Poslovni broj 24 Gž-1324/2021-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 24 Gž-1324/2021-3

 

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj kao predsjednice vijeća, Tomislava Aralice kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Roberta Jambora kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. L., OIB: …, iz S., …, zastupanog po punomoćnici J. M., odvjetnici u O. društvu L. i Č. j.t.d. sa sjedištem u S., …, protiv tuženika P. d.o.o., OIB: …, sa sjedištem u S., …, zastupanog po punomoćniku K. P., odvjetniku u S., …, radi polaganja računa i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-298/2018-19 od 22. prosinca 2020., u sjednici vijeća održanoj 10. rujna 2021.,

 

 

p r e s u d i o j e

 

              I. Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-298/2018-19 od 22. prosinca 2020.

 

              II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava žalbe.

             

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-298/2018-19 od 22. prosinca 2020. suđeno je:

 

"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

              „ I. Nalaže se tuženiku da kroz 15 dana položi tuženiku račun o korištenju i upotrebi 9 zglobnih autobusa MAN SG 220 za razdoblje od 15.XI.2013. godine pa do 14.XII.2013.godine, i to:

              autobusa MAN SG 220, broj šasije …,

              autobusa MAN SG 220, broj šasije …,

              autobusa MAN SG 220, broj šasije …,

              autobusa MAN SG 220, broj šasije …,

              autobusa MAN SG 220, broj šasije …,

              autobusa MAN SG 220, broj šasije …,

              autobusa MAN SG 220, broj šasije …,

              autobusa MAN SG 220, broj šasije …,

              autobusa MAN SG 220, broj šasije …,

              na način da tužitelju preda podatke o tome koliko je svakim od autobusa               putnika prevezeno, koji je iznos tuženik od putnih karata naplatio, koliko je               naplatio od mjesečnih pokaznih karata, koliko je ugovorio i koliko je naplatio               za reklamu na pojedinim               autobusima.

              II. Nalaže se tuženiku da kroz 15 dana plati tužitelju parnične troškove sa               zateznom kamatom od dana zaključenja glavne rasprave pa do isplate, po               stopi koja se određuje za               svako polugodište, uvećanjem eskontne stope               Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je               prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

              III. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos kojeg će tužitelj označiti nakon               što tuženik položi račun, sa zateznom kamatom od 15.XII.2013.godine pa do               isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne               stope Hrvatske narodne banke koja je               vrijedila zadnjeg dana polugodišta               koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena.“

 

II.              Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

„ I. Nalaže se tuženiku da kroz 15 dana položi tuženiku račun o korištenju i upotrebi 9 zglobnih autobusa MAN SG 220 za razdoblje od 14. VII. 2014. godine pa do 14. VIII. 2014. godine, i to:

              autobusa MAN SG 220, broj šasije …,

              autobusa MAN SG 220, broj šasije ….,

              autobusa MAN SG 220, broj šasije …,

              autobusa MAN SG 220, broj šasije …,

              autobusa MAN SG 220, broj šasije …,

              autobusa MAN SG 220, broj šasije …,

              autobusa MAN SG 220, broj šasije …,

              autobusa MAN SG 220, broj šasije …,

              autobusa MAN SG 220, broj šasije …,

              na način da tužitelju preda podatke o tome koliko je svakim od autobusa               putnika prevezeno, koji je iznos tuženik od putnih karata naplatio, koliko je               naplatio od mjesečnih pokaznih karata, koliko je ugovorio i koliko je naplatio               za reklamu na pojedinim autobusima.

              II. Nalaže se tuženiku da kroz 15 dana plati tužitelju parnične troškove sa               zateznom kamatom od dana zaključenja glavne rasprave pa do isplate, po               stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope               Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je               prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

              III. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos kojeg će tužitelj označiti nakon               što               tuženik položi račun, sa zateznom kamatom od 14. VIII.2014.godine pa               do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem               eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana               polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena.“

 

              III.              Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana nadoknaditi tuženiku troškove parničnog postupku u iznosu od 175.925,00 kuna."

             

2. Protiv navedene presude pravodobno se žali tužitelj zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3.  Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje ZPP). Predlaže da sud drugog stupnja pobijanu odluku preinači u smislu žalbenih razloga, ili podredno ukine i vrati predmet sudu prvog stupnja na ponovni postupak. Traži naknadu troškova žalbe.

 

3. Žalba nije osnovana.

 

4. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

 

5. U prvostupanjskom postupku je sud na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pravilno utvrdio činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava.

