Baza je ažurirana 08.05.2025.
zaključno sa NN 72/25
EU 2024/2679
1
Poslovni broj: 9 Gž Zk-47/2021-2
Republika Hrvatska Županijski sud u Varaždinu Varaždin, Braće Radić 2 |
Poslovni broj: 9 Gž Zk-47/2021-2
R E P U B L I K A H R V AT S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Sanje Bađun kao predsjednice vijeća, te Tatjane Ledinšćak-Babić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Milka Samboleka, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. Š., OIB: ... i K. Š., OIB: ..., oboje iz Đ., te oboje zastupanih po punomoćniku J. N., odvjetniku iz Đ., protiv tuženika Stečajna masa iza J. d.d. u stečaju, OIB: ... iz S. B., zastupanog po stečajnom upravitelju M. Š., OIB: ... iz S. B., a ovaj po punomoćniku I. Ž., odvjetniku iz S. B., radi brisanja zemljišnoknjižnog upisa, povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv presude Općinskog suda u Đakovu, poslovni broj P-88/2020-7 od 11. studenog 2020. u sjednici vijeća održanoj dana 09. rujna 2021.,
r i j e š i o j e
Usvaja se žalba tužitelja, ukida se presuda Općinskog suda u Đakovu, poslovni broj P-88/2020-7 od 11. studenog 2020. i predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev radi utvrđenja da je uknjižba prava vlasništva na nekretnini pobliže opisanoj u izreci, a za korist tuženika, pravno nevaljana kao i sa zahtjevom radi brisanja prava vlasništva na istim nekretninama za korist tuženika i uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, te istovremenog upisa prava vlasništva za korist tužitelja, kao i zahtjev za naknadu parničnog troška, dok je pod točkom II. izreke naloženo tužiteljima da solidarno naknade tuženiku troškove postupka u iznosu od 2.500,00 kn.
2. Navedenu presudu pravodobno podnesenom žalbom pobijaju tužitelji iz svih zakonom dozvoljenih žalbenih razloga, s prijedlogom da ovaj sud istu preinači te prihvati tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, a tuženika obveže na naknadu troškova žalbe i troškova parničnog postupka ili da pobijanu presudu ukine u cijelosti i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu ističe da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo i utvrdio činjenično stanje, pa predlaže da se žalba tužitelja odbije kao neosnovana te pobijana presuda u cijelosti potvrdi.
4. Žalba tužitelja je osnovana.
5. Među strankama nije sporno da su tužitelji nasljednici iza pok. sina I. Š. te da su u zk.ul. broj 1520 k.o. Đ. upisani kao suvlasnici nekretnine pod oznakom čkbr. 340/2 kuća i dvorište u Đ., A. Đ. u ½ dijela i tuženik u ½ dijela, te da je suvlasništvo tuženika upisano rješenjem Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Đakovu, Zemljišnoknjižnog odjela Đakovo broj Z-663/18 od 30. siječnja 2018., a na temelju Sporazuma o osiguranju s prijenosom prava vlasništva od 15. veljače 2006. solemniziranog po javnoj bilježnici N. K. iz S. B. broj OU-66/06 15. veljače 2006. i punomoći od 3. veljače 2006., uz zabilježbu da je prijenos prava vlasništva obavljen radi osiguranja novčanog potraživanja od 1.609.641,82 kn uz uvjete navedene u Sporazumu.
6. Odlučujući o tužbenom zahtjevu tužitelja prvostupanjski sud je utvrdio da je temeljem prijedloga za upis prava vlasništva sukladno naprijed navedenom Sporazumu od 15. veljače 2006. rješenjem Općinskog suda u Đakovu broj Z-2066/06 od 7. travnja 2008. odbačen prijedlog predlagatelja J. d.d. u stečaju, S. B. zbog procesnih nedostataka, a da je rješenjem istog suda broj Z-2903/09 od 10. studenog 2009. odbijen prijedlog za upis temeljem istih dokumenata uz obrazloženje da nisu ispunjene sve materijalne i postupovne pretpostavke za predloženu uknjižbu iz čl. 108. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07 i 152/08), a Županijski sud u Osijeku svojim rješenjem broj Gž-1430/10-2 od 30. lipnja 2011. odbio je žalbu predlagatelja J. d.d. u stečaju kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsko rješenje.
