- 1 -

Broj: Ppž-9158/2021

 

                        

              REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

   Zagreb

Broj: Ppž-9158/2021

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća te Mirjane Margetić i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog D.K., zbog prekršaja iz članka 54. stavka 3. u svezi sa stavkom 1. točkom 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga („Narodne novine“ broj 107/01., 87/02., 163/03., 141/04., 40/07., 149/09., 84/11., 80/13. i 39/19.), odlučujući o žalbi ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave osječko-baranjske, I Policijske postaje Osijek, podnijete protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: 73. Pp-974/2021-7 od 15. srpnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 8. rujna 2021.,

 

      p r e s u d i o  j e

 

Djelomičnim prihvaćanjem kao osnovane žalbe ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave osječko-baranjske, I Policijske postaje Osijek preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se okrivljenom D.K., zbog prekršaja iz članka 54. stavka 3. u svezi sa stavkom 1. točkom 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, na temelju gore citirane odredbe izriče novčana kazna u iznosu od 5.000,00 (pettisuća) kuna i kojem se na temelju članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) određuje plaćanje izrečene novčane kazne u 5 (pet) mjesečnih obroka i to svaki u iznosu od po 1.000,00 (tisuću) kuna, od kojih je dužan prvi obrok platiti u roku od 30 (trideset) dana po primitku ove presude, a svaki slijedeći u razmaku od mjesec dana, a ukoliko okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti plaćena sukladno članku 152. stavku 3. Prekršajnog zakona, dok se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu odbija žalba ovlaštenog tužitelja i prvostupanjska presuda potvrđuje.

 

Obrazloženje             

 

1.               Pobijanom presudom okrivljeni D.K. je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 54. stavka 3. u svezi sa stavkom 1. točkom 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, činjenično opisanog u izreci pobijane presude te mu je uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u iznosu od 1.000.00 kuna i koji je upozoren da ako u roku od 1 mjeseca po pravomoćnosti presude plati dvije trećine izrečene novčane kazne da će se smatrati da je ista u cijelosti plaćena.

 

2.               Istom presudom od okrivljenog D.K. su na temelju članka 76.a stavka 1. Prekršajnog zakona u svezi sa člankom 64. stavka 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga oduzeti predmeti prekršaja i to: PVC vrećica ispunjena drogom tipa Amfetamin „Speed“ neto mase 0,1 gram, te je isti dužan naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu od 100,00 kuna.

 

3.               Ovlašteni tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava osječko-baranjska, I Policijska postaja Osijek pravodobno je podnijela žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o izrečenoj kazni, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe, navodeći u bitnome da u konkretnom slučaju nisu bili ispunjeni uvjeti za primjenu instituta ublažavanja kazne propisanim u odredbi članka 37. Prekršajnog zakona budući je okrivljenik ranije kažnjavan za iste prekršaje i kojom se izrečenom kaznom neće postići specijalna i generalna prevencija kao i da nisu pravilno utvrđene odlučne činjenice.

 

4.               Žalba je djelomično osnovana.

 

5.               Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi u žalbi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona.

 

6.               U odnosu na žalbene navode ovlaštenog tužitelja da nisu pravilno i potpuno utvrđene sve odlučne činjenice potrebno je navesti kako iz stanja spisa proizlazi da je prvostupanjski sud izveo sve potrebne dokaze radi potpunog i pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja te na glavnoj raspravi održane 15. srpnja 2021. na kojoj je ispitan okrivljenik kao i njegova ranije iznesena obrana, nalaz i mišljenje vještaka Centar za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“, KLASA: NK-235-01/20-02/6773 URBROJ: 511-01-114-21-2 od 18. veljače 2021., potvrda o privremenom oduzimanju predmeta serijski broj: 00179491 te drugi dokazi. Stoga žalitelj neosnovano ističe da nisu pravilno utvrđene činjenice budući je prvostupanjski sud na temelju provedenih dokaza nesporno utvrdio da je okrivljenik u inkriminirao vrijeme i mjestu neovlašteno posjedovao smotanu PVC vrećicu ispunjenu drogom tipa Amfetamin „Speed“ neto mase 0,1 gram i što je u skladu sa objektivnim identitetom optužbe i izvedenim dokazima, a zbog čega je u tom dijelu trebalo žalbu odbiti kao neosnovanu.

 

7.               Međutim, ispitujući pobijanu presudu u povodu žalbenih navoda ovlaštenog tužitelja, ovaj Sud je našao da u je ovom predmetu prvostupanjski sud primijenio odredbe o ublažavanju kazne, iako nisu za navedeno postojali zakonski uvjeti, a što predstavlja povredu iz članka 198. stavka 1. Prekršajnog zakona i na što osnovano ističe ovlašteni tužitelj u žalbi. Naime, u odredbi članka 37. stavka 1. Prekršajnog zakona je propisano da sud može izreći kaznu blažu od propisane za određeni prekršaj kad to ovaj Zakon izričito propisuje (zakonsko ublažavanje), dok je u stavku 2. navedenog članka propisano da blažu kaznu od propisane za određeni prekršaj sud može izreći i kad postoje naročite olakotne okolnosti, osobito ako se počinitelj pomirio s oštećenikom, ako mu je u potpunosti ili većim dijelom naknadio štetu prouzročenu prekršajem, a svrha kažnjavanja može se postići i takvom blažom kaznom (sudsko ublažavanje).

 

8.               Razmatrajući stanje spisa ovaj je Sud nedvojbeno utvrdio da u konkretnom slučaju ne postoje osnove za zakonsko ublažavanje kazne, kao niti naročito olakotne okolnosti za sudsko ublažavanje čije postojanje prvostupanjski sud nije pravilno utvrdio budući je kao naročito olakotne okolnosti nepravilno cijenio osobne i imovinske prilike, a koje okolnosti predstavljaju olakotne okolnosti prema zakonskim odredbama i sudskoj praksi, pa je stoga prvostupanjski sud neosnovano primijenio odredbe o sudskom ublažavanju, a što ovlašteni tužitelj osnovano ističe u žalbi.

 

9.               Za prekršaj iz članka 54. stavka 3. u svezi sa stavkom 1. točkom 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga alternativno je propisana novčana kazna od 5.000,00 do 20.000,00 kuna ili kazna zatvora do 90 dana. Stoga je ovaj Sud, preinačio prvostupanjsku presudu o odluci o kazni te je okrivljeniku za prekršaj iz članka 54. stavka 3. u svezi sa stavkom 1. točkom 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, na temelju gore citirane odredbe izrekao novčanu kaznu u minimalno propisanom iznosu od 5.000,00 kuna, uzimajući kao olakotne okolnosti raniju nekažnjavanost za istovrsne prekršaje, zatečenu količinu droge, dok otegotne okolnosti nisu utvrđene, te će se tako izrečenom novčanom kaznom u minimalnom iznosu ostvariti specijalna i generalna prevencija odnosno svrha kažnjavanja propisana odredbom članka 6. Prekršajnog zakona. Međutim, ovaj je Sud našao da u konkretnom slučaju postoji osnova da se okrivljeniku omogući obročno plaćanje izrečene novčane kazne kako je to predviđeno odredbom članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona uzimajući u obzir osobne i imovinske prilike okrivljenika i drugim utvrđenim okolnostima. Stoga ovaj Sud ocjenjuje da je izrečena novčana kazna u iznosu od 5.000,00 kuna, primjerena i dostatna kako svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i u smislu generalne i specijalne prevencije, te osobnim i imovinskim prilikama okrivljenika, te da se okrivljeniku može omogućiti obročna otplata na način kako je to navedeno u točki I. izreke ove presude. Okrivljenik je sukladno članku članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, upozoren da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako plati dvije trećine izrečene novčane kazne u određenim rokovima po primitku presude.

 

10.           Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

 

U Zagrebu, 8. rujna 2021.

 

 

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku, u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljeniku i ovlaštenom tužitelju.