- 1 -

                                  Broj: Jž-1729/2020

 

                                  

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda Goranke Ratković kao predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. I.J. zbog prekršaja iz čl. 54. st. 1. i 3. toč. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga (''Narodne novine'', broj:107/01., 87/02., 163/03., 141/04., 40/07., 149/09., 84/11. i 80/13.) odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, I. policijske postaje Split, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj: 53. Pp J-1958/2020-4 od 11. rujna 2020., na sjednici vijeća održanoj 9. rujna 2021.,

 

p r e s u d i o  j e

 

Prihvaćanjem žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, I. policijske postaje Split, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se za prekršaj iz čl. 54. st. 1. i 3. toč. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga za koji je okr. I.J. tom presudom proglašen krivim, na temelju tog zakonskog propisa, izriče novčana kazna u iznosu od 5.000,00 (pettisuća), koju je okrivljenik dužan platiti u roku od 60 (šezdeset) dana, time da će se novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ukoliko okrivljenik u tom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom okr. I.J. proglašen je krivim zbog prekršaja iz čl. 54. st. 1. i 3. toč. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga za koji je okrivljeniku primjenom odredbe o ublažavanju kazne, izrečena novčana kazna u iznosu od 2.700,00 kuna, time da će se novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ukoliko okrivljenik u roku od 60 dana od dana pravomoćnosti presude, plati dvije trećine izrečene novčane kazne te je okrivljenica dužna naknaditi trošak prekršajnog postupka u iznosu od 200,00 kuna.

 

2. Istom presudom je od okrivljenika oduzeta droga – jedan pvc smotuljak sa sadržajem droge cannabis marihuane ukupne težine 1,5 grama.

 

3. Protiv te presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu u kojoj pobija presudu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, predlažući preinačiti pobijanu presudu i izreći zakonom propisanu najnižu novčanu kaznu.

 

4. Žalba je osnovana.

 

5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18., dalje u tekstu: PZ)  ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti, te je utvrdio da je prvostupanjski sud nepravilno primijenio odluku o ublažavanju kazne, na što ukazuje žalitelj.

 

6. Prvenstveno, treba navesti da je čl. 54. st. 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga propisano da će se fizička osoba koja posjeduje drogu (biljke i dijelova biljki iz kojih se može dobiti droga te tvari koje se mogu uporabiti za izradu droge, osim pod uvjetima određenim istim Zakonom u medicinske, prehrambene, veterinarske, znanstvenoistraživačke i nastavne svrhe - čl. 3. st. 1.) kazniti novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 20.000,00 kuna ili kaznom zatvora do 90 dana.

 

7. Odredbom čl. 36. st. 1. PZ-a propisana su opća pravila o izboru vrste i mjere kazne: „Izbor vrste i mjere kazne počinitelju prekršaja određuje sud u granicama koje su određene propisom za počinjeni prekršaj, a na temelju stupnja krivnje, opasnosti djela i svrhe kažnjavanja“. St. 2. istog članka su propisane obveze suda u odnosu na okolnosti koje utječu da kazna bude po vrsti i mjeri lakša ili teža za počinitelja prekršaja te je propisano da će sud, određujući vrstu i mjeru kazne, osobito voditi računa o stupnju krivnje, pobude iz kojih je prekršaj počinjen, ranije ponašanje počinitelja, na njegovo ponašanje nakon počinjenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju prekršaja, a u slučaju izricanja novčane kazne sud će uzeti u obzir i imovno stanje počinitelja prekršaja.

 

8. Čl. 37. st. 1. PZ-a propisuje da sud može izreći kaznu blažu od propisane za određeni prekršaj kad to ovaj Zakon izričito propisuje, a st. 2. da blažu kaznu od propisane za određeni prekršaj sud može izreći i kad postoje naročite olakotne okolnosti, osobito ako se počinitelj pomirio s oštećenikom, ako mu je u potpunosti ili većim dijelom naknadio štetu prouzročenu prekršajem, a svrha kažnjavanja može se postići i takvom blažom kaznom.

 

9. Budući da u ovom konkretnom slučaju nije PZ-om izričito propisano da se kazna može ublažiti, to je za primjenu odredbe o ublažavanju kazne bilo nužno utvrditi postojanje “naročito olakotnih okolnosti“, zbog kojih se „svrha kažnjavanja može se postići i blažom kaznom od propisane.“ Pravilno tužitelj u žalbi navodi da se u konkretnom slučaju nisu stekli uvjeti za ublažavanje kazne okrivljeniku, osobito iz razloga jer je okrivljenik već kažnjavan zbog istovrsnog prekršaja. Pema obrazloženju pobijane presude prvostupanjski je sud okrivljeniku za počinjeni prekršaj ublažio novčanu kaznu znatno ispod posebnim zakonom propisane novčane kazne za predmetni prekršaj, smatrajući da se i tako ublaženom novčanom kaznom može postići svrha kažnjavanja i utjecati na okrivljenika da ubuduće ne čine ovakve prekršaje. Naime, prvostupanjski sud je primjenu odredbe o ublažavanju kazne opravdao olakotnim okolnostima na strani okrivljenika, kao što su priznanje prekršaja, posjedovanje lake droge, okolnost da je lošijeg imovnog stanja (vozač taxi vozila, bez primanja za tu 2020. g., uzdržavan od roditelja), istovremeno utvrđujući postojanje otegotne okolnosti ranijeg pravomoćnog kažnjavanja zbog istovrsnog prekršaja (iako je u ovom žalbenom postupku nastupila rehabilitacija na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti).  

 

10. Po ocjeni ovog suda, utvrđene olakotne okolnosti, u svojoj ukupnosti i kvaliteti, ne čine upravo one posebno izražene olakotne okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne, odnosno, same za sebe ne predstavljaju “naročito olakotne okolnosti“ za izricanje blaže kazne od propisane, te cijeneći jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, kao i to da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja budući da je svaka droga, jednako opasna droga, neovisno o vrsti droge, ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne. Posebno se ističe i da je navod obrane o „lošijem materijalnom stanju“ okrivljenika, ostao na razini paušalnih navoda, koje je prvostupanjski sud nedovoljno kritički prihvatio, što je dovelo do pogrešne odluke o ublažavanju novčane kazne.

 

11. Iz navedenih razloga, ispravno tužitelj ističe da u ovoj situaciji nije bilo zakonskih uvjeta za ublažavanje kazne te je prihvaćanjem žalbe tužitelja, ovaj drugostupanjski sud okrivljeniku izrekao novčanu kaznu u minimalnom iznosu posebno propisane kazne, smatrajući da je tako izrečena novčana kazna primjerena stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti počinjenog prekršaja i svrsi kažnjavanja, tako da će se njome ostvariti opća svrha kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a i svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. PZ-a.

 

   12. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 207. PZ-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.       

 

U Zagrebu, 9. rujna 2021.

 

 

Zapisničarka:                                                                                        Predsjednica vijeća:

 

Emina Bašić, v.r.                                                                                          Goranka Ratković, v.r.

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.