1              Poslovni broj: Gž-803/2020-2

Poslovni broj: Gž-803/2020-2

 

 

U   I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, po sutkinji Andrei Boras-Ivanišević, na temelju nacrta odluke kojeg je izradila sudska savjetnica Helena Silić Ivanković, u pravnoj stvari tužitelja J. R., OIB: …, iz K., kojeg zastupa punomoćnica S. B., odvjetnica u Z., protiv 1. tužene Ž.U.C., OIB: …, B., kojeg zastupaju punomoćnici J. D., P. M., N. P., B. D. i A. M., odvjetnici u Z.O.U. u G., i 2. tuženog C. O. d.d., OIB: …, Z., kojeg zastupa punomoćnica po zaposlenju A. E., uz sudjelovanje 1. umješača na strani 1. tuženice C. d.d., OIB: …, B., kojeg zastupa punomoćnik Z. V., odvjetnik u B. i 2. umješača na strani 1. tuženice A. O. d.d., OIB: …, Z., kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u O.D. G. i partneri d.o.o., Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbama 1. tužene Ž.U.C. 2. tuženog C. O. d.d., 1. umješača na strani 1. tuženice C. d.d. i 2. umješača na strani 1. tuženice A. O. d.d. protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-917/2015 od 13. prosinca 2019., 9. rujna 2021.

 

 

p r e s u d i o j e

 

I. Odbijaju se žalbe 1. tužene Ž.U.C. i 1. umješača na strani 1. tuženice C. d.d. kao neosnovane, dok se žalba 2. tuženog C. O. prihvaća, a žalba 2. umješača na strani 1. tuženice A. O. d.d. djelomično odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća, pa se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-917/2015 od 13. prosinca 2019.:

a) potvrđuje:

a.1.) u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u kojem je naloženo 1. tuženoj Ž.U.C. isplatiti tužitelju iznos od 3.800,00 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na navedeni iznos od 19. prosinca 2013. do isplate, 360,00 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na navedeni iznos od 13. prosinca 2019. do isplate, 74,90 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na navedeni iznos od 13. prosinca 2019. do isplate, 10.000,00 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na navedeni iznos od 13. prosinca 2019. do isplate, 11.465,09 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na navedeni iznos od 13. prosinca 2019. do isplate i 13.606,92 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na navedeni iznos od 13. prosinca 2019. do isplate,

a.2.) u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke u kojem je naloženo 1. tuženoj Ž.U.C. naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 36.432,50 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 13. prosinca 2019. do isplate,

a.3.) u pobijanom dijelu pod točkom IV. izreke u kojem je u cijelosti odbijen zahtjev 1. tužene Ž.U.C. za naknadu parničnog troška,

a.4.) u pobijanom dijelu pod točkom V. izreke.

b) preinačuje:

b.1.) u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u kojem je naloženo 2. tuženom C. O. d.d. isplatiti tužitelju iznose od 3.800,00 kuna, 360,00 kuna, 74,90 kuna, 10.000,00 kuna, 11.465,09 kuna i 13.606,92 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan,

              b.2.) u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u kojem je naloženo 1. tuženoj Ž.U.C. isplatiti tužitelju zakonske zatezne kamate tekuće na iznose od 10.000,00 kuna, 11.465,09 kuna i 13.606,92 kuna u razdoblju od 13. listopada 2013. do 13. prosinca 2019. te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan,

b.3.) u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke u kojem je naloženo 2. tuženom Croatia osiguranju d.d. naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 36.432,50 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan,

b.4.) u pobijanom dijelu pod točkom IV. izreke u kojem je u cijelosti odbijen zahtjev 2. tuženog C. O. d.d. za naknadu troškova parničnog postupka i u tom dijelu rješava:

“Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi 2. tuženom C. O. d.d. troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 250,00 kuna.”

