-1-

Broj: Jž-1604/2020

 

 

 

                                         

 

 

 

 

U I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda Goranke Ratković kao predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice, Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. T.S., zbog prekršaja iz čl. 54. st. 1. i 3. toč. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga (''Narodne novine'', broj:107/01., 87/02., 163/03., 141/04., 40/07., 149/09., 84/11., 80/13. i 39/19.) odlučujući o prigovoru okrivljenog podnesenom protiv prekršajnog naloga Općinskog suda u Varaždinu od 28. kolovoza 2020., broj: 34. Pp J-525/2020, u sjednici vijeća održanoj 9. rujna 2021.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I               Odbija se kao neosnovan prigovor okr. T.S. i potvrđuje pobijani prekršajni nalog. 

 

II               Na temelju čl. 138. st. 2. toč. 3. c) („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18, dalje: PZ), okr. T.S. obvezan je naknaditi paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka u iznosu od 100,00 (sto) kuna, u roku od 30 (trideset) dana, računajući od dana primitka ove presude, a u protivnom će se isti naplatiti prisilnim putem.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanim prekršajnim nalogom okr. T.S. proglašen je krivim zbog prekršaja iz čl. 54. st. 1. i 3. toč. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, činjenično opisanog u izreci pobijanog prekršajnog naloga, za koji mu je uz primjenu odredbe o ublažavanju novčane kazne, izrečena novčana kazna u iznosu od 2.100,00 kuna, uz dvotrećinsku pogodnost plaćanja novčane kazne u roku od 30 dana te je okrivljenik dužan naknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 150,00 kuna. Od okrivljenika je oduzet predmet – 4,9 grama droge marihuane.

 

2. Protiv tog prekršajnog naloga okr. T.S. je pravodobno podnio prigovor zbog odluke o kazni i trošku postupka, predlažući da se novčana kazna ublaži te oslobodi od plaćanja troška postupka.

 

3. Budući da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. toč. 2. PZ-, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. PZ-a, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba PZ-a o žalbenom postupku.

 

4. Prigovor je neosnovan.

 

5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prekršajni nalog, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

 

              6. Okrivljenik u prigovoru navodi da nema vlastitih prihoda pa moli da mu se „ukine“ novčana kazna i troškovi postupka, odnosno, izrekne opomena, jer bi plaćanje istih ugrozilo njegovu egzistenciju i njegove obitelji, ističući da je do sada nekažnjavan i da je ovim postupkom shvatio pouku.

 

7. Naime, razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao vrstu i mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a. Budući da je za predmetni prekršaj zakonom propisana novčana kazna od 5.000,00 do 20.000,00 kuna ili kazna zatvora do 90 dana, to izrečena novčana kazna u iznosu 2.500,00 kuna, dakle znatno ispod najniže propisane novčane kazne za taj prekršaj, predstavlja blažu vrstu kazne te izrazito ublaženu novčanu kaznu za predmetni prekršaj.

 

7.1. I po ocjeni ovog suda, a imajući u vidu da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, otklonjena je mogućnost izricanja dodatno ublažene kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. PZ-a i svrha kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a ne bi mogla postići još blažim kažnjavanjem, kako se to sugerira u prigovoru.

 

7.2. Svakako je potrebno napomenuti da je, sukladno odredbi čl. 237. st. 2. PZ-a, okrivljenik bio dužan podnijeti dokaze o činjenicama na kojima temelji prigovor, što nije učinio.

 

7.3.              U odnosu na okolnost dosadašnje neosuđivanosti koja se ističe u prigovoru, treba navesti da čl. 5. Ustava Republike Hrvatske obvezuje sve građane na poštivanje pravnog poretka te da se radi o očekivanoj okolnosti kod svakog građanina, zbog čega se, po stavu ovog suda, navedena okolnost ne može smatrati naročito izraženom olakotnom okolnosti koja bi opravdala dodatno ublažavanje kazne i u konkretnom slučaju je našla dovoljno odraza u izrečenoj, ublaženoj novčanoj kazni.

 

7.4. Nije osnovan prijedlog okrivljenika da se primijeni mjera upozorenja opomena, budući da u konkretnom slučaju za to nema zakonske osnove. Naime, pobijanim prekršajnim nalogom okrivljenik je proglašen krivim za prekršaj za koji je Zakonom propisana novčana kazna u iznosu od 5.000,00 do 20.000,00 kuna ili kazna zatvora do 90 dana. Prema odredbi čl. 43. st. 1. PZ-a, opomena se može primijeniti za prekršaj za koji je propisana kao jedina kazna novčana kazna do 5.000,00 kuna, ako se prema postupanju počinitelja, njegovoj krivnji i prouzročenoj posljedici radi o očito lakom obliku tog prekršaja i kad se s obzirom na sve okolnosti koje se tiču počinitelja ili posebno njegova odnosa prema oštećeniku i naknadi štete prouzročene prekršajem steknu uvjeti za postignuće svrhe mjere upozorenja bez kažnjavanja. Dakle, osnovni zakonski uvjet za primjenu opomene je da se radi o prekršaju „za koji je propisana kao jedina kazna novčana kazna do 5.000,00 kuna“, a što u ovom konkretnom slučaju nije ostvareno.

 

8. Stoga, nije bilo osnove za prihvaćanje okrivljenikovog prigovora.

 

9. Ispitujući odluku o trošku prekršajnog postupka, a povodom prigovora okrivljenika, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjsko tijelo pravilno i zakonito, obvezalo okrivljenika na plaćanje troška u iznosu od 150,00 kuna, a koji je određen sukladno trajanju i složenosti postupka koji su određeni Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna te po ocjeni ovog suda, ne postoje uvjeti za njihovu dosudu u nižem iznosu, odnosno za oslobađanje okrivljenika od plaćanja navedenih troškova.

 

10. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c) PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka u gore navedenom rasponu, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Naime, ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu od 100,00 kuna, dakle, najnižem mogućem iznosu paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

 

11. Slijedom navedenog, na temelju čl. 238. st. 11. u vezi sa čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.             

 

U Zagrebu, 9. rujna 2021.

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu u 2 otpravka: za spis i okrivljenika.