Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 420/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane
Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje
izvjestiteljice i Đure Sesse člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike
Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci,
Građansko-upravni odjel, protiv tuženice Jadranka d.d. Mali Lošinj, Dražica 1, OIB
70741052040, kojeg zastupaju punomoćnici Branimir Kojić i Maša Milardović
Jakovljević, odvjetnici u Malom Lošinju, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o
prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda
Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1273/18-3 od 29. rujna 2020., kojom je
potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-647/2016-13 od 12.
siječnja 2018., na sjednici održanoj 8. rujna 2021.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog
trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1273/18-3 od 29. rujna 2020.,
kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-647/2016-13
od 12. siječnja 2018., postavljajući dva pitanja:
- Da li je sud pravilno primijenio materijalno pravo, odnosno odredbe čl. 18. st.
5. i 6. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kada je utvrdio nedostatak
poštenja tuženikova posjeda, iako se radilo i nesmetanom i isključivom posjedu
temeljem sudskog rješenja o uknjižbi prava vlasništva broj Z-235/93, u vremenu od
1995.pa do podnošenja ove tužbe 2016.?
- Da li je sud pravilno primijenio materijalno pravo, odnosno odredbe čl. 18. st.
5. i 6. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kada je utvrdio da je tuženikov
posjed, temeljen na uknjiženom pravu vlasništva prestao biti pošten 1997., samo
temeljem činjenice da je tuženik zaprimio rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju od
12. prosinca 1997., a da pri tome nije proveden niti jedan drugi dokaz koji bi osporio
presumirano poštenje tuženikova posjeda, uključivši saslušanje zakonskih
zastupnika tuženika, prema čijem poštenju i postupanju se procjenjuje poštenje
posjeda tuženika kao pravne osobe?
2. Kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje
jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj
prava kroz sudsku praksu, tuženica navodi da je shvaćanje drugostupanjskog suda u
pobijanoj odluci o navedenim pitanjima različito od shvaćanja zauzetog u presudama
Europskog suda za ljudska prava Gashi protiv Hrvatske od 13. prosinca 2007. (broj
zahtjeva 32457/05),Trgo protiv Hrvatske od 11. lipnja 2009. (zahtjev broj 35298/04) i
Radomilja i drugi protiv Republike Hrvatske od 20. ožujka 2018. (zahtjev broj
37658/10).
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.
5.1. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o
parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03,
88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 -
dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da, u odnosu na
postavljena pitanja, nije riječ o pitanjima koja bi, u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1.
ZPP, bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u
njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer nije riječ o pitanjima u
pogledu kojih bi praksa viših sudova bila nejedinstvena, s obzirom na to da u
odlukama na koje se tuženica poziva u opravdanju postavljenih pitanja nije izraženo
nikakvo shvaćanje glede postavljenih pitanja.
5.2. Naime, u predmetu Europskog suda za ljudska prava Gashi protiv Hrvatske
(zahtjev broj 32457/05), sporan je bio otkup nekretnine na temelju ranije stečenog
stanarskog prava, dok je u odluci Europskog suda za ljudska prava Trgo protiv
Hrvatske (zahtjev broj 35298/04) u pitanju bilo zemljište u posjedu privatnih osoba
konfiscirano od strane socijalističkih vlasti 1949., a u predmetu Radomilja protiv
Hrvatske (zahtjev broj 37658/10) također su u pitanju bile zemljišne čestice u posjedu
privatnih osoba. U sva tri predmeta Europski sud za ljudska prava iznio je shvaćanje
u vezi postupaka pokrenutih u periodu od 1. siječnja 1997. do 17. studenoga 1999.
dok je na snazi bila odredba ranijeg čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim
stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 79/06,
141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZV), odnosno o primjeni
odredbe čl. 388. st. 4. ZV u pogledu toga jesu li ispunjene pretpostavke stjecanja
prava vlasništva dosjelošću do trenutka kada je objavljena odluka Ustavnog suda
Republike Hrvatske (U-I-58/1997, U-I-1235/1997 od 17. studenog 1999. - "Narodne
novine" broj 137/99 od 4. prosinca 1999.) kojom je ukinuta navedena odredba. Niti u
jednoj od tih odluka nije zauzimano shvaćanje o stjecanju prava vlasništva na
nekretninama ranijeg društvenog poduzeća koje nisu procijenjene u temeljni kapital
tog poduzeća prilikom privatizacije, kao što je to slučaj u ovopredmetnom postupku.
6. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za
intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP, odnosno nisu ispunjene
pretpostavke za dopuštenost revizije, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl.
387. st. 5. ZPP, riješeno je kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 8. rujna 2021.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud
Kontrolni broj: 0e287-09c4e-139f8
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom: CN=MIRJANA MAGUD, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.