II. Odbija se zahtjev 2. umješača na strani 1. tuženice A. O. za naknadu troška sastava žalbe kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom naloženo je 1. tuženoj Ž.U.C. i 2. tuženom C. O. d.d. isplatiti tužitelju iznose od 3.800,00 kuna, 360,00 kuna, 74,90 kuna, 10.000,00 kuna, 11.465,09 kuna i 13.606,92 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke), dok je tužbeni zahtjev za isplatu više zatraženog iznosa od 700,00 kuna odbijen kao neosnovan (točka II. izreke). Nadalje je naloženo 1. tuženoj Ž.U.C. i 2. tuženom C. O. d.d. naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 36.432,50 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 13. prosinca 2019. do isplate (točka III. izreke), dok su zahtjevi 1. tužene Ž.U.C. i 2. tuženog C. O. d.d. za naknadu troškova parničnog postupka u cijelosti odbijeni kao neosnovani (točka IV. izreke). Konačno, odbijen je i zahtjev 2. umješača A. O. d.d. za naknadu troškova parničnog postupka kao neosnovan (točka V. izreke).

2. Protiv navedene presude u dijelu pod točkama I., III. i IV. izreke žale se 1. tužena Ž.U.C. i 2. tuženi C. O. d.d., i to oboje zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14.; dalje: ZPP-a), a koji se zakon u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe članka 117. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19.), predlažući ovom sudu da presudu u pobijanom dijelu preinači sukladno žalbenim navodima, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

2.1. Citiranu presudu u dijelu pod točkama I. i III. izreke pobija i 1. umješač na strani 1. tuženice C. d.d., također zbog svih žalbenih razloga previđenih odredbom članka 353. stavka 1. ZPP-a, dok 2. umješač na strani 1. tuženice A. O. d.d. zbog svih žalbenih razloga presudu pobija u dijelu pod točkama I., III. i V. izreke.

3. Žalbe 1. tužene Ž.U.C. i 1. umješača na strani 1. tuženice C. d.d.  nisu osnovane.

3.1. Žalba 2. tuženog C. O. d.d. je osnovana.

3.2. Žalba 2. umješača na strani 1. tuženice A. O. d.d. je djelomično osnovana.

4. Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu u okviru odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske oduke iz razloga kako slijedi.

5. Prvotno je za navesti da protivno žalbenim navodima u postupku pred prvostupanjskim sudom nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. t. 11. ZPP-a, jer odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Za postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. toč. 11. ZPP-a potrebno je da je izreka presude nerazumljiva ili da proturječi sama sebi ili razlozima presude, da presuda uopće nema razloga ili su ti razlozi nejasni i nerazumljivi, odnosno da postoji proturječnost o odlučnim činjenicama između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Izreka pobijane odluke je jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima odluke. Razlozi pobijane odluke su jasni, jer se iz njih bez dvojbe može iščitati kakav zaključak je prvostupanjski sud izvodio o postojanju odlučnih činjenica i iz kojih dokaza, a ne postoji ni proturječje o odlučnim činjenicama između onoga što se u razlozima odluke navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

6. Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 3.800,00 kuna na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti, 360,00 kuna na ime naknade troškova tuđe njege i pomoći, 74,90 kuna na ime naknade troškova liječenja, 10.000,00 kuna na ime uništene motociklističke opreme, 11.465,09 kuna na ime naknade totalne štete na motociklu registarske oznake …  i 13.606,92 kuna na ime naknade totalne štete na motociklu registarske oznake …, a sve kao posljedice prometne nezgode koja se dogodila 13. listopada 2013. na području R.

7. Među strankama tijekom postupka nije bio sporan sami nastanak štetnog događaja, ali je bila sporna odgovornost tuženika za isti (eventualno postojanje podijeljene odgovornosti), pasivna legitimacija 2. tuženog C. O. d.d., visina tužbenog zahtjeva te tijek zakonskih zateznih kamata. Imajući u vidu sadržaj žalbenih navoda, sve navedeno ostalo je sporno i u ovoj fazi postupka. 

8. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane odluke u bitnom je utvrđeno:

-  da se predmetna prometna nezgoda dogodila na način da je 13. listopada 2013. oko 19 sati, upravljajući motociklom registarske oznake … u vlasništvu ovdje tužitelja, njegov brat, svjedok H. R. koji se nalazio na čelu motociklističke kolone, neposredno nakon izlaska iz zavoja u uvjetima smanjene vidljivosti zbog mraka naišao na nanos blata na cesti i pao s motocikla, a nakon čega je ovdje tužitelj svojim motociklom registarske oznake … naletio na njega, pao i sletio van južnog ruba kolnika,

-  da se u trenutku pada motocikl kojim je upravljao tužitelj kretao brzinom od oko 63 km/h, a da je ograničenje brzine na predmetnoj prometnici 90 km/h, te da je tužitelj da bi izbjegao predmetnu prometnu nezgodu trebao voziti brzinom ispod 55 km/h,

-  da je tužitelj kao posljedice predmetne prometne nezgode pretrpio fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od jednog dana, srednjeg intenziteta u trajanju od dva dana te slabijeg intenziteta u trajanju od 15 dana, da je pretrpio kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta, potom sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 3 dana i slabijeg intenziteta u trajanju od 15 dana, da je tužitelju tuđa pomoć i njega prvih deset dana bila potrebna 2 sata dnevno, a narednih 4 dana jedan sat dnevno, te da su troškovi liječenja u iznosu od 74,90 kuna bili opravdani,

-  da je tužitelju u predmetnoj prometnoj nezgodi uništena motociklistička oprema (motociklistička jakna, čizme, itd.),

-  da je na motociklima u vlasništvu tužitelja registarskih oznaka … i … nastala totalna šteta,

-  da je 1. tužena Ž.U.C. poslove održavanja i zaštite županijskih i lokalnih cesta na području Bjelovarsko-bilogorske županije za 2013. prenijela na 1. umješača C. d.d.,

da ovdje 1. umješač C. d.d. ima s 2. tuženim C. O. d.d sklopljenu policu osiguranja važeću od 1. svibnja 2011. do otkaza.

8.1. Prvostupanjski je sud činjenično stanje pravilno utvrdio sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, a isto nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima stranaka, međutim, na pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski je sud djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo i to u onom dijelu koji se odnosi na pasivnu legitimaciju 2. tuženog C. O. d.d. te tijek zakonskih zateznih kamata na iznos nenovčane materijalne štete.

9. Imajući u vidu naprijed navedeno, prvotno je za navesti kako slijedi.

9.1. Odredbom članka 45. stavka 2. alineje 12. Zakona o cestama (“Narodne novine”, broj:  84/11., 22/13.; dalje: ZC-a) propisano je da je radi zaštite javne ceste i sigurnosti prometa na njoj zabranjeno rasipavati materijal, nanositi blato, ulje ili na drugi način onečišćavati javnu cestu, dok odredba stavka 4. istog članka propisuje da pravna osoba koja upravlja javnom cestom odnosno koncesionar mora bez odgode, nakon saznanja, s ceste ukloniti sve zapreke ili druge posljedice zabranjenih radnji, koje bi mogle oštetiti javnu cestu ili ugroziti, ometati ili smanjiti sigurnost prometa na javnoj cesti. Sukladno stavku 5. istog članka ako pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar ne može zapreku ili nastalo opasno mjesto na javnoj cesti ukloniti odmah, do njezinog uklanjanja mora je osigurati propisanom signalizacijom te o zapreci i ostalim posljedicama zabranjenih radnji bez odgode obavijestiti nadležnu inspekciju. Sukladno članku 83. ZC-a Ž.U.C. u okviru svoje djelatnosti organizira, među ostalim, obavljanje poslova održavanja iz članka 26. toga Zakona županijskih i lokalnih cesta. Konačno, odredbom članka 33. stavka 3. ZC-a propisano je da se radovi održavanja javnih cesta ustupaju pravnoj ili fizičkoj osobi koja je za te radove registrirana, specijalizirana, tehnički opremljena te koja raspolaže osposobljenim kadrovima za izvođenje radova održavanja pod prometom.

