1                      Poslovni  broj: 11 Us I-1437/2020-14

 

 

 

 

 

 

Poslovni  broj: 11 Us I-1437/2020-14

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Zec, uz sudjelovanje zapisničarke Glorije Fićor, u upravnom sporu tužiteljice S. H. iz R., J. L. S. 3, koju zastupa opunomoćenica B. J., odvjetnica u R., P. 2/II, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, uz sudjelovanje zainteresirane osobe A. B. iz Z., M. B. 1C, kojeg zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog društva K., K. i p. d.o.o., odvjetnici u R., S. 6/III, radi građevinske dozvole, 8. rujna 2021.,

 

p r e s u d i o  j e

 

              I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine KLASA: UP/II-361-03/20-02/304, URBROJ: 531-09-2-20-3 od 21. listopada 2020. i rješenja o izmjeni i dopuni građevinske dozvole Ličko-senjske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo, zaštitu okoliša i prirode te komunalno gospodarstvo, Gospić KLASA: UP/I-361-03/19-01/000078, URBROJ: 2125/1-06-20-0014 od 22. svibnja 2020.

 

              II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova ovog spora.

 

III. Nalaže se tužiteljici nadoknaditi zainteresiranoj osobi troškove ovog upravnog spora u iznosu od 6.250,00 (šest tisuća dvije stotine i pedeset) kuna u roku od 60 (šezdeset) dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima ovoga upravnog spora.

 

    Obrazloženje

 

              1. Rješenjem o izmjeni i dopuni građevinske dozvole Ličko-senjske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo, zaštitu okoliša i prirode te komunalno gospodarstvo Gospić KLASA: UP/I-361-03/19-01/000078, URBROJ: 2125/1-06-20-0014 od 22. svibnja 2020. odlučeno je da se građevinska dozvola KLASA: UP/I-361-03/16-01/27, URBROJ: 2125/1-08-16-05 od 11. listopada 2016., izdana po Upravnom odjelu za graditeljstvo, zaštitu okoliša i prirode te komunalno gospodarstvo Ličko-senjske županije, Gospić, za izgradnju zamjenske građevine stambene namjene, izvršna i pravomoćna dana 8. studenog 2016., mijenja na način da se: - u prostoru suterena umjesto postojećih prostorija (konobe) izvodi stambeni prostor, jedna stambena jedinica, - mijenja se organizacija prostora u prizemlju građevine u kojem je smještena druga stambena jedinica, - mijenja se vanjsko oblikovanje građevine i uređenje okućnice, - umjesto dvostrešnog krovišta izvodi se ravni krov, - izvodi se nova sabirna jama, a sve sukladno glavnom projektu, oznake ZOP: 2031 iz lipnja 2018., glavnog projektanta M. P. dipl. ing. arh., broj ovlaštenja A 421, koji je sastavni dio pobijanog rješenja i kojim se zamjenjuje glavni projekt koji je sastavni dio predmetne građevinske dozvole.

 

              2. Protiv navedenog rješenja o izmjeni i dopuni građevinske dozvole od 22. svibnja 2020. tužiteljica je izjavila žalbu koja je osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-361-03/20-02/304, URBROJ: 531-09-2-20-3 od 21. listopada 2020. odbijena kao neosnovana.

 

