1

Poslovni broj: UsI-789/20-27

 

 

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Ivane Petrović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice: K. Č. N. iz Z., protiv tuženika: Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (Direkcija), Z., radi poništavanja rješenja, 08. rujna 2021. godine

 

 

p r e s u d i o j e

 

 

              Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (Direkcije), KLASA: UP/II-502-03/19-01/1110, URBROJ: 338-01-06-05-20-05 od 22. siječnja 2020. godine i rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-502-03/19-04/83, URBROJ: 338-21-81-02-02-19-04 od 28. listopada 2019. godine.

 

 

Obrazloženje

 

 

Tužiteljica tužbom osporava rješenja kojima joj bolesti izražene šiframa M53.0 (cervikokranijalni sindrom), M53.1 (cervikobrahijalni sindrom) i M50.2 (pomak cervikalnog diska) nisu priznate kao posljedice ozljede na radu (prometne nesreće) od 28. listopada 2016. godine, već priznate pod šifrom S16 (ozljeda mišića i tetiva u području vrata). Obje odluke u upravnom postupku su donesene na temelju nalaza, mišljenja i ocjenâ nadležnih liječničkih povjerenstava.

Tužiteljica u tužbi ukazuje na nestručna mišljenja liječničkih povjerenstava, na pristranost svih vještaka, jer ona radi u Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje (HZZO), i na neobrazložena rješenja. Ističe da se prije nesreće (ozljede na radu od 28. listopada 2016. godine) nije liječila zbog degenerativnih promjena, a poslije je upravo zbog toga bila privremeno nesposobna za rad. Navodi da prvostupanjsko liječničko povjerenstvo nije bilo valjano sastavljeno niti je obavilo njezin pregled. Smatra da liječenje po dijagnozi S16 nije bilo završeno pa su nastale posljedice. Tužiteljica dalje navodi da u drugostupanjskom upravnom postupku nije dano očitovanje o njezinom zahtjevu za izuzeće prvostupanjskog liječničkog povjerenstva. Tužiteljica je tokom spora tražila i da se utvrdi dopunska dijagnoza S13.4 (trzajna ozljeda vratne kralježnice), ali i da se tri uvodno navedene dijagnoze priznaju i kao posljedice ranije prometne nesreće (ozljede na radu) iz 2003. godine.

Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio i tužbu i tužbeni zahtjev.

Sud je održao raspravu te je u dokaznom postupku pročitao dokumentaciju u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela te je proveo vještačenje po stalnom sudskom vještaku prof. dr. R. P..

Tužbeni zahtjev je neosnovan.

Tužiteljica je 28. listopada 2016. godine pretrpila prometnu nesreću koja joj je kao ozljeda na radu priznata pod dijagnozom S16 (ozljeda mišića i tetiva u području vrata).

Zahtjevom podnesenim u upravnom postupku 19. travnja 2019. godine tužiteljica je zatražila da joj se dijagnoze cervikokranijalnog i cervikobrahijalnog sindroma te pomaka cervikalnog diska priznaju kao direktne posljedice već priznate ozljede na radu, u smislu čl. 53. st. 1. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti (NN 75/14, 154/14, 79/15, 139/15, 105/16, 40/17, 66/17, 109/17, 132/17 i 119/18 - Pravilnik o pravima).

Nesporno je da je tužiteljica zaposlena u HZZO-u (zbog čega smatra pristranim neka vijeća, odnosno članove liječničkih povjerenstava HZZO-a), a nesporno je i to da je ukupno pretrpila pet ozljeda na radu (tri prometne nesreće, pad i stresni događaj verbalnog napada), a 11. svibnja 2021. godine je pretrpila još jednu prometnu nesreću.

Tužiteljica je u svom zahtjevu kojim je pokrenut upravni postupak zatražila izuzeće onih članova liječničkih povjerenstava "koji su već vještačili" njezine ozljede na radu. Međutim, tek je u žalbi protiv prvostupanjskog rješenja konkretizirala traženje izuzeća članova III. i XII. vijeća prvostupanjskih liječničkih povjerenstava. Tužiteljici je u prvom stupnju vještačilo upravo XII. vijeće liječničkog povjerenstva, ali je - kao što je već navedeno - tužiteljica izuzeće tog vijeća zatražila tek nakon što je već dobila osporavano prvostupanjsko rješenje s nalazom, mišljenjem i ocjenom spomenutog vijeća liječničkog povjerenstva. Zbog toga se u drugostupanjskom upravnom postupku nije ni moglo dati očitovanje o podnesenom tužiteljičinom zahtjevu za izuzeće, jer je taj zahtjev uslijedio prekasno, odnosno nakon što je vještačenje već bilo obavljeno.