 

6. Predmet ovog postupka jest tužiteljeva stupnjevita tužba. Tijekom postupka utvrđene su slijedeće bitne činjenice: 

- tužitelj je vlasnik predmetnih devet autobusa;

- svih devet predmetnih autobusa tijekom predmetnog razdoblja nalazilo se u posjedu tuženika, parkirani u garažnom prostoru tuženika;

- predmetnim autobusima je istekla registracija, a također su i odjavljeni, prije ovdje meritornog razdoblja koje započinje 15. studenoga 2013.;

- tuženik je u odgovoru na tužbu ustvrdio kako predmetne autobuse već dulje vremena ne koristi zbog njihove starosti i neupotrebljivosti, da s njima u predmetnom razdoblju nije prevezao niti jednog putnika niti je naplatio ijednu kunu naknade za prijevoz, a nije ih koristio ni u svrhu reklame (list 21 spisa);

- o manifestacijskom zahtjevu (o zahtjevu za polaganje računa) sud je prvog stupnja odlučio rješenjem od 1. listopada 2020. na način da je po čl. 186.b st. 4. i 5. ZPP pozvao tužitelja da u roku od 15 dana postavi određen tužbeni zahtjev (list 201 spisa);

- tužitelj nije u roku od 15 dana postavio određeni tužbeni zahtjev;

- nije dokazano da bi tuženik ostvario ikakvu imovinsku korist od posjedovanja predmetnih autobusa tijekom predmetnog razdoblja od 15. studenoga 2013. do 14. prosinca 2013. te 14. srpnja 2014. do 14. kolovoza 2014.

 

7. Na ove utvrđene bitne činjenice sud prvog stupnja je primijenio materijalno pravo iz čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, dalje: ZV) te čl. 1111. do 1120., čl. 1120. i čl. 1122. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO), odlučivši kao u izreci pobijane odluke.

 

8. Ponajprije valja istaći, da kod stupnjevite tužbe sud odlučuje u dva stupnja. Prvi stupanj jest odluka o manifestacijskom zahtjevu, to jest o zahtjevu za polaganjem računa i drugom. O tome se može odlučiti u pravilu na dva načina. Prvi način jest da po čl. 325.a st. 1. ZPP sud prvog stupnja rješenjem prihvatiti zahtjev za polaganje računa i drugo. Protiv tog rješenja samo tuženik može izjaviti žalbu u roku od osam dana.

 

9. Drugi način je da po čl. 186.b st. 4. ZPP rješenjem, protiv koga nije dopuštena žalba, pozove tužitelja da u određenom roku postavi određeni zahtjev. U predmetnom slučaju sud je prvog stupnja odlučio na ovaj drugi način. Rješenjem od 1. listopada 2020 (list 200 spisa) sud je prvog stupnja naloži tužitelju da postavi određen tužbeni zahtjev u roku od 15 dana.

 

9. Pa kako u predmetnom slučaju tužitelj nije postupio sukladno uputi suda po čl. 186.b st. 4., ovaj viši sud, odlučujući u granicama razloga navedenih u žalbi (čl. 365. ZPP), zaključuje kako sud prvog stupnja nije primijenio materijalno pravo na štetu tužitelja kad je donio osporenu presudu. Naime, pravilno je shvaćanje suda prvog stupnja kako izvedeni dokazi ne dokazuju postojanje imovinskopravnog interesa tužitelja za manifestacijski zahtjev. Iz njih proizlazi kako tuženik nije uporabio tuđu stvar u svoju korist niti je ostvario neku korist od uporabe predmetnih autobusa. Naime utvrđeno je kako su autobusi odjavljeni, a njihove registarske pločice poništene prije početka utuženog razdoblja (prije 15. studenoga 2013.). Pa kako autobusi nisu bili u voznom stanju, tuženik nije mogao ostvariti s njima korist prijevoza i reklamiranja. Stoga između stranaka nije dokazano postojanje izvanugovorne tražbine nastale po pravilima o vraćanju onoga što je stečeno bez osnove. Dakle, i po shvaćanju ovog višeg suda, nisu ispunjene pretpostavke za isticanje manifestacijskog zahtjeva iz čl. 186.b ZPP.

 

U predmetnoj procesnoj situaciji, kad tužitelj nije istakao određen zahtjev u ostavljenom mu roku nakon što ga je sud pozvao po čl. 186.b st. 4. ZPP, nije bilo mjesta donošenju odluke kojom se odbija tužbeni zahtjev već je sud trebao odlučiti procesnom odlukom po čl. 109. ZPP. Ali to nije bitna povreda procesnih propisa na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP, dok žalba ne upire na ovu povredu odredaba parničnog postupka.

 

10. Slijedom iznesenog valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu jer je ovaj sud ustanovio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

 

11. Zahtjev tužitelja za naknadom troška žalbe nije osnovan jer sa žalbom nije uspio pa ga je po čl. 166. st. 1. ZPP valjalo odbiti.

 

U Zagrebu 10. rujna 2021.

 

 

  Predsjednica vijeća:

Vesna Žulj