Baza je ažurirana 08.05.2025. 

zaključno sa NN 72/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

Poslovni broj: -2396/2019-3

 

Republika Hrvatska

  Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: -2396/2019-3

 

                                  U   I M E   R E P U B L I K E  HRVATSKE

            P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića predsjednika vijeća, Dubravke Butković Brljačić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. S., S., OIB: , protiv tuženice L. K., ranije M., iz S., OIB: , vlasnice uslužno-trgovačkog obrta "F. ", iz S., S. radi iseljenja i predaje u posjed, odlučujući o žalbi tuženice podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Sisku, poslovni broj 9 Ps-32/2018-7od 13. rujna 2019., u sjednici vijeća održanoj 9. rujna 2021.,

 

p r e s u d i o   j e

              Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj 9 Ps-32/2018-7 od 13. rujna 2019. potvrđuje.

 

Obrazloženje

              1. Presudom suda prvog stupnja tuženica je obvezana iseliti iz poslovnog prostora u S., površine 17,70 m2, prvi s lijeva gledano s ulice koji se nalazi u zgradi izgrađenoj na . br. zgrada mješovite uporabe od 186 m2 upisane u zk. ul. k.o. S. S., te taj poslovni prostor slobodan od svih osoba i stvari predati u posjed tužitelju (točka I izreke). Tuženica je obvezana naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 200,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom počev od 13. rujna 2019. do isplate (točka II izreke).

              2. Protiv citirane presude žali se tuženica zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog pravo, predlažući da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, ili da se presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan, uz obvezu tužitelja na naknadu parničnog troška tuženici.

              3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

              4. Žalba nije osnovana.

              5. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti u smislu odredbe iz čl.  365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) u svezi čl. 354. st. 2. ZPP-a na postojanje apsolutno bitnih povreda postupka, ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem pobijane presude bila počinjena neka od navedenih povreda postupka.

              6. Isto tako, donošenjem citirane presude sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo.

              7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za iseljenje i predaju u posjed poslovnog prostora u S., površine 17,70 m2, prvi s lijeva gledano s ulice koji se nalazi u zgradi izgrađenoj na . br. zgrada mješovite uporabe od 186 m, upisana u zk. ul. k.o. S. S..

              8. U provedenom je postupku utvrđeno:

-          da su tužitelj i tuženica 30. travnja 2015. sklopili ugovor o zakupu poslovnog prostora klasa: 372-03/15-01/13, Urbroj: 2176/05-01-15-7, solemniziran kod javnog bilježnika I. K. pod brojem OV-3545/15 7. svibnja 2015.,  kojim je tužitelj kao zakupodavac dao, a tuženica kao zakupnik primila poslovni prostor u S., ukupne površine 17,70 m2,

-          da je ugovor o zakupu zaključen na određeno vrijeme od 1. svibnja 2015. do 30. travnja 2018. – čl. 3. ugovora,

-          da je ugovorom o zakupu ugovorena mjesečna zakupnina u iznosu od 531,00 kn uvećano za PDV,

-          da su stranke u čl. 9. ugovora o zakupu ugovorile kako isti prestaje istekom vremena na koje je sklopljen,

-          da je tužitelj upisan kao suvlasnik u ½ dijela nekretnine upisane u zk.ul.5192, k.o. S. S., kat.čest.br. , koja se sastoji od zgrade mješovite uporabe 186 m2, dvorišta 200 m2, dvorišne zgrade, m2 i dvorišne zgrade m2 (utvrđeno temeljem z.k. izvatka za opisanu nekretninu list 4 spisa),

-          da je tužitelj dopisom od 10. siječnja 2018. koji je tuženica primila 22. siječnja 2018., pozvao istu na podmirivanje dugovanja uz upozorenje da se u protivnom neće sklopiti novi ugovor te će se smatrati da bespravno koristi stambeni prostor (utvrđeno temeljem dopisa i povratnice list 11 spisa),