Također neosnovano tužiteljica ukazuje na to da prvostupanjsko liječničko povjerenstvo nije obavilo njezin pregled, jer u čl. 12. st. 5. Pravilnika o ovlastima, obvezama i načinu rada liječničkih povjerenstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (NN 8/15, 17/15, 41/15, 104/17 i 34/18 - Pravilnik o ovlastima) nije ni propisana obveza pregleda osigurane osobe od strane nadležnog liječničkog povjerenstva.

Točno ukazuje tužiteljica na činjenicu da prvostupanjsko liječničko povjerenstvo nije bilo valjano sastavljeno, jer je imalo samo dvoje članova, a za to nisu bili dani nikakvi opravdani razlozi, što je u suprotnosti s čl. 5. st. 1. te čl. 7. st. 1., 2. i 3. Pravilnika o ovlastima. Ujedno je u mišljenju tog povjerenstva nerazumljivo ukazano na to da su degenerativne promjene na vratnoj kralježnici tužiteljice postojale i prije prometne nesreće iz 2003. godine; naime, u konkretnom slučaju se nisu vještačile posljedice prometne nesreće iz 2003. godine, već posljedice prometne nesreće od 28. listopada 2016. godine.

Međutim, nadležno drugostupanjsko liječničko povjerenstvo je bilo valjano sastavljeno u vijeću od tri člana te je detaljno i precizno popisalo i opisalo zdravstvene tegobe tužiteljice i obrazložilo da su cervikosindromi kronična progresivna stanja multifaktorijalne etiologije i nisu posljedica jednokratnog događaja, a da se pomak cervikalnog diska ne može priznati posljedicom priznate ozljede na radu, jer u nesreći od 28. listopada 2016. godine tužiteljica nije pretrpila akutnu ozljedu diska, već nategnuće muskulature vrata kratkotrajnog i prolaznog karaktera. Pritom se ovo liječničko povjerenstvo poziva na nalaz MR vratne kralježnice od 08. prosinca 2016. godine, koji ukazuje na kronične degenerativne promjene.

Sud smatra da je tuženik na ovakvom nalazu, mišljenju i ocjeni drugostupanjskog liječničkog povjerenstva mogao donijeti pravilnu i zakonitu odluku o odbijanju tužiteljičine žalbe - bez obzira na nedostatke procesne i materijalne naravi prilikom prvostupanjskog vještačenja - jer je u čl. 116. t. 2. Zakona o općem upravnom postupku (NN 47/09) propisana mogućnost odbijanja žalbe u upravnom postupku čak i ako se utvrdi da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka, ako su oni takvi da nisu mogli utjecati na rješavanje stvari.

U pogledu tužiteljičinih navoda kojima traži i priznavanje dopunske dijagnoze već priznate ozljede na radu, odnosno trzajne ozljede vratne kralježnice (S13.4), valja navesti da takav zahtjev (iz čl. 53. st. 3. Pravilnika o pravima) može biti predmet samo posebnog upravnog postupka, kako je uostalom i sâma tužiteljica navela na raspravnom ročištu 22. ožujka 2021. godine.

Neosnovano tužiteljica sudu ukazuje na to da bi se sporne tri dijagnoze cervikosindroma i pomaka cervikalnog diska trebale priznati i kao posljedice ranije ozljede na radu (prometne nesreće) iz 2003. godine - jer se osporavana rješenja iz upravnog postupka isključivo odnose na zahtjev za priznavanje posljedica ozljede na radu od 28. listopada 2016. godine.

Sud je na raspravnom ročištu 22. ožujka 2021. godine prihvatio tužiteljičin prijedlog za provedbu medicinskog vještačenja u upravnom sporu po vještaku traumatologu ili ortopedu. Tuženik se tom vještačenju nije protivio.

Sud je potom posebnim rješenjem odredio vještaka prof. dr. R. P., specijalista ortopedije i traumatologije (te opće kirurgije i hitne medicine), s jasnim zadatkom utvrđenja jesu li sporne dijagnoze cervikosindroma i pomaka cervikalnog diska direktne posljedice ozljede na radu od 28. listopada 2016. godine, priznate pod dijagnozom S16 (ozljeda mišića i tetiva u području vrata). 

Sudski vještak prof. dr. R. P. je 03. travnja 2021. godine sastavio nalaz i mišljenje, na temelju postavljenog zadatka, opisa i analize cjelokupne dostupne medicinske dokumentacije (uključivši i dokumentaciju koju je tužiteljica donijela na pregled) te na temelju kliničkog pregleda tužiteljice.

Iako je sud u rješenju o određivanju vještačenja posebno ukazao na značaj nalaza MR vratne kralježnice od 08. prosinca 2016. godine (oko mjesec i pol dana nakon štetnog događaja), vještak je u nalazu i mišljenju naveo da mu tužiteljica niti na traženje nije htjela dostaviti taj nalaz, već ga je on sâm pronašao u informatičkom bolničkom sistemu.

Ovo je posebno značajno zbog toga što je vještak upravo na temelju tog MR nalaza utvrdio da mjesec i pol dana nakon štetnog događaja nije uočen nikakav povišen intenzitet signala koji bi upućivao na nedavnu ozljedu struktura vratnog dijela tužiteljičine kralježnice. Nisu uočene nikakve svježe traumatske promjene, koje bi morale biti vidljive ako su postojale, ali su zato vidljive izrazito degenerativne promjene na vratnoj kralježnici.

Vještak zaključuje da stoga u štetnom događaju od 28. listopada 2016. godine nije došlo do ozljeda koštanih, ligamentarnih, tetivnih i mišićnih struktura vratne kralježnice niti do kompresije neuralnih struktura u području vrata, pritom navodeći da je MR dominantna pretraga u dijagnostici ovakvih traumatskih promjena.

Vještak smatra da je tužiteljica u štetnom događaju doista pretrpila ozljedu mišića i tetiva (S16), konkretno - istegnuće vratnog mišićja, ali s obzirom na od ranije teško degenerativno promijenjenu vratnu kralježnicu zaključuje da su se zbog ovog štetnog događaja tužiteljici samo pogoršale već ranije postojeće tegobe.

Vještak potvrđuje tužiteljičine dijagnoze cervikosindroma, ali isključuje mogućnost da su one posljedica prometne nesreće od 28. listopada 2016. godine. Istovremeno navodi da MR snimka vratne kralježnice od 08. prosinca 2016. godine isključuje traumatsku posljedicu pomaka cervikalnog diska, što je u skladu i s nalazom radiologa, koji ne opisuje nikakve svježe promjene na učinjenom pregledu.

Tužiteljica je primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka dostavila tek na idućem raspravnom ročištu 24. svibnja 2021. godine, zbog čega je sud morao zakazati novo ročište radi usmenog vještačenja (saslušanja) prof. dr. R. P.

U odnosu na pisane primjedbe tužiteljice i na niz njezinih usmeno postavljenih pitanja, vještak je na raspravnom ročištu 06. rujna 2021. godine u bitnom naveo da je MR najsofisticiranija dijagnostika koja postoji za ovakve ozljede i promjene te da u ovom slučaju pokazuje da nije bilo evidentnih ozljeda koštanih, ligamentarnih, tetivnih i mišićnih struktura vratne kralježnice niti svježe kompresije živčanih struktura. Tužiteljica je imala istegnuće lakšeg stupnja zbog kojeg je postavljena dijagnoza S16, a od ranije ima degenerativno bolesnu kralježnicu, pa cervikosindromi nisu posljedice štetnog događaja od 28. listopada 2016. godine, kao ni dijagnoza M50.2 - što je vidljivo prilikom usporedbe MR snimaka prije štetnog događaja s onima nakon toga, jer je kasniji MR učinjen u relativno kratkom vremenu nakon štetnog događaja.