3. Tužiteljica je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnijela tužbu ovom sudu zbog pogrešne primjene zakona, povrede pravila postupka i nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja. Pojašnjavajući predmetno ističe kako je pogrešno obrazloženje tuženika u kojem se navodi da stepenice nisu konstruktivni dio građevine pa da iz Prostornog plana uređenja Općine Karlobag („Županijski glasnik Ličko-senjske županije“ broj 03/08 i 12/10, dalje: PPUO Karlobag) ne proizlazi da se iste ne bi mogle izvesti na predviđenom mjestu u blizini tužiteljičine kuće, a niti prozor tužiteljice na pročelju koje se nalazi na međi da nije zapreka gradnji u skladu s prostornim planom. Ističe kako se radi o stepenicama koje se planiraju izvesti ne svega 40 cm od međe nego na samoj međi, a 40 cm udaljene od kuće (prozora) tužiteljice, a što svakako nije u skladu s PPUO Karlobag. Nastavno citira odredbu čl. 36. važećeg PPUO Karlobag ističući pritom sljedeće stavke: građevinski pravac građevine nalazi se najmanje 5 m od regulacijskog pravca i 3 m od granice susjednih parcela; iznimno, udaljenost građevine od granice susjednih parcela u izgrađenom dijelu naselja može biti i manja od 3 m, ali ne manje od 1 m od susjedne građevne čestice; iznimno, na manjoj udaljenosti od 1 m od susjedne građevne čestice dozvoljava se dogradnja i nadogradnja postojeće građevine tako da se dogradnjom može zadržati postojeća udaljenost od susjedne granice građevne čestice uz uvjet da se poštuju ostali uvjeti ovih Odredbi za uređenje prostora. Također, ističe kako važeći prostorni plan na prostorima stambene i mješovite namjene u izgrađenom dijelu područja B. D. i to BD3 (gdje se nalazi nekretnina investitora) omogućuje gradnju novih i rekonstrukciju samostojećih, poluugrađenih i ugrađenih građevina uz sljedeće granične vrijednosti: na lokacijama gdje ne postoji mogućnost formiranja najmanje propisane građevne čestice (interpolacije), kada su susjedne građevne čestice (lijeva i desna) već izgrađene, dozvoljava se smještaj građevina i na građevnoj čestici manje površine od najmanje propisane ovim odredbama, uz poštivanje ostalih posebnih uvjeta za uređenje prostora; u rekonstrukciji postojeća izgrađenost građevne čestice i visina, veće od propisanih, mogu se zadržati, ali bez povećavanja; zadržava se kontinuirani građevni pravac postojećih građevina; najmanje 1 PGM/1 stan, uz smještaj vozila na građevnoj čestici (ne unutar rezervacije proširenja postojeće ulice), druge namjene prema normativima ove Odluke; iznimno smještaj vozila, ukoliko se ne može osigurati na parceli objekta, može se rješavati na javnim garažnoparkirališnim površinama, u skladu s posebnom općinskom odlukom; nova gradnja prema odredbama Plana. Vezano za posljednju stavku ističe da i sama inicijalna građevinska dozvola od 11. listopada 2016. navodi da je postojeća građevina na parceli stambena sa suterenom i prizemljem koju investitor planira srušiti zbog dotrajalosti te na istom mjestu izgraditi novu iste etažnosti, iz čega zaključuje da je jasno da se u konkretnom slučaju radi o izgradnji nove građevine. Odredba čl. 36 PPUO Karlobag jasno propisuje da se nova gradnja mora izvršiti isključivo prema odredbama PPUO Karlobag. Odnosno, kod nove gradnje treba poštivati sve propise o udaljenosti od susjedne čestice te o svim drugim uvjetima propisanim za izgradnju nove građevine. U svakom slučaju mora se ispoštovati sadašnja izgrađenost građevne čestice i visina te se mora zadržati kontinuirani građevni pravac postojećih građevina. Svakako se ne može ni u kojem slučaju protumačiti da bi investitor sada imao pravo graditi novu građevinu, čije bi stepenice bile izgrađene na međi i svega 40 cm od kuće i prozora tužiteljice. Jasno je propisano da se kod izgradnje/dogradnje na udaljenosti manjoj od 1 m od susjedne građevne čestice može zadržati isključivo postojeća udaljenost od susjedne granice građevne čestice, također uz poštivanje svih ostalih Odredbi za uređenje prostora. Građevinskom dozvolom, kako je ona izmijenjena pobijanim rješenjem bitno se mijenja građevinski pravac kao i vanjski gabariti građevine koja se nalazi na spornom zemljištu u vlasništvu investitora, čime se grubo krše odredbe čl. 36. PPUO Karlobag koje se odnose na minimalni razmak od susjedne građevine. Čak i kada bi u konkretnom slučaju bila riječ o rekonstrukciji, što nije, tada bi sukladno obvezujućim odredbama čl. 36. PPUO Karlobag bilo nužno zadržati postojeću izgrađenost građevne čestice, ali bez povećavanja. Također, ističe se kako je moguće u navedenom slučaju i zadržati postojeću udaljenost od susjedne granice građevne čestice uz uvjet da se poštuju ostali uvjeti Odredbi za uređenje prostora. Dakle, nema govora o tome da bi moglo biti dozvoljeno da sada investitor pod krinkom navodne rekonstrukcije (koja to niti nije, već se radi o izgradnji nove zgrade, kako je već prethodno obrazloženo) bio ovlašten premjestiti postojeće stepenice do ulaza u njegovu kuću na način da iste sad budu na manjoj udaljenosti od susjedne građevine u vlasništvu tužiteljice i to povrh svega na udaljenosti od samo 40 cm i uz to još na samoj međi nekretnina u vlasništvu tužiteljice i investitora.

 

4. Nadalje, tužiteljica ističe kako je navod iz obrazloženja pobijanog rješenja kako je investitor sklopio ugovor o zakupu dijela k.č.br. .. k.o. L. Š. radi korištenja istog kao parkirnog mjesta neodlučan jer nije u skladu s važećim prostornim planom. Povrh toga, istim se nadležno tijelo, koje nije niti provjerilo o kojoj se i kakvoj nekretnini u naravi radi, dovodi u zabludu. To sve iz razloga što nekretnina označena kao k.č.br. .. k.o. L. Š. u naravi predstavlja javni prolaz, odnosno stepenice koje se tamo nalaze već stotinu godina. Dakle iste se sasvim sigurno neće rušiti pa da bi se time uklonio javni prolaz kojim se svi mještani i ostali koriste dugi niz godina. Navedeno ne bi bilo moguće čak niti kada bi se stepenice srušile. Također, ukazuje se na dio odredbe čl. 36. PPUO Karlobag, koja za osiguravanje parkirnih mjesta u slučaju kada na građevnoj čestici ne postoji jedno parkirno mjesto po stanu, a to je da za takvu mogućnost osiguravanja parkirnih mjesta mora postojati posebna odluka općine. Niti u jednom trenutku kroz prvostupanjski i drugostupanjski upravni postupak takva činjenica nije bila utvrđena, iako je ista od odlučne važnosti za donošenje pravilne i zakonite odluke u konkretnom predmetu. Također, tužiteljica ukazuje na povredu odredbe čl. 68. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09, dalje: ZUP) vezano za obvezu provedbe očevida; postojanje podzemnih voda čiji bi se tok mogao narušiti izgradnjom septičke jame i time tužiteljici prouzročiti štetu u vidu plavljenja te postavlja pitanje važenja inicijalne građevinske dozvole obzirom niti iz jednog navoda ili dokumenta priloženog predmetnom upravnom postupku ne proizlazi da bi investitor zahtijevao produženje važenja građevinske dozvole, već samo izmjene i dopune iste, a nesporno investitor do dana sastava tužbe nije započeo sa gradnjom sukladno izdanoj građevinskoj dozvoli, iako je sukladno dozvoli i važećim zakonskim odredbama istu bio dužan započeti najkasnije do 8. studenog 2019. Slijedom svega iznesenog, tužiteljica predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom se usvaja tužbeni zahtjev te poništava rješenje tuženika kao i prvostupanjsko rješenje uz dosudu tužiteljici troškova vođenja ovog upravnog spora.

 

5. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao u cijelosti kod svih navoda iznijetih u obrazloženju osporavanog rješenja te je predložio da sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljice.

 

6. Zainteresirana osoba u svom odgovoru na tužbu u bitnome ističe kako smatra da je odluka u upravnom postupku donesena na zakonit, ispravan i potpun način, kako glede utvrđenja činjeničnog stanja, tako i u pogledu primjene materijalnog prava te slijedom navedenog predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev. Ujedno je zatražena naknada troškova spora.

 

7. U tijeku spora održana je rasprava dana 1. rujna 2021. kako bi se sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na navedenu raspravu pristupila je tužiteljica osobno te opunomoćenici tužiteljice i zainteresirane osobe, dok na istu nije pristupio nitko za tuženika, koji je uredno pozvan. Rasprava je na temelju odredbe čl. 37. st. 3. ZUS-a u svezi s čl. 39. st. 2. ZUS-a održana u odsutnosti uredno pozvanog tuženika.

 

8. Na predmetnom ročištu opunomoćenica tužiteljice je uz navode iznesene u tužbi i u podnescima dostavljenim tijekom upravnog spora istaknula da se izmjenama i dopunama građevinske dozvole čini i bitna promjena nekretnine, a sve obzirom da sada projekt predviđa ravni krov koji po ranijoj građevinskoj dozvoli nije bio ravan već dvostrešni krov odnosno kuća je zadržavala odgovarajući oblik i stil. Sadašnje stanje po izmjenama i dopunama nije u skladu s planom jer arhitektonsko oblikovanje planirane građevine nije usklađeno s okolnom gradnjom, a što propisuju odredbe važećeg prostornog plana. Nadalje, osporava se da stepenice ne čine konstruktivni dio građevine jer se i u samom projektu navodi da iste predstavljaju vanjsko stubište koje povezuje etaže građevine, suteren i prizemlje, te da je isto armirano betonsko. Nije životno niti logično da predmetne stepenice ne bi predstavljale konstruktivni dio građevine jer bez njih zainteresirana osoba uopće ne bi imala pristup iz suterena u prizemlje. Dakle predmetne stepenice predstavljaju nužni element građevine. Također, opetovano se napominje da je gradnja spornih stepenica sada predviđena na samoj međi i to 40 cm od kuće tužiteljice, a razmak od kojih 40 cm se nalazi isključivo na strani nekretnine u vlasništvu tužiteljice. Stara građevinska dozvola iz 2016. godine izdana je nakon izmjene PPUO Karlobag i u njoj se jasno navodi da je moguća izgradnja na udaljenosti manjoj od 1 metar od međe, a ne od tuđe nekretnine, i to tako da se može zadržati postojeća udaljenost od susjedne građevinske čestice uz poštivanje ostalih uvjeta propisanih planom. Tužiteljica se tada pita kako su tada vrijedila za građevinsku dozvolu jednu pravila, a za njezinu izmjenu i dopunu druga pravila, dok je na snazi cijelo vrijeme jedan te isti prostorni plan. Što se tiče parkinga jasno je prostornim planom propisano da svaka građevina mora imati osigurano najmanje jedno parkirno mjesto po jednom stanu, uz smještaj vozila na građevnoj čestici, a izmjenom na javnim garažnoparkirališnim prostorima sve u skladu s posebnom općinskom odlukom. U konkretnom slučaju zainteresirana osoba navodno osigurava i to samo jedno parkirno mjesto, a sve s osnova navodno sklopljenog ugovora o zakupu koji ne predstavlja valjani pravni temelj za osiguranje parkirališnog prostora sukladno odredbama prostornog plana. Uz navedeno, ističe se da čak i kada bi zainteresirana osoba na navedeni način osigurala po jedno parkirno mjesto, i dalje ne zadovoljava prostornoplanske uvjete jer je dužna osigurati i drugo parkirno mjesto za drugi stan koji bi se imao nalaziti u novoizgrađenoj kući zainteresirane osobe. Osporavaju se navodi zainteresirane osobe izneseni u posljednjem podnesku iste, da se izmjenom i dopunom građevinske dozvole ne bi mijenjali tlocrtni gabariti niti položaj građevine, a niti udaljenost od međe jer se i u samom novom glavnom projektu navodi da se postojeći urbanistički parametri neznatno mijenjaju. Također se ističe da se izgradnjom predviđene građevine i stepenica, koje sukladno stavu tužiteljice predstavljaju konstruktivni dio te građevine, mijenja kontinuirani građevinski pravac, a što je također suprotno prostornom planu koji je trenutno na snazi. Ističe se također da važeći prostorni plan propisuje da se nove građevine imaju graditi sukladno općim odredbama plana, a da se građenjem predviđene građevine prekoračuje dozvoljeni postotak izgrađenosti građevne čestice sukladno planu.

 

9. Na istom ročištu opunomoćenik zainteresirane osobe u cijelosti ustraje kod odgovora na tužbu i navoda iznesenih tijekom ovog upravnog spora, a vezano za danas iznesene navode tužiteljice ističe kako predmet ovog spora nije građevinska dozvola koja je pravomoćna i izvršna i u kojoj su utvrđeni relevantni posebni uvjeti koji se u ovom postupku ne mogu ispitivati. Vezano za rješenje o izmjeni i dopuni koje je predmet ovog spora, a za koje tužiteljica u suštini navodi da isto ne bi bilo zakonito jer da novo predviđeno stepenište predstavlja konstruktivni dio građevine, ističe da je isto suprotno cjelokupnoj dokumentaciji u spisu, a da činjenica da je izgradnja istih predviđena armiranobetonskim načinom te da služe funkciji zgrade svakako je životna i logična kod bilo kakvog uređenja okućnica i pristupa zgradama koje se nalaze na kosim terenima, a neovisno da li se radi o stepeništu, betonskom pristupnom putu, asfaltiranom putu ili slično. Iz samog projekta je jasno vidljivo da se iste ne spajaju na samu osnovnu građevinu niti se ispod njih nalaze druge prostorije ili slično, već su položene na zemlji, odvojene od osnovne građevine, dok se o eventualnim prigovorima tužiteljice može raspravljati tek u postupku nadzora nad izvođenjem  radovima  koji će se izvoditi po istoj. Dojam tužiteljice u svezi krova i drugo također nije relevantan za zakonitost pobijanog rješenja. Osnovnom građevinskom dozvolom riješeno je parkiranje za jednu stambenu jedinicu dok je dodatno parkirno mjesto riješeno kroz ugovor o zakupu javne površine od 6. studenog 2019. s Općinom Karlobag, a koji ugovor po samoj naravi stvari predstavlja i odluku Općine Karlobag o raspolaganju.

 

10. U odnosu na izneseno opunomoćenica tužiteljice osporila je navode da bi sporne stepenice predstavljale samo uređenje okoliša na koje se ne bi primjenjivali propisi o gradnji, a to obzirom na činjenicu da je samim propisima o gradnji, kako zakonom tako i podzakonskim aktima, propisano da je za gradnju takvih stepenica potrebna građevinska dozvola. Nadalje, osporavaju se navodi zainteresirane osobe o predviđenom parkirnom mjestu u osnovnoj građevinskoj dozvoli jer je ista izmijenjena pobijanim rješenjima, a u novom projektu nije vidljivo da bi zainteresirana osoba na bilo koji način osigurala jedno parkirno mjesto na nekretnini u njezinom vlasništvu. Predlaže provođenje dokaza vještačenjem po vještaku odgovarajuće arhitektonske ili građevinske struke na okolnost da li stepenice koje su predviđene izmjenom i dopunom građevinske dozvole predstavljaju konstruktivni dio osnovne građevine i da li je moguće uopće da za takvo stepenište, pa makar bilo i diletirano, nije potrebna građevinska dozvola. U odnosu na neposredno izneseno opunomoćenik zainteresirane osobe ističe kako su navodi tužiteljice da bi za predmetne stepenice bilo potrebno ishoditi građevinsku dozvolu u cijelosti paušalni. Samim projektom i pobijanim rješenjem je točno određeno što se njime mijenja odnosno u kojem se dijelu mijenja osnovna građevinska dozvola. Ujedno se protivi vještačenju budući da smatra da se valjanost projekta, kako s aspekta pravila struke, tako i s aspekta primjene ostalih propisa, osim što je prethodno utvrđena u upravnom postupku, utvrđuje i od strane suda, jer isto predstavlja isključivo pravno pitanje.

 

11. Sud je proveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora te u spisu predmeta upravnog postupka koji je prethodio ovom sporu.

 

12. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan i da je osporavano rješenje tuženika zakonito iz svih razloga koje su pravilno i potpuno obrazložili tuženik i prvostupanjsko tijelo u svojim rješenjima.

 

13. Name, u konkretnom slučaju ima se primijeniti Zakon o gradnji („Narodne novine“ broj 153/13, 20/17 i 39/19, dalje: ZG) budući da je taj zakon bio na snazi u vrijeme kada je zainteresirana osoba podnijela zahtjev prvostupanjskom tijelu za izmjenu i dopunu građevinske dozvole od 11. listopada 2016., dana 16. srpnja 2019.

 

14. Odredbom čl. 125. st. 1. ZG-a propisano je da se izvršna, odnosno pravomoćna građevinska dozvola može po zahtjevu investitora izmijeniti, dopuniti, poništiti i/ili ukinuti. St. 2. istog članka propisano je da se u postupku donošenja rješenja o izmjeni i/ili dopuni građevinske dozvole na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovoga Zakona kojima je uređeno izdavanje građevinske dozvole, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije te da se građevinska dozvola može po zahtjevu investitora izmijeniti i/ili dopuniti do izdavanja uporabne dozvole (st. 3.).

 

15. Odredbom čl. 126. ZG-a propisano je da se rješenje o izmjeni i/ili dopuni građevinske dozvole za građevinu za koju se prema posebnom zakonu ne izdaje lokacijska dozvola kojim se mijenjaju i/ili dopunjavaju lokacijski uvjeti donosi se u skladu s prostornim planom u skladu s kojim je građevinska dozvola izdana ili u skladu s prostornim planom koji je na snazi u vrijeme donošenja rješenja ako to investitor zatraži (st. 2.). U postupku donošenja rješenja o izmjeni i/ili dopuni građevinske dozvole pribavljaju se samo oni posebni uvjeti i uvjeti priključenja, odnosno potvrde glavnog projekta na koje izmjena i/ili dopuna ima utjecaja (st. 3.). U postupku donošenja rješenja o izmjeni i/ili dopuni građevinske dozvole ne utvrđuju se ponovno činjenice koje su utvrđene u postupku izdavanja dozvole (st. 4.).

 

16. Slijedom iznesenog u konkretnom postupku donošenja rješenja o izmjeni i dopuni pravomoćne građevinske dozvole od 11. listopada 2016. ne mogu se iznova ispitivati i ocjenjivati činjenice koje su bile predmetom postupka izdavanja inicijalne dozvole, odnosno one činjenice koje nisu predmetom izmjena i dopuna, stoga u tom dijelu sud predmetne navode tužiteljice nije posebno cijenio.

 

17. Inicijalnom građevinskom dozvolom od 11. listopada 2016. dozvoljena je gradnja zamjenske građevine kojom se prema odredbi čl. 110. st. 3. Zakona o gradnji („Narodne novine“ broj 153/13), važećoj u vrijeme njezina izdavanja, smatra nova građevina izgrađena na mjestu ili u neposrednoj blizini mjesta prethodno uklonjene postojeće građevine unutar iste građevne čestice, odnosno obuhvata u prostoru kojom se bitno ne mijenja namjena, izgled, veličina i utjecaj na okoliš dotadašnje građevine.

 

18. U konkretnom slučaju u tehničkom opisu glavnog projekta izmjena i dopuna građevinske dozvole oznake ZOP: 2031 od lipnja 2018. glavnog projektanta M. P., dipl.ing.arh. navodi se kako građevina ovim projektom koji mijenja postojeću građevinsku dozvolu ima isti osnovni gabarit te etažnost – suteren i prizemlje. Postojeći urbanistički parametri se zadržavaju. Veličina i oblik čestice po ishođenoj građevinskoj dozvoli – k.č. … k.o. L. Š., površine 114 m2, kao i položaj građevine na njoj se ne mijenja i zadržava se u potpunosti kao u prethodno odobrenom projektu pa također nije bilo potreba izrade i potvrde novog geodetskog elaborata. Ovim pomjedbenim glavnim projektom – projektom izmjene i dopune građevinske dozvole ne mijenjaju se ranije utvrđeni lokacijski uvjeti utvrđeni građevinskom dozvolom KLASA: UP/I-361-03/16-01/27, URBROJ: 2125/1-08-16-08, Gospić: 11. listopada 2016. izvršna i pravomoćna 8. studenog 2016.

 

19. Nadalje, osim iz citiranog tekstualnog dijela projekta, usporedbom parametara izgrađenosti i iskoristivosti te nacrta iz arhitektonskog projekta izmjene i dopune građevinske dozvole sa glavnim projektom zajedničke oznake 18/16 izrađenim od K. d.o.o. Gospić, ovjerenim po glavnom projektantu T. J. inicijalne građevinske dozvole razvidno je da u konkretnom slučaju nije došlo do promjene tlocrtnih gabarita građevine, povećanja izgrađenosti građevne čestice, promjene postojeće udaljenosti od susjednih granica građevne čestice kao niti promjene građevnog pravca u odnosu na one odobrene pravomoćnom građevinskom dozvolom.

 

              20. Prigovor tužiteljice koji se odnosi na izmjenama i dopuna predviđene vanjske stepenice za pristup osnovnoj građevini nije od utjecaja na zakonitost pobijanog rješenja iz razloga jer je iz ranije citiranog glavnog projekta izmjena i dopuna građevinske dozvole razvidno kako iste stepenice ne čine konstruktivni dio građevine obzirom su iste cijelom površinom oslonjene neposredno na okolno zemljište i kao takve čine dio uređenja okoliša građevne čestice, a vezano za koji važećim odredbama prostornog plana nisu predviđena ograničenja, pa tako niti glede udaljenosti od granica susjedne građevinske čestice. Isto tako, valja navesti kako sukladno odredbama Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima ("Narodne novine" broj 112/17, 34/18, 36/19) čl. 3. t. 4. za radove na uređenju građevne čestice nije potrebna građevinska dozvola niti glavni projekt. Obzirom da se radi o pravnom pitanju, sud nije našao kako u konkretnom slučaju ima mjesta provođenju dokaza vještačenjem na predmetnu okolnost.