-          da je tužitelj dopisom od 21. svibnja 2018., koji je tuženica primila 24. svibnja 2018., upozorio kako je ugovor o zakupu istekao s 30. travnja 2018. te je ista pozvana na podmirivanje dugovanja i predaju prostora kao i vraćanje ključeva uz upozorenje na pokretanje sudskog postupka (utvrđeno temeljem dopisa i povratnice list 13 i 14 spisa),

-          da je tuženica dopisom koji je tužitelj zaprimio 30. svibnja 2018. navela kako se protivi odluci o iseljenju prema čl. 9. ugovora te je zamolila obročno otplaćivanje duga navodeći kako zaista želi otplatiti dug te obrt koji obavlja predstavlja jedini izvor prihoda za nju i obitelj (utvrđeno temeljem dopisa list 17 spisa),

-          da je tužitelj dopisom od 18. lipnja 2018. koji je tuženica primila 28. lipnja 2018. obavijestio tuženicu kako joj zbog postojanja dugovanja nije u mogućnosti  ponuditi sklapanje novog ugovora o zakupu te obzirom da bi takvo postupanje bilo protivno zakonu i Odluci o davanju u zakup poslovnog prostora u vlasništvu G. S..

 

9. Slijedom navedenih činjeničnih utvrđenja pravilno je sud prvog stupnja otklonio prigovor nedostatka  aktivne legitimacije tužitelja utvrđenjem da su upravo tužitelj i tuženica kao ugovorne stranke sklopile ugovor o zakupu kojim je tužitelj tuženici dao u zakup konkretni poslovni prostor na adresi u S., ukupne površine 17,70 m2. Stoga, iako u postupku nije sporno da tužitelj nije vlasnik u cijelosti nekretnine u kojoj se nalazi predmetni poslovni prostor već suvlasnik u ½ dijela, navedeno ne negira aktivnu legitimaciju tužitelja s obzirom na odlučnu okolnost da su stranke subjekti tog  ugovornog odnosa temeljem kojega je tužitelj predao tuženici u zakup konkretni poslovni prostor u kojemu se tuženica nalazi, i u kojemu je obavljala registriranu djelatnost.

10. Radi se dvostrano obveznom ugovoru, u kojem je, kako je to prethodno navedeno, predmet ugovora određen-poslovni prostor na adresi u S. površine 17,70 m2, prvi s lijeva gledano s koji se nalazi u zgradi izgrađenoj na . br. 1193/1 zgrada mješovite uporabe od 186m2, upisane u zk. ul. k.o. S. S., iz kojih razloga nisu osnovani žalbeni navodi da predmet spora nije identificiran.

11. Pri tome, žalbeni navodi tuženice kojima ističe da je narečeni ugovor o zakupu prešutno obnovljen, jer da se u predmetnom prostoru nalazi preko godinu dana i da ju u tom periodu nikada nitko nije ometao ili tražio da se iseli, nisu prihvatljivi, budući da je u konkretnom slučaju u ugovoru o zakupu navedeno njegovo trajanje, pa kako prema odredbi čl. 22. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora ("Narodne novine" 125/11, 64/15, 112/18- dalje ZZKPP) ugovor o zakupu poslovnoga prostora sklopljen na određeno vrijeme prestaje istekom vremena na koji je sklopljen, pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja da je predmetni zakup prestao istekom roka trajanja ugovora, a koji je istekao 30. travnja 2018.

12. S tim u svezi, predmetni se ugovor, koji je sklopljen na određeno vrijeme, ne može smatrati prešutno obnovljenim na neodređeno vrijeme. Naime, ZZKPP-om cjelovito je uređeno pitanje prestanka zakupa poslovnog prostora pa na odnose u svezi tog pitanja nema mjesta supsidijarnoj primjeni općih propisa obveznog prava o zakupu, pa tako niti da bi se radilo o prešutno obnovljenom ugovoru na neodređeno vrijeme.

