1

Poslovni broj: 9 UsI-4200/18-30

  REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

    Avenija Dubrovnik 6 i 8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

              Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Vanji Crnković te zapisničarki Ankici Zorić, u upravnom sporu tužiteljice S. B. iz Z., protiv tuženog Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, kojeg zastupa opunomoćenica D. B. radi naknade za tjelesno oštećenje, 9. rujna 2021.

p r e s u d i o   j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, KLASA: 141-06/18-01/OB, URBROJ: 341-99-05/3-18/006520 od 29. listopada 2018. te za rješavanje stvari.

Obrazloženje

1.              Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, KLASA: 141-06/18-01/OB, URBROJ: 341-99-05/3-18/006520 od 29. listopada 2018. uvažena je žalba tužiteljice, poništeno je rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, P.s. u Z. KLASA: UP/I 141-06/18-01/03299746797, URBROJ: 341-20-05/3-18-001638 od 7. kolovoza 2018. utvrđeno joj je postojanje tjelesnog oštećenja od 40%, s time da tjelesno oštećenje donjih ekstremiteta iznosi 40% te je odbijen njezin zahtjev za priznavanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja.

2.              Tužiteljica u tužbi i tijekom spora u bitnome navodi da osporavano rješenje, kao i nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka pobija u cijelosti zbog nepotpunog i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja na njezinu štetu, bitnih povreda pravila postupka, bitnih povreda zakona, jer je tuženik počinio bitnu povredu upravnog postupka budući da je rješenje proturječno samo po sebi i prvo se navodi da "nisu priložene RTG funkcionalne snimke kralješnice, pa se eventualno tjelesno oštećenje s tog osnova ne može utvrditi" te da je "ukupno tjelesno oštećenje 40% sve na donje ekstremitete". Smatra da je prije donošenja rješenja HZMO bio u obavezi provesti postupak u kojem bi točno i u potpunosti utvrdio činjenično stanje temeljem kojeg bi onda mogao donijeti rješenje. Iznosi da se prema načelu utvrđivanja materijalne istine u postupku mora utvrditi pravo stanje stvari i da se u tu svrhu moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti bitne za pravilno rješenje upravne stvari. Dodaje da tuženik u njezinom slučaju nije utvrđivao materijalnu istinu nego je paušalno donio zaključak o postotku tjelesnog oštećenja, a slijedom toga i o nepriznavanju prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja. Navodi da je prilikom obrazlaganja pobijenog rješenja tuženik bio u obavezi dati razloge o odlučnim činjenicama temeljem kojih je donio zaključak o postotku tjelesnog oštećenja te o nepriznavanju prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja. Mišljenja je da je ovakvo rješenje paušalno, površno i arbitrarno. Navodi da je nejasno kako je tuženik došao do utvrđenja da postoji tjelesno oštećenje od 40% bez RTG funkcionalne snimke kralješnice. Nastavlja da je ta snimka od ključnog značaja za donošenje zakonitog rješenja o postupku tjelesnog oštećenja i priznavanja prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja. Smatra da se zbog toga pobijano rješenje ne može ispitati. Slijedom toga pobija rješenje zbog bitnih povreda odredaba Zakona o općem upravnom postupku, jer rješenje ne sadrži valjano obrazloženje sukladno članku 98. tog Zakona, jer njime nije odlučeno o svim žalbenim razlozima, a takvo paušalno obrazloženje proturječno je ispravama koje su priložene u spis. Dodaje da je zbog toga došlo do pogrešne primjene materijalnog prava na njegovu štetu. Iznosi da zbog svega toga ne može realizirati svoje pravo na učinkovitu žalbu, jer može samo nagađati o razlozima donošenja pobijenog rješenja. Predlaže da se poništi pobijeno rješenje i da sud sam riješi ovu upravnu stvar.

3.              Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom spora u bitnome navodi da tužba nije osnovana. Dodaje da se o činjenici da nisu priložene RTG funkcionalne snimke kralježnice izjasnilo Vijeće viših vještaka te da se iz tog razloga ne može utvrditi tjelesno oštećenje vezano za isto. Smatra da nema osnove za utvrđivanje većeg stupnja tjelesnog oštećenja. Ističe da je osporavano rješenje doneseno u skladu sa činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa važećim zakonskim propisima i predlaže da se donese presuda kojim će sud odbiti tužbeni zahtjev.

4.              Tijekom spora izvršen je uvid u spis i u spis tuženika, izvedeno je medicinsko vještačenje te je održano ročište na kojem je saslušan stalni sudski vještak prof. dr. sc. P. P., dr. med., specijalist fizikalne medicine i rehabilitacije, subspecijalist reumatolog.

