- 1 -              III Kr 21/2021-3

Broj: III Kr 21/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Melite Božičević Grbić i Ileane Vinja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv os. S. U. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 2. u vezi s čl. 34. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12.; dalje u tekstu: KZ/11.) odlučujući o zahtjevu os. S. Č. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 16. rujna 2019. broj K-1425/15-77 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 18. veljače 2020. broj Kž-1091/2019-11, u sjednici održanoj 9. rujna 2021.,

p r e s u d i o   j e:

Odbija se zahtjev os. S. Č. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 16. rujna 2019. broj K-1425/15-77 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 18. veljače 2020. broj Kž-1091/2019-11, proglašen su krivima, S. U. i S. Č. zbog kaznenih djela iz čl. 236. st. 2. u vezi s čl. 34. KZ/11. i čl. 278. st. 3. KZ/11. te su osuđeni na jedinstvene kazne zatvora, S. U. u trajanju jedne godine, a S. Č. u trajanju dvije godine i šest mjeseci.

2. Protiv te presude os. S. Č. je po branitelju V. D., odvjetniku iz R., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude „iz osnova propisanih u članku 517. st. 1. t.1, 2. i 3 i stav 2 ZKP/08 jer je pravomoćno osuđen u drugostupanjskom postupku na način koji predstavlja kršenje temeljnih ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, međunarodnim pravom ili zakonom i zbog povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku iz članka 487 ZKP, povredom kaznenog zakona, a te su povrede utjecale na presudu.“ Predlaže da se drugostupanjska presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

3. Prije dostavljanja spisa Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prvostupanjski sud je postupio sukladno čl. 518. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08.,76/09.,80/11.,91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19.- dalje: ZKP/08.)

4. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude (dalje u tekstu: zahtjev) nije osnovan.

5. Pozivanjem na ustaljenu praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske, uz opsežno citiranje dijelova odluka tog suda i Vrhovnog suda Republike Hrvatske, osuđenik navodi da „povrede kaznenog postupka u drugostupanjskoj presudi narušavaju načelo pravičnog kaznenog postupka, zajamčena prava u EKLJP i Ustavu RH“ odnosno da je povrijeđeno pravo na pravično suđenje i ostvarena povreda prava na obrazloženu sudsku odluku kao i povreda kaznenog postupka iz članka 468 st 1 t.9 u svezi članka 449 ZKP i povreda kaznenog zakona.“ Obrazlaže da je drugostupanjski sud prekoračio optužbu  jer  je osudio S. Č. „primjenom članka 236 st 2 KZ bez primjene članka 34 KZ, dakle za dovršeno kazneno djelo iz članka 236 KZ iako državno odvjetništvo u tom pravcu nije podiglo optužnicu niti je žalbu u tom pravcu podnijelo“, a izostalo je i obrazloženje takve osude čime je ujedno ostvarena i povreda kaznenog zakona.  Nastavlja da u obrazloženju drugostupanjske presude „sud nije ocijenio navode odgovora na žalbu...iako je u razlozima utvrdio da je odgovor na žalbu podnesen“ čime je ostvarena povreda prava na pravično suđenje, povredom prava na obranu i obrazloženu odluku suda.

6. Nije u pravu osuđenik da su u žalbenom postupku ostvarene povrede odredaba kaznenog postupka niti je povrijeđen kazneni zakon na štetu osuđenika. Naime, suština primjedbi iz zahtjeva odnosi se na zakonske osnove iz čl. 517. st. 1. toč. 1. i 3. ZKP/08. time da osuđenik posljedično, neutemeljeno, izvodi tvrdnju i o ostvarenoj teškoj povredi prava na pravično suđenje.

7. Prije svega neosnovan je prigovor o „prekoračenju optužbe“ u žalbenom postupku jer osuđenik drugostupanjskom presudom nije osuđen za dovršeno kazneno djelo prijevare. U uvodu presude naznačeno je da je žalbeni sud odlučivao u kaznenom predmetu protiv osuđenika zbog kaznenog djela „prijevara u pokušaju-iz članka 236. stavak 2 Kaznenog zakona...u svezi članka 34. KZ/11“ i to na način da je, prema izreci presude, prihvatio žalbu državnog odvjetnika  podnijetu zbog odluke o kazni i shodno tome preinačio prvostupanjsku presudu samo u odluci o kazni, dakle ne i u pravnoj oznaci djela (osuđenici nisu podnijeli žalbu na prvostupanjsku presudu). Jasno je navedeno da se os. S. Č. „za kaznena djela za koja je prvostupanjskom presudom proglašen krivim“ (jednako i za os. S. U.) dakle za kaznena djela prijevare u pokušaju i krivotvorenja isprave, utvrđuju kazne zatvora shodno zakonskom okviru propisanom za ta djela (izričaj o utvrđivanju kazne zatvora na temelju čl. 236. st. 2. KZ/11. i na temelju čl. 278. st. 3. KZ/11.). To znači da je drugostupanjski sud S. Č. odmjerio kazne zatvora bez zakonskog ublažavanja kazne predviđenog u čl. 34. st. 2. KZ/11., koje odredbe je za obojicu osuđenika (za kazneno djelo prijevare u pokušaju) primijenio sud prvog stupnja, pa nema govora o osudi za dovršeno kazneno djelo prijevare, a shodno tome je promašen i prigovor o povredi kaznenog zakona. Valja dodati da se i sadržaj obrazloženja drugostupanjske presude ograničava na ocjenu žalbenih navoda državnog odvjetnika kojima se problematizira pravilnost izbora vrste i mjere kazne za kaznena djela za koja su osuđenici, tada optuženici, proglašeni krivima kako je to i navedeno u početnom dijelu (1.-3. odlomak) obrazloženja drugostupanjske presude.

8. Nadalje, sukladno čl. 487. ZKP/08. drugostupanjski sud je dužan u obrazloženju odluke (presude ili rješenja) ocijeniti žalbene razloge i iznijeti povrede zakona koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti što je u konkretnom slučaju i učinio. Pri tome žalbeni sud nije propustio uzeti u obzir i osuđenikov odgovor na žalbu državnog odvjetnika kako je to i navedeno u razlozima drugostupanjske presude. Drugostupanjski sud je ocijenio osnovanim žalbene navode državnog odvjetnika argumentacijom o težini i okolnostima počinjenja kaznenih djela, precijenjenom vrednovanju priznanja djela i višekratnoj osuđivanosti za imovinske delikte (st. 3. posljednji odlomak). Time je ocijenio relevantne navode žalbe i razumno obrazložio osudu na kaznu lišenja slobode, sve sukladno odredbama kojima je reguliran žalbeni postupak.

9. Stoga, budući da os. S. Č. (kao ni os. S. U.) nije podnio žalbu na prvostupanjsku presudu, a iz obrazloženja drugostupanjske presude je razvidno da je taj sud imao u vidu odgovor(e) osuđenika podnijete na žalbu državnog odvjetnika,  nije ostvarena povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, niti je povrijeđeno pravo na pravično suđenje kako se tvrdi u zahtjevu.

10. Slijedom navedenog, na temelju čl. 519. u vezi s čl. 512. ZKP/08., trebalo je zahtjev odbiti kao neosnovan.

Zagreb, 9. rujna  2021.