1                            Broj: Ppž-7697/2021

 

  

                                 

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. S.V., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17. 126/19. i 84/21.), odlučujući o žalbi okr. S.V., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu od 18. lipnja 2021., broj: 43. Pp-1302/2021-11, u sjednici vijeća održanoj 9. rujna 2021.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. S.V. i potvrđuje prvostupanjska presuda. 

 

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13.,157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) okr. S.V. obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka od 300,00 (tristo) kuna u roku 15 dana od primitka ove presude.

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu od 18. lipnja 2021., broj: 43. Pp-1302/2021-11 proglašen je krivim okr. S.V. , da je, na način činjenično opisan u izreci presude, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je izrečena novčana kazna od 2.000,00 kuna, u koju je uračunato oduzimanje slobode okrivljenika 4. travnja 2021. u 19,45 sati do 5. travnja 2021. u 11,00 sati kao 600,00 kuna novčane kazne, tako da okrivljeniku preostaje 1.400,00 kuna novčane kazne, koju je dužan platiti u roku od 60 dana od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine preostale novčane kazne.

 

1.2.              Istom presudom okrivljenik je obvezan naknaditi paušalne troškove prekršajnog postupka od 300,00 kuna.

 

1.3.               Okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilje u obitelji supruge G.V.tako da joj se ne smije približiti na udaljenosti manjoj od 100 metara, u trajanju od 1 godine, u koju će se uračunati vrijeme određene mjere opreza.

 

1.4.               Okrivljeniku je izrečena i zaštitna mjera zabrane posjećivanja određenog mjesta ili područja, odnosno obiteljske kuće na adresu u xx u trajanju od 1 (jedne) godine, u koju će se uračunati vrijeme određene mjere opreza.

 

2.               Protiv te presude, žalbu je pravodobno podnio okr. S.V. po branitelju odvjetniku E.P. zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke prekršajnopravnim sankcijama, s prijedlogom da se iz razloga navedenih u žalbi pobijana presuda preinači ili ukine.

 

                2.1.               Žalba nije osnovana.

 

2.2.              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti, te nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih  okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

 

3.              Podnositelj žalbe smatra da bitna povreda prekršajnog postupka postoji jer se odluka suda temelji na dokazu na kojem se prema odredbama Prekršajnog zakona ne može utemeljiti, presuda nema uopće razloga, te su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama  nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, te o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima o sadržaju tih isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.                

3.1.              Iz ovakvog sadržaja žalbe razvidno je da se samo prepisuje dio zakonskog teksta čl. 195. st. 1. t. 10. i t. 11. Prekršajnog zakona, bez navođenja ikakvih konkretnih okolnosti i razloga u čemu bi se te povrede sastojale, pa se ova žalbena tvrdnja niti nije mogla ispitati i ovaj sud je smatra paušalno iznesenom, a time i neosnovanom.  

 

4.              Žalbom se, nadalje ističe povreda prava na obranu, na način da sud nije proveo dokaze koje je okrivljenik predlagao, kojima bi se utvrdile bitne činjenice, odnosno od njegovih sinova sud bi saznao da li je okrivljenik bio nasilan u konkretnoj situaciji, te sud nije proveo dokaz suočenjem okrivljenika i njegove supruge, obzirom na potpuno različite iskaze, koje dokaze okrivljenik predlaže u ponovljenom postupku.