9.2. 1. tužena Ž.U.C. je sklopila Ugovor s tvrtkom C. d.d. o obavljanju poslova održavanja i zaštite županijskih i lokalnih cesta za razdoblje od 1. siječnja 2013. do 31. prosinca 2013., a u tom Ugovoru je među ostalim navedeno da je Izvoditelj dužan sprječavati sve štetne događaje, nedopuštene radove ili radnje na cesti, cestovnom zemljištu i zaštitnom pojasu, koje bi mogle oštetiti cestu, ugroziti ili omesti sigurno odvijanje prometa, evidentirati ih te na odgovarajući način obavijestiti Naručitelja (članak 22.). Nadalje je navedeno da Izvoditelj odgovara za štetu ako bez opravdanog razloga obustavi ili neredovito obavlja poslove iz tog Ugovora ili ne obavi nužne radove iz članka 20. tog Ugovora te da Naručitelj radova ima pravo od Izvoditelja radova potraživati povrat iznosa plaćene naknade štete (pravo regresa) po pravomoćnim presudama ili nagodbama trećim osobama, ako je šteta nastala zbog neizvršavanja preuzetih obveza temeljem tog Ugovora (članak 24.). Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, kako tvrtka C. d.d. nije direktno odgovorna trećim osobama za štetu nastalu zbog neodržavanja ceste ni na temelju naprijed citiranih materijalnopravnih odredaba ni na temelju naprijed navedenog Ugovora, tako u ovom postupku, a protivno shvaćanju prvostupanjskog suda, ne postoji ni pasivna legitimacija 2. tuženog C. O. d.d. kao osiguravatelja tvrtke C. d.d.

9.3. Slijedom navedenog, prvostupanjsku presudu je u tom dijelu trebalo preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev u odnosu na 2. tuženog C. O. d.d.

10. Imajući u vidu preostale žalbene navode, prvotno je za navesti da tijekom postupka nije dokazano da je tužitelj na bilo koji način pridonio nastanku štete, a što bi moglo dovesti do razmjernog sniženja naknade u smislu odredbe članka 1092. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11.; dalje: ZOO-a).

10.1. Naime, odredbom članka 54. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (“Narodne novine”, broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13.; dalje: ZSCP-a) propisano je da se na cesti izvan naselja vozač ne smije kretati brzinom većom od brzine dopuštene postavljenim prometnim znakom, a najviše 130 kilometara na sat na autocestama, 110 kilometara na sat cestama namijenjenim isključivo za promet motornim vozilima i brzim cestama i 90 kilometara na sat na ostalim cestama. Kako se u konkretnom slučaju tužitelj prilikom pada s motora kretao brzinom od oko 63 km/h na cesti na kojoj je brzina kretanja ograničena na 90 km/h, proizlazi da je njegova brzina bila u granicama dopuštene. Isto tako, žalitelji ne mogu s uspjehom isticati da je zbog mraka (smanjene vidljivosti) tužitelj trebao voziti manjom brzinom, jer bi onda, a kako to uostalom apostrofira i vještak prometne struke, vozači noću uvijek trebali voziti brzinom znatno manjom od dopuštene. U konkretnom slučaju, a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka prometne struke, ni činjenica da je kolona motocikala bila u “cik-cak” formaciji, nije utjecala na nastanak predmetne prometne nezgodne do koje ne bi došlo da su nanosi blata s kolnika bili očišćeni. Isto tako, žalitelji se ne mogu s uspjehom pozivati ni na odredbu članka 51. stavka 1. ZSCP-a kojom je propisano da je vozač dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta te gustoći prometa tako da se vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu i znaku, a to iz razloga što iz nalaza i mišljenja vještaka prometne struke proizlazi da je brzina od 90 km/h bila primjerena svim uvjetima, a osim toga, motocikl koji “leži” na cesti zbog naleta na nanos blata odmah po izlasku iz zavoja, svakako se, prema mišljenju ovog suda, ne može smatrati zaprekom koja bi se mogla predvidjeti.

