republike Hrvatske bila je
ugovorna strana svih predmetnih sporazuma koje je sklopila u ime i za račun svih
poslodavaca iz javnih službi, pa je trebala i osigurati sve formalne i materijalne
pretpostavke da poslodavci, uključujući i tužene, mogu ispuniti svoje obveze.
38. Valja istaknuti da je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u revizijskom predmetu broj
Rev-1111/2020-2 ocijenio da odredbom čl. VII. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma
o osnovici plaće u javnim službama zaključenog 26. listopada 2011., nije odgođena
primjena odredbe čl. III. o "povratu" osnovice, jer se odredba čl. VII. Izmjena i dopuna
Dodatka Sporazumu odnosi na način "usklađivanja pariteta" (čl. IV. i čl. V. Izmjena i
dopuna Dodatka Sporazumu). Naime, u tom predmetu je Vrhovni sud dana 1. prosinca
2020. donio presudu kojom je reviziju umješača na strani tuženika podnesenu protiv
presude Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž R-1083/2018-5 od 3. prosinca 2019.
kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu posl. br. Pr-581/2017-
42 od 20. lipnja 2018., odbio kao neosnovanu. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za
isplatu razlike plaće na temelju odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma
o osnovici plaće u javnim službama, zaključenog 26. listopada 2011. i Arbitražne
odluke od 7. prosinca 2011. Dakle, prvostupanjski postupak je vođen povodom
istovjetnog tužbenog zahtjeva u kojem je Republika Hrvatska kao umješač na strani
tuženika osporavala osnovanost tužbenog zahtjeva smatrajući da nisu nastupile
pretpostavke iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu iz 2011. i da nije
automatizmom došlo do povećanja osnovice plaće, a što je u suprotnosti s pravnim
shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske zbog čega je reviziju odbio kao
neosnovanu.
39. Tužitelj je u skladu s čl. 433.a st. 1. ZPP-a novčane tražbine po osnovi radnog
odnosa dužan utužiti u bruto iznosu, ali nema pravo na isplatu bruto iznosa uvećanog
za doprinose na plaću. Naime, na iznos bruto plaće obračunavaju se porezi i prirezi te
se iz tog iznosa isplaćuju doprinosi koji se ubiru iz plaće odnosno na teret zaposlenika
(doprinosi za mirovinsko osiguranje), dok doprinosi na plaću (doprinosi za zdravstveno
osiguranje, zapošljavanje i zaštitu na radu) padaju na teret poslodavca. Budući da je u
skladu s navedenom odredbom tužiteljica zatražila isplatu novčane tražbine, ima pravo
na naknadu razlike u plaći u visini od 6.201,84 kuna koliko i potražuje tužbenim
zahtjevom.
40. Prigovor zastare je neosnovan. Naime, sve tražbine su utužene u općem
zastarnom roku, od 5 godina a koji rok se primjenjuje u ovom slučaju.
Posl. broj Pr-270/2021-9
41. U skladu s čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08,
125/11 i 78/15) tužiteljici pripadaju i zatezne kamate koje teku od svakog 16.-tog u
mjesecu na razliku bruto plaće za prethodni mjesec. Međutim, tužiteljica nema pravo
na zatezne kamate na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak koji su sadržani
u dosuđenoj bruto razlici plaće. Bruto plaća sastoji se od neto plaće te doprinosa,
poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a u skladu s čl. 15. st. 3. Zakona o
porezu na dohodak (Narodne novine br. 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12,
43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14) i čl. 17. st. 3. Pravilnika o porezu na
dohodak (Narodne novine br. 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10,
137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14) zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate
plaće isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu
oporezivanju. Bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi do trenutka isplate u
odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nije u potpunosti dospjela,
pa ti porezi dospijevaju na naplatu tek isplatom plaće. Stoga u tom dijelu tužbeni
zahtjev nije osnovan.
42. Slijedom svega navedenog, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu
razlike plaće u iznosu 6.201,84 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos, osim u
dijelu koji se odnosi na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, teku na način
određen u t. I. izreke presude. U preostalom dijelu tužbeni zahtjev je valjalo odbiti.
43. Punomoćnik tužiteljice je dostavio zahtjev za naknadu troškova postupka.
44. S obzirom na to da tužiteljica nije uspijela samo u neznatnom dijelu svog zahtjeva
(u odnosu na zahtjev za isplatu zatezne kamate na porez na dohodak i prirez porezu
na dohodak koji je sadržan u dosuđenoj bruto razlici plaće, te u dijelu u kojem je tužba
povučena), a zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, tužena joj je na temelju čl. 154.
st. 5. ZPP-a dužna nadoknaditi sve troškove.
45. Tužiteljica je zatražila naknadu troškova za zastupanje kod sastava tužbe, sastava
podnesaka od 20. svibnja 2021. godine, te za pristup ročištu od 13. svibnja 2021. i 13.
srpnja 2021. godine, za svaku radnju u iznosu od 750,00 kuna uvećano za PDV.
46. Tužiteljici je prema utvrđenoj vrijednosti predmeta spora, a u skladu s Tarifom o
nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 142/12, 103/14,
118/14 i 107/15, u nastavku: Tarifa) priznat trošak zastupanja po punomoćniku i to za
sastav tužbe u visini od 75 bodova prema Tbr. 7/1 Tarife te za zastupanje na ročištu
od 13. svibnja 2021. godine i 13. srpnja 2021. u visini od 75 bodova prema Tbr. 9/1
Tarife, te za sastav podneska od 20. svibnja 2021., u visini od 75 bodova, odnosno
ukupno 300 bodova uvećano za PDV prema Tbr. 42 Tarife, odnosno 3.000,00 kn,
uvećano za PDV uvećano za PDV od 750,00 kn, odnosno sveukupno iznos od
3.750,00 kn.
47. S obzirom da je Županijski sud u Zagrebu svojim odlukama Gž R-770/2021 od
26.travnja 2021.,Gž R-899/2021 od 17.svibnja 2021., Gž R-610/2021 od 24.svibnja
2021, te Županijski sud u Splitu svojom odlukom Gž R-253/2021 od 25.ožujka 2021.,
priznao trošak za sastav podesaka sukladno Tbr 8.t.1, to je i ovaj sud prihvatio
navedena mišljenja, kao višeg suda.
Posl. broj Pr-270/2021-9
48. Time opravdani troškovi tužiteljice iznose 3.750,00 kuna. Na priznate troškove
parničnog postupka tužiteljici u smislu čl. 30. Ovršnog zakona (Narodne novine br.
112/12, 25/13, 93/14, 73/17 i 131/20) pripadaju i zatezne kamate koje teku od
donošenja presude do isplate.
49. Stoga je naloženo tuženici da tužiteljici naknadi troškove postupka isplatom iznosa
od 3.750,00 kuna slijedom čega je odlučeno kao pod tč. II. izreke ove presude.
U Labinu, dana 10. rujna 2021. godine
Sutkinja
Zdenka Raguž Zupičić, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u dovoljnom
broju primjeraka za sud (dva primjerka) i sve ostale stranke u postupku, u roku od
petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu odluke za stranku koja je bila uredno
obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa odluke
za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje
nadležni županijski sud.
DNA:
1. Pun. tužitelja
2. Tuženiku