13. Naprotiv, budući da tuženica nakon prestanka ugovora o zakupu predmetni poslovni prostor drži bez pravne osnove, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev ocijenio osnovanim.

14. U odnosu na žalbene navode  tuženice kojima ističe da je osporila vjerodostojnost cjelokupne dokumentacije koja se nalazi u spisu, pravilno je sud prvog stupnja s tim u svezi, a glede tvrdnji tuženice da je tužitelj nije pozvao na iseljenje niti otkazao ugovor, iste utvrdio nedokazanima, paušalnima i protivnima materijalnoj dokumentaciji koju je dostavio tužitelj, a iz koje proizlazi kako je tuženicu u više navrata obavještavao o isteku ugovora o zakupu i pozivao na plaćanje dugovanja uz upozorenje na nemogućnost produljenja ugovora u slučaju neplaćanja. Vezano za navode tuženice da nije potpisnica povratnice od 24. svibnja 2018. utvrđeno je da je tužitelj dopis od 21. svibnja 2018. uputio na osobno ime i prezime tuženice i adresu S.,, što predstavlja adresu tuženice navedene u ugovoru o zakupu i tužbi te da ova povratnica dokazuje primitak tog pismena, pri čemu nije nužno da je samo pismeno predano osobno primatelju, s obzirom da primitak može potpisati i odrasli član domaćinstva. Stoga i ovaj sud drži da navedena povratnica dokazuje primitak pismena, dok tuženica, na kojoj je bio teret dokaza o suprotnom, isto nije dokazala.

15. Povrh toga, pravilno sud prvog stupnja utvrđuje da je tužitelj u postupku dokazao i uručenje pismena od 10. siječnja 2018. (list 11 spisa) te 18. lipnja 2018. (list 18-19 spisa) iz kojih također proizlazi kako je upozoravao tuženicu na činjenicu prestanka ugovora o zakupu te ju pozivao na predaju poslovnog prostora i vraćanje ključeva. Isto tako, iz dopisa koji je uputila tuženica (list 17 spisa) proizlazi da se žalila tužitelju na odluku o prestanku ugovora o zakupu 30. travnja 2018., moleći obročnu otplatu duga, što također negira osnovanima tvrdnje tuženice o nevjerodostojnosti spisu priležeče dokumentacije.

16. Tuženica prvi puta u žalbi ističe da ima pravnu osnovu biti u predmetnom prostoru na temelju ugovora sa suvlasnikom tog prostora, nasljednicom sada pok. F. Z. –M. P., pa kako se sukladno odredbi iz čl. 352. st. 1.ZPP-a u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti, a što nije konkretan slučaj, o navedenom žalbenom razlogu ovaj sud nije ovlašten odlučivati.

17. Međutim, sve da tome nije tako, iz provedenog postupka proizlazi upravo suprotno, imajući u vidu da na ročištu održanom 9. rujna 2019. (list 24 spisa) tuženica nije prigovorila navodima tužitelja da tužitelj iznajmljuje dva poslovna prostora na lokaciji koja se nalazi u S., dok trećim poslovnim prostorom raspolaže treća osoba M. K., kći pok. F. Z., da je tuženica u predmetnom prostoru od 2015., a zbog neplaćanja zakupnine da je tužitelj protekom roka upozorio tuženicu kako ugovor o zakupu neće produžiti.

18. Stoga, kako se i po ocjeni ovoga suda tuženica protekom ugovorenog roka, tj. istekom 30. travnja 2018. u predmetnom poslovnom prostoru nalazi bez valjanje pravne osnove, pravilno je tužbeni zahtjev tužitelja prihvaćen kao osnovan.

19. Iz ovih je razloga na temelju odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

U Rijeci 9. rujna 2021.

 

 

Predsjednik vijeća

Duško Abramović

 

 

 

 

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu