Poslovni broj: 41 Pž-567/2021-4

 

1

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

 

 

Poslovni broj: 41 Pž-567/2021-4

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

 

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Kamelije Parać, predsjednice vijeća, Gorane Aralice Martinović, sutkinje izvjestiteljice i Maje Bilandžić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika A. d.o.o., S.,  OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica A. J., odvjetnica iz S., protiv tuženika-protutužitelja M. Y. d.o.o., Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik Z. J., odvjetnik iz Z.,  radi isplate iznosa od 33.676,81 kn po tužbi i naknade štete u iznosu od 98.250,00 EUR po protutužbi, odlučujući o žalbi tuženika-protutužitelja protiv presude Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj Povrv-236/2017-69 od 4. studenoga 2020., u sjednici vijeća održanoj 9. rujna 2021.

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika-protutužitelja i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj Povrv-236/2017-69 od 4. studenoga 2020. u točki I. njene izreke u dijelu u kojem je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika V. M. iz Z., poslovni broj Ovrv-1522/2017 od 19. travnja 2017. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku- protutužitelju u roku od osam dana platiti tužitelju-protutuženiku iznos od 27.551,19 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 14. travnja 2014. do 31. srpnja 2015. koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena i u točki II. stavku I. njene izreke.

 

r i j e š i o   j e

 

I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj Povrv-236/2017-69 od 4. studenoga 2020. u točki I. njene izreke u dijelu u kojem je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika V. M. iz Z., poslovni broj Ovrv-1522/2017 od 19. travnja 2017. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku-protutužitelju u roku od osam dana platiti tužitelju-protutuženiku iznos od 6.125,62 kn sa zakonskim zateznim kamatama, u točki II. stavku II. izreke presude te u točki III. izreke rješenja u dijelu u kojem je tuženiku-protutužitelju naloženo naknaditi tužitelju-protutuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 79.583,00 kn, te se predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

 

II. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika-protutužitelja i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj Povrv-236/2017-69 od 4. studenoga 2020. u točki III. njegove izreke u dijelu u kojem mu je naloženo tužitelju-protutuženiku naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.727,00 kn.

 

III. Preinačuje se rješenje Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj Povrv-236/2017-69 od 4. studenoga 2020. u točki III. njegove izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku-protutužitelju naknaditi tužitelju-protutuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 6.500,00 kn i sudi:

 

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja-protutuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 6.500,00 kn (šesttisućapetsto kuna).

 

IV. Odbacuje se kao nedopuštena žalba tuženika-protutužitelja protiv rješenja Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj Povrv-236/2017-69 od 4. studenoga 2020. u točki III. njegove izreke u dijelu u kojem je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja- protutuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 28.190,00 kn.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika V. M. iz Z., poslovni broj Ovrv-1522/2017 od 19. travnja 2017. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku-protutužitelju platiti tužitelju- protutuženiku iznos od 33.676,81 kn (točka I. izreke presude). Odlukom iz točke II. izreke presude, odbijen je kao neosnovan protutužbeni zahtjev kojem se tužitelju- protutuženiku nalaže tuženiku-protutužitelju platiti iznos od 98.250,00 EUR na ime naknade štete.

 

2. Pobijanim rješenjem ukinut je platni nalog u dijelu u kojem je tuženiku- protutužitelju naloženo naknaditi tužitelju-protutuženiku troškove ovršnog postupka u iznosu od 933,46 kn sa zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke). Odlukom iz točke II. izreke rješenja utvrđeno je da je prijedlog za osiguranje dokaza od 8. veljače

2018. povučen. Odlukom iz točke III. izreke rješenja tuženiku-protutužitelju je naloženo naknaditi tužitelju-protutuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od

89.810,00 kn. Zahtjev tužitelja-protutuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 28.190,00 kn je odbijen kao neosnovan.

