- 1 -              I Kž-Us 63/2019-4

 

 

 

 

 

Broj: I Kž-Us 63/2019-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana kao predsjednika vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. I. D. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 291. st. 1. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11. i 144/12. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje u tekstu: USKOK) protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 10. siječnja 2019. broj K-Us-7/17, u sjednici održanoj 9. rujna 2021.,

 

 

p r e s u d i o  j e:

 

Odbija se žalba USKOK-a kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu, na temelju čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje: ZKP/08.) oslobođeni su od optužbe da bi počinili kaznena djela, opt. I. D. iz čl. 291. st. 1. KZ/11., opt. Z. P. iz čl. 291. st. 1. u vezi s čl. 37. KZ/11., a opt. B. S. iz čl. 291. st. 1. u vezi čl. 38. KZ/11. i čl. 279. st. 1. KZ/11., dok na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08. troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/08. te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

 

2. Protiv te je presude žalbu podnio USKOK zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

3. Odgovor na žalbu USKOK-a podnio je opt. I. D. po branitelju K. K., odvjetniku iz K., predlažući da se ta žalba odbije kao neosnovana i da se potvrdi prvostupanjska presuda.

 

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08. spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

5. Žalba USKOK-a nije osnovana.

 

6. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08., USKOK prigovara kako prvostupanjski sud u obrazloženju presude nije naveo niti jedan razlog zbog kojeg je opt. B. S. oslobodio od kaznene odgovornosti za kazneno djelo iz čl. 279. st. 1. KZ/11.

 

6.1. U pravu je žalitelj da pobijana presuda ne sadrži eksplicitno navedene razloge zbog kojih je opt. B. S. oslobođen od optužbe i za kazneno djelo iz čl. 279. st. 1. KZ/11. Međutim, ne radi se o propustu zbog kojeg se presuda ne može ispitati budući da su razlozima o ocjeni dokazne građe i zaključkom o nedokazanosti kaznenih djela zlouporabe položaja implicite sadržani i razlozi o nedokazanosti kaznene odgovornosti za kazneno djelo krivotvorenja službene isprave.

 

6.2. Ostalim prigovorima žalitelja, o izostanku ocjene vjerodostojnosti antidatirane poslovne dokumentacije i neosnovanom prihvaćanju kontradiktornih obrana optuženika zapravo se prigovara utvrđenom činjeničnom stanju.

 

6.3. Stoga nije osnovana žalba zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, a ni ovaj sud pri ispitivanju pobijane presude nije našao da su počinjene povrede zakona iz čl. 476. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08.,76/09.,80/11.,91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.- dalje: ZKP/08.-VIII) na koje kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti.

 

7. Iako u uvodnom dijelu žalbe USKOK navodi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ne precizira koju odlučnu činjenicu je u postupku propušteno utvrditi već se žalbenim navodima osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Žalitelj smatra da su obrane optuženika međusobno proturječne te da je sva poslovna dokumentacija o izvođenju nadstrešnice antidatirana. Po mišljenju žalitelja u postupku su jasno dokazani motivi opt. Z. P. da se trgovačkom društvu S. d.d. pribavi imovinska korist te da su sve radnje koje su optuženici poduzimali - izdavanje i knjiženje računa, donošenje zaključka i sklapanje ugovora za izgradnju nadstrešnice, bili poduzeti isključivo s ciljem prikrivanja protuzakonitog postupanja i stvaranja privida da se radilo o opravdanom i osnovanom plaćanju na teret Općine P. S.

 

8. Suprotno žalbenim navodima USKOK-a, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je u pobijanoj presudi dokazna građa argumentirano i valjano ocijenjena uz pravilno utvrđeno činjenično stanje i osnovan zaključak kako nije dokazano da su optuženici počinili djela za koja se optužuju.

