- 1 -

Broj:Ppž-9367/2021

 

                    

              REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

   Zagreb

Broj:Ppž-9367/2021

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća te Mirjane Margetić i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog A.B., zbog prekršaja iz članka 54. stavka 3. u svezi sa stavkom 1. točkom 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga („Narodne novine“ broj 107/01., 87/02., 163/03., 141/04., 40/07., 149/09., 84/11., 80/13. i 39/19.), odlučujući o žalbi ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, I Policijske postaje, podnijete protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, poslovni broj: Pp-1960/2021-4 od 13. srpnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 8. rujna 2021.,

 

      p r e s u d i o  j e

 

Prihvaća se kao osnovana žalba ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, I Policijske postaje i pobijana presuda preinačuje u odluci o kazni na način da se okrivljenom A.B., zbog prekršaja iz članka 54. stavka 3. u svezi sa stavkom 1. točkom 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, na temelju gore citirane odredbe izriče novčana kazna u iznosu od 5.000,00 (pettisuća) kuna i kojem se na temelju članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) određuje plaćanje izrečene novčane kazne u 5 (pet) mjesečnih obroka i to svaki u iznosu od po 1.000,00 (tisuću) kuna, od kojih je dužan prvi obrok platiti u roku od 30 (trideset) dana po primitku ove presude, a svaki slijedeći u razmaku od mjesec dana, a ukoliko okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti plaćena sukladno članku 152. stavku 3. Prekršajnog zakona.

 

Obrazloženje             

 

1.               Pobijanom presudom okrivljenom A.B. je zbog prekršaja iz članka 54. stavka 3. u svezi sa stavkom 1. točkom 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, te mu je uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) izrečena novčana kazna u iznosu od 2.100.00 kuna i koji je upozoren da ako u roku od 60 dana po pravomoćnosti presude plati dvije trećine izrečene novčane kazne da će se smatrati da je ista u cijelosti plaćena. Istom presudom od okrivljenog A.B. su na temelju članka 76.a stavka 1. Prekršajnog zakona u svezi sa člankom 64. stavka 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga oduzeti predmeti prekršaja i to: jedan pvc smotuljak sa sadržajem droge „Cannabis Marihuana“ sveukupne težine 0,5 grama. Istom presudom okrivljeni A.B. je dužan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 kuna.

 

2.               Ovlašteni tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava splitsko-dalmatinska, I Policijska postaja pravodobno je podnijela žalbu zbog odluke o izrečenoj kazni, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe, navodeći u bitnome da u konkretnom slučaju nisu bili ispunjeni uvjeti za primjenu instituta ublažavanja kazne propisanim u odredbi članka 37. Prekršajnog zakona koja za utvrđenu količinu droge može imati jedino inverzni učinak odnosno poticajno djelovati na počinjenje istovrsnih prekršaja i kojom se neće postići specijalna i generalna prevencija.

 

3.               Žalba je osnovana.

 

4.               Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi u žalbi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona.

 

5.               Ispitujući pobijanu presudu u povodu žalbe ovlaštenog tužitelja, a sukladno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ovaj Sud je našao da je u ovom predmetu prvostupanjski sud primijenio odredbe o ublažavanju kazne, iako nisu za navedeno postojali zakonski uvjeti, a što predstavlja povredu iz članka 198. stavka 1. Prekršajnog zakona i na što osnovano ističe ovlašteni tužitelj u žalbi. Naime, u odredbi članka 37. stavka 1. Prekršajnog zakona je propisano da sud može izreći kaznu blažu od propisane za određeni prekršaj kad to ovaj Zakon izričito propisuje (zakonsko ublažavanje), dok je u stavku 2. navedenog članka propisano da blažu kaznu od propisane za određeni prekršaj sud može izreći i kad postoje naročite olakotne okolnosti, osobito ako se počinitelj pomirio s oštećenikom, ako mu je u potpunosti ili većim dijelom naknadio štetu prouzročenu prekršajem, a svrha kažnjavanja može se postići i takvom blažom kaznom (sudsko ublažavanje).

 

6.               Razmatrajući stanje spisa ovaj je Sud nedvojbeno utvrdio da u konkretnom slučaju ne postoje osnove za zakonsko ublažavanje kazne, kao niti naročito olakotne okolnosti za sudsko ublažavanje čije postojanje prvostupanjski sud nije utvrdio u konkretnom slučaju, pa je stoga prvostupanjski sud neosnovano primijenio odredbe o sudskom ublažavanju, a što ovlašteni tužitelj osnovano ističe u žalbi. Za prekršaj iz članka 54. stavka 3. u svezi sa stavkom 1. točkom 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga alternativno je propisana novčana kazna od 5.000,00 do 20.000,00 kuna ili kazna zatvora do 90 dana.

 

7.               Stoga je ovaj Sud, preinačio prvostupanjsku presudu o odluci o kazni te je okrivljeniku za prekršaj iz članka 54. stavka 3. u svezi sa stavkom 1. točkom 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, na temelju gore citirane odredbe izrekao novčanu kaznu u minimalno propisanom iznosu od 5.000,00 kuna, uzimajući kao olakotne okolnosti raniju nekažnjavanost za istovrsne prekršaje, zatečenu količinu droge, dok otegotne okolnosti nisu utvrđene, te će se tako izrečenom novčanom kaznom u minimalnom iznosu ostvariti specijalna i generalna prevencija odnosno svrha kažnjavanja propisana odredbom članak 6. Prekršajnog zakona. Međutim, ovaj je Sud našao da u konkretnom slučaju postoji osnova da se okrivljeniku omogući obročno plaćanje izrečene novčane kazne kako je to predviđeno odredbom članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona uzimajući u obzir osobne i imovinske prilike okrivljenika. Stoga ovaj Sud ocjenjuje da se okrivljeniku može omogućiti obročna otplata na način kako je to navedeno u točki I. izreke ove presude. Okrivljenik je sukladno članku članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, upozoren da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako plati dvije trećine izrečene novčane kazne u određenim rokovima po primitku presude.

 

8.               Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

 

U Zagrebu, 8. rujna 2021.

 

 

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljeniku i ovlaštenom tužitelju.