 

3. Prvostupanjski sud je primijenio odredbe Zakona o obveznim odnosima navodeći da su stranke bile u poslovnom odnosu iz ugovora o djelu (čl. 590. Zakona o obveznim odnosima - „Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08; dalje: ZOO) na temelju

kojeg se tužitelj-protutuženik obvezao tuženiku-protutužitelju izvršiti uslugu popravka broda za što mu je 14. travnja 2014. izdao račun u iznosu od 35.676,81 kn. S obzirom na to da tužitelj-protutuženik nije izvršio jednu od stavki navedenu na računu od 14. travnja 2014., 21. listopada 2014. je izdao odobrenje po računu, odnosno umanjio je račun za iznos od 2.000,00 kn. Tako da je u ovom postupku zahtijevao isplatu iznosa od 33.676,81 kn.

 

4. Tuženik-protutužitelj je podnio protutužbu radi naknade štete koja mu je nastala tužiteljevim kašnjenjem u isporuci broda (8.250,00 EUR jer je otkazao ugovor o najmu broda s više klijenata) te štete koja mu je nastala prodajom broda ispod tržišne cijene zbog tužiteljevog nestručnog popravljanja broda (90.000,00 EUR).

 

5. Prvostupanjski sud je nakon izvedenih dokaza saslušanjem svjedoka i stranaka te vještačenjem po vještaku za pomorski promet i procjene stanja ocijenio da je tužitelj-protutuženik dokazao da je tuženiku-protutužitelju izvršio popravke broda navedene na utuženom računu dok tuženik-protutužitelj nije dokazao da mu je štetu čiju naknadu u ovom postupku zahtjeva prouzročio tužitelj-protutuženik.

 

6. Protiv te presude tuženik-protutužitelj je podnio žalbu navodeći da je ona kontradiktorna i nedorečena jer prvostupanjski sud u njoj prvo navodi da je nesporno da je u periodu od veljače do travnja 2014. tužitelj za tuženika izvršio određene radove, između ostalog sanaciju osmoze da bi na kraju naveo da tuženik nema pravo na naknadu štete iz razloga jer je sud, priklonivši se mišljenju vještaka Marinovića zaključio da tuženikovo plovilo nije zahvatila osmoza. Tijekom cijelog postupka nesporna činjenica je bila upravo pojava i sanacija osmoze na tuženikovom brodu što su osim stranaka potvrdili i saslušani svjedoci koji su vršili popravke na brodu. Zato je nejasan zaključak prvostupanjskog suda da uzme kao istinit iskaz i nalaz sudskog vještaka. Tuženik-protutužitelj je u prilog tvrdnjama da je popravak broda nestručno izveden dostavio nalaz vještaka S. B. koji je izradio nalaz po nalogu tuženika-protutužitelja. Vještačenja koja je proveo svjedok S. B. sačinjena su po tuženikovom nalogu i predstavljaju dokaz iz kojega proizlazi uzrok za štetu koju trpi tuženik. Iz nalaza, nadalje proizlaze okolnosti tko je štetnik, uzročna veza, i svi drugi kumulativni uvjeti za naknadu štete. Tužitelj nije ponudio dokaze koji u bilo kojem dijelu pobijaju tuženikove tvrdnje iz provedenih vještačenja svjedoka S. B.. Njegova zapažanja nisu u bitnoj suprotnosti s bilo kojim drugim provedenim dokazom u ovom postupku, bilo personalnim bilo materijalnim. Suglasje postoji (osim vještva M.) da je riječ o osmozi (svi svjedoci tako govore), da je ista sanirana u problematičnim vremenskim uvjetima. Tuženik tvrdi da je sanacija izvršena nestručno te da sve to može biti, na koncu i je, uzrokom nastanka nove osmoze, a time i štete za tuženika. S obzirom na to da sud dokazna sredstva mora cijeniti u njihovoj ukupnosti, nejasno je kako je ocijenio nevjerodostojnim cijeli iskaz svjedoka S. B., kao i njegove opširne opservacije stanja tuženikovog broda.

 

7. Tuženik-protutužitelj je predložio da ovaj sud preinači pobijanu presudu na način da protutužbeni zahtjev ocijeni osnovanim, a podredno da je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

8. Žalba tuženika-protutužitelja djelomično je osnovana, djelomično nije osnovana i djelomično nije dopuštena.

9. Nakon što je ispitao pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da ona nije pravilna i zakonita u cijelosti.

 

10. Prema odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a, svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, dok prema odredbi čl. 221.a ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključit će se primjenom pravila o teretu dokazivanja.

 

11. Prije svega, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odlučio o tuženikovom prigovoru zastare potraživanja kada je naveo da utuženo potraživanje zastarijeva protekom roka od pet godina sukladno odredbi čl.

225. ZOO-a. Naime, sukladno odredbi čl. 228. ZOO-a međusobne tražbine iz trgovačkih ugovora o prometu robe i usluga, odnosno ugovora koje sklope trgovac i osoba javnog prava o prometu robe i usluga te tražbine naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima zastarijevaju za tri godine.

 

12. Tužitelj je račun broj 1/01/3 R-1 izdao 14. travnja 2014. dok je prijedlog za ovrhu podnio 14. travnja 2014. javnom bilježniku preporučenom pošiljkom. Prema odredbi čl. 113. ZPP-a kad je podnesak vezan za rok, smatra se da je dan u roku ako je prije nego što rok protekne predan nadležnom sudu. Ako je podnesak upućen preko pošte preporučenom pošiljkom ili telegrafski, dan predaje pošti smatra se danom predaje sudu kojemu je upućen.

 

13. Dakle, unatoč činjenici što je prvostupanjski sud pogrešno smatrao da se u konkretnom slučaju primjenjuje opći zastarni rok od pet godina i odbio tuženikov prigovor zastare potraživanja kao neosnovan, tuženikov prigovor i ovaj sud ocjenjuje neosnovanim jer je tužitelj u roku od tri godine podnio prijedlog za ovrhu.

 

14. Ovaj sud ističe kako se na odnos između stranaka primjenjuje Pomorski zakonik („Narodne novine“ broj: 181/04, 76/07, 146/08, 61/11 i 56/13) koji je bio na snazi u vrijeme popravka broda a koji je lex specialis u odnosu na primijenjeni Zakon o obveznim odnosima. S obzirom na to da je objekt na kojem su izvedeni radovi jahta duljine preko 12 m primjenjuje se odredba čl. 430. st. 2. (u vezi s čl. 2 st. 1., čl. 5. t.

20.) Pomorskog zakonika. Prema toj odredbi ugovor o preinaci i popravku broda je ugovor kojim se brodopopravljač obvezao da će preinačiti ili popraviti postojeći brod u određenom roku, a naručitelj se obvezao platiti naknadu brodopopravljaču za ugovoreni popravak broda.

 

15. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim u dijelu u kojem je tuženiku-protutužitelju naloženo plaćanje dijela računa u iznosu od 27.551,19 kn jer je tužitelj dokazao da je izvršio sedam od osam stavaka navedenih na utuženom računu. Naime, iz iskaza svjedoka, tužiteljevih radnika koji su vršili popravak broda prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da je tužitelj izvršio tuženikovu narudžbu koja se odnosi na – 1. usluge autodizalice, 2. servis S pogona, 3. materijal za popravak, 4. usluga pranja i poliranja, 5. popravak desnog trupa vozila, 6. usluga servisa splavi za spašavanje i servisa vatrogasnih aparata te 7. izrada i montaža ukrasnih traka i imena plovila. Tuženiku-protutužitelju su bile sporne pojedine točke iz računa na što je uložio prigovor, međutim on tijekom postupka nije dokazao osnovanost tih prigovora. Naime, tuženik-protutužitelj je prigovorio da je trup broda samo djelomično poliran nakon čega je tužitelj-protutuženik stornirao račun za iznos od 2.000,00 kn za poliranje trupa broda. Nadalje, prigovorio je da popravak vrata nije izvršen, međutim, ta stavka se ne nalazi na računu. U odnosu na prigovor da nije izvršena provjera svih vatrogasnih aparata i prsluka za spašavanje, tužitelj- protutuženik je u računu naveo samo dva vatrogasna aparata i dva prsluka za spašavanje koliko mu ih je tuženik-protutužitelj dostavio. Tuženik-protutužitelj je tvrdio da je račun za vađenje broda s autodizalicom tužitelj-protutuženik trebao izdati društvu F. P. i taj prigovor je prvostupanjski sud pravilno odbio kao neosnovan budući da je tuženik-protutužitelj naručitelj te usluge.

