1

Poslovni broj Gž R-238/2020-2

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj Gž R-238/2020-2

 

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Kseniji Dimec, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice M. Š. M. iz Z., OIB: ..., zastupane po punomoćniku D. B., odvjetniku u O. d. M. & B. iz Z., protiv tuženika S. u Z., P.-m. f., Z., OIB ... zastupanog po punomoćniku N. J., odvjetniku u O. d. J. & G. iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-830/2019-27 od 28. studenog 2019., ispravljenoj rješenjem Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-830/2019-29 od 14. siječnja 2020., dana 09. rujna 2021.,

 

 

                                      p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-830/2019-27 od 28. studenog 2019. ispravljena rješenjem Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-830/2019-29 od 14. siječnja 2020.

 

II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška odgovora na žalbu. 

 

 

Obrazloženje

Pobijanom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 5.967,22 kn bruto sa zakonskim zateznim kamatama po stopi i u tijeku na pojedine iznose kao u izreci presude, točkom II. izreke naloženo je tuženiku nadoknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 6.562,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate, dok je točkom III. izreke odbijen zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška.

 

Protiv citirane presude žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava iz odredbi čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - ZPP), predlažući da se presuda preinači, podredno ukine.

 

U odgovoru na žalbu tužiteljica osporava žalbene navode, predlažući da se žalba tuženika odbije kao neosnovana.

 

Žalba nije osnovana.

 

U konkretnom slučaju radi se o postupku u sporu male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP-a. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ovog Zakona i zbog pogrešne primijene materijalnog prava. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a i čl. 467. st.1. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od bitnih povreda parničnog postupka, pa tako ni one iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju se sadržajno upire žalbenim navodima, budući da presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, razlozi presude zbog kojih je sud prihvatio tužbeni zahtjev su jasni, te presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Suprotno žalbenim navodima tuženika, u obrazloženju presude navedeni su razlozi o svim odlučnim činjenicama, tako i onima koji se odnose na kriterije prema kojima je utvrđen pripadajući iznos dodatka na plaću.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće po osnovi dodatka na plaću za posebne uvjete rada, odnosno zbog izloženosti izvorima opasnosti i štetnim utjecajima rada za razdoblje od travnja 2014. do siječnja 2015. koji tužiteljica temelji na odredbama čl. 54., 55., 56., 57. i 58. Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje ("Narodne novine" broj 142/10 – dalje KU).

 

Nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu I. vrste –docent. Člankom 54. Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje („Narodne novine“ broj 142/2010 – dalje: KU) određeno je da zaposlenicima za koje se temeljem Procjene opasnosti iz čl. 58. st. 1. toga ugovora i popisa radnih mjesta iz čl.58.st.3.toga ugovora utvrdi da rade u posebnim uvjetima rada, izloženi izvorima opasnosti štetnim utjecajima rada, pripada dodatak na plaću u visini 7% - 15% osnovice za izračun plaće u javnim službama. Člankom 58. st. 1. KU je određeno da u skladu s odredbama Zakona o zaštiti na radu na svakoj ustanovi će se izraditi Procjena opasnosti. Stavkom 2. cit. članka 3. je određeno da temeljem Procjene opasnosti iz prethodnog stavka poslodavac je dužan primjenjivati pravila zaštite na radu kojima se otklanjaju ili na najmanju moguću mjeru smanjuju opasnosti i štetnosti po zaposlenike na mjestima rada i u radnom okolišu za što poslodavac osigurava sva potrebna materijalna sredstva. Stavkom 3. cit. članka je određeno da će se na temelju procjene opasnosti iz stavka 1. toga članka na svakoj ustanovi izraditi popis radnih mjesta s posebnim uvjetima rada, izvorima opasnosti i štetnim utjecajima rada te popis zaposlenika koji rade na tim poslovima, a koji popis obvezno mora sadržavati vrijeme izloženosti opasnostima. Stavkom 4. cit. članka je određeno da popis iz stavka 3. toga članka učinit će zajednički poslodavac ili ovlaštenik poslodavca za zaštitu na radu i sindikalni povjerenik.

Sud prvog stupnja utvrdio je da je radno mjesto tužiteljice Popisom radnih mjesta s opisom poslova iz 2008. utvrđeno kao radno mjesto s posebnim uvjetima rada te da temeljem navedenog propisa ostvaruje dodatak za rad sa posebnim uvjetima od 12%, slijedom čega je pravilno naložio tuženiku da tužiteljici isplati utuženi iznos sukladno čl. 54., čl. 57. st. 1. i čl. 58. KU.

 

Pri tome, suprotno navodima tuženika, sud prvog stupnja je pravilno zaključio da se Popis 2014/2015 ne može retroaktivno primijeniti na tužiteljicu. Naime, navedeni Popis dostavljen je Ministarstvu tek 7. prosinca 2016., dakle nakon razdoblja za koje tužiteljica potražuje isplatu dodatka, a činjenica da tuženik nije ispunio svoju obvezu na vrijeme sukladno čl. 58. st. 2. KU i dostavio Ministarstvu  popis radnih mjesta s posebnim uvjetima rada, izvorima opasnosti i štetnim utjecajima rada uz popis zaposlenika koji rade na tim poslovima, ne može ići na štetu radnika.

 

Slijedom toga, kraj utvrđenja da od početka rada tužiteljice kod tuženika nije bilo promjena uvjeta u kojima obavlja poslove radnog mjesta, tužiteljica ostvaruje pravo na isplatu predmetnog dodatka.

 

Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

 

O zahtjevu tužiteljice za naknadom troška odgovora na žalbu odlučeno je primjenom odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a.

 

 

U Rijeci 09. rujna 2021.

 

 

Sudac

Ksenija Dimec