Poslovni broj: 13 P-117/2021-12

1

 

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Općinski sud u Virovitici, po sutkinji Anneliese Janeš-Mihoković, u pravnoj stvari tužitelja F. R. iz P., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima Zajedničkog odvjetničkog ureda R. B. i D. N. iz V., T.Masaryka 14, protiv tužene R. A. d.d. Z.,  OIB: …, zastupane po punomoćnicima Odvjetničkog društva G. & G. d.o.o. iz Z., radi isplate, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave, u prisutnosti punomoćnika stranaka, 9. rujna 2021.

 

p r e s u d i o   j e

 

              U cijelosti se usvaja tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

I. Nalaže se tuženiku, R. A. d.d., Z., OIB: …, da tužitelju, R. F. iz P. OIB: …, u roku od 15 dana isplati iznos od 29.231,62 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama računajući istu u periodu od 31.01.2005.g. do 31.12.2007.g. po stopi od 15% godišnje, u periodu od 01.01.2008.g. do 30.06.2011.g. po stopi od 14% godišnje, u periodu od 01.07.2011.g. do 31.07.2015.g. po stopi od 12% godišnje, u periodu od 01.08.2015.g. do 31.12.2015.g. po stopi do 8,14% godišnje, u periodu od 01.01.2016.g. do 30.06.2016.g. po stopi od 8,05% godišnje, u periodu od 01.07.2016.g. do 31.12.2016.g. po stopi od 7,88% godišnje, u periodu od 01.01.2017.g. do 30.06.2017.g. po stopi od 7,68% godišnje, u periodu od 01.07.2017.g. do 31.12.2017.g. po stopi od 7,41% godišnje, u periodu od 01.01.2018.g. do 30.06.2018.g. po stopi od 7,09% godišnje te u periodu od 01.07.2018.g. do 31.12.2018.g. po stopi od 6,82% godišnje, a u periodu od 01.01.2019.g. pa nadalje po stopi utvrđenoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, tekuće:

- na iznos od 86,33 kn od 31.01.2008. pa do isplate

- na iznos od 38,24 kn od 18.02.2008. pa do isplate

- na iznos od 65,96 kn od 17.03.2008. pa do isplate

- na iznos od 59,96 kn od 16.04.2008. pa do isplate

- na iznos od 25,90 kn od 16.05.2008. pa do isplate

- na iznos od 38,62 kn od 16.06.2008. pa do isplate

- na iznos od 28,42 kn od 16.07.2008. pa do isplate

- na iznos od 26,01 kn od 16.08.2008. pa do isplate

- na iznos od 25,80 kn od 16.09.2008. pa do isplate

- na iznos od 64,09 kn od 16.10.2008. pa do isplate

- na iznos od 87,34 kn od 17.11.2008. pa do isplate

- na iznos od 53,88 kn od 14.12.2008. pa do isplate

- na iznos od 143,85 kn od 16.01.2009. pa do isplate

- na iznos od 144,63 kn od 16.02.2009. pa do isplate

- na iznos od 434,58 kn od 16.03.2009. pa do isplate

- na iznos od 184,22 kn od 16.04.2009. pa do isplate

- na iznos od 185,63 kn od 14.05.2009. pa do isplate

- na iznos od 172,73 kn od 16.06.2009. pa do isplate

- na iznos od 175,26 kn od 16.07.2009. pa do isplate

- na iznos od 144,74 kn od 17.08.2009. pa do isplate

- na iznos od 178,15 kn od 16.09.2009. pa do isplate

- na iznos od 163,30 kn od 16.10.2009. pa do isplate

- na iznos od 172,89 kn od 15.11.2009. pa do isplate

- na iznos od 171,36 kn od 10.12.2009. pa do isplate

- na iznos od 197,25 kn od 16.01.2010. pa do isplate

- na iznos od 213,97 kn od 14.02.2010. pa do isplate

- na iznos od 210,37 kn od 15.03.2010. pa do isplate

- na iznos od 226,90 kn od 10.04.2010. pa do isplate

- na iznos od 257,20 kn od 16.05.2010. pa do isplate

- na iznos od 263,73 kn od 15.06.2010. pa do isplate

- na iznos od 299,43 kn od 10.07.2010. pa do isplate

- na iznos od 298,20 kn od 17.08.2010. pa do isplate

- na iznos od 451,40 kn od 15.09.2010. pa do isplate

- na iznos od 329,22 kn od 15.10.2010.pa do isplate

- na iznos od 339,39 kn od 15.11.2010. pa do isplate

- na iznos od 386,17 kn od 16.12.2010. pa do isplate

- na iznos od 390,34 kn od 17.01.2011. pa do isplate

- na iznos od 373,70 kn od 15.02.2011. pa do isplate

- na iznos od 383,77 kn od 15.03.2011. pa do isplate

- na iznos od 384,30 kn od 15.04.2011. pa do isplate

- na iznos od 415,04 kn od 16.05.2011. pa do isplate

- na iznos od 480,38 kn od 15.06.2011. pa do isplate

- na iznos od 554,73 kn od 15.07.2011. pa do isplate

- na iznos od 635,88 kn od 16.08.2011. pa do isplate

- na iznos od 507,67 kn od 15.09.2011. pa do isplate

- na iznos od 464,64 kn od 17.10.2011. pa do isplate

- na iznos od 467,52 kn od 15.11.2011. pa do isplate

- na iznos od 473,47 kn od 15.12.2011. pa do isplate

- na iznos od 510,66 kn od 16.01.2012. pa do isplate

- na iznos od 521,77 kn od 15.02.2012. pa do isplate

- na iznos od 509,66 kn od 15.03.2012. pa do isplate

- na iznos od 507,83 kn od 16.04.2012. pa do isplate

- na iznos od 514,00 kn od 16.05.2012. pa do isplate

- na iznos od 524,73 kn od 16.06.2012. pa do isplate

- na iznos od 511,34 kn od 16.07.2012. pa do isplate

- na iznos od 507,65 kn od 15.08.2012. pa do isplate

- na iznos od 474,78 kn od 15.09.2012. pa do isplate

- na iznos od 503,12 kn od 14.10.2012. pa do isplate

- na iznos od 516,30 kn od 16.11.2012. pa do isplate

- na iznos od 507,54 kn od 15.12.2012. pa do isplate

- na iznos od 497,03 kn od 17.01.2013. pa do isplate

- na iznos od 493,41 kn od 15.02.2013. pa do isplate

- na iznos od 489,67 kn od 15.03.2013. pa do isplate

- na iznos od 515,82 kn od 15.04.2013. pa do isplate

- na iznos od 477,35 kn od 16.05.2013. pa do isplate

- na iznos od 471,06 kn od 17.06.2013. pa do isplate

- na iznos od 474,82 kn od 15.07.2013. pa do isplate

- na iznos od 470,87 kn od 16.08.2013. pa do isplate

- na iznos od 484,94 kn od 16.09.2013. pa do isplate

- na iznos od 494,06 kn od 15.10.2013. pa do isplate

- na iznos od 498,50 kn od 15.11.2013. pa do isplate

- na iznos od 514,35 kn od 16.12.2013. pa do isplate

- na iznos od 498,35 kn od 16.01.2014. pa do isplate

- na iznos od 517,97 kn od 17.02.2014. pa do isplate

- na iznos od 528,59 kn od 17.03.2014. pa do isplate

- na iznos od 519,25 kn od 15.04.2014. pa do isplate

- na iznos od 3.299,64 kn od 30.05.2014. pa do isplate.

 

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 11.553,50 kuna zajedno sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja 9. rujna 2021. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.“

 

Obrazloženje

 

1.              Tužitelj F. R. je protiv tuženika R. A. d.d. podnio tužbu 11. lipnja 2019. navodeći da je sa tuženikom 12. travnja 2007. zaključio Ugovor o kreditu broj … (dalje: Ugovor) prema kojem je tuženik kao kreditor, tužitelju kao korisniku, odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 17.475,18 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB za CHF, uz rok vraćanja od 7 godina, koji kredit je isplaćen u cijelosti tuženiku 30. svibnja 2014. kroz otplatu u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 217,96 CHF. Navodi da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je na dan sklapanja Ugovora iznosila 5,20 % godišnje, i da je ista za vrijeme trajanja otplate kredita više puta mijenjana na njegovu štetu, a sve to sukladno odredbi Ugovora koja je utvrđena nepoštenom i ništetnom, pozivajući se pri tom na pravomoćnu presudu Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., odluku Vrhovnog suda RH poslovni broj Revt-249/14-02 od 9. travnja 2015., odluku Ustavnog suda U-III-2521/15 i rješenje U-I-3685/15 i odluku Visokog trgovačkog suda od 14. lipnja 2018. posl.br. Pž-6632/17 kojom je, pored ostaloga, utvrđeno da su nepoštene i ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF.

 

2.              Valja napomenuti da se tužitelj u tužbi poziva na presudu Visokog trgovačkog suda RH (dalje: VTSRH) broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. kojom je utvrđeno kako je, između ostalih i tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu obvezu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koje je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Tužitelj se poziva i na presudu VTSRH broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. kojom je u točci 1. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da je, između ostalih, i tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, i to na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima.

             

3.              I na kraju tužitelj navodi da je tuženik, imajući u vidu pravomoćnu presudu VTSRH kojom je utvrđena ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 10. rujna 2003. i 31. prosinca 2008., kao što su nepoštenim određene i odredbe o ugovaranju valutne klauzule, sukladno odredbama članka 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO), dužan vratiti sve što je primio na temelju takvih odredbi Ugovora, sve to u svezi s člankom 1111., čl. 1115. i čl. 1046. ZOO, pri čemu valja istaknuti da je tužitelj, nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja po stalnom sudskom vještaku Đ. S.-B., u podnesku zaprimljenog na sudu 28. svibnja 2021. (str. 120-123) precizirao tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka, pa slijedom toga predlaže da sud u cijelosti usvoji takav tužbeni zahtjev, pobliže naveden u točci I. izreke presude.

 

4.              Naime, radi se o konačno preciziranom tužbenom zahtjevu, i to nakon što je proveden dokaz financijsko-knjigovodstveno vještačenje, što ovaj sud ne smatra djelomičnim povlačenjem tužbenog zahtjeva, jer je tužitelj samo uredio tj. precizirao tužbeni zahtjev po provedenom vještačenju sukladno nalazu i mišljenju vještaka, a koji je dokaz proveden i po prijedlogu tužitelja u tužbi i tijekom postupka kako bi se u konačnosti utvrdila visina tužbenog zahtjeva.

 

5.              U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava tužbeni zahtjev tužitelja za kojeg predlaže da ga sud odbije, istaknuvši prije svega prigovor mjesne nenadležnosti, te zatim i  prigovor zastare novčanog potraživanja tužitelja.

 

6.              Tuženik, pored ostaloga, navodi da je tužitelj, sklapajući Ugovor o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi, unaprijed dao suglasnost da se kamatna stopa tijekom otplate kredita promijeni, pa da je stoga trebao očekivati da će se kamatna stopa u jednom trenutku promijeniti, što se je u konkretnom slučaju i dogodilo, i to u skladu sa tržišnim parametrima čija promjena ne ovisi o volji jedne ugovorne strane (npr. LIBOR, premija na kreditni rizik RH i slični parametri).

 

7.              Prije svega valja napomenuti da ovaj sud, postupajući prema uputi Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-2022/2019-2 od 11. siječnja 2021., odlučujući o prigovoru mjesne nenadležnosti ovoga suda, nije prihvatio taj prigovor i to iz razloga što u konkretnom slučaju odredba o ugovorenoj mjesnoj nadležnosti predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu s obzirom da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je sročena od strane tuženika sa svrhom da je za sve sporove iz Ugovora nadležan prvostupanjski sud sjedišta tuženikove podružnice, te time ostvari pogodnosti i bitno smanjene troškove. S druge srane, uzimajući u obzir i udaljenost između mjesta prebivališta tužitelja do Općinskog građanskog suda u Zagrebu, čija je nadležnost ugovorena ista bi kod tužitelja izazvala znatnije troškove dolaska na sud, kao i dodatno vrijeme, a time i znatnu neravnotežu u pravima i obvezama.

 

8.              Dakle, među strankama nisu sporne sljedeće činjenice:

 

-          da su 12. travnja 2007., zaključili Ugovor o kreditu za kupnju novog osobnog vozila broj … na iznos kunske protuvrijednosti od 17.475,18 CHF, uz ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu  koja je u trenutku ugovaranja iznosila 5,20 % godišnje, uz ugovoreni anuitet iznosa od 217,96 CHF mjesečno obračunatoj po srednjem tečaju HNB važećem za CHF na dan plaćanja, koji je tužitelju isplaćen 18. travnja 2007.,

-          da je srednji tečaj na dan 18. travnja 2007. prema tečajnoj listi tuženika iznosio 1 CHF = 4,507347,

-          da je rata koju je tužitelj trebao isplaćivati iznosila 982,43 kuna,

-          da je riječ o namjenskom kreditu za kupnju novih vozila Š.,

-          i da je tužitelj otplatio kredit 30. svibnja 2014. uplativši tuženiku u konačnosti ukupni iznos od 126.548,98 kuna (bez zateznih kamata i troškova), preplativši kredit u iznosu od 29.231,62 kuna, i to iz razloga jer je tužitelj plaćao mjesečne rate koje su se razlikovale od početno utvrđene zbog promjene kamatne stope i promjene tečaja CHF.

 

9.              Sporno je da li tužitelj ima osnovu za zahtjev za isplatu više plaćenih iznosa zbog promijenjene kamatne stope i tečaja CHF za vrijeme otplate kredita u utuženom iznosu, preciziranog u podnesku od 28. svibnja 2021., temeljem ništetnih odredbi Ugovora koje se odnose na ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF i ugovorenu kamatnu stopu koja je promjenjiva ovisno o odluci tuženika kao banke, i u dijelu u kojem je ugovorena promjena iznosa anuiteta u slučaju promjene kamatne stope i promjene tečaja CHF, i da li je istaknuti prigovor zastare osnovan.

 

10.              Sporno je i to da li se na konkretan  spor mogu primjenjivati utvrđenja iz pravomoćno okončanog postupka za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača, kojima je utvrđeno da je, između ostalog i tuženik, u Ugovorima o kreditu koristio nepoštene i ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica obveze CHF.

 

11.              Nadalje, odlučujući prije svega o istaknutom prigovoru zastare, sud je taj prigovor ocijenio neosnovanim imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o tražbini iz restitucijskog zahtjeva za dano u izvršenju ništetnih ugovornih odredbi, u kojem slučaju se na zastaru te tražbine primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina iz odr. čl. 225. ZOO. Sud je prigovor ocijenio neosnovanim iz razloga jer je podnošenjem kolektivne tužbe u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj 26.P-1401/2012 od 4. travnja 2012. temeljem čl. 241. ZOO ukinuta zastara predmetne tražbine i rokovi zastare stoga ponovno počinju teći od trenutka pravomoćnosti sudske odluke u tom predmetu danom donošenja odluke VTSRH broj Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. u odnosu na promjenjivu kamatu koja je utvrđena ništetnom, te danom donošenja odluke VTSRH broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. u odnosu na valutnu klauzulu vezanu za CHF, a koji rok u konkretnom predmetu nije protekao. Naime, radi se o općem zastarnom roku iz čl. 225. ZOO u kojem zastarijevaju tražbine restitucijskog zahtjeva temeljene na odredbama stjecanja bez osnove, pa iz tog razloga prigovor zastare nije osnovan imajući u vidu da je tužba u ovom predmetu podnesena 11. lipnja 2019.

 

12.              Dakle, prema pravnom shvaćanju ovog suda, a tako i  Vrhovnog suda RH u Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018., pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, dolazi do prekida zastare u smislu odr. čl. 241. ZOO, što znači da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva potrošača počinje teći iz početka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene povodom te tužbe, s tim da nije sporno da je navedeni spor pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pokrenut tužbom podnesenom 4. travnja 2012., i da je u tom postupku prvostupanjska presuda postala pravomoćna 13. lipnja 2014. Dakle, u skladu s navedenim, 4. travnja 2012. nastupio je prekid zastare za sve one restitucijske tražbine potrošača koje do tog trenutka nisu zastarjele primjenom općeg roga zastare od 5 godina, te je zastara počela ponovno teći od 13. lipnja 2014.

 

13.              Sud je izveo dokaz uvidom u Ugovor o kreditu broj … od 12. travnja 2007. (str. 11-16), u otplatnu tablicu – kredit (informativni izračun) (str. 17-19), u otplatni plan (str. 20-25), u prijepis knjigovodstvene kartice na dan 02.05.2019. (str. 26-28), u prijedlog za mirno rješenje spora (str. 29-31), u zahtjev za kredit za kupnju automobila (str. 56-57), u promotivne uvjete za odobravanje kredita građanima za kupnju novih i rabljenih automobila u periodu  od 1. travnja 2007. do 30. lipnja 2007. (str. 58-59), u Opće uvjete poslovanja sa stanovništvom (str. 60-62), u pravilnik o obračunu kamata i naknada (str. 63-74), u odluku Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž-2022/2019-2 od 11. siječnja 2021. (str. 98-100), u nalaz i mišljenje knjigovodstveno-financijske vještakinje Đ. S.-B. (str. 110-116), u izvod iz zapisnika s prve sjednice građanskog dojela Vrhovnog suda RH (1/04) održane 5. ožujka 2004. (str. 128), time da je odbio prijedlog tuženika za izvođenje dokaza saslušanjem djelatnice banke D. P. i tužitelja F. R.ocijenivši iste irelevantnim za donošenje odluke o glavnoj stvari.

 

14.              Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, temeljem odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. i 25/13., , 89/14. i 70/19., dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja preciziran u podnesku od 28. svibnja 2021. u cijelosti osnovan.

 

15.              U provedenom postupku sud prvog stupnja je utvrdio sljedeće činjenice:

 

              - da su stranke, i to tužitelj kao korisnik kredita, a tuženik kao kreditor, 12. travnja 2007. zaključili Ugovor o kreditu broj …,

- da je navedenim ugovorom tužitelju odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti od 17.475,18 CHF i isplaćen 18. travnja 2007., i da se je tužitelj obvezao vršiti njegovu otplatu u mjesečnim anuitetima izraženim u kunskoj protuvrijednosti CHF prema srednjem tečaju HNB za CHF u iznosu od 217,96 CHF,

- da je navedenim Ugovorom ugovorena redovna kamata kao promjenjiva, koja je u vrijeme sklapanja ugovora iznosila 5,20 % godišnje, te da je ugovoreno da tužitelj (korisnik) prihvaća sve naknadne izmjene kamatne stope sukladno izmjenama i dopunama odluke o kamatnim stopama Banke,

- da je tužitelj u potpunosti otplatio navedeni kredit 30. svibnja 2014.,

- da je od početka kredita 31. svibnja 2007. do zatvaranja kredita 30. svibnja 2014. tj. do zadnje zabilježene uplate na ime otplate kredita, sveukupno po mjesecima više uplatio na ime otplate kredita u iznosu od 29.231,62 kune, zbog promjene tečaja za CHF u odnosu na početni tečaj, i to temeljem ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i temeljem ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, koji iznos proizlazi iz nalaza i mišljenja sudske vještakinje (str. 110-116),

- naime, iz nalaza i mišljenja vještakinje proizlazi da su u razdoblju od 31. svibnja 2007. tj. od početka otplate do 30. svibnja 2014., po ugovorenoj kamatnoj stopi koja je iznosila 5,20% i po fiksnom tečaju na dan isplate kredita, tj. o tečaju na dan 18. travnja 2007.  anuiteti u kunama sveukupno iznosili 97.467,31 kuna, dok je tužitelj ukupno na ime otplate kredita u navedenom razdoblju uplatio (bez zateznih kamata i troškova) iznos od 126.548,98 kuna i time više uplatio iznos od 29.231,62 kuna zbog promjene tečaja za CHF u odnosu na početni tečaj,

- da je u kolektivnom sporu pokrenutom od strane Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača protiv više poslovnih banaka (i ovdje tuženika) pravomoćnom presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., te presudom poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. utvrđeno nesavjesno postupanje banaka kroz ugovaranje rizičnih kredita u valuti CHF s promjenjivom kamatnom stopom odnosno korištenje nepoštenih i ništetnih ugovornih odredaba o promjenjivosti stope ugovorne kamate i o valutnoj klauzuli.

 

16.              Valja napomenuti i to da je nesporno da je ovoj parnici prethodila parnica u kolektivnom sporu vođena u skladu s odredbama članka 131. do članka 141.b Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 125/07, dalje u tekstu: ZZP/07). Dakle, predmetna parnica je pokrenuta u skladu s odredbom članka 140. toga zakona (odnosno čl.120. sada važećeg Zakona o zaštiti potrošača – NN broj 41/14, 110/15 – dalje: ZZP/14), prema kojoj odredbi pokretanje ili vođenje postupka za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača ne sprječava pojedinog potrošača da pokrene pred nadležnim sudom postupak za nadoknadu štete protiv osobe koja joj je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu, da pred sudom pokrene postupak za poništenje ili utvrđenje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja, odnosno da pred sudom pokrene bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila sadržanih u tom ili drugim Zakonima.

 

17.              Tužitelj u predmetnoj parnici traži povrat danog u izvršenju ništetnog ugovora, a što joj pripada temeljem odredbe članka 323. stavka 1. ZOO/05. S obzirom da predmetnu parnicu pokreće pojedini potrošač u smislu naprijed navedene odredbe članka 140. ZZP/07 (članka 120. ZZP/14) nakon prethodno pravomoćno okončanog kolektivnog spora za zaštitu interesa i prava potrošača, u predmetnoj parnici tužitelj je, u skladu s odredbom članka 502.c ZPP-a, ovlašten pozvati se na pravno utvrđenje suda iz navedenog kolektivnog spora, kao što je i sud u predmetnoj parnici, u skladu sa odredbom članka 138.a ZZP/07 (članka 118. ZZP/14), vezan tim pravnim utvrđenjem iz pravomoćne presude kojom je u kolektivnom sporu utvrđena povreda prava i interesa potrošača.

 

18.              Iako se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj, odnosno apstraktnoj razini, s obzirom da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete, ovaj sud nalazi da ponovno provođenje dokaznog postupka u tom smjeru, nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača. (istovjetno stajalištu i Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019.).

 

19.              Kako se i na ovaj postupak primjenjuju pravna utvrđenja iz kolektivnog spora, sud nalazi da su predmetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivosti stope redovne kamate sadržane u konkretnom Ugovoru o kreditu, nepoštene ugovorne odredbe, i to u smislu odredbe članka 87. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03, ZZP/03) važećeg u vrijeme zaključenja ugovora, jer se radilo o nerazumljivim odredbama iz kojih nisu bili jasno vidljivi parametri za promjenu stope odlukom tuženika, niti povećani rizici kojima su zbog promjene tečaja bili izloženi ugovaratelji kredita u CHF, jer se je radilo o odredbama unaprijed formuliranog ugovora sačinjenog po tuženiku, i jer se o tim odredbama nije pregovaralo. 

 

20.              S obzirom da je tuženik tijekom ugovornog razdoblja obračunavao i naplaćivao od tužitelja ugovornu kamatu temeljem navedene ništetne ugovorne odredbe – tj. prema stopi povećanoj svojom jednostranom odlukom, i da je dospjele anuitete obračunavao temeljem ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, tužitelju pripada pravo od tuženika zahtijevati povrat preplaćenog iznosa, sve to temeljem već naprijed citirane odredbe čl. 323. st. 1. ZOO/05. 

 

21.              Visinu preplaćenog iznosa sud je utvrdio na temelju nalaza i mišljenja financijsko- knjigovodstvenog vještaka Đ. S.-B. (str. 110-116), koji je prema ocjeni suda stručan, jasan i detaljno obrazložen, pa ga iz tog razloga sud u cijelosti prihvaća.

 

22.              Na dosuđeni iznos tužitelju pripada i zakonska zatezna kamata, pobliže navedena u točci I. izreke, sukladno odr. čl. 29. st. 2. ZOO.

 

23.              Iz navedenih razloga presuđeno je kao u točci I. izreke.

 

24.              Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. ZPP jer je tužitelj u cijelosti uspio u ovoj parnici, a trošak tužitelja u iznosu od 11.553,50 kuna odnosi se na nagradu punomoćnika tužitelja za sastavljanje prijedloga za mirno rješenje spora od 19. prosinca 2018. u iznosu od 1.000,00 kuna, za sastavljanje tužbe od 3. lipnja 2019. u iznosu od 1.000,00 kuna, žalbe od 26. kolovoza 2019. u iznosu od 1.250,00 kuna i podneska od 26. svibnja 2021. u iznosu od 1.000,00 kuna, za zastupanje na raspravama 1. travnja 2021. i 9. rujna 2021. za svako u iznosu od 1.000,00 kuna, na PDV od 25% godišnje u iznosu od 1.562,50 kuna, a sve to prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15: dalje – OT), zatim na trošak financijsko-knjigovodstveno vještačenja u iznosu od 2.500,00 kuna, na sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 599,00 kuna i na presudu u iznosu od 642,00 kuna. Na dosuđeni parnični trošak tužitelj ima pravo i na zakonsku zateznu kamatu propisanu odr. čl. 29. st. 2. ZOO koja teče od 9. rujna 2021., kao dana donošenja ove presude. Radi navedenog o troškovima ovog postupka odlučeno je kao u točci II. izreke.

 

U Virovitici 9. rujna 2021.

 

Sutkinja:

 

Anneliese Janeš-Mihoković

 

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno, u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje viši nadležni sud.

Dostaviti:

1. ZOU B. i N., V.
2. OD G. & G., Z.