5.              Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6.              Nesporno je da je osporavanim rješenjem tužiteljici utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja donjih ekstremiteta od 40%.

7.              Sporno je, je li pravilno tužiteljici utvrđen postotak tjelesnog oštećenja.

8.              Člankom 61. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18. i 62/18.) propisano je da tjelesno oštećenje postoji kada kod osiguranika nastane gubitak, značajnije oštećenje ili znatnija onesposobljenost pojedinog organa ili dijelova tijela što otežava normalnu aktivnost organizma i zahtijeva veće napore u obavljanju životnih potreba, bez obzira na to uzrokuje li ono ili ne uzrokuje smanjenje ili gubitak radne sposobnosti osiguranika (stavak 1.), s time da pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja stječe osiguranik kod kojega tjelesno oštećenje od najmanje 30% nastane kao posljedica ozljede na radu ili profesionalne bolesti (stavak 2.).

9.              Iz nalaza i mišljenja Vijeća viših vještaka u drugostupanjskom postupku Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 19. listopada 2018. proizlazi da se tužiteljica godinama liječi zbog dijabetesa inzulinom. Izneseno je da od komplikacija dominira polineuropatija uz proliferativnu retinopatiju. Dodano je da nisu priložene RTG funkcionalne snimke kralježnice pa da se eventualno tjelesno oštećenje s tog osnova ne može utvrditi. Opisano je da je liječena zbog mrene na očima i dijabetičkih komplikacija, s time da je prema zadnje priloženom nalazu od 7. prosinca 2015. VOD 0,2 VOS cc 1,0. Nastavljeno je da se liječi i zbog reumatoidnog artritisa bez evidentnih funkcionalnih ispada. Navedeno je da je Vijeće vještaka utvrdilo da u tužiteljice tjelesno oštećenje ne postoji, a da je postupajući po žalbi Vijeće viših vještaka utvrdilo u tužiteljice tjelesno oštećenje i to - bolesti motoričkih neurona, periferne neuropatije, bolesti neuromuskularne spojnice B 4. siječanj 2018. IV-B3-a 40% 1, s time da je ukupno tjelesno oštećenje 40%, sve na donje ekstremitete, a da ostala stanja nisu izražena u kriterijima Liste oštećenja organizma za utvrđivanje tjelesnog oštećenja.

10.              Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prof. dr. sc. P. P., dr. med., specijalista fizikalne medicine i rehabilitacije, subspecijalista reumatologa, od 7. travnja 2021. proizlazi da je tužiteljici rješenjem drugostupanjskog Vijeća viših vještaka od 19. listopada 2018. priznato ukupno tjelesno oštećenje od 40% na donje ekstremitete. Dodano je da je Vijeće vještaka u prvom stupnju utvrdilo da u tužiteljice tjelesno oštećenje ne postoji, a da je postupajući po žalbi Vijeće viših vještaka u drugom stupnju od 19. listopada 2018. utvrdilo u tužiteljice tjelesno oštećenje i to bolesti motoričkih neurona, periferne neuropatije, bolesti neuromuskularne spojnice B 4. siječnja 2018. IV-B3-A 40% 1, s time da je ukupno tjelesno oštećenje 40%, sve na donje ekstremitete, a da ostala stanja nisu izražena u kriterijima Liste oštećenja organizma za utvrđivanje tjelesnog oštećenja. Opisano je da se tužiteljica godinama liječi zbog šećerne bolesti inzulinom, sada inzulinskom pumpom, a da od komplikacija dominira polineuropatija izražena i na pregledu, uz proliferativnu retinopatiju. Dodano je da je liječena zbog mrene na očima i dijabetičkih komplikacija, s time da je prema zadnje priloženom nalazu od 7. prosinca 2015. VOD 0,2 VOS cc 1,0. Istaknuto je da se liječi i godinama zbog reumatoidnog artritisa, ali nikada temeljnom terapijom samo jedno kratko vrijeme glukokortikoidima (zadnje 2 godine bez ikakve terapije), ali da je u trenutku pregleda bez evidentnih funkcionalnih ispada, otečenih zglobova ili deformacija. Izneseno je da se moguće radilo o bolesti blažeg tijeka koja je sada u mirnoj fazi i koja ne zahtijeva diferentniju terapiju i koja nema funkcionalnih posljedica u trenutku pregleda. Istaknuto je da je pokretljivost vratne kralježnice očuvana. Navedeno je da se u cijelosti slaže s mišljenjem vještaka iz drugoga stupnja od ukupnog TO od 40% sve na donje ekstremitete. Dodano je da ostala stanja (art.hipertenzija, kronični gastritis, depresivne epizode i cervikalni sindrom blažeg stupnja) nisu izražena u kriterijima Liste oštećenja organizma za utvrđivanje tjelesnog oštećenja. Istaknuto je da je reumatoidni artritis kao takav u trenutku pregleda bez ikakvih funkcijskih posljedica, pa da prema tome i bez osnove za priznanje tjelesnog oštećenja.

11.              Iz očitovanja Višeg vještaka Zavoda od 18. svibnja 2021. proizlazi da je suglasan s nalazom i mišljenjem sudskog vještaka.

12.              Na ročištu 2. rujna 2021. vještak je u potpunosti ostao kod nalaza i mišljenja od 7. travnja 2021. te je na prigovor tužiteljice naveo da je u vještačenju jedino vještačena posljedica dijabetes mellitusa, a to je u Listi tjelesnog oštećenja navedeno kao bolesti motoričkih neurona, periferne neuropatije, bolesti neuromuskularne spojnice i da je na osnovu toga tužiteljica dobila ukupno tjelesno oštećenje od 40% sve na donje ekstremitete, a da se ukupni postotak odnosi samo na šećernu bolest. Vezano uz primjedbe da je gledan samo hod, zglobovi, vezano uz reumatoidni artritis, naveo je da je to sve pogledano u trenutku pregleda, ali da je pogledan i neurološki status gdje je ustanovljen ispad senzibiliteta na potkoljenicama i stopalima po tipu čarapa što odgovara oštećenju vezanom uz šećernu bolest. Napomenuo je da u trenutku pregleda, makar je tužiteljica jedno vrijeme liječena zbog reumatoidnog artritsa, nije imala nikakvih znakova artritisa niti eventualnih posljedica koje bi se mogle vezati uz tu bolest. Pojasnio je da je zadatak vještaka procijeniti aktualno stanje u trenutku pregleda uvidom u svu medicinsku dokumentaciju što je u ovom slučaju i učinjeno. Iznio je da stoga reumatoidni artritis kao takav nije mogao biti niti ocijenjen jer nije postojalo nikakvo oštećenje vezano za tu bolest. Istaknuo je da je po struci sub. specijalist reumatolog pa da mu je reumatoidni artritis jedan od glavnih predmeta interesa. Na prigovor tužiteljice da je cijelo vrijeme na terapiji za reumatoidni artritis, da trpi jake bolove, posebice u rukama, vještak je odgovorio da bolovi u zglobovima i kostima ne moraju nužno biti vezani samo uz artritis, da je velika paleta reumatskih bolesti, najviše degenerativnog tipa koji mogu dovesti do istih simptoma. Zaključio je da je tužiteljica dobila adekvatan postotak za dijabetes mellitus.

13.              Na temelju navedenih nalaza i mišljenja i očitovanja, koje sud prihvaća jer su jasni, valjano obrazloženi i sukladni, utvrđeno je da kod tužiteljice postoji 40% tjelesno oštećenje sve na donje ekstremitete. Naime, kod tužiteljice postoji polineuropatija uz proliferativnu retinopatiju, pa je pravilno tužiteljici utvrđen postotak tjelesnog oštećenja od 40%, prema poglavlju IV spinalni živci, neuromuskularni sustav B. oštećenja mišića i neuromuskularne bolesti 3. bolesti motoričkih neurona, bolesti perifernih živaca, periferne neuropatije, bolesti neuromuskularne spojnice, primarne bolesti mišića a) Liste oštećenja organizma – Lista I (Prilog 3. Uredbe o metodologijama vještačenja /"Narodne novine", broj: 67/17. i 56/18./). Stoga je pravilno odbijen zahtjev tužiteljice za priznavanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, a imajući u vidu da pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja stječe osiguranik kod kojega tjelesno oštećenje od najmanje 30% nastane kao posljedica ozljede na radu ili profesionalne bolesti (članak 61. stavak 2. Zakona o mirovinskom osiguranju). Ističe se da iz spisa predmeta proizlazi da je tužiteljici tjelesno oštećenje nastalo kao posljedica bolesti.

14.              Slijedom navedenog valjalo je na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17.) tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

U Zagrebu 9. rujna 2021.

Sutkinja

Vanja Crnković,v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske (članak 66. Zakona o upravnim sporovima). Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude (članak 70. Zakona o upravnim sporovima).