Na niz daljnjih pitanja tužiteljice vještak je naveo da nije utvrđen pomak kralježaka od 6 mm (po tvrdnji tužiteljice), što je vidljivo iz recentnog radiološkog nalaza od 26. ožujka 2021. godine, koji mu je tužiteljica naknadno dostavila i koji je vještak predao u spis. Vještak ističe da vjeruje tužiteljičinim naknadnim simptomima, ali smatra da je riječ o posljedicama ranijih degenerativnih promjena. Načelno se sporni cervikosindromi mogu povezati s trzajnim ozljedama, ali u konkretnom slučaju nalaz MR-a pokazuje da se radilo o blagoj trzajnoj ozljedi koja nije ostavila nikakve posljedice na strukture vrata. Da je došlo do instabiliteta nakon konkretnog štetnog događaja to bi se vidjelo na MR-u, jer MR registrira sve ozljede unatrag šest mjeseci na mekim strukturama. Konkretna ozljeda je moguće uzrokovala pogoršanje tužiteljičinih simptoma, ali vjerojatno samo u psihičkoj sferi, jer MR takvo pogoršanje nije objektivizirao.

Na ovaj način je vještak u cijelosti i argumentirano odgovorio na sve relevantne tužiteljičine primjedbe pa je sud to vještačenje ocijenio stručnim, objektivnim, jasnim i preciznim i na temelju njega donio odluku o neosnovanosti tužbenog zahtjeva.

Vještak je u cijelosti, detaljno, precizno i stručno (pismeno i usmeno) obrazložio da je - s obzirom na datum štetnog događaja od 28. listopada 2016. godine i na prirodu tegoba u dijelu vratne kralježnice s kojima se suočava tužiteljica - MR dijagnostička obrada izvršena 08. prosinca 2016. godine bila i načinom i vremenom provođenja optimalna dijagnostička obrada za utvrđivanje posljedica spomenutog štetnog događaja. Vještak je upravo na temelju tog MR nalaza (kojeg mu tužiteljica samostalno nije htjela dostaviti) utvrdio da se postojeće dijagnoze cervikosindroma ne mogu povezati sa štetnim događajem od 28. listopada 2016. godine, već s teškim degenerativnim promjenama tužiteljičine vratne kralježnice, a da relevantan pomak cervikalnog diska nije utvrđen dijagnostičkom obradom nakon štetnog događaja.

Na ovaj način je vještak zapravo potvrdio pravilnost nalaza, mišljenja i ocjene drugostupanjskog liječničkog povjerenstva od 13. prosinca 2019. godine, što znači da je i tuženik pravilno i zakonito postupio kada je osporavanim drugostupanjskim rješenjem na temelju tog nalaza, mišljenja i ocjene donio odluku o odbijanju tužiteljičine žalbe u upravnom postupku.

Sud ne može razmatrati i ulaziti u raspravu s tužiteljicom o njezinim navodima iz podneska dostavljenog nakon zaključenja rasprave, ali treba navesti da ona na ročištu 06. rujna 2021. godine - nakon sukcesivnog postavljanja iznimno velikog broja pitanja vještaku (vještak je iskazivao punih sat vremena) - na zapisnik nije tražila navođenje bilo kakvih svojih procesnopravnih ili materijalnopravnih primjedbi.

Sud je pred zaključenje rasprave odbio tužiteljičine dokazne prijedloge koji su bili vezani uz postupanje njezinog izabranog liječnika M. Š. prema HZZO-u, jer je ocijenio da je riječ o neadekvatnim dokaznim prijedlozima kojima se ne mogu utvrđivati relevantne činjenice za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

Također je odbijen i tužiteljičin prijedlog za provedbu daljnjeg vještačenja po vještaku radiologu, jer je upravo tužiteljica na ročištu 22. ožujka 2021. godine zatražila provedbu sudskog vještačenja po vještaku traumatologu ili ortopedu, a vještak prof. dr. R. P. je upravo specijalist opće kirurgije, ortopedije, traumatologije i hitne medicine. Kao takav je svakako stručan ocijeniti i protumačiti kako neposredne snimke dijagnostičkih obrada, tako i odgovarajuće nalaze radiologa vezane uz te snimke.

Zbog svega navedenog sud ocjenjuje da sporne tri dijagnoze cervikosindroma i pomaka cervikalnog diska u smislu čl. 53. st. 1. Pravilnika o pravima nisu direktne posljedice već priznate ozljede na radu od 28. listopada 2016. godine, pa je tužbeni zahtjev kao neosnovan odbijen na temelju čl. 57. st. 1. Zakona o upravnim sporovima.

 

U Zagrebu, 08. rujna 2021. godine.

 

 

       Sudac:

Bojan Bugarin, v.r.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.