 

16. Odredbom čl. 438. PZ-a je propisano da e brodograditelj dužan u primjerenom roku, na svoj trošak i rizik, otkloniti nedostatke za koje je odgovoran prema odredbama čl. 433., 434. i 436. tog Zakonika (1). Ako se nedostaci ne mogu otkloniti, naručitelj može zahtijevati odgovarajuće sniženje cijene (2). Ako je nedostataka koji se ne može otkloniti bitan, naručitelj ima pravo raskinuti ugovor (3). Odredbama stavka 1.-3. ovog članka ne dira se u naručiteljevo pravo na naknadu štete (4). Odredbom čl. 439. PZ-a brodograditelj odgovara za skrivene nedostatke koji se otkriju u tijeku jedne godine, računajući od dana predaje broda naručitelju, uz uvjet da ga naručitelj pisano obavijesti o tim nedostacima čim ih otkrije. Odredbom čl.

440. PZ-a je propisano da se odredbe čl. 431.-439. PZ-a na odgovarajući način primjenjuju i na ugovor o popravku ili preinaci broda, osim na dokovanje broda, ako se dokovanje obavlja na samostalan posao primjenom tarife.

 

17. Osim prigovora koji su tijekom postupka otklonjeni a koji se odnose na sedam stavki iz računa, tuženik-protutužitelj je prigovorio i dijelu računa koji se odnosi na ugradnju VE gelcoata na podvodni dio trupa čija vrijednost je 6.500,50 kn uz PDV od 25%. Tuženikov prigovor postojanja nedostatka i odbijanje plaćanja računa treba smatrati kao zahtjev za sniženje naknade u smislu odredbe čl. 438. st.

2. PZ-a te uz visinu štete za koju tvrdi da mu je nastala nestručnim nanošenjem gelcoata potrebno je utvrditi razmjer između vrijednosti obavljenog posla bez nedostatka i posla s nedostatkom (sniženje naknade).

 

18. Tuženik-protutužitelj je kupio brod od proizvođača F. P. kome se obratio kada je primijetio određene nedostatke koje je trebalo sanirati. Po uputi proizvođača, tuženik-protutužitelj se obratio tužitelju-protutuženiku koji je trebao izvesti popravke taksativno navedene na narudžbi/radnom nalogu. Tuženik- protutužitelj je priložio nalaz vještaka S. B. koji je u ovom postupku bio u ulozi svjedoka i čiji nalaz je sud ocjenjivao kao privatnu ispravu. U tom nalazu svjedok S. B. je naveo da je prilikom pregledavanja broda primijetio nastanak procesa osmoze koji je kasnije uznapredovao. Tuženik-protutužitelj je smatrao da mu je propustom tužitelja-protutuženika da ispravno i stručno sanira brod nastala šteta čiju naknadu zahtijeva u ovom postupku.

 

19. Tuženik-protutužitelj je zahtijevao naknadu štete koja mu je nastala tužiteljevim kašnjenjem u isporuci broda (8.250,00 EUR) i za tu tražbinu tužitelj- protutuženik je istaknuo prigovor zastare koji je prvostupanjski sud pravilno ocijenio osnovanim. Naime, radilo se o šteti koja je nastala 5. travnja 2014., 14. travnja 2014. i 28. lipnja 2014. odnosno na dane kada je tuženik-protutužitelj mogao dati brod u najam ali nije zbog kašnjenja tužitelja-protutuženika. Protutužbu je podnio 3. srpnja

2018., odnosno protekom roka propisanog u članku 230. st. 3. ZOO-a u kojem je navedeno da tražbina naknade štete nastale povredom ugovorne obveze zastarijeva za vrijeme određeno za zastaru te obveze, odnosno u konkretnom slučaju tri godine (čl. 228. ZOO-a).

 

20. Međutim, u odnosu na naknadu štete u iznosu od 90.000,00 EUR koja mu je nastala prodajom broda ispod tržišne cijene zbog tužiteljevog nestručnog popravljanja broda, prvostupanjski sud nije pravilno ocijenio da ta šteta nije dokazana.

