R. H. O. sud u P.

S. služba u P.-P.
T. 2, P.-P.

Posl.br. 29 P-

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

O. sud u P., S. služba u P.-P., po sucu toga suda
V. M. kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja C. Š., O.:
, iz Č. P., P. trg 2, zastupane po punomoćniku V.
P., odvjetniku u P., tuženika P. banke Z. d.d., OIB:
, Z., R. 50, zastupane po punomoćnicima O. L. i partneri
Z., radi utvrđenja i isplate, dana 10. rujna 2021.

r i j e š i o j e

I Nastavlja se postupak.

II Određuje se prekid postupka u ovoj pravnoj stvari.

III Postupak će se nastaviti kad se pravomoćno završi postupak pred S.
E. unije br. C-o zahtjevu za prethodnu odluku koji je dana 29. listopada
2020 uputio O. građanski sud u Z..

Obrazloženje

1.Ovosudnim pravomoćnim rješenjem posl. br. P- od 07. prosinca

2020. određen je prekid postupka u ovom predmetu koji će se nastaviti kad se
pravomoćno završi postupak pred S. E. unije o zahtjevu za prethodnu
odluku koji je dana 27. svibnja 2020. podnio V. sud R. H. u
predmetu Rev koji postupak je kod S. E. unije vođen pod brojem
C-.

2.S. E. unije je predmet C-izbrisao iz svog upisnika radi čega je valjalo riješiti kao u izreci pod točkom I.

3.Tužitelj je podnio tužbu u kojoj u bitnom navodi da je dana 04. svibnja 2006.
sklopio s tuženikom kao kreditorom Ugovor o kreditu broj. Navodi da mu
je predmetnim ugovorom tuženik odobrio i potom isplatio kredit u kunskoj
protuvrijednosti od 55.000 CHF. Nadalje navodi da je s tuženikom dana 14. prosinca

2

Posl.br. 29 P- P-

2015. zaključio aneks uz ugovor o kreditu kojim je izvršena konverzija predmetnog
kredita u kredit s valutnom klauzulom u Eurima. Navodi da predmetni ugovor o kreditu
sadrži odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli koje da su ništetne, a
nakon izvršene konverzije da nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama
ugovornih strana već da je ista produbljena. Zahtjeva donošenje presude kojom će se
utvrditi da nije nastao dodatak ugovora o kreditu od 14. prosinca 2015., te naložiti da
mu tuženik isplati zbog ništetnih ugovornih odredbi, preplaćeni novčani iznos s
pripadajućim zateznim kamatama.

4.U odgovoru na tužbu tuženik osporava istaknute tužbene zahtjeve. Navodi
između ostalog da su stranke sklapanjem konkretnog dodatka ugovora o kreditu
razriješile sve svoje pravne odnose s učinkom "ab initio".

5.U oglednom postupku V. sud R. H. G.-1/2019 je na
pitanje: J. l. s. o. k. s. n. o. Z. o. i. i. Z. o. p. k. (. 1. n. i. n. u. k. s. n. o. o. u. o. k. o. p. k. i. v. k. odgovorio: "Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi
Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15) ima
pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o
promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli."

6.U ovom predmetu treba imati na umu čl. 6. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 05.
travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva 93/13)
i tumačenje tog članka u praksi S. E. unije jer je riječ o odredbi koja ima
središnju ulogu u sustavu zaštite potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi u
E. uniji. N. važnost ove odredbe i njezin položaj u sustavu zaštite
potrošača S. E. unije je u nizu svojih presuda ponovio da je riječ o kogentoj
odredbi (odredbi s obvezujućim učinkom) koju treba smatrati normom ekvivalentnom
normi domaćeg javnog poretka (presuda od 21. prosinca 2016., spojeni predmeti C-
154/15, C-307/15 i C-308/15, G. N., ECLI: EU: C: 206: 980, t. 55 i 56).
Kada je riječ o sadržaju čl. 6. st. 1. Direktive 93/13, pojašnjavajući kako se ima tumačiti
u njemu propisana obveza država članica da utvrde da nepoštene odredbe potrošačkih
ugovora nisu obvezujuće za potrošače te što znači pravilo da ugovor u tim uvjetima i
dalje obvezuje stranke ako je u stanju nastaviti važiti i bez tih nepoštenih odredaba,
Europski sud je pojasnio da države članice (nacionalno zakonodavstvo i sudska
praksa) imaju na temelju čl. 6. st. 1. Direktive 93/13 osigurati obvezu da nepoštene
odredbe ne obvezuju potrošača, da ugovor ostaje na snazi bez nepoštenih odredbi,
ako je to prema nacionalnom pravu moguće i restituciju potrošača.

7.S obzirom na navedeno, odluka suda u ovom predmetu ovisi o pitanju treba li
Direktivu 93/13 tumačiti na način da se njezine odredbe primjenjuju na ugovor o kreditu
koji je sklopljen prije pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji, ali koji je
konvertiran nakon pristupanja Uniji na temelju zakona koji je Republika Hrvatska
donijela nakon stupanja u članstvo Europske unije, te, potom, o pitanju treba li čl. 6. st.

1. Direktive 93/13 tumačiti na način da mu se protivi nacionalni propis, poput posebnog
zakona – ZIDZPK, koji s jedne strane, prisilnom odredbom obvezuje pružatelja usluge
ponuditi potrošaču sklapanje dodatka Ugovora o kreditu na način propisan tim
Zakonom, a kojim dodatkom se pojedine ugovorne odredbe koje su u trenutku stupanja

3

Posl.br. 29 P- P-

na snagu tog Zakona (odredba o jednostranoj izmjeni kamatne stope) ili kasnije
(odredba o valutnoj klauzuli u CHF) sudskom odlukom utvrđene ništetnim, zamjenjuju
valjanim ugovornim odredbama na način kako je među strankama od početka bilo
ugovoreno ono što je ugovoreno dodatkom, a čime se osigurava valjanost ugovora,
dok se, s druge strane, potrošaču koji je dobrovoljno prihvatio sklapanje dodatka,
uplate izvršene po osnovi nepoštenih ugovornih odredbi iskorištavaju za namirenje
njegovih obveza koje proizlaze iz odredbi valjanog dodatka, uz sporazum o
raspolaganju eventualnom preplatom ili vraćanjem uplata potrošaču onda kada
preplata premašuje zbroj anuiteta prema novom otplatnom planu, sve na način kako
je to predviđeno zakonom.

8.Zahtjev o tumačenju tih pitanja je Sudu Europske unije već podnio Općinski
građanski sud u Zagrebu i to 29. listopada 2020., a predmet se kod S. E.
V. sud R. H. dana 27. svibnja 2020. u predmetu koji se pred tim
unije vodi pod brojem C-567/20.

9.Radi navedenog a temeljem čl. 213. st. 2. t. 2. i čl. 215. st. 4. Zakona o parničnom postupku odlučeno je kao izreci.

U Poreču-Parenzo, dana 10. rujna 2021.

S u d a c: Vlatka Markuš,v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba županijskom sudu.
Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15
(petnaest) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa ovog rješenja.
Žalba protiv ovog rješenja ne zadržava nastupanje pravnih učinaka rješenja
(članak 218. ZPP-a).

DNA:

- tužitelju p.p.
- tuženiku p.p.