Baza je ažurirana 22.08.2026. zaključno sa NN 91/26  EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

- 1 -

                                  Broj: Ppž-8243/2021

 

 

                                             

 

Republika Hrvatska

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-8243/2021

Zagreb

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda Goranke Ratković kao predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. I.P., koju brani M.Ž., odvjetnik u S., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17, 126/19 i 84/21), odlučujući o žalbi okrivljenice podnesenoj putem branitelja, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj: 35. Pp-55/2020 od 1. lipnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 9. rujna 2021.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I              Odbija se kao neosnovana žalba okr. I.P. i potvrđuje prvostupanjska presuda. 

 

              II               Na temelju čl. 138. st. 2. toč. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18, dalje u tekstu: PZ), okr. I.P. se obvezuje naknaditi paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka u iznosu od 300,00 (tristo) kuna, u roku od 30 (trideset) dana, računajući od dana primitka ove presude, a u protivnom će se isti naplatiti prisilnim putem.

 

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom okr. I.P. proglašena je krivom zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci pobijane presude za koji je okrivljenici, na temelju tog propisa, uz primjenu odredbe o ublažavanju novčane kazne, izrečena novčana kazna u iznosu od 2.100,00 kuna, uz pogodnost dvotrećinskog plaćanja novčane kazne u roku od 30 dana te je okrivljenica dužna naknaditi trošak prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 200,00 kuna.

 

2. Protiv te presude okr. I.P. je pravodobno putem branitelja podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući usvojiti žalbu i preinačiti pobijanu presudu te okrivljenicu osloboditi od optužbe.

 

3. Žalba je neosnovana.

 

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih se pobija prvostupanjska presuda, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

5. U odnosu na žalbene navode kojima se ističe bitna povreda odredaba prekršajnog postupka, ukazuje se da ti žalbeni navodi ni na koji način nisu obrazloženi niti konkretizirani, odnosno, nije navedeno koje bi konkretno bitne povrede odredaba prekršajnog postupka prvostupanjski sud počinio, tako da se ova žalbena tvrdnja nije niti mogla ispitati te ju ovaj sud drži paušalno iznesenom, a time i bespredmetnom.

 

6. Nadalje, suprotno žalbenim navodima, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i to nakon što je prethodno izveo potrebne dokaze koje je prihvatio i pravilno ocijenio.

 

7. Naime, žaleći se zbog pogrešno i nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja, žaliteljica u bitnome ponavlja svoju obranu, poričući prekršaj onako kako joj se stavlja na teret, ističući da dijete nije bilo prisutno događaju, te da niti jednim dokazom nije dokazano da bi okrivljenica počinila prekršaj, a prvostupanjski je sud neutemeljeno prihvatio iskaz bivšeg supruga – oštećenog kao istinit iako je on zainteresiran teretiti okrivljenicu kako bi stekao procesnu prednost u postupku radi skrbništva nad djetetom koji je okrivljenica pokrenula tužbom pe je predmetni događaj iskonstruiran od samog oštećenog.

 

8. Međutim, prvostupanjski je sud opravdano na temelju iskaza svjedoka M.P., žrtve nasilja, kojeg je ocijenio kao neposredno uvjerljiv i vjerodostojan, a u kojem nije bilo nelogičnosti niti kontradiktornosti, osobito nakon provedenog suočenja s okrivljenicom prilikom kojeg je iskazivao životno uvjerljivije te uzimajući u obzir i okolnost djelomičnog priznanja prekršaja okrivljenice, budući da je navela da je bivšem suprugu putem mobitela, a ne uživo, iskazivala riječi u smislu optuženja, imao dovoljno osnova za zaključak da se okrivljenica predmetne zgode nasilnički ponašala u obitelji prema bivšem suprugu u nazočnosti djeteta, čime je ostvarila zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

 

8.1. Provedene dokaze prvostupanjski sud je, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. PZ-a, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji na strani okrivljenice. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio, te dao o svemu prihvatljive razloge, koje prihvaća i ovaj sud.

 

8.2. Stoga, po ocjeni ovog suda, navodi žalbe, u kojima žalitelj ne navodi nove činjenice i ne predlaže nove dokaze, u smislu odredbe čl. 193. st. 5. PZ-a, već bezuspješno pokušava diskreditirati iskaz ispitanog svjedoka – žrtve, iznoseći pritom irelevantne okolnosti vezane uz postupak skrbništva nad djetetom koji se vodi pred istim sudom, ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku.

 

9. Iz sadržaja žalbe proizlazi da žaliteljica u odnosu na žalbenu osnovu povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava zapravo ističe tzv. posrednu povredu materijalnog prekršajnog prava, koja bi proizlazila iz počinjenog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa se  ne radi o samostalnoj žalbenoj osnovi iz čl. 194. t. 2. PZ-a jer žalitelj uopće ne iznosi razloge zbog kojih smatra da bi bile počinjene povrede materijalnog prekršajnog prava. Stoga, žalba ni u tom dijelu nije osnovana.

 

10. Iako okrivljenica u žalbi ne pobija presudu zbog izrečene novčane kazne, sama žalba podnesena zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, a temeljem odredbe čl. 202. st. 5. PZ-a, sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, dakle, izrečenoj novčanoj kazni. Stoga, razmotrivši odluku o novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. PZ-a, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljenici za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenice i svrsi kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. PZ-a. Po ocjeni ovog suda izrečena novčana kazna primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja jer je izrečena blaža vrsta kazne – novčana kazna i to u iznosu ispod posebno propisanom najnižeg novčanog iznosa za prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, s obzirom da je za taj prekršaj propisana novčana kazna u rasponu od 5.000,00 kuna do visine općeg maksimuma od 50.000,00 kuna, odnosno kao teža kazna, kazna zatvora u trajanju od najmanje 30 dana do najviše 90 dana pa je iz navedenog evidentno da je prvostupanjski sud uzeo u obzir i sve olakotne okolnosti na strani okrivljenice. Pravilno je prvostupanjski sud ukazao okrivljenici na pogodnost plaćanja dvotrećinskog iznosa novčane kazne u navedenom roku.

 

11. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3. c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/13) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, s obzirom na složenost i trajanje postupka.

 

12. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 203. st. 1. i čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

U Zagrebu, 9. rujna 2021.

 

Zapisničarka:                                                                                          Predsjednica vijeća:

 

Emina Bašić, v.r.                                                                                              Goranka Ratković, v.r.

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 5 otpravaka: za spis, okrivljenicu, branitelja, žrtvu i tužitelja.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu