Poslovni broj: I Kžm-14/2021-7

Poslovni broj: I Kžm-14/2021-7

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež, sastavljenom od sudaca Sanje Katušić-Jergović, predsjednice vijeća te dr.sc. Lane Petö Kujundžić i mr.sc. Ljiljane Stipišić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić, zapisničarke, u kaznenom maloljetničkom predmetu prema maloljetnom I. S. zbog kaznenog djela iz članka 243. stavak 5. u vezi stavka 3. i 1. i u vezi članka 34. Kaznenog zakona. ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbi maloljetnog I. S. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru, broj Km-1/2021. od 18. svibnja 2021. u javnoj sjednici održanoj 9. rujna 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Odbija se žalba maloljetnog I. S. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjsko rješenje.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru maloljetnom I. S. temeljem članka 88. stavak 3. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" broj 84/11., 143/12., 148/13., 56/15., 126/19., dalje: ZSM/11.), izrečena je odgojna mjera pojačane brige i nadzora iz članka 11. ZSM/11. koja ne može trajati kraće od šest mjeseci niti dulje od dvije godine o čemu će se naknadno odlučiti ovisno o uspjehu izvršenja navedene odgojne mjere.

 

2. Temeljem odredbe članka 89. stavak 1. ZSM/11. troškovi kaznenog postupka padaju na teret državnog proračuna.

 

3. Protiv tog rješenja žalbu je podnio maloljetni I. S. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog povrede kaznenog zakona, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se postupak prema maloljetniku obustavi, odnosno podredno da se ukine rješenje i vrati Županijskom sudu u Bjelovaru na ponovno suđenje.

 

4. Odgovor na žalbu je podnio državni odvjetnik sa prijedlogom da se odbija žalba maloljetnog I. S. kao neosnovana i potvrdi pobijana odluka Županijskog suda u Bjelovaru.

 

5. Spis je sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08. dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje ga je vratilo bez očitovanja.

 

6. Na javnu sjednicu vijeća nisu pristupili državni odvjetnik, maloljetnik i branitelj maloljetnika, koji su uredno pozvani pa je sjednica vijeća, temeljem članka 475. stavak 4. ZKP/08., održana u njihovoj odsutnosti.

 

7. Žalba nije osnovana.

 

8. Žalitelj pobija prvostupanjsko rješenje zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP/08., a u vezi članka 450. ZKP/08., jer je pobijano rješenje temeljeno na nezakonitom dokazu to jest na sadržaju SMS poruke, a u koju je vijeće izvršilo uvid na raspravi od 22. ožujka 2021. čitajući sadržaj SMS poruke, upućene sa mobilnog aparata 095 51 15 546, na mobilni aparat oštećenog A. S.. Međutim, riječ o zakonitom dokazu, a žalitelj ni na koji način ne potkrepljuje prigovor o nezakonitosti, dok o vjerodostojnosti tog dokaza i ispravnoj sudskoj ocjeni tog dokaza će se navesti u dijelu u kojem se navodi žalbena osnova pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

9. Stoga, naknadno utvrđena poruka koja je pokazana na raspravi nije nezakoniti dokaz i nije jedini dokaz na kojem je prvostupanjski sud temeljio svoju odluku. Bitnu povredu iz čl. 468. st. 3. ZKP/08, navodi žalitelj, jer da se pobijana odluka temelji isključivo na iskazu oštećenika, a da pritom sud prvog stupnja nije uopće cijenio obranu maloljetnika i sadržaj njegovog mobitela iz kojeg nije razvidno da bi bila poslana SMS poruka istog sadržaja oštećeniku. Međutim, žalitelj neosnovano navodi odredbu čl. 468. st. 3. ZKP/08, koja regulira relativno bitnu povredu odredaba kaznenog postupka koja postoji i ako sud pri pripremanju rasprave ili u tijeku rasprave ili pri donošenju presude nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu ovog Zakona ili je na raspravi povrijedio pravo obrane, a to je utjecalo ili moglo utjecati na presudu. Žalitelj uopće ne objašnjava koju je to odredbu ZKP/08. i na koji način prvostupanjski sud povrijedio da bi to utjecalo na presudu, a to je bio dužan.

 

10. Također, nije u pravu žalitelj kada navodi da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka i to iz razloga 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., jer da nema razloga o odlučnim činjenicama, a što je suprotno ispravnom utvrđenju prvostupanjskog suda da je 9. rujna 2020. maloljetni I. S. nazvao oštećenog A. S. na njegov mobitel i tražio da mu za drva koja je napravio donese 90.000,00 kuna, a potom mu poslao SMS poruku, jer je oštećenik tog istog dana otišao na policiju. Ispravno je i cijenjen iskaz oštećenika kao vjerodostojan iskaz, koji je kao svjedok naveo da je prijavio prijetnju upućenu od strane maloljetnika I. S. da će oštećeniku zaklati obitelj, njega napraviti invalidom i ženu i djecu zaklati pred njegovim očima, što je kod njega izazvalo osjećaj straha i ugroženosti.

11. Stoga, nije u pravu žalitelj kada navodi da prvostupanjski sud nije opisao izravnu namjeru, jer je upravo opisujući ponašanje maloljetnika koji šalje prijeteću poruku oštećeniku, a što je ujedno i objašnjenje izravne namjere maloljetnika da nekoga iznudi, da na štetu svoje imovine nešto učini, a što je kako subjektivno tako i objektivno obilježje, kaznenog djela protiv imovine, članka 243. stavak 5. u vezi stavka 1. i 3. KZ/11., ali koje je ostalo u pokušaju, jer je oštećenik A. S. po primitku takve prijetnje otišao u policiju.

 

12. Time nije osnovana žalba zbog bitnih postupovnih povreda kao niti zbog povrede kaznenog zakona, koju povredu žalitelj uvodno ističe, ali je ne obrazlaže niti konkretizira a niti ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti na temelju članka 476. stavka 1. ZKP/08. takve povrede nisu nađene.

 

13. Ujedno, žalitelj smatra da je prvostupanjski sud propustio savjesno ocijeniti svaki dokaz pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima te da je tako nesavjesnom ocjenom dokaza počinio bitnu povredu iz članka 468. stavak 3. ZKP/08., a zapravo se navodima žalbe obrazlaže da temeljem izvedenih dokaza je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje. Drži da je prvostupanjski sud trebao primijeniti načelo in dubio pro reo, jer izvedeni dokazi ne upućuju na zaključak da je maloljetni I. S. svojim radnjama ostvario objektivne i subjektivne elemente inkriminiranog kaznenog djela.

 

14. Međutim, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje, a svoju odluku temeljio je na iskazu oštećenika A. S., koji je u suglasju s iskazom svjedokinje L. T.-Spajić i sadržajem SMS poruke na mobilnom telefonu oštećenika. Opravdano je obrana maloljetnika ocijenjena nevjerodostojnom jer svjedoci B. T. i D. M. koji ni na koji način nisu involvirani u međusobni odnos oštećenika i maloljetnika nisu potvrdili iskaz maloljetnog I. S. da je oštećenik bio dužan njegovom ocu i njemu za rad u šumi 90.000,00 kuna. Pritom utvrđenje prvostupanjskog suda da oštećeniku u vrijeme kada je prijavio inkriminirani događaj i kazneno djelo nije bio poznat identitet osobe, koja ga je zvala s mobilnog uređaja i poslala mu prijeteću poruku, dodatno kompromitira verziju događaja iznesenu po maloljetnom I. S.. Naime, da se doista radilo o traženju povrata duga, za očekivati je da je maloljetnik napisao u poruci svoje ime i zbog čega traži tu isplatu novca.

 

15. Prvostupanjski sud je nadalje, suprotno navodima u žalbi, opravdano zaključio da je SMS poruka kojom je izrečena prijetnja oštećeniku od strane I. S. bila sakrivena u postavkama mobitela oštećenika te da ju je tek kod prebacivanja na novi mobitel oštećenik izlistao iz arhive pa ga zato tek sada pokazuje na raspravi. Ne radi se o neuobičajenoj situaciji koja bi izazvala sumnju i podozrivost u autentičnost poruke.

 

16. Pritom treba naglasiti da, pretragom mobilnog aparata maloljetnika, nije pronađen sadržaj predmetnih SMS poruka upućenih na mobitel 095 51 15 546 i oštećenika broj 098 44 51 53, ali je analizom telefonskih izlista nedvojbeno utvrđeno da je s mobitela maloljetnika na mobitel oštećenika upućeno jedanaest SMS poruka i to od 9. rujna 2020. u razmaku od jedne sekunde.

 

17. Kako je dakle, s izvjesnošću utvrđen način i sadržaj komunikacije između maloljetnika i oštećenika A. S., kao i da maloljetnik i njegov otac nisu imali nikakvo potraživanje prema oštećenom A. S., opravdano je prvostupanjski sud utvrdio da su dokazani svi bitni elementi kaznenog djela iznude u pokušaju iz članka 243. stavak 5. u vezi sa stavkom 1. i 3. i člankom 34. KZ/11., opisanog u dispozitivu te presude.

 

18. Budući da u skladu s člankom 478. ZKP/08. žalba maloljetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni pobijano je rješenje ispitano i u tom segmentu. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske utvrdio je da je sud prvog stupnja pri izboru odgojne mjere ispravno cijenio sve okolnosti iz članka 8. ZSM/11., a koje je detaljno opisao u odlomku 15.1. obrazloženja svoje odluke, te nalazi da je izrečena odgojna mjera pojačane brige i nadzora iz članka 11. ZSM/11. u cijelosti podobna za ostvarenje svrhe izricanja maloljetničke sankcije iz članka 6. ZSM/11.

 

19. Kako navodi žalbe maloljetnika nisu osnovani, a ispitivanjem pobijane presude nisu nađene povrede na koje ovaj žalbeni sud u smislu članka 494. stavak 4. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti trebalo je temeljem članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08. odlučiti kao u izreci.

 

U Zagrebu 9. rujna 2021.