 

21. Stoga, kako ovaj sud ocjenjuje ispravnima i zakonitima utvrđenje upravnih tijela da su izmjene i dopune prikazane u glavnom projektu u pogledu lokacijskih uvjeta usklađene s odredbama važećeg PPUO Karlobag – čl. 36. koji propisuje iznimke za naselje B. D. i čl. 41., zaključuje se kako je tužiteljica kao susjeda, s obzirom na dopustivost takve gradnje, dužna trpjeti utjecaj gradnje na susjednoj čestici u mjeri kako je to određeno pobijanim rješenjem o izmjeni i dopuni građevinske dozvole.

 

22. Vezano za neposredno navedenu odredbu čl. 41. važećeg prostornog plana, kojom je uređen odnos prema suvremenom razvoju arhitekonskog oblikovanja ističe se da je istom propisano sljedeće: Uz odgovarajući kritički pristup, dozvoljena su i sva ona arhitektonska rješenja u kojima se, polazeći od izvornih vrijednosti graditeljske baštine sredine u kojoj se gradi, ostvaruju nove vrijednosti koje predstavljaju logičan kontinuitet u povijesnom razvoju arhitekture. U iznimnim slučajevima moguće su građevine s ravnim krovom, ili drugačijim pokrovom i u zaštićenom prostoru. U tom slučaju obvezno mišljenje daje Uprava za zaštitu kulturnih dobara, Konzervatorski odjel u Gospiću, vrednujući umjetničku vrijednost arhitektonskog rješenja i uklapanje toga rješenja u lokalni ambijent. U konkretnom slučaju zatraženo je stručno mišljenje te se Ministarstvo kulture, Konzervatorski odjel u Gospiću KLASA: 612-08/18-01/2717, URBROJ: 532-04-02-12/5-18-2 od 28. kolovoza 2018. očitovalo da predmetna građevina nije zaštićeno kulturno dobro niti se nalazi unutar međa kulturno povijesne cjeline te da nisu u mogućnosti izdati posebne uvjete građenja, vezano za arhitektonsko oblikovane elemente građevina. Slijedom navedenog, sud zaključuje kako navedena izmjena građevinske dozvole vezano za izvedbu ravnog krova nije protivna odredbama zakona i važećeg prostornog plana.

 

23. Nadalje, vezano za navode tužiteljice koji se odnose na projekt uklanjanja, sud ukazuje tužiteljici na dio obrazloženja rješenja tuženika da odobreni zahvat ne isključuje od primjene odredbe ZG-a čl. 153-155 kojima je uređeno uklanjanje postojeće građevine, a prije izvedbe planirane zamjenske građevine. Međutim, isto nije odlučno u ovoj fazi odlučivanja.

 

24. Kao što je već ranije citirano, iznimkom propisanom odredbom čl. 36 važećeg prostornog plana određeno je najmanje 1 PGM/1 stan, uz smještaj vozila na građevnoj čestici (ne unutar rezervacije proširenja postojeće ulice), no iznimno je dopušten smještaj vozila, ukoliko se ne može osigurati na parceli objekta, na javnim garažnoparkirališnim površinama, u skladu s posebnom općinskom odlukom, a koju pretpostavku sud ocjenjuje u konkretnom slučaju ispunjenom obzirom na nespornu činjenicu postojanja ugovora o zakupu javne površine od 6. studenog 2019., sklopljenim između Općine Karlobag i ovdje zainteresirane osobe, a kojim je u zakup dan dio javne površine k.č. … k.o. L. Š. u svrhu jednog parkirnog mjesta. Vezano za preostale prigovore tužiteljice glede ispunjenosti uvjeta iz citirane odredbe, sud nalazi kako predmetni uvjeti na kojima inzistira tužiteljica nisu predviđeni važećim prostorno planskim odredbama kao uvjet. Stoga je sud u tom dijelu odbio izvođenje dokaza očevidom na licu mjesta radi utvrđenja činjenice o kakvoj se nekretnini u naravi radi.

 

  25. Nastavno, vezano za po tužiteljici istaknut propust prvostupanjskog upravnog tijela u provođenju očevida, ukazuje se kako sud predmetni prigovor ocjenjuje neosnovanim, obzirom takva obveza nije predviđena u postupku izdavanja građevinske dozvole, a niti je u konkretnom slučaju postojao opravdan razloga za provođenje predmetne procesne radnje budući da je sve relevantne okolnosti koje upravno tijelo sukladno čl. 110. ZG-a utvrđuje, isto moglo utvrditi uvidom u materijalnu dokumentaciju priležeću spisu. Osim toga osnovano tuženik postavlja pitanje što bi se konkretno na očevidu trebalo utvrditi kada se postojeća građevina uklanja i izvodi zamjenska građevina koja ne mijenja svoj položaj niti gabarite.

 

26. U odnosu na navode o mogućem narušavanju toka podzemnih voda izgradnjom septičke jame i štete koja bi zbog toga mogla nastati na nekretnini tužiteljice, sud također prihvaća obrazloženje upravnih tijela s tim u vezi, odnosno da spisu prileže uvjeti nadležnog javnopravnog tijela vezano za izgradnju septičke jame, odnosno obavijest da u izradi glavnog projekta nema vodopravnih uvjeta te da nije potrebno izdavanje vodopravne dozvole kao i očitovanja geotehničkog inženjera i projektanta konstrukcije, a iz kojih proizlazi neosnovanost navoda tužiteljice. Vezano za eventualnu buduću štetu uzrokovanu gradnjom ukazuje se kako investitor u tom slučaju odgovara po pravilima o naknadi štete te isto ne može biti od utjecaja na zakonitost pobijanih rješenja.

 

27. Zaključno, vezano za navode da zainteresirana osoba nije zahtijevala produženje važenja osnovne građevinske dozvole, čime se insinuira da bi ista istekla, ističe se da je zainteresirana osoba svoj zahtjev za izmjenom i dopunom te dozvole podnijela 16. srpnja 2019., dakle prije isteka roka od tri godine od pravomoćnosti građevinske dozvole (8. studeni 2016.-8. studeni 2019.). Budući je taj zahtjev podnesen za vrijeme važenja građevinske dozvole, a istime se tražila izmjena i dopuna dozvole, to nije bilo potrebno da se u tom pogledu podnosi zasebni zahtjev za produženje, budući se podrazumijeva da je isti sadržan u zahtjevu za izmjenu i dopunu. Slijedom navedenog sud ne nalazi povrede odredbe čl. 123. st. 1. ZG-a te smatra kako je prvostupanjsko tijelo pravilno i zakonito odlučilo kada je rješenjem pod toč. IV. Izreke produžilo važenje građevinske dozvole do 8. studenog 2022.

 

28. Obzirom na prethodno izneseno, na temelju cjelokupno provedenog postupka u sporu je utvrđeno da je u upravnom postupku pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje uz pravilnu primjenu materijalnog prava pa su stoga po ocjeni ovog suda upravna tijela pravilno postupila odlučivši kao u pobijanim odlukama, dok prigovori koje je tužiteljica iznijela u tužbi odnosno u ovom sporu nisu doveli u sumnju zakonitost osporavanih odluka. Stoga je primjenom odredbe čl. 57. st. 1. ZUS-a odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

 

29. Odluka suda o troškovima spora temelji se na odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Obzirom da tužiteljica nije uspjela u ovom sporu, to je dužna snositi kako svoje tako i troškove zainteresirane osobe.

 

30. Trošak zainteresirane osobe sastoji se od zastupanja zainteresirane osobe u ovom sporu putem opunomoćenika, a taj trošak sukladno odredbi čl. 79. st. 2. ZUS-a i Tbr. 23. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: Tarifa) iznosi za sastav podneska 2.500,00 kn i za pristup opunomoćenika na raspravu održanu u ovom sporu 2.500,00 kn, sve uvećano za iznos PDV-a 25 %, što sveukupno iznosi 6.250,00 kn. Kako se radi o opravdanim radnjama poduzetima u ovom sporu, to je sud sukladno čl. 79. st. 1. ZUS-a u cijelosti priznao i dosudio taj trošak zainteresiranoj osobi. Stoga je o troškovima odlučeno kao u točkama II. i III. izreke ove presude.

 

U Rijeci 8. rujna 2021.

                                         

                                         

                                                                                                  Sutkinja

 

                                                                                                  Dubravka Zec v.r.

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

 

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

 

 

Dostaviti:

- opunomoćenici B. J., R., P. 2/II

- Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20

- OD K., K. i p. d.o.o., R., S. 6/III