 

4.1.    Pogrešno okrivljenik smatra da mu je na opisani način povrijeđeno pravo obrane, budući se radi o utvrđivanju činjeničnog stanja, odnosno da li je neprovođenjem navedenih dokaza činjenično stanje u postupku ostalo nepotpuno, a time i pogrešno utvrđeno. Međutim, o tome se ovdje ne radi. Prvenstveno, prvostupanjski je sud dao razloge zašto nije prihvatio prijedlog okrivljenika da se u postupku ispitaju svjedoci N.V. i D.R. (str. 4, odjeljak 7.), koje razloge prihvaća i ovaj sud, te smatra da okolnost da li je okrivljenik popio dva piva nakon što se vratio kući, nije odlučna okolnost za utvrđivanje prekršaja, a suprotno navodima žalbe, iz stanja spisa predmeta ne proizlazi da je okrivljenik predlagao ispitivanje sinova na okolnost da li je bio nasilan ili ne. Nadalje, supruga okrivljenika G.V. pred sudom je prihvatila blagodat nesvjedočenja, pa nije bilo moguće provoditi dokaz suočenjem okrivljenika sa tom svjedokinjom, a svakako je za istaknuti, da nakon što je u dokaznom postupku pročitan iskaz svjedokinje G.V. pred policijom, okrivljenik nije imao nikakvih primjedbi na isti.

 

5.              U odnosu na nepotpuno i pogrešno činjenično stanje žalbom se ističe da nisu provedeni dokazi koji svjedoče sadržaj navedenih poruka, koji sadržaj se navodi u činjeničnom opisu prekršaja, odnosno okrivljeniku nije u postupku predočen sadržaj tih poruka, što je bitno jer zna da on poruke takvog sadržaja nije slao, a takve poruke niti nisu oblik nasilja. Okrivljenik, nadalje, osporava vjerodostojnost iskaza svjedokinje ošt.  G.V. navodeći da sud nije mogao pokloniti vjeru iskazu supruge kao istinitom, a da vjerodostojnost istog ne propita i drugim dokazima. 

 

5.1.              Neosnovano okrivljenik navodi da nisu provedeni, niti mu predočeni dokazi koji svjedoče sadržaj navedenih poruka. Naime, iz zapisnika o ispitivanju okrivljenika od 5. travnja 2021. razvidno je da je prvostupanjski sud, nakon ispitivanja okrivljenika, izvršio uvid i pročitao materijalne dokaze, između ostalog izlist poruka (list br. 9-12), nakon čega okrivljenik i obrana nisu imali primjedbe na provedene dokaze.

 

5.2.     Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski je sud pravilno cijenio izvedene dokaze, imajući u vidu obranu okrivljenika, iskaz svjedokinje G.V. kao i materijalne dokaze izvedene u postupku. Prvostupanjski je sud opravdano u cijelosti prihvatio iskaz svjedokinje, supruge okrivljenika i njezin je iskaz kao dokaz, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, a za svoju odluku je dao razloge koji su, po mišljenju ovog suda, opravdani, logični i pravno utemeljeni, a navodi žalbe nisu doveli u sumnju činjenično stanje niti pravilnost provedenog prekršajnog postupka.

 

5.3.  Naime, okrivljenik je u bitnom poricao prekršaj prema optuženju, navodeći da je supruzi poslao poruke, ali drugačijeg sadržaja, zbog kojih se i kaje, te je poricao da bi nasilno ulazio u obiteljsku kuću G. roditelja. Prvostupanjski sud nije prihvati njegovu obranu, budući je proturječna iskazu svjedokinje G.V., koji je sud ocijenio jasnim, uvjerljivim i detaljnim, sud nije imao razloga posumnjati u istinitost njenog iskaza koji je dan pred policijom istog dana neposredno nakon događaja, kada su sjećanja na događaj svježa, iskaz svjedokinje je u suglasju s provedenim materijalnim dokazima, a ni okrivljenik nije imao primjedbi na predočen mu iskaz oštećenice. Nasuprot poricanja nasilja od strane okrivljenika i pokušaja da svoje postupanje opravda revoltom jer mu se supruga nije htjela javiti i brigom za sina, pravilno je prvostupanjski sud iskaz svjedokinje cijenio vjerodostojnim, a otklonio obranu okrivljenika kao neistinitu, a za svoju odluku je dao odgovarajuće razloge, koje prihvaća i ovaj sud.