 

21. Nalaz i mišljenje vještaka S. B., koji je u ovom postupku bio u ulozi svjedoka, sud nije uzeo u obzir kao vještački nalaz i mišljenje, budući da nije sačinjen po rješenju suda, već po zahtjevu stranke i onda takav nalaz i ne može imati dokaznu snagu sudskog vještačkog nalaza već on predstavlja privatnu ispravu koju sud vrednuje i cijeni u sklopu svih ostalih provedenih dokaza.

 

22. S obzirom na to da brod više nije u posjedu tuženika-protutužitelja izveden je dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku H. M. za pomorski promet i procjene stanja i šteta na plovilu na temelju dokumentacije koja se nalazi u spisu. Iz nalaza i mišljenja proizlazi da 2013. i 2017. nije došlo do nastanka osmoze. Vještak je, naime naveo da kod procesa osmoze dolazi do otapanja vezivnih tvari u vlaknima tj. dolazi do raspadanja vlakana u laminatu. Tom prilikom se oslobađa jaki miris octa te je tekućina unutar mjehura masna. O takvom mirisu u izvještajima nigdje nije bilo govora. Također, za nastanak osmoze potrebno je 8 do 10 godina, a 2014. godine, kada je tužitelj-protutuženik radio popravak broda plovilo je bilo staro tek 5 godina. Tu je vjerojatno došlo do odvajanja gel coata od strukture laminata te su mjehuri koji su se pojavili na podvodnom dijelu oba trupa posljedica tog odvajanja. Stoga prema vještakovom mišljenju sanaciju na podvodnim dijelovima trupa nije trebalo sanirati kako je to obavljeno već je lokalno trebalo odstraniti sav odvojeni gelcoat te nanijeti vodonepropusne premaze i sve to završiti s gelcoatom i antiobraštajućim premazom. Prilikom sanacije 2017. godine, tj. prilikom apliciranja nove plasti na podvodne dijelove trupova vjerojatno se nisu ispunili svi uvjeti koji se zahtijevaju prilikom postavljanja plasti na već postojeći trup. Dakle, loše postavljanje plasti tj. propusnost laminata za vlagu je vjerojatni uzrok očitovanja visokog postotka vlage u laminatu. Apliciranje gelcoata 2014. godine nije rađeno u kontroliranim uvjetima te je vjerojatno to uzrok nastanka mjehura na podvodnim dijelovima trupa. U svom iskazu danom na ročištu 15. rujna 2020. vještak H. M. je u cijelosti ostao kod svog nalaza i mišljenja, dodao je da je isto izradio isključivo temeljem fotografija i dokumentacije iz spisa, a u svojoj karijeri od 2002. godine nije ni jednom naišao na osmozu, iako se vrlo često određene pojave na plovilima protumače kao osmoza, iako se o njoj u realnosti i ne radi.

 

23. Nadalje, vještak je istaknuo i da oštećenja koja su uočena prilikom kupoprodaje broda, a koja su razvidna iz nalaza vještaka B. iz 2008. godine nisu mogla uzrokovati probleme predmetnoga plovila, jer su ta oštećenja uglavnom mehaničke prirode, a problemi koji su se s predmetnim plovilom dogodili predstavljaju oštećenja kemijske prirode. Naveo je, također, kako je uređaj za mjerenje vlažnosti mogao pokazati visoke postotke vlažnosti, a da nije riječ o osmozi, iz razloga jer brod nije dovoljno dobro sušen, nadalje, kod mjerenja taj uređaj reagira na metalne dijelove koji su u unutrašnjosti trupa plovila te moguće ukoliko je ranije korištena poliesterska smola koja također propušta vlagu, odnosno lako ju apsorbira da uređaj pokazuje visoki postotak vlage. Pretpostavio je da je i 2014. godine došlo do naprijed opisanog odvajanja gelcoata od laminata. Zaključno je naveo kako ne može reći je li problem koji je nastao 2017. godine u uzročno-posljedičnoj vezi sa sanacijom 2014. godine.

 

24. Prema ocjeni ovog suda vještak je utvrdio propust u radu tužitelja- protutuženika budući da apliciranje gelcoata nije rađeno u kontroliranim uvjetima te je vjerojatno to uzrok nastanka mjehura na podvodnim dijelovima trupa. Naime, vještak je naveo da se prilikom aplikacije novih slojeva vlakana (popravak 2014.) nisu dobro umrežila vlakna i strukturni laminat. Razlozi zbog čega se nisu umrežili slojevi laminata mogli su biti sljedeći:

- prilikom laminacije nisu se poštovali propisani uvjeti atmosfere (vlažnost i temperatura) pa nije došlo do potrebne kemijske reakcije zbog čega se na pojedinim mjestima nisu dovoljno umrežili slojevi laminata

- prilikom postavaljanja sloja nije do kraja istisnut zrak između dva sloja  - smole, katalizatori i gelcoat nisu bili adekvatne kakvoće, tj. nisu imali potrebna svojstva (neadekvatno skladištenje, rok upotrebe…).

 

25. Nadalje je u zaključku naveo da 2014. godine sanaciju nije trebalo sanirati kako je to obavljeno (odstranjivanje kompletne prve plasti s trupa - glodanje) nego je trebalo lokalno odstraniti sav odvojeni gel coat (brušenjem), nanijeti vodonepropusne premaze te sve to zatvoriti s gelcoatom i antiobraštajućim premazom (antifouling).

 

26. Dakle, nesporno je utvrđeno da tužitelj-protutuženik nije pravilno izveo nanošenje gel coata, međutim sporno je je li tuženiku-protutužitelju zbog toga nastala šteta koju potražuje i u kojem iznosu. Naime, tuženik-protutužitelj tvrdi da se zbog nastanka osmoze smanjila vrijednost broda za iznos od 90.000,00 EUR jer je brod, koji je mogao prodati za iznos od 220.000,00 EUR prodao za iznos od 130.000,00 EUR.

 

27. Iz razloga sadržanih u obrazloženju pobijane presude, imajući pritom u vidu vještački nalaz, nije moguće utvrditi na temelju čega je prvostupanjski sud izveo

zaključak da tuženiku-protutužitelju nije nastala šteta kada je vještak zaključio da je sanacija izvedena nestručno.

 

28. Naime, početkom 2014. godine tuženik-protutužitelj je smatrao da je na brodu započeo proces osmoze zbog čega se obratio tvornici F. P. u kojoj je brod napravljen. Iz tvornice su ga uputili na tužitelja-protutuženika koji je trebao sanirati brod od osmoze te izvesti i druge radove po nalogu tuženika-protutužitelja. Sudski vještak H. M. je utvrdio da proces osmoze nije započeo te da je brod pogrešno tretiran.

 

29. Prema odredbi čl. 596. st. 3. ZOO-a izvođač je dužan upozoriti naručitelja na nedostatke u njegovu nalogu te na druge okolnosti za koje je znao ili je morao znati, koje mogu biti značajne za naručeno djelo ili za njegovo izvršenje na vrijeme, inače će odgovarati za štetu.

 

30. Tužitelj-protutuženik je postupio po nalogu iako je kao stručnjak za popravak broda morao znati da nalog ima nedostatke i da se ne radi o osmozi, odnosno kao stručnjak je morao znati da ne treba odstraniti kompletnu plast s trupa nego lokalno odstraniti odvojeni gel coat (brušenjem), nanijeti vodonepropusne premaze te sve to zatvoriti s gelcoatom i antiobraštajućim premazom.

 

31. Zato je u ponovnom postupku potrebno utvrditi koliko je u vrijeme prodaje broda bila cijena takvih brodova na tržištu, koliko je umanjena vrijednost broda prilikom prodaje zbog nestručno izvedenih radova kako onih izvedenih na sanaciji broda 2014. godine tako i radova izvedenih 2017. godine kako bi se mogla utvrditi šteta za koju odgovara tužitelj-protutuženik (sanacija 2014.). Nadalje, s obzirom da se tuženikov prigovor postojanja nedostatka i odbijanje plaćanja računa smatra kao zahtjev za sniženje naknade u smislu odredbe čl. 438. st. 2. PZ-a, potrebno je utvrditi razmjer između vrijednosti obavljenog posla bez nedostatka i posla s nedostatkom (sniženje naknade).

 

32. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a pobijana odluka je djelomično ukinuta i predmet se vraća na ponovan postupak u kojem će prvostupanjski sud, vodeći računa o ukazanim propustima, utvrditi sporne činjenice te donijeti pravilnu i zakonitu odluku.

 

33. Odlučujući o troškovima parničnog postupka, ovaj sud je primijenio odredbu čl. 37. st. 2. ZPP-a u kojoj je navedeno – ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova, ili pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakoga pojedinog zahtjeva. Vrijednost predmeta spora po tužbi je 33.676,81 kn, odnosno vrijednost naknade koja je priznata odvjetnicima kao punomoćnicima stranaka je 1.000,00 kn.

 

34. Tužitelj-protutuženik je uspio sa zahtjevom za isplatu iznosa od 27.551,19 kn dok je presuda ukinuta u dijelu u kojem je tuženiku-protutužitelju naloženo platiti iznos od 6.125,62 kn, odnosno njegov uspjeh u parnici koja se vodila po tužbenom zahtjevu iznosi 80%.

 

35. Tužitelj-protutuženik ima pravo na naknadu troška u iznosu 9.190,00 kn koje se odnosi na zastupanje na ročištu za glavnu raspravu održanom 3. srpnja

2018. i 8. siječnja 2019. svaki u iznosu 500,00 kn jer se na tom ročištu raspravljalo o procesnim pitanjima (Tbr. 9. t. 2.), trošak sastava podneska od 2. kolovoza 2018. u iznosu 1.000,00 kn (Tbr. 8. t. 1.), trošak zastupanja na ročištu za glavnu raspravu održanom 24. rujna 2018. u iznosu 250,00 kn jer je to ročište odgođeno prije raspravljanja (Tbr. 9. t. 5.), trošak sastava podneska od 24. rujna 2018., 15. veljače

2019., 1. ožujka 2019., 1. studenoga 2019. i 23. lipnja 2020. svaki u iznosu 250,00 kn (Tbr. 8. t. 3.), trošak zastupanja na ročištu za glavnu raspravu održanom, 14. ožujka 2019., 16. svibnja 2019. 16. srpnja 2019. i 15. rujna 2020. svaki u iznosu 1.000,00 kn (Tbr. 9. t. 1.), trošak sastava podneska od 26. svibnja 2020. u iznosu 1.000,00 kn - očitovanje na nalaz vještaka (Tbr. 8. t. 1.)., trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu 690,00 kn.

 

36. Tužitelj-protutuženik nema pravo na naknadu troška u iznosu od 6.500,00 kn koji se odnose na sastav prijedloga za ovrhu u iznosu od 1.000,00 kn budući da taj podnesak nije sastavio odvjetnik koji bi imao pravo na nagradu sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15), nema pravo na naknadu za zastupanje na ročištu za glavnu raspravu održanom 3. srpnja 2018. i 8. siječnja 2019. u punom iznosu od

1.000,00 kn koliko je zatražio nego u iznosu od 500,00 kn kako je to obrazloženo u gornjem odlomku. Nema pravo ni na naknadu troška zastupanja na ročištu za glavnu raspravu održanom 24. rujna 2018. u zatraženom iznosu od 1.000,00 kn nego mu je priznat iznos od 250,00 kn kako je to obrazloženo u gornjem odlomku te nema pravo na naknadu punog iznosa od 1.000,00 kn za sastav podnesaka od 24. rujna 2018.,

15. veljače 2019., 1. ožujka 2019., 1. studenoga 2019. i 23. lipnja 2020. nego mu je priznat iznos od 250,00 kn po svakom.

 

37. Tuženik-protutužitelj ima pravo na naknadu troška u iznosu 18.127,50 kn koje se odnosi na trošak sastava prigovora na rješenje o ovrsi u iznosu od 1.000,00 kn uz PDV od 25%, trošak sastava podnesaka od 2. veljače 2018., 21. svibnja 2018.,

