- 1 -              III Kr 15/2020-5

 

 

 

 

 

Broj: III Kr 15/2020-5

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog Z. M., zbog protupravnih djela iz članka 179.a i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak i 101/17., dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Puli - Pola od 10. svibnja 2018. broj K-199/2018. i presuda Županijskog suda u Splitu od 4. rujna 2019. broj Kž-474/2018-9, u sjednici održanoj 9. rujna 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

 

Zahtjev osuđenog Z. M. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude odbija se kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog suda u Puli - Pola od 10. svibnja 2018. broj K-199/2018. i presuda Županijskog suda u Splitu od 4. rujna 2019. broj Kž-474/2018-9, utvrđeno je da je optuženi Z. M. u stanju neubrojivosti počinio dva protupravna djela nasilja u obitelji iz članka 179.a. KZ/11. te jedno protupravno djelo iz članka 139. stavaka 2. i 4. KZ/11. pa mu je na temelju članka 554. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/1., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17., dalje: ZKP/08.) određen prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od šest mjeseci. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08., optuženik je dužan snositi troškove  kaznenog postupka i to, trošak paušala u iznosu od 500,00 kn te preostale troškove iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 8. ZKP/08. o kojima će se odlučiti posebnim rješenjem.

 

2. Osuđeni Z. M. podnio je po branitelju, odvjetniku D. Š., zahtjev za izvanredno preispitivanje navedene pravomoćne presude (dalje: zahtjev), „temeljem članka 515. Zakona o kaznenom postupku‟, zbog povrede ustavnih prava iz ‟čl. 5., čl. 14. st. 2., čl. 19., čl. 29.  st. 1. i čl. 118. st. 3.‟ Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. – ispravak, 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14. – dalje: Ustav RH), članka 6. Europske konvencije za ljudska prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17., dalje: Konvencija) te zbog povrede iz „čl 517.čl. 3.‟, s prijedlogom da se ukine pravomoćna presuda.

 

3. Na temelju članka 518. stavka 4. Zakon o kaznenom postupku  („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.; dalje: ZKP/08-I) spis je sa zahtjevom dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na koji je dan odgovor.

 

4. Odgovor državnog odvjetnika dostavljen je osuđeniku i njegovom branitelju na znanje. 

 

5. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan.

 

6. Osuđenik ističe da mu je tijekom boravka u istražnom zatvoru u razdoblju od tri mjeseca pogoršano zdravstveno stanje „zbog neadekvatne zdravstvene skrbi, pozivajući se na povrede ustavnih prava iz ‟čl. 5., čl. 14. st. 2., čl. 19., čl. 29. st. 1. i čl. 118. st. 3. Ustava RH“ kao i povredu iz članka 6. Konvencije. Smatra da prvostupanjska i drugostupanjska presuda zbog toga sadrže „nezakonite elemente“, pri čemu se drugostupanjski sud „nije referirao na okolnosti zakonita postupanja ...pravo na pravično suđenje – zdravstvenu zaštitu“, a niti se njegova obrana temeljem „čl 517 čl.3.“ adekvatno tretirala. Napominje da ne osporava psihijatrijsko vještačenje, a niti mjeru „obveznog liječenja“.

 

7. Podnositelja zahtjeva se upućuje na odredbu članka 517. ZKP/08. kojom je propisano da se zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude može podnijeti zbog određenih povreda kaznenog zakona na štetu osuđenika, povreda odredaba kaznenog postupka koje su u tom članku taksativno navedene, te zbog povrede prava okrivljenika na obranu na raspravi ili povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, ako je ta povreda mogla utjecati na presudu.

 

8. Nije osnovan prigovor podnositelja zahtjeva o navodnoj povredi prava na pravično suđenje, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava RH i člankom 6. stavkom 1. Konvencije. Pravomoćna presuda sadrži relevantne razloge u pogledu svih odlučnih činjenica, pa nema govora o arbitrarnosti u postupanju, koju podnositelj nalazi u nezakonitim elementima pravomoćne presude, a sve zbog „neadekvatne zdravstvene skrbi“ tijekom boravka u istražnom zatvoru. Svoju tvrdnju kako se njegova obrana „nije adekvatno tretirala“ podnositelj zahtjeva baš ničim nije argumentirao.

 

9. Osuđenik nije u pravu niti kada tvrdi da je ostvarena povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku time što se drugostupanjski sud, navodno, nije očitovao o povredi prava na zdravstvenu zaštitu.

 

10. Naime, Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, sukladno članku 487. stavku 1. ZKP/08., ispitao je presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija. Iz sadržaja drugostupanjske odluke proizlaze odgovori na sve navode koje je osuđenik istaknuo u žalbi. Osuđenik u svojoj žalbi protiv prvostupanjske presude nije isticao „povredu prava na zdravstvenu zaštitu“, niti je osporavao „neadekvatne uvjete liječenja“. Drugostupanjski sud je analizirao sve žalbene razloge, te jasno izložio zašto smatra da žalba optuženika nije osnovana u vezi svih istaknutih i dopuštenih žalbenih osnova. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, sud drugog stupnja nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka ni povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti.

 

11. Iz sadržaja zahtjeva se ne može utvrditi u čemu to podnositelj zahtjeva vidi povredu kaznenog zakona na štetu osuđenika iz članka 517. stavka 1. točke 1. ZKP/08. Obrazlažući ovu povredu, podnositelj zahtjeva ponavlja prigovore činjeničnog karaktera, istaknute u žalbi na prvostupanjsku presudu. U tom smislu tvrdi da je trebalo voditi računa o iskazu svjedokinje Lj. M., bake optuženika koja smatra da se osuđenik treba liječiti, ali da nije osjećala strah za svoju sigurnost, poniženje ili bila uvrijeđena njegovim ponašanjem, slijedom čega je optuženika trebalo osloboditi optužbe pod točkom 2. presude.

 

12. Međutim, ovaj se izvanredni pravni lijek, suglasno citiranoj odredbi članka 517. ZKP/08., ne može podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tvrdnje podnositelja zahtjeva, kojima osporava utvrđeno činjenično stanje, izravno su usmjerene na preispitivanje utvrđenog činjeničnog stanja, u pokušaju da se izazove odluka suda trećeg stupnja, mimo uvjeta predviđenih zakonom.

 

13. S obzirom na izloženo, na temelju članka 519. u vezi s člankom 512. ZKP/08. trebalo je zahtjev osuđenika odbiti kao neosnovan.

 

 

Zagreb, 9. rujna 2021.

 

Predsjednik vijeća:

                                                                                                                Ranko Marijan, v.r.