7. Kako je Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Đakovu 30. siječnja 2018. dopustio upis prava vlasništva na suvlasničkom dijelu I. Š. nekretnine koja je predmet ovog postupka, a temeljem naprijed navedenog Sporazuma o osiguranju s prijenosom prava vlasništva od 15. veljače 2006. i punomoći od 3. veljače 2006., a nije sporno da je predmetno rješenje dostavljeno kako strankama u postupku, ovdje tužitelju P. Š. kao opunomoćeniku I. Š. 02. veljače 2018., koji je navedeno rješenje i primio te je isto postalo pravomoćno 20. veljače 2018. jer sudionici ovog postupka tj. ni tužitelj P. Š. kao punomoćnik I. Š. ni tuženik kao predlagatelj na isto rješenje nisu uložili prigovor, iako je uputa o pravnom lijeku na rješenju bila jasna i razumljiva, prvostupanjski sud zaključuje da je očito volja tužitelja P. Š. bila da prihvaća kao zakonit dopušteni upis vlasništva na suvlasničkom dijelu nekretnine I. Š. smatrajući da je u trenutku primitka rješenja dobro znao da je temeljem iste dokumentacije ranije najprije odbačen, a potom i odbijen prijedlog za upis, pa da je bio zadovoljan s odlukom suda i stoga na isto nije ulagao pravni lijek i time propustio osporavati sve navode koje sada tužbom ističe.
7.1. Kako sud smatra da je u konkretnoj pravnoj stvari nastupila i zastara podnošenja brisovne tužbe tužitelja kao zakonskih nasljednika iza pok. sina I. Š., jer ista nije podnesena u roku od 60 dana od dana isteka roka za žalbu protiv rješenja od 30. siječnja 2018. to je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbijen kao neosnovan.
8. Tužitelji u žalbi tvrde da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito što nema razloga o odlučnim činjenicama, tvrdeći da u ovom postupku prvostupanjski sud nije postupio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku te nije utvrdio pravo stanje stvari jer nije dovoljno brižno cijenio provedene dokaze.
8.1. Navode da su u konkretnom slučaju podnijeli brisovnu tužbu tražeći zaštitu zbog povrede knjižnog prava, a koja je učinjena nevaljanim, odnosno neistinitim upisom vlasništva u korist tuženika, a da je prvostupanjski sud zauzeo pravno shvaćanje koje je u izričitoj suprotnosti s pravnih shvaćanjem rješenja Županijskog suda u Osijeku broj Gž-1430/2010-2 od 30. lipnja 2011. kojim je potvrđeno prvostupanjsko rješenje broj Z-2903/09 od 11. studenog 2009., jer je utvrđeno da je punomoć koju je pok. I. Š. dao tužitelju P. Š. od 03. veljače 2006. opća, te da je u trenutku podnošenja prijedloga 28. svibnja 2009. bila starija od godine dana zbog čega da nisu ispunjene sve materijalne i postupovne pretpostavke za predloženu uknjižbu, a suprotno tome prvostupanjski sud zauzima pogrešan stav da je volja tužitelja P. Š. bila da prihvaća kao zakonit dopušten upis vlasništva na suvlasničkom dijelu I. Š.. Pojašnjavaju da iako smatraju nebitnim razloge zbog kojih nisu ulagali žalbu da ističu da je to teška bolest njihovog sina koji već tada osobno nije bio sposoban uložiti pravni lijek (umro 2019.) i njegovo liječenje koje je imalo za posljedicu propuštanje roka za ulaganje žalbe, a nikako ne volja tužitelja P. Š. da dopušteni upis smatra zakonitim.
8.2. U odnosu na stajalište prvostupanjskog suda o zastari u konkretnom slučaju tužitelji pojašnjavaju da je rok za podnošenje brisovne tužbe vremenski ograničen samo u odnosu na poštenog trećeg stjecatelja, a ne i u odnosu na neposrednog stjecatelja, odnosno nepoštenog trećeg stjecatelja prema kojima se tužba može podnijeti bez vremenskog ograničenja, sve do nastupa činjenica zbog kojih bi tužiteljeva knjižna prava i inače prestala, a kako pravo na podnošenje brisovne tužbe ne isključuje ni činjenica da je protiv rješenja o upisu već podnesena žalba kao ni da nije bila podnesena, tužitelji smatraju da je nezakonit stav prvostupanjskog suda o zastari podnošenja brisovne tužbe u konkretnom slučaju.
9. Ispitujući pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima valja istači da ista nije opterećena ni bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19 – dalje: ZPP), a niti iz čl. 354. st. 1. u svezi sa st. 8. ZPP-a, s obzirom da ista nije opterećena nikakvim nedostacima zbog kojih ovaj sud ne bi mogao ispitati pravilnost i zakonitost iste, dok su razlozi o odlučnim činjenicama jasno određeni te bez proturječja sa stanjem spisa. Osim toga prema mišljenju ovog suda prvostupanjski je sud odlučujući prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno a na temelju rezultata cjelokupnog postupka adekvatno obrazložio koje će činjenice uzeti kao dokazane, slijedom čega se navedeni žalbeni navodi tužitelja ukazuju neosnovanim. Osim toga primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u navedenoj presudi nije počinjena ni jedna druga bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
10. Međutim, kako se brisovna tužba i prigovor odnosno žalba protiv rješenja o dozvoli uknjižbe međusobno ne isključuju, to znači da ako su ispunjene pretpostavke i za podizanje tužbe i za ulaganje žalbe, da podizanje tužbe ne isključuje pravo na ulaganje žalbe, pa se istodobno mogu podnijeti i žalba protiv rješenja o dozvoli upisa i brisovna tužba. Kako pravo na podnošenje brisovne tužbe ne isključuje ni činjenica da je protiv rješenja o upisu već podnesena žalba kao ni to da je rješenje već postalo pravomoćno, jer je žalba odbijena ili uopće nije bila podnesena, pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da je propuštanjem podnošenja prigovora na rješenje o dozvoli sporne uknjižbe od strane tužitelja P. Š. kao punomoćnika pok. I. Š. isti izrazio svoju volju da je navedenim rješenjem zadovoljan pa da prigovore koje ističe u tužbi više ne može isticati. To stoga jer odnos žalbe i brisovne tužbe proizlazi iz činjenice da se žalbom osporava valjanost, odnosno zakonitost rješenja donesenog povodom prijedloga za upis u kojem je odlučeno je li prijenos za upis osnovan ili ne s obzirom na zemljišnoknjižno stanje, prijedlog te priloge upisa, kao i s obzirom na ostale pretpostavke koje je zemljišnoknjižni sud po čl. 108. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj: 63/19 – dalje: ZZK) trebao ispitati, dok je brisovna tužba usmjerena međutim protiv samog upisa te se njome osporava njegova valjanost odnosno istinitost ako nije u skladu sa stvarnim pravnim stanjem nekretnine.
11. Osim toga, kako se brisovna tužba s uspjehom može podići i kad za uknjižbu nisu bile ispunjene sve materijalne i postupovne pretpostavke određene pravilima zemljišnoknjižnog prava zbog čega je uknjižba neistinita, tj. nevaljana, a tužitelji u tužbi tvrde da je sporna uknjižba provedena po punomoći koja nije ispunjavale sve pretpostavke nužne za uknjižbu, tužba tužitelja protiv tuženika u konkretnoj pravnoj stvari prema mišljenju ovog suda je dopuštena.
12. Nadalje, kako iz stanja spisa proizlazi da je tuženik neposredni stjecatelj tj. osoba u čiju je korist je prema navodima tužitelja provedena nevaljana, neistinita uknjižba, prvostupanjski sud, pogrešno primjenjujući odredbu čl. 129. st. 2. toč. 1. ZZK, neosnovano zaključuje da je tužba tužitelja u konkretnoj pravnoj stvari u zastari jer se rokovi iz čl. 129. st. 2. ZZK odnose samo u odnosu na brisovnu tužbu protiv poštenog trećeg stjecatelja, s obzirom da se brisovna tužba protiv neposrednog stjecatelja s uspjehom može podići sve dok ne nastupe činjenice temeljem kojih bi se povrijeđeno knjižno pravo ionako brisalo iz zemljišne knjige, slijedom čega, je pravo na podizanje brisovne tužbe u konkretnom slučaju vremenski neograničeno.
13. Kako zbog pogrešnog pravnog stava prvostupanjski sud uopće nije raspravio i utvrđivao sve odlučne činjenice vezane uz ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, valjalo je primjenom odredbe čl. 370. ZPP-a prihvatiti žalbu istih, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, u kojem će na osnovu dokaza predloženih od strane stranaka, a uvažavajući naprijed navedeno pravno stajalište ovog suda, prvostupanjski sud ponovno odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, a novom odlukom odlučit će i o troškovima postupka.
U Varaždinu 09. rujna 2021.
|
|
Predsjednica vijeća Sanja Bađun v.r. |
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.