 

6.  U odnosu na izrečenu zaštitnu mjeru žalbom se ističe da  je zabrana približavanja neživotna i de facto neprovediva, jer udaljenost od 100 metara je udaljenost koja uskraćuje pravo okrivljeniku da uopće zna gdje se ona nalazi na toj udaljenosti, a posebno je problem sudski postupak za razvod braka u kojem okrivljenik i supruga sudjeluju kao stranke i morat će se naći u sudnici u tom postupku.

 

6.1.              Po ocjeni ovog suda, okrivljeniku je pravilno izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji, supruge G.V., za primjenu iste dao je valjane i logične razloge, koje prihvaća i ovaj sud. Navodi žalbe okrivljenika da zaštitna mjera mora biti određena u smislu prostora i znatno manje udaljenosti, te da za vrijeme trajanja braka nije bilo ni jedne nasilničke situacije prema supruzi, nisu od značaja, budući iz iskaza svjedokinje G.V. pred policijom proizlazi suprotno. Svrha zaštitnih mjera propisanih Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji je spriječiti nasilje u obitelji, osigurati zaštitu zdravlja i sigurnosti žrtve nasilja u obitelji, te otkloniti okolnosti koje pogoduju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja. Izricanje zaštitne mjere, cijeneći poremećene odnose okrivljenika i oštećenice, u ovoj situaciji je potrebno radi otklanjanja ugroženosti žrtve nasilja, supruge G.V.. Izvršenje navedene zaštite mjere nema nikakvog utjecaja na svakodnevno kretanje i život okrivljenika, kao ni na  postupak za razvod braka, gdje će se kao stranke morati naći u sudnici, kako se navodi u žalbi, budući ne postupanje u skladu sa zaštitnom mjerom čine samo skrivljena ponašanja s namjerom kršenja te mjere, a ne i neskrivljena ponašanja u svakodnevnom životu.

 

6.2.              U zaštitnu mjeru uračunat će se vrijeme trajanja mjere opreza određene rješenjem suda od 5. travnja 2021. broj 43.Pp-1302/2021-5. 

 

7.              Kako žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava podnesena u korist okrivljenika sadrži u sebi i  žalbu odluke o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud je na temelju čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona ispitao pobijanu presudu i u odnosu na izrečenu novčanu kaznu, te nalazi da je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrečena primjerena novčana kazna, koja nije previsoka. 

 

7.1.              Cijeneći sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, kao i težinu i značaj prekršaja i stupanj odgovornosti okrivljenika, ovaj sud smatra da je novčana kazna u visini od 2.000,00 kuna, u propisanim kaznenopravnim okvirima (novčana kazna u iznosu od najmanje 2.000,00 kuna - do općeg maksimuma od 50.000,00 kuna ili kazna zatvora do 90 dana) dakle, u propisanom posebnom minimumu blaže propisane kazne za počinjeni prekršaj, a koja kazna je izrečena okrivljeniku prvostupanjskom presudom, primjerena stupnju njegove krivnje, težini djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona, te u konkretnom slučaju nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne, niti bi se, po ocjeni ovog suda, opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona postigla blažim kažnjavanjem.

 

8.    Nadalje, ovaj sud je u smislu čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona ispitao i odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri zabrane posjećivanja određenog mjesta ili područja, (u odnosu na koju žalba nije podnesena), te nalazi da je ista zakonito izrečena na temelju čl. 50. st. 1. t. 7. Prekršajnog zakona, budući postoji opasnost da će okrivljenik posjećivanjem obiteljske kuće u xx, ponovo počiniti isti prekršaj.

 

9.    Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3. c Prekršajnog zakona, koji propisuje da se troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, sukladno čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Okrivljenik je zaposlen, sa stalnim prihodima, te ovaj sud smatra da plaćanjem troškova prekršajnog postupka od 300,00 kuna, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

 

 

10.              Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude. 

 

 

 

Zagreb, 9. rujna 2021.

 

 

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru u 6 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika, branitelja, oštećenicu i tužitelja.