1              Poslovni broj: II Kž-328/2021-7

Poslovni broj: II Kž-328/2021-7

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Sanje Katušić-Jergović, predsjednice vijeća te dr.sc. Lane Petö Kujundžić i mr.sc. Ljiljane Stipišić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog R. P., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u svezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog R. P., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Kov-Iz-17/2021. od 26. kolovoza 2021. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 9. rujna 2021.

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba okrivljenog R. P. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Kov-Iz-17/2021. od 26. kolovoza 2021., nakon podignute optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Splitu, broj KO-DO-85/2021. od 25. kolovoza 2021. zbog kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. u svezi sa stavkom 1. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. u vezi sa člankom 131. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog R. P. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08.

2. Protiv navedenog rješenja je okrivljeni R. P. po branitelju D. K., odvjetniku u S., podnio žalbu, a osobno je podnio dopunu te žalbe. U žalbi predlaže ukinuti istražni zatvor odnosno odrediti neku blažu mjeru.

3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu sa člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Okrivljeni u žalbi osporava postojanje osnovane sumnje da bi počinio inkriminirano kazneno djelo kao i postojanje posebne zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

6. Međutim, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje opće i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog R. P. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i to kao nužne i za sada jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti svrha istražnog zatvora te je za svoju odluku iznio jasne, valjane, neproturječne i dostatne razloge, a koje razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud. Jednako tako, prvostupanjski sud je iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora nekom blažom mjerom.

7. Prvostupanjski sud je ispravno utvrdio i valjano obrazložio da osnovana sumnja da je optuženik počinio kazneno djelo koje mu se podignutom optužnicom stavlja na teret u ovom kaznenom postupku proizlazi iz dokaza na kojima se optužnica temelji, a koje dokaze je u dovoljnoj mjeri i naveo u pobijanom rješenju, pa je i prema ocjeni drugostupanjskog suda ispunjena opća zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora.

7.1. Okrivljenik je u žalbi osporio pravnu kvalifikaciju kaznenog djela za koje ga se tereti, no Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, prilikom razmatranja žalbe podnesene protiv rješenja o produljenju istražnog zatvora, nije ovlašten analizirati dokaze i razmatrati pravnu kvalifikaciju kaznenog djela, jer je to u nadležnosti optužnog vijeća, a u slučaju potvrđivanja optužnice, u nadležnosti raspravnog vijeća. U tom smislu u žalbi iznesena vlastita analiza dokaza i osobna ocjena kvalifikatornih elemenata od strane okrivljenika nije od utjecaja na odluku o istražnom zatvoru, jer je za odluku o postojanju osnovne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora potreban dostatan stupanj osnovane sumnje o počinjenju terećenog kaznenog djela, koji ovdje svakako postoji i temelji se na dokazima koje prvostupanjski sud iznosi u razlozima pobijanog rješenja.

8. Protivno stavu prvostupanjskog suda da na postojanje iteracijske opasnosti upućuje način počinjenja kaznenog djela, odnosno iskazana bezobzirnost, agresivnost i upornost uz uporabu opasnog oruđa kakva je metalna ručna auto dizalica, drugostupanjski sud je utvrdio da način počinjenja predmetnog kaznenog djela ne odstupa od uobičajenog postupanja počinitelja kaznenog djela razbojništva niti takav način proizlazi iz činjeničnog opisa pa time ne predstavlja osobitu okolnost koja bi upućivala na opasnost od ponavljanja kaznenog djela.

8.1. Međutim, opravdan je zaključak prvostupanjskog suda da činjenica da iz nalaza i mišljenja provedenog psihijatrijskog vještačenja proizlazi da je okrivljenik ovisnik o opijatima, s elementima poremećaja osobnosti prevalentno dissocijalnih i emocionalnih nestabilnih obilježja, koji je djelo počinio pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti o opijatima pa te okolnosti u budućnosti mogu poticajno djelovati za počinjenje težeg kaznenog djela, posebno ima li se na umu činjenica da je okrivljenik bez stalnog zaposlenja i stalnih izvora prihoda. Sve navedeno predstavlja osobite okolnosti koje upućuju na postojanje opravdane bojazni da će okrivljenik boravkom na slobodi nastaviti sa činjenjem kaznenih djela.

8.2. S obzirom na navedeno, nisu osnovani žalbeni navodi okrivljenika da prvostupanjski sud nije dovoljno cijenio njegovo priznanje, iskreno kajanje, neosuđivanost, suradnju s pravosudnim tijelima, obiteljske prilike i činjenicu da na slobodi provodi psihijatrijsko liječenje, jer navedene okolnosti ne umanjuju postojanje iteracijske opasnosti i potrebu daljnje primjene mjere istražnog zatvora kao za sada jedine prikladne mjere u svrhu otklanjanja te opasnosti pa je prvostupanjski sud ispravno zaključio da se opasnost od ponavljanja kaznenih djela za sada može prevenirati jedino mjerom istražnog zatvora jer se ista svrha u odnosu na okrivljenika ne bi mogla ostvariti zamjenom istražnog zatvora nekom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08. Pritom se prvostupanjskom sudu napominje da, u skladu s odredbom članka 102. stavka 1. ZKP/08., u konkretnom slučaju određivanje jamstva nije moguće jer je istražni zatvor određen po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., a ne po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08.

9. Slijedom svega navedenoga, budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 9. rujna 2021.