Poslovni broj: UsI-1895/20-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Radmili Bolanča Vuković, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Katarine Ronyi, u upravnom sporu tužitelja I. B. iz Z., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., radi nepripadne isplate mirovine, nakon održane javne rasprave, dana 9. rujna 2021. godine,

p r e s u d i o   j e

              Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: 140-02/20-01/03216752417, URBROJ: 341-99-05/3-20-003423, broj spisa: 671630 od 18. lipnja 2020. godine.

Obrazloženje

1.              Pobijanim rješenjem tuženika odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja HZMO, Područne službe u Z., KLASA: 140-02/20-01/03216752417, URBROJ: 341-25-05/3-20-014672, broj spisa: 914748 od 31. siječnja 2020. kojim je tužitelju utvrđena nepripadna isplata prijevremene starosne mirovine za razdoblje od 6. ožujka 2014. do 19. travnja 2016. godine u svoti od 42.503,12 kuna. 

2.              Tužitelj pobija zakonitost rješenja tuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Budući je „poduzeće bilo u blokadi od 2011.“ smatra da su P. u. i F. bile dužne sprovesti stečajni postupak. Suprotno stavu tuženika nije bio član uprave trgovačkog društva T. B. d.o.o. od 2014. godine.

3.              Tuženik u odgovoru na tužbu osporava njenu osnovanost iz razloga koje je naveo u obrazloženju pobijane odluke.

4.              Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5.              Sud je održao javnu raspravu u prisutnosti tužitelja i Z. J., opunomoćenika tuženika, čime je strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.; dalje ZUS). Stranke su ostale kod ranije iznijetih navoda i zahtjeva.

2

Poslovni broj: UsI-1895/20-6

6.              Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, izvršen je uvid u sudski spis i spis tuženika, te je utvrđeno da ne postoje tužbeni razlozi zbog kojih se rješenje pobija. Tuženik je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, Zakon o mirovinskom osiguranju  (»Narodne novine«, br. 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., dalje ZOMO). 

7.              ZOMO u članku 166. propisuje da je osoba koja primi neko novčano davanje iz mirovinskog osiguranja koje joj ne pripada dužna isto vratiti Zavodu. Obveza vraćanja davanja stečenog bez osnove postoji kada je pravo iz mirovinskog osiguranja ostvareno protivno ZOMO-u ili kada je novčano davanje isplaćeno u svoti većoj od pripadajuće. Zavod rješenjem u upravnom postupku po službenoj dužnosti utvrđuje visinu nepripadno isplaćenih sredstava prema ovom članku.

8.              Tužitelj u tužbi ističe navode koje je iznosio i u žalbi a koje je tuženik valjano otklonio davši za isto obrazloženje koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud. Uvidom u spis tuženika utvrđeno je da je tijekom postupka za utvrđivanje nepripadnosti isplate, pokrenutom po službenoj dužnosti, bilo utvrđeno da je tužitelju, rješenjem prvostupanjskog upravnog tijela od 23. svibnja 2014.,  priznato pravo na prijevremenu starosnu mirovinu i isplatu predujma mirovine s danom 6. ožujka 2014. godine. Tužitelju je rješenjem prvostupanjskog upravnog tijela od 10. rujna 2019. bila utvrđena prijevremena starosna mirovina s danom 6. ožujka 2014., a isplata mirovine mu pripada od 20. travnja 2016. jer je do 19. travnja 2016. bio u obveznom osiguranju prema članku 12. ZOMO-a u skladu sa člankom 99. stavkom 1. ZOMO-a. Zbog navedenog razloga tužitelju su mirovine za razdoblje od 6. ožujka 2014. do 19. travnja 2016. nepripadno isplaćene. Tužitelja se upućuje na sadržaj obrazloženja rješenja tuženika, KLASA: UP/II-140-10/18-03/03216752417, URBROJ: 341-99-11/2-18/3580 od 18. srpnja 2018. kojim je kao neosnovana odbijena njegova žalba izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog upravnog tijela, Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, P. s. u Z., KLASA: 140-10/18-03/03216752417, URBROJ: 341-25-11/2-18-58069 od 29. ožujka 2018., a kojim je tužitelju po osnovi člana uprave trgovačkog društva priznato svojstvo osiguranika od 1. ožujka 2014. do 19. ožujka 2016. godine s obrazloženjem da je tužitelj u navedenom razdoblju prema podacima iz sudskog registra M. p. RH bio upisan kao član uprave trgovačkog društva T. B. d.o.o., protiv kojeg tužitelj nije podnosio tužbu nadležnom upravnom sudu, te je isto postalo pravomoćno. Tužitelj nije po osnovi članstva u upravi trgovačkog društva uspostavio propisane prijave na osiguranje, a prema podacima iz Sudskog registra evidentiran je u svojstvu člana uprave navedenog trgovačkog društva i bilo mu je priznato svojstvo osiguranika.

9.              Budući tužitelj razlozima navedenima u tužbi nije doveo u sumnju zakonitost osporenog rješenja koje je doneseno na temelju pravilno utvrđenih činjenica, te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, pobijano je rješenje zakonito, tužbeni zahtjev neosnovan, te je primjenom odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a određeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 9. rujna 2021.

                            Sutkinja

Radmila Bolanča Vuković, v.r.

3

Poslovni broj: UsI-1895/20-6

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana računajući od dana dostave odluke.