 

9. Nije u pravu žalitelj kako je tijekom postupka dokazana namjera optuženika za pribavljanjem koristi time što su znali da u trenutku potpisivanja Ugovora o cesiji od 4. travnja 2012. konkretna potraživanja koja su predmet tog ugovora ne postoje ili su manja od navedenog u tom ugovoru, već je osnovano prvostupanjski sud cijenio njihovo cjelokupno međusobno poslovanje.

 

9.1. Naime, obrane optuženika da su trgovačko društvo S. d.d. i Općina P. S. imali poslovnu suradnju, jer je trgovačko društvo S. d.d. izvodilo komunalne radove za Općinu P. S., što je i motiviralo opt. Z. P. da se obrati upravo opt. I. D. kao načelniku Općine P. S., potvrđena je poslovnom dokumentacijom koja se nalazi u spisu, iz koje proizlazi da je je između trgovačkog društva S. d.d. i Općine P. S. postojala dugotrajna i kontinuirana poslovna suradnja.

 

9.2. Tako se na listovima 598-602 spisa nalazi Ugovor o izgradnji kanalizacije naselja Općine P. S., sklopljen 19. veljače 2008. između Općine P. S. kao naručitelja i TD S. d.d. kao izvođača. Iz sadržaja ugovora na listu 609 spisa razvidno je da je Općina P. S. putem više sklopljenih pravnih poslova, prenijela navedeni Ugovor o izgradnji kanalizacije na trgovačko društvo K. d.o.o. Đ., pri čemu se za takav prijenos tražilo i pisano očitovanje trgovačkog društva S. d.d. kao izvođača, a sve tri strane su sklapale i ugovore o cesiji (listovi 577 i 582 spisa) kako bi namirile međusobna prava i obveze. Da su se radovi na izgradnji kanalizacije u P. S. uistinu obavljali, pa i u inkriminirano vrijeme, proizlazi iz ispostavljenih privremenih situacija (listovi 575 i 579 spisa), te su radovi na komunalnim priključcima bili nastavljeni i dalje tijekom 2012. godine, kako to proizlazi iz privremene situacije iz listopada 2012. (list 597 spisa). Radi se o vrsti radova koja je, kako to pravilno ističe i prvostupanjski sud, svima vidljiva pa je neosnovano rezoniranje žalitelja da je opt. Z. P. poticao opt. I. D. na počinjenje kaznenog djela, svjestan da trgovačko društvo S. d.d. nema nikakvih potraživanja prema Općini P. S.

 

9.3. Jednako tako, iz obrana optuženika i dokumentacije u spisu, proizlazi da su obrt Z. i trgovačko društvo S. d.d. također bili u dugoročnom poslovnom odnosu, te da je u vrijeme inkriminiranog događaja sklapano i obavljano više poslova između tih subjekata, što je potvrđeno i provedenim knjigovodstveno-financijskim vještačenjem. Ti su subjekti 2. siječnja 2012. sklopili Ugovor o izvođenju radova montaže spuštenog stropa i soboslikarskih radova za ukupnu vrijednost radova u iznosu od 158.227,20 kuna, a 31. svibnja 2012. izdana je privremena situacija u iznosu od 112.560,00 kuna, za radove obavljene do svibnja 2012. Iz navedenog je razvidno da je u inkriminirano vrijeme opt. Z. P. imao realno očekivano potraživanje prema trgovačkom društvu S. d.d. Ujedno je logično i rezoniranje prvostupanjskog suda kako nema razumnog obrazloženja zašto bi opt. Z. P., vlasnik obrta Z., poticao opt. I. D. da se trgovačkom društvu S. d.d. pribavi imovinska korist, što prema inkriminaciji predstavlja tezu optužbe.