11. Nadalje, odredbom članka 19. stavka 2. ZOO-a propisano je da se pod pravima osobnosti u smislu tog Zakona razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr., dok je odredbom članka 1100. istog Zakona propisano da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

11.1. Po ocjeni ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je tužitelju dosudio iznos od 3.800,00 kuna na ime neimovinske štete, primjereno specifičnim okolnostima konkretnog slučaja, uvažavajući brojnost povreda i njihov lokalitet, tijek liječenja, fizičke bolove, strah i sve kvalifikatorne okolnosti koje utječu na težinu povrede i visinu naknade, pri tome primjenjujući mjerodavne zakonske odredbe na koje se pozvao. Utvrđeni i dosuđeni iznos upravo predstavlja primjerenu satisfakciju tužitelju za pretrpljenu povredu prava osobnosti s obzirom na stupanj i težinu povrede tog prava osobnosti, a za dosuđenje većeg ili manjeg iznosa pravične novčane naknade nema uporišta ni u nalazu i mišljenju vještaka medicinske struke kojeg stranke nisu konkretno osporavale ni u medicinskoj dokumentaciji tužitelja. Odluku prvostupanjskog suda o visini troškova tuđe njege i pomoći i visini troškova liječenja žalitelji nisu posebno osporavali, pa ovaj drugostupanjski sud isto kao suvišno neće dodatno obrazlagati.

12. Odluka suda o visini imovinske štete je u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka prometne struke iz kojeg proizlazi da je na motociklima u vlasništvu tužitelja nastala totalna šteta koja se za motocikl registarske oznake … može procijeniti na iznos od 11.465,09 kuna, a za motocikl registarske oznake … na iznos od 13.606,92 kuna, a koje štete predstavljaju razliku između tržišne vrijednosti neoštećenih vozila i vrijednosti ostatka oštećenih vozila zajedno s uključenim državnim davanjima. Isto tako odluka suda o visini imovinske štete u vidu uništene motociklističke opreme u skladu je s nalazom i mišljenjem vještaka iz kojeg proizlazi da se jedinične cijene motociklističke opreme u potpunosti poklapaju s rasponom tržišnih cijena za sličnu opremu slične kvalitete. Još je za napomenuti da stranke nisu predlagale provođenje dopunskog vještačenja ni vještačenje s drugom osobom vještaka.

13. Međutim, osnovani su žalbeni navodi 2. umješača A. O. d.d. o tijeku zakonskih zateznih kamata na iznose od 10.000,00 kuna (uništena motociklistička oprema), 11.465,09 kuna (totalna šteta za motocikl registarske oznake …) i 13.606,92 kuna (totalna šteta za motocikl registarske oznake …), jer navedeni iznosi predstavljaju nenovčanu materijalnu štetu čija je visina utvrđena vještačenjem u prvostupanjskom postupku prema cijenama u vrijeme donošenja prvostupanjske presude, pa je i u tom dijelu trebalo preinačiti odluku prvostupanjskog suda na način da kamate na navedene iznose teku od presuđenja do isplate.

14. Konačno, s obzirom da je ovom drugostupanjskom odlukom tužbeni zahtjev odbijen u odnosu na 2. tuženog C. O. d.d. u tom je dijelu trebalo i intervenirati u odluku o troškovima postupka i to na način da se tužitelja obveže da 2. tuženom C. O. d.d. naknadi troškove postupka u iznosu od 250,00 kuna, a na ime troškova vještačenja. U preostalom dijelu odluka prvostupanjskog suda o troškovima postupka je pravilna, sukladna odredbi članka 155. stavka 1. ZPP-a.

15. 2. umješaču na strani 1. tuženice A. O. d.d. nisu priznati troškovi sastava žalbe, jer je s istom uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu koji se odnosi na sporedno traženje (zakonske zatezne kamate na iznose materijalne nenovčane štete).

16. Slijedom svega navedenog, trebalo je odlučiti kao u izreci.

 

Split, 9. rujna 2021.

Sutkinja

Andrea Boras-Ivanišević, v. r.