- 1 -              Poslovni broj: Usž-2071/21-2

Poslovni broj: Usž-2071/21-2

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr.sc. Inge Vezmar Barlek, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i Eveline Čolović Tomić, članica vijeća, te sudske savjetnice Dijane Filipčić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja M. M., B., R. Nj., protiv rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Z., klasa: UP/I-224-02/17-01/3237, urbroj: 511-01-203-18-5 od 15. srpnja 2019., radi primitka u hrvatsko državljanstvo, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-4470/19-5 od 18. veljače 2021., na sjednici vijeća održanoj 10. rujna 2021.

p r e s u d i o   j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-4470/19-5 od 18. veljače 2021.

Obrazloženje

1.              Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja tuženika, klasa: UP/I-224-02/17-01/3237, urbroj: 511-01-203-18-5 od 15. srpnja 2019., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za primitak u hrvatsko državljanstvo.

2.              Tužitelj u žalbi navodi da je dokazao svoju pripadnost hrvatskom narodu svim raspoloživim dokazima. Da je vršena ocjena dokaza zakonito zaključilo bi se da je tužitelj pripadnik hrvatskog naroda. Njegov zahtjev je odbijen zbog navodno višestrukog kažnjavanja u zemlji boravka. Međutim, da ne poštuje pravno uređenu zemlju boravka kao što je Njemačka bio bi izbačen iz te zemlje. To su mogle uraditi jedino ovlaštene službe Republike Njemačke i odrediti progon ali to nisu uradile jer s obzirom na učinjena kaznena djela poštuje njemačke zakone po kojima je i kažnjavan. Predlaže žalbu usvojiti te presudu poništiti i udovoljiti tužbenom zahtjevu tužitelja.

3.              Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da je zahtjev tužitelja za primitak u hrvatsko državljanstvo odbijen sukladno odredbi članka 26. stavka 2. Zakona o hrvatskom državljanstvu. Naime, počinjena kaznena djela bila su usmjerena protiv vrijednosti koje su i po Ustavu Republike Hrvatske najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske zbog čega predlaže žalbu odbiti.

4.              Žalba nije osnovana.

5.              Osporeno rješenje doneseno je pozivom na ovlaštenje propisano odredbom članka 26. stavka 2. Zakona o hrvatskom državljanstvu (Narodne novine, broj 53/91., 28/92., 113/93., 130/11. i 110/15.). Tom zakonskom odredbom je propisano da Ministarstvo unutarnjih poslova može odbiti zahtjev za stjecanje ili za prestanak državljanstva iako su ispunjene pretpostavke, ako ocijeni da postoje razlozi od interesa za Republiku Hrvatsku zbog kojih se zahtjev za stjecanje ili za prestanak državljanstva treba odbiti.

6.              Dakle, tom zakonskom odredbom je propisano ovlaštenje da se u svakom pojedinom slučaju procijeni u okviru danog ovlaštenja o primitku stranca u hrvatsko državljanstvo uvažavajući pri tome uz sve ostalo interes države da ocijeni da li bi obzirom na sve okolnosti konkretnog slučaja primitak stranca u hrvatsko državljanstvo bio protivan interesu Republike Hrvatske bez obzira da li su ispunjene pretpostavke propisane odredbama rečenog zakona za primitak u hrvatsko državljanstvo.

7.              Ocjenu da bi u predmetnom slučaju traženi primitak u hrvatsko državljanstvo bio protivan interesu Republike Hrvatske tuženik je detaljno obrazložio razlozima koje prihvaća i ovaj Sud u cijelosti te je posebno obrazložio da bi primitak u hrvatsko državljanstvo osobe koja je višestruko osuđivana radi počinjenih teških kaznenih djela u inozemstvu bio protivan interesu Republike Hrvatske.

8.              U konkretnom slučaju, a što navodi i tuženik u obrazloženju, riječ je o kaznenim djelima udruženog pokušaja teške razbojničke iznude, prijevare, zatajenja i pronevjere radnog dohotka u deset slučajeva realnog stjecaja, namjerne vožnje bez vozačke dozvole, kaznenog djela krađe u idealnom stjecaju uz kompjutersku prevaru  u sedam slučajeva u realnom stjecaju uz lažni iskaz bez prisege u idealnom stjecaju s pokušajem prikrivanja kaznenog djela, povrede obveze uzdržavanja i prijevare. Stoga je po ocjeni ovog Suda pravilan zaključak tuženika da primitak višestruko kažnjavane osobe za kaznena djela ne bi bio od interesa za Republiku Hrvatsku, koju diskrecijsku ocjenu je tuženik valjano obrazložio te zahtjev tužitelja odbio pozivom na odredbu članka 26. stavka 2. Zakona  o hrvatskom državljanstvu zbog čega je i prvostupanjski sud pravilno zaključio da nema mjesta usvajanju tužbenog zahtjeva tužitelja.

9.              Slijedom navedenog, valjalo je, pozivom na odredbu članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/13., 152/14., 94/16. i 29/17.), odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 10. rujna 2021.

Predsjednica vijeća

mr.sc. Inga Vezmar Barlek, v.r.