 

9.4. Navedeno potvrđuje utvrđenje prvostupanjskog suda da su Općina P. S. i trgovačko društvo S. d.d. te trgovačko društvo S. d.d. i obrt Z., kako ranije, tako i u inkriminirano vrijeme imali kontinuiranu poslovnu suradnju tijekom koje su se sklapali, izvršavali i naplaćivali poslovi. Na to upućuje i koncepcija optuženja prema kojoj se inkriminirana šteta za Općinu P. S., istovremeno nepripadna korist društva S. d.d., odnosi na vrijednost neizvršenih radova za izradu nadstrešnice, što nesumnjivo ukazuje na činjenicu da su radovi bili obavljani, dakle govori u prilog postojanja stvarnog poslovnog odnosa između spomenutih subjekata.

 

9.5. Žalitelj ustraje na tezi kako iz načina i datuma sastavljanja dokumentacije koja se odnosi na izradu nadstrešnice, proizlazi da je ista antidatirana obzirom da je prije izrade te dokumentacije izvršena uplata cjelokupnog iznosa od 87.101,50 kuna (cijena izrade nadstrešnice) iz Ugovora o cesiji od 4. travnja 2012. na račun obrta Z. Predmetna je dokumentacija stoga, po stavu tužitelja, izrađena s jedinim ciljem da se stvori privid o opravdanom i zakonitom plaćanju na teret Općine P. S.

 

9.6. Međutim, pored argumenata pobijane presude, žalitelja valja uputiti kako iz preslika urudžbene knjige Općine P. S. (list 33 spisa) proizlazi da je 23. ožujka 2012., dakle prije potpisivanja sporne cesije, zaprimljen troškovnik za "izradu nadstrešnice na TRC K. P. S.", što je u svojem iskazu potvrdila i svjedokinja B. M. Da se radi upravo o konkretnom troškovniku na temelju kojeg su radovi kasnije i izvođeni, potvrdila je u svom iskazu svjedokinja N. K. G., koja je bila voditelj gradilišta.

 

9.7. Kraj takvog stanja stvari i nesporne činjenice da je nakon sklapanja Ugovora o cesiji, kojim je u suštini Općina P. S. avansno platila izradu nadstrešnice društvu S. d.d., i nije sporno da je dio radova izvršen, okolnost da je dokumentacija vezana uz izradu nadstrešnice naknadno sačinjena, odnosno antidatirana nije dostatna za pouzdan zaključak o dolusnom postupanju optuženika radi pribavljanja nepripadne koristi društvu S. d.d. upravo u vrijednosti nedovršenih radova. Ovo tim više što je spor oko nedovršenih radova Općina P. S. nastojala riješiti sudskim putem u parničnom postupku.

 

9.8. Nije u pravu žalitelj niti kada tvrdi da je izdavanje računa za izradu nadstrešnice po opt. B. S. također bilo poduzeto s ciljem prikrivanja nezakonitog postupanja te da se radi o krivotvorenoj poslovnoj ispravi. Naime, istoga se tereti da je 31. kolovoza 2012. ispostavio Općini P. S. račun na ime izrade nadstrešnice u kojem je neistinito navedeno da je nadstrešnica izgrađena, iako je znao da nadstrešnice nije izgrađena, već da su radovi na njezinoj izgradnji samo djelomično izvršeni. Međutim, iz predmetnog računa (list 52 spisa) vidljivo je da je u istome navedeno "račun za izradu nadstrešnice", te da je plaćeno predujmom, kako je to i predviđeno u čl. 8. st. 2. Ugovora o izgradnji i izvođenju radova za izgradnju nadstrešnice od 24. kolovoza 2012., u kojem je ugovorena obveza naručitelja da izvođaču plati ugovorenu cijenu avansno jednokratnom doznakom. Evidentno je stoga da se radilo o avansnom plaćanju za nadstrešnicu koja tek treba biti izgrađena, a ne, kako to tvrdi tužitelj, navodu da je ista već u cijelosti izgrađena.

 

10. Slijedom svega izloženog, kako žalbenim navodima USKOK-a nije dovedena u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i s tim u vezi ispravnost zaključka o nedokazanosti učina terećenih kaznenih djela, na temelju čl. 482. ZKP/08.-VIII, odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 9. rujna 2021.

 

 

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v.r.