21. rujna 2018., 8. studenoga 2018., 23. ožujka 2020. i 27. svibnja 2020. svaki u iznosu 250,00 kn uz PDV od 25% (Tbr. 8. t. 3.), zastupanje na ročištu za glavnu raspravu održanom 3. srpnja 2018. i 8. siječnja 2019. svaki u iznosu 500,00 kn uz PDV od 25% jer se na tom ročištu raspravljalo o procesnim pitanjima (Tbr. 9. t. 2.), trošak zastupanja na ročištu za glavnu raspravu održanom 24. rujna 2018. u iznosu 250,00 kn uz PDV od 25% jer je to ročište odgođeno prije raspravljanja (Tbr. 9. t. 5.), trošak zastupanja na ročištu za glavnu raspravu održanom 14. ožujka 2019., 16. svibnja 2019. 16. srpnja 2019. i 15. rujna 2020. svaki u iznosu 1.000,00 kn uz PDV od 25% (Tbr. 9. t. 1.), trošak vještačenja u iznosu od 6.500,00 kn uz PDV od 25%, trošak sastava podneska od 7. rujna 2020. u iznosu 1.000,00 kn uz PDV od 25% - očitovanje na nalaz vještaka (Tbr. 8. t. 1.) te trošak sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 690,00 kn.

 

38. Tuženik-protutužitelj nema pravo na naknadu troška u iznosu 7.812,50 kn koji se odnose na trošak sastava podnesaka od 2. veljače 2018., 21. svibnja 2018.,

21. rujna 2018., 8. studenoga 2018., 23. ožujka 2020. i 27. svibnja 2020. u punom iznosu od 1.000,00 kn koliko je zatražio nego mu je priznat iznos od 250,00 kn po

svakom kako je to obrazloženo u gornjem odlomku, nema pravo na naknadu za zastupanje na ročištu za glavnu raspravu održanom 3. srpnja 2018. i 8. siječnja 2019. u punom iznosu od 1.000,00 kn koliko je zatražio nego u iznosu od 500,00 kn uz PDV od 25%. Nema pravo ni na naknadu troška zastupanja na ročištu za glavnu raspravu održanom 24. rujna 2018. u zatraženom iznosu od 1.000,00 kn nego mu je priznat iznos od 250,00 kn kako je to obrazloženo u gornjem odlomku.

 

39. S obzirom na ostvareni uspjeh u sporu u odnosu na tužbeni zahtjev od 80% tužitelj-protutuženik ima pravo na naknadu troška u iznosu od 7.352,00 kn dok tuženik-protutužitelj s ostvarenih 20% uspjeha u sporu ima pravo na naknadu troška u iznosu od 3.625,00 kn.

 

40. Izvršeno je prebijanje tih troškova, slijedom čega je tuženik-protutužitelj dužan tužitelju-protutuženiku naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od

3.727,00 kn.

 

41. S obzirom na to da je pravomoćno odlučeno o tužbenom zahtjevu u cijelosti, ovaj sud je odlučio o troškovima koji su nastali u povodu raspravljanja o tužbenom zahtjevu (čl. 166. st. 1 i 2. ZPP-a). Međutim, u odnosu na troškove parničnog postupka nastale povodom protutužbenog zahtjeva, prvostupanjski sud će odlučiti o svim troškovima u povodu protutužbenog zahtjeva (čl. 166. st. 3. i 4. ZPP) kako i onima koji se odnose na potvrđeni dio prvostupanjske oduke (8.250,00 EUR) tako i o onima koji se odnose na dio odluke koji je ukinut i vraćen na ponovno suđenje (90.000,00 EUR).

 

42. Odredbom čl. 358. st. 3. ZPP-a propisano da je žalba nedopuštena ako je žalbu podnijela osoba koja nije ovlaštena za podnošenje žalbe, ili osoba koja se odrekla ili je odustala od žalbe, ili ako osoba koja je podnijela žalbu nema pravnog interesa za podnošenje žalbe. Prema odredbi čl. 367. ZPP-a nedopuštenu žalbu odbacit će drugostupanjski sud rješenjem ako to nije učinio prvostupanjski sud.

 

43. Imajući u vidu da je u dijelu točke III. izreke pobijanog rješenja odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu troška, tuženik nema pravni interes podnijeti žalbu protiv tog dijela rješenja, slijedom čega je odlučeno kao u izreci ovog rješenja (čl.

380. ZPP-a).

Zagreb, 9. rujna 2021.

 

Predsjednica vijeća

Kamelija Parać, v.r.