- 1 -              Rev 4637/2019-3

 

 

 

 

Broj: Rev 4637/2019-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. H. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik M. L., odvjetnik u Z., protiv tuženika G. o. d.d. Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica S. P. M., odvjetnica u Odvjetničkom društvu B. & P. u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-712/19-2 od 21. svibnja 2019., kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2300/17-23 od 18. ožujka 2019., u sjednici održanoj 8. rujna 2021.,

 

r i j e š i o   j e :

 

I/              Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-712/19-2 od 21. svibnja 2019. te se predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

 

II/              Odlučivanje o troškovima revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je nedopuštena Odluka o otkazu ugovora o radu uvjetovana skrivljenim ponašanjem tužitelja od 27. listopada 2017. (stavak I. izreke); naloženo je vraćanje tužitelja na rad (stavak II. izreke); tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu 2.500,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama od 18. ožujka 2019. do isplate (stavak III. izreke); a u cijelosti je odbijen zahtjev tuženika za naknadom parničnih troškova (stavak IV. izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda na način da je odbijen u cijelosti tužbeni zahtjev, kao i zahtjev tužitelja za naknadom parničnih troškova, a tuženiku su dosuđeni parnični troškovi od 2.500,00 kn (stavak I. izreke). Ujedno je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak sastava žalbe od 750,00 kn (stavak II. izreke).

 

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, a podredno da se ista ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

4. Tuženik je u odgovoru na reviziju predložio istu odbiti kao neosnovanu, a tužitelja obvezati da mu nadoknadi trošak sastava odgovora na reviziju.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje da je nedopuštena odluka o otkazu uvjetovana skrivljenim ponašanjem tužitelja od 27. listopada 2017., odnosno zahtjev za vraćanje tužitelja (radnika) na posao.

 

7. Polazeći od toga da tuženik nije dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz, jer sve povrede koje su tužitelju u Odluci o otkazu ugovora o radu stavljene na teret ne predstavljaju takve povrede radne obveze koje bi opravdavale otkazivanje ugovora o radu, prvostupanjski je sud, pozivom na odredbu članka 115. stavak 1. točka 3. i članka 135. stavak 3. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14 – dalje: ZR), prihvatio tužbeni zahtjev za utvrđenje da je nedopuštena odluka o otkazu ugovora o radu od 27. listopada 2017., pa posljedično tome, na temelju odredbe članka 124. stavak 1. ZR, i zahtjev tužitelja za vraćanje na rad. Pritom, prvostupanjski sud zaključuje da tuženik, prije otkazivanja, nije postupio u skladu s odredbom članka 119. stavak 1. ZR, jer nije tužitelja upozorio na obveze iz radnog odnosa i ukazao mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede tih obveza, a nije dokazao da postoje okolnosti zbog kojih nije bilo opravdano očekivati da to učini.

 

8. Međutim, polazeći od toga:

- da je tužitelj, ukoliko za knjiženje obveznice RHMF 203 EUR I nije raspolagao adekvatnim uputama, bio dužan, kao certificirani financijski analitičar, prije njezinog knjiženja savjetovati se sa sebi nadređenom osobom, odnosno Odjelom kontrolinga, risk-managementa ili HANFOM, a ne je pogrešno knjižiti,

- da je tužitelj odbio ispuniti nalog nadređene osobe, odnosno direktorice Sektora Đ. V., kada joj je na podsjetnik roka za popunjavanje TIDO_RE_Q3 mape (iz e-maila od 24. listopada 2017.) iznio stav zašto smatra da ne mora postupiti po njezinom nalogu,

- a posebice da je 26. listopada 2017., tražeći sastanak s predsjednikom uprave, došao u njegov ured, fizički mu zapriječio put, ulazeći pritom u njegov osobni prostor, obraćajući mu se povišenim tonom i prijetećim riječima, čemu su svjedočili i drugi radnici tuženika,

drugostupanjski sud u pobijanoj odluci zauzima shvaćanje da sve opisane povrede radne obveze, a posebice ponašanje tužitelja od 26. listopada 2017., za koje ne postoji apsolutno nikakvo opravdanje, opravdavaju donošenje odluke o otkazu ugovora o radu uvjetovanje skrivljenim ponašanjem tužitelja, pri čemu, za razliku od prvostupanjskog suda, zaključuje da je tužitelj još u svibnju 2017. upozoren na obvezu iz radnog odnosa, pa da ne postoji obveza poslodavca radnika opetovano upozoravati u slučaju kontinuiranih povreda tih obveza, slijedom čega zauzima shvaćanje da je tuženik u cijelosti proveo postupak prije otkazivanja u skladu s odredbom članka 119. stavak 1. ZR.

 

9. Pobijana presuda ispitana je, na temelju odredbe članka 392.a stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP), samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

10. S obzirom na to da se revizija iz članka 382. stavak 1. ZPP ne može podnijeti zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (argumentum a contrario iz članka 385. stavak 1. ZPP), taj revizijski razlog, kao nedopušten, nije ni cijenjen.

 

11. Međutim, osnovano tužitelj u reviziji ukazuje da je u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP u odnosu na razloge koji su dani o prve dvije povrede obveze iz radnog odnosa koje su, uz incident kod predsjednika uprave 26. listopada 2017., uvjetovale sporni otkaz ugovora o radu.

 

11.1. Iako je u pravu tuženik kada navodi da je za ocjenu (ne)dopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu neodlučno je li tuženiku, kao poslodavcu, pogrešnim knjiženjem sporne obveznice nastala kakva (materijalna) šteta, pored utvrđenja da nisu postojale jasne upute o načinu knjiženja sporne obveznice, tužitelj je tijekom postupka tvrdio (što se ponovno navodi u reviziji) da je bilo moguće korektivno knjiženje sporne obveznice (jer da se knjiženje moglo izvršiti još daljnjih šest dana), a o toj su odlučnoj činjenici – mogućnosti ispravka knjiženja – u pobijanoj odluci izostali razlozi. U tom smislu nisu cijenjeni oprečni iskazi svjedokinje B. (da je knjiženje moglo biti ispravljeno, ali da za to nisu dobili dopuštenje nadređenih), s jedne strane, te svjedokinja A. i B. (da ispravak nije bio moguć), s druge strane, kao što nije cijenjena niti obavijest o rokovima izvještavanja s lista 151 spisa.

 

11.2. S obzirom na sadržaj e-maila s lista 66 spisa, kojim tužitelj 25. listopada 2017. odgovara Đ. V. na njezin podsjetnik na rok za mapu („…nema nikakvih problema pokazati J. i I. detalje oko izrade izvještaja te ćemo isto organizirati nakon što ti i ja održimo sastanak s predsjednikom uprave G. E. oko trenutne situacije u sektoru…“) ostaje za zaključiti da su nejasni razlozi pobijane presude u dijelu u kojem se navodi da je tužitelj odbio ispuniti nalog nadređene osobe, pa je pobijanu presudu i u odnosu na taj (opravdani) razlog za otkazivanje ugovora o radu nemoguće ispitati.

 

12. Nadalje, imajući na umu ocjenu prvostupanjskog suda da je ponašanje tužitelja od 26. listopada 2017. očekivana reakcija konkretnoj situaciji (u kojoj predsjednik uprave odbija obaviti razgovor s radnikom zaposlenim u srednjem managenmentu u postupku otkazivanja ugovora o radu) te da se takva reakcija sama po sebi ne može smatrati povredom radne obveze koja bi opravdavala odluku o otkazu ugovora o radu, u prvostupanjskom postupku, kao nepotreban, nije izveden dokaz saslušanjem svjedoka T. P. i J. P., čije saslušanje je predloženo upravo na okolnost ponašanja tužitelja u uredu predsjednika uprave tuženika 26. listopada 2017.

 

12.1. Na tu okolnost saslušana je isključivo svjedokinja Đ. V. i tužitelj kao stranka, dok zakonski zastupnik tuženika (G. E., predsjednik uprave), iako osobno pozvan radi saslušanja, na ročište 6. veljače 2019. nije pristupio.

 

12.2. Drugostupanjski sud, dajući ponašanju tužitelja od 26. listopada 2017. u uredu predsjednika uprave tuženika potpuno drugi značaj od prvostupanjskog suda, okolnosti nastanka ovog događaja utvrđuje cijeneći iskaz svjedokinje V., tužiteljev stranački iskaz, ali i pisane izjave predsjednika uprave tuženika te radnika tuženika T. P., J. P. i Đ. V.

 

12.3. Iako je svjedokinja Đ. V. iskazivala da je tužitelj tada s predsjednikom uprave razgovarao prijetećim i povišenim tonom (derao se), o tome da bi tužitelj tada predsjedniku uprave fizički zapriječio put, ušao u njegov osobni prostor ne dopuštajući mu neko vrijeme prolaz iz prostorije u kojoj su se nalazili, ova svjedokinja nije iskazivala, a niti je tužitelj takvo ponašanje priznao u svom iskazu (iz iskaza tužitelja proizlazi da se radilo o uskom prolazu zbog čega je predsjedniku uprave tada bio dosta blizu, da mu se maknuo u stranu i pustio ga da prođe onda kada je shvatio da on izbjegava razgovor s njim).

 

12.4. Iako spisu prileže i pisane izjave predsjednika uprave te radnika tuženika T. P., J. P. i Đ. V., u situaciji kada je drugostupanjski kao dokazanu uzeo činjenicu povrede radne obveze nedopuštenim ponašanjem tužitelja u uredu predsjednika uprave 26. listopada 2017. (koje ponašanje je od strane tužitelja osporeno), bez da je izveo dokaz i saslušanjem tih svjedoka, onda je u pravu tužitelj kada revizijom ukazuje da je u postupku pred sudom drugog stupnja počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 8. ZPP, jer je na opisan način izostala savjesna i brižljiva ocjena (svih) dokaza, a odluka drugostupanjskog suda o dopuštenosti otkaza ugovora o radu skrivljenim ponašanjem tužitelja utemeljena je ponajviše na ponašanju tužitelja od tog dana.

 

13. Slijedom svega navedenoga, u postupku pred sudom drugog stupnja ostvaren je revizijski razlog iz članka 385. stavak 1. točka 1. ZPP, pa je primjenom odredbe članka 394. stavak 1. ZPP odlučeno  kao pod stavkom I. izreke ovog rješenja.

 

14. U nastavku postupka drugostupanjski sud će donijeti novu i zakonitu odluku o žalbi tuženika te pritom otkloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih je pobijana presuda ukinuta.

 

15. Odlučivanje o troškovima revizije ostavljeno je, na temelju odredbe članka 166. stavak 3. ZPP, za konačnu odluku, slijedom čega je riješeno kao pod stavkom II. izreke.

 

Zagreb,  8. rujna